Beogradske novine

Izlazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom.

CIJENA 4 FIURA.

Broj 17.

B E O G R A D, utorak 8. februara 1916.

GODIŠTE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

V

I.

Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. K. B. Beč, 7. februara. Na svim je bojištima stanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera podin-.ršal pl. Hofer.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 7. februara. Wolffov brzojavni ured javija iz glavnog vojnog stana: Zapadno bojište: Vogjene su jake artilerijske borbe izmegju kanala Labassee i Arrasa. kao i južno od Somme. Grad Lens je posljednjih dana pretrpio opet vatru neprijateljskog topništva. U Argonnama bacili su u zrak i posjeli Francuzi na visini od 225 metara, sjevero-istočno od Lachslade(?) jedan lijevak, ali su protiv napadom opet odmah iz'njega istjerani. Istoc-no bojište: Jedan položaj ruskih predstraža na desnoj obali S e c z a r e, koga su naši noću 7. februara zauzeli, na željezni'koj pruzi Baranovviczi—Ljubovviczi, napadali su Rusi bez ikakva uspjeha. Pretrpivši znatne gubitke protivnik je morao da se povuče. Jugo-istočno od Widza pao je jedan ruski aeroplan, a avijatičar je zarobljen. B a l k a n s k o b o j i š t e: Ništa novoga. Vrhovno vojno zapovjedništvo.

Izvještaj turskog glavnog stana. Carigrad, 6. februara. (Saopštenje „Agence telegraphique Milli“.) Glavni stan saopštava: Dardanelska fronta: Naša ratna letilica, kojom je upravljao poručnik Kronhaus, gonila je jednu englesku dvokrilnu letilicu i osvda vatru na nju, tako, da se ona srušila u more izmegju Imbrosa i Kabatepe. Dvije neprijateljske krstarice gagjale su Tak e-Burnu i okolinu Se di 1 B ahra, ali su se uslijeg protuvvatre naših anatolskih baterija poslije 30 metaka povukle.

Dva su neprijateljska ratna broda izbacila 3. februara 40 metaka nadvaobalna mjesta na sjeveru i jugu zaliva Džandarli u odsjeku Bergama. Stete nije bilo. Kavkaska fronta: Suzbijeni su neprijateljski napadi protivu položaja naših predstraža. Irakška fronta: Nema nikakvih promjena.

Opet zvanična talijanska laž. K. B. Beč, 7. februara. Talijanski generalštab javlja u jednom izvještaju od 4. februara o borbi na Col di Lana: „Noću 2. februara preduzeo je neprijatelj, — pošto je bacio mnoge ručne bombe na naše položaje kod C o 1 d i L a n a, i oštetio ih, — snažan napad na ove naše položaje, ali je odbijen. Uvećer su naše izvidnice, koje su prešle preko naših položaja, i ne sprjećavane od neprijatelja, ustanovile teške gubitke, koje je neprijatelj pretrpio za vrijeme noćnog napada. U odsjeku je T o f a n a (odmah više doiine Boite) rastjerala naša artilerija neprijateljske čete i nanijela im teške gubitke. Soča: živa megjusobna artilerijska vatra. Naša artilerija je odgovorala i zasipavala je svojom vatrom odstupnicu neprijatelju. Dva su neprijateljska avijatičara bacala bombe na G i o r g i o u zalivu Grado. Počinjena šteta je neznatna. Ovo predstavljanje borbe u Col di Lana ne odgovara činjenicama. Dogagjaji su se odigravali ovako : Noću 2. fedruara jedno je malo ođjelenje izvršilo iznenadni napad na talijanske poiožaje na obroncima Col di Lana, i ovaj prepad je potpuno i uspio. Približavanje je izvršeno iznenadno i skoro bez i jednog pucnja. Prema iskazima zarobljenika, talijanska je posada bila potpuno iznenagjena. U krvavoj ručnoj borbi, pri kojoj su naši baciii preko 200 ručnih granata, zanzeti su položaji. Talijanski je zapovjednik, pješadijski potporučnik poginuo, 50 je do 60 Talijana poginulo ili ranjeno, 16 vojnika je zarobljeno nepovrijegjeno, samo su nekoliko uspjeii pobjeći. Sa 19 mina, koje smo mi postavili razoreni su skoro svi talijanski položaji. Pošto se približavahu neprijateljska jačanja, i kako je naš zadatak bio izvršen, vratili su se naši vojnici u svoje ranije položaje. Naši su gubici 2 mrtva, jedan je od njih poginuo pri padu, i 2 lakše ranjeua. 3. februara počeli su Talijani opet da popravljaju razorene svoje položaje. Rat na otvorenom moru. K. B. London. 7. februara. „Lloyds“ javljaju, da je engleski parobrod „Batgownie“ potopljen. Cijelokupna posada, sa izuzetkom jednog časnika, mogla se je spasti.

Odocnjeno uvigjanje. i.

„Beogradske Novine“ donijele su u ; svome posljednjem broju izjave mišljenja raznih poslanika srpske narodne skupštine, koji se sad nalaze u Ateni. Ti srpski političari govore sad o potrebi, da se couta que coute zaključi mir sa Austro-Ugari skom i iz njihovih izjava izlazi, da su oni ! za ljubav toga mira gotovi, da žrtvuju svoje dosadanje vogje Petra Karagjorgjevića i j Nikolu Pašića. Uredništvo je na tu vijest, koja je sama po sebi dosta značajna, nadovezalo primjedbu, da ta žudnja srpskib političara za mirom i suviše docno dolazi, da Petra Karagjorgjevića i Nikolu Pašića nije potrebno više ni žrtvovati, jer se o tome pobrinula već sama sudbina. Doista je Srbiji mir potreban, ali će | ga ona dobiti na drugi način, no što ga sebi zamišljaju poslanici srpske narodne skupštine u progonstvu. Bolje rečeno, ona ga već ima, jer od onog trenutka, kada je Austro-Ugarska posjela srpsko zemljište, j ona radi na tome, da u ovoj nesretnoj I zemlji ponovo uspostavi mir i red. Što taj posao nije lahak, što ona mora hiljade teškoća savlagjivati, da bi došla do svog cilja, đjelo je baš do onib srpskik politićara u progonstvu, koji danas govoro o miru, i ćiji je cio rad od trinaest goclina ovamo, od groznog ubijstva posljednjeg Obrenovića, bio upravljen na to, da zemlju survaju u rat, u čiji je nesretni ishod za Srbiju mogla sumnjati samo njihovšN zaslijepljena zanešenost. Ti isti ljudi, koji danas o tome govore, da svoje vogje žrtvuju, bili su naj\ jernije pristalice Petra Karagjorgjevića i Nikole Pašića. Radikalne stranke bile su falange, koje su se stavile u najam službe Rusiji i svi su iz te službe imali svojih lićnih koristi. Radikal, a to znači voditi antiaustro-ugarsku politiku, bilo je, od 1903. godine u Srbiji isto, što i dobra trgovina, a tajne arhive ruskog poslanstva u Beogradu izvjesno će imati da pričaju mnoge pojedinosli o tome, na koliko je obilatan način ruski car plaća učinjene mu usluge. Ali se zločin povećao time, što su oni odlazili u unutrašnjost zemlje i svojom nesavjesnom agitacijom trovali narod. Dotle srpski seljak nije ništa znao o kakvom neprijateljstvu sa moćnom susjednom monarbijom. Naprotiv, sa oca na sina, sa sina na unuka nasljegjivani su uvijek osjećaji divljenja prema staroj Hapsburškoj državi,