Beogradske novine

dnevno u jutro. Ponedjeljkoi poslije podne.

Prodaje se: « BoogT.de i u Ifrajtvima . , zaposjedautla ođ carsko i n B kraljevskib četa po cijeai od w u Hrvatakoj-Slavoaiji, BosniHercegoviai i DaJmaclji po cijoai od 8 hel. izvau ovog područja . . 12 „ —: Oglaai po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjedautlia od carsko i kraljevsklh Ceta K u Hrvatskoj-Slavonijl, BosaiHercegovlnl i Dalmaciji K izvaa ovog područja . . K •ijenlku. —■ ■

1 - 50 2 - 40 3 —

Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. Uprava, prlraanje oglasa i pretplate: čubrina ul. 3. Telefon broj 25.

Br. 42.

BEOGRAD, subota, 25. marta 1916.

Godina II.

Porotii pruzniRa izlazi siijetieći broj naim lista u ponedjeUflK đne 21 marto. RATNI IZV3EŠTAJI. Izvještaj anstro-ugarskoi generalnog stožera. K. B. Beč, 24. marti. Zvanično se javlja: Rusko i jugoistočno bojište: Bez ikakve prornjene. Talijansko bojište: Neprijatelj je obasipao vatrom gradove Goricu i Rovereto. Nikakvih dragih dogadjaja nije bilo. Zamjenik glavara gcneralnog stožera pl. HSfer, podmaršal.

izvještaj turskog glavnos stana. K. B. Carigrad, 23. marta. Irakška fronta: Kod F e 1 a h i j e pokušala su dva leprijateljska bataljuna navalu na naše redstraže na desnoj obali Tigra, ali u nakon borbe, koja je potrajala jedan at odbijeni. U noći na 21. marta bacale u naše letilice s uspjehom bombe na eprijateljske položaje u K u t-e 1-A m a r a. I istoj noćf navalili su naši hidroplani a neprijateljske ladje u zalivu K e f a 1 o s a otoku Imbros. Ovo je bombardoanje bilo uspješno. Jedna neprijateljska jrpednjača iskrcala je više od dvije sto-

tine kao razbojnike obučene vojnike na obali zaliva Clarzomen, nedaleko od mjesta Neuni Dili. Obalne straže i ako su bile brojem slabije, navalile su na ove razbojnike, koji se nijesu mogli ni pod zaštitom torpednjače održati na obali, nego su najvećom brzinom utekli na čamcima. Na ostalim frontovima nema ništa novog.

izvlešioj njemaćRes vojnos votista. Zapadno bojište: U Champagni i na cesti S o mme Py Sousin.u Argonama i u području Maase do Mosele topnički je boj časovito postao sve veći. Koristeći se prekjučerašnjim uspjehom zaposjeli smo još nekoliko neprijateljskih rovova i 32 časnika i 879 vojnika. lstočno bojište: Dok su se Rusi po danu odlučili samo na jači napad protiv mosrie brane Jakcbstadt, istočno od Buschhof, sjeverno od željeznice Mi t a v e-J a k o bstadt, jurišali su neprestano protiv naših položaja sjeverno od Widsy. Svi su njihovi napadi odbijeni našom vatrom najka9nije pred našim preprekama. Neplijatelj je imao velike gubitke. Južnije nije bilo napada. Balkansko bojište: U okolici oko G j e v g j e 1 i j e došlo je zadnjih dana na obje strane Vardara do topničkih bojeva, pez ikakove važnosti. Kod V o 1 o v c a zapadno od Dojranskog jezera srušena je u vazdušnoj borbi jedna neprijateljska letilica. Vrhovno vojno vodstvo.

jsk! rnini izvještaji. Francuski ratni izvještaj. Javlja se izj;stana ratne žtampe: K. B. Beč, 24. marta. 23. marta 3 sata po podne: Zapadno od rijeke M a a s e popustila je tečajem noći topnička paljba. Neprijatelj je ponovio svoje napade na mali brežuljak Haucourt, koju redutu (tvrdjavicu) još držimo. Zapadno od Maase traje topnička paljba na mnogim mjestima naših položaja jednakom žestinom dalje. Izuzev kratke topničke vatre nije se dogodilo u V o e v r e ništa osobitoga. ZapadnoodPont a Mousson iznenadili smo neprijatelja u njegovim položajima, pa smo u okolici oko Feyen Haye zarobili nekoliko neprijateljskih vojnika. Na drugim dijelovima fronte prošla je noć mirno. 11 sati prije podne: Sjevero od Aisne otvorili smo žestoku topničku paljbu na neprijateljske položaje na visoravni V a clerc. U Argonnama upravili smo koncentričnu paljbu na neprijateljske položaje, drumove i željeznice. U istočnim Argonnaina i u šumi Malancourt zapadlo od Maase traje žestoka topnička paljba. U okolici oko Malancourta i na našoj fronti B e t h i n c o u r t - C om i e r e s istočno od Maase i u Voevre topnička se je borba pojačala. Pješadija nije stupila tječajem čitavog dana u borbu. U Vogesima bombardovali smo neprijateljski logor u okolici oko Muhlb a c h a.

Engleski izvještaj. 23. marta. Kod uspješnih naših napadaja na neprijateljske položaje u okolici Commecourt-Bethune na cesti LaBassee zarobili smo j e d n o g neprijateljskog vojnika i s bombama razorili jedan neprijateljski rov. Neprijatelj je sjeverno od Arao zapalio jednu minu, a sjevero-istočno od N e u v eC h a p e 11 e dvije veće mine, uslijed čega su naši rovovi na mjestima neznatno oštećeni. Artiieriska paljba traje oko Fricourt-Commancourt šanaca Hohenzollern i kod Yperna. Na jednom mjestu zapalili smo jednu minu. Belgijski izvještaj. Tečajem 23. marta bili su na čitavom belgijskom frontu žestoki topnički bojevi. Besprimjernom žestinom odgovarale su naše baterije neprijateljskom topništvu.

Pflšićeua polftiKa laži. n. U januaru 1915. godine počele su u ententi konferencije, u kojima se savjetovalo o osnovi jedne velike koncentrične ofenzive za proljeće. Engleska i Francuska poslale su svoje prestavnike u Petrograd da se tu sa ruskim vlaslima sporazumlju 0 zajedničkom postupku. Za Englesku krenuo se na put na Nevu general Sir P a g e t, a za Francusku čuveni general P a u. Obojica su se kako na putu za Petrograd tako i u povratku zadržali u Nišu, gdje su s priličnom larmom dočekani. Njima u čast priredjivani su banketi, oba ententna generala prosto su plivala u oduševljenju i djelima srpske bratske vojske i vanredno zainteresovani za njenu spremu ,i popunjenje. Raspoloženje u Nišu bilo je vanredno i optimizam Pašićev izgledao je kao opravdan. Ali na suprotnost cd svega toga nije se dugo čekalo. Brzo su u Nišu bili o tome načisto, da ententa misao o njenoj velikoj proljetnjoj ofenzivi, zida djelimično na pomoći Italije, i kad su se diplomatski generali Paget i Pau vratili u Niš iz Petrograda, već se prilično tačno znalo, šta su oni skuvali na carevu dvoru. Rusija je pregovarala sa Italijom, a Srbija, koja je krv svoga srca žrtvovala za ruske stvari, morala je doživjeti, da se njeni zahtjevi, bez da je i pitana — prosto žrtvuju zahtjevima Italije. Ova je, kao što je poznato, zahtjevala osim gotovog novca, koji joj je Engleska za njeno vjerolomstvo imala da plati, Dalmaciju i Istru, dakle predjele, koji su naseljeni srpsko-hrvatskim stanovništvom, pa ih je Srbija s toga i tražila za sebe. Ali to još nije sve. Velikosrpski prohtjevi nijesu saino zahvatali Bosnu i Hercegovinu, Arbaniju, Hrvatsku, Slavoniju 1 Srijem, nego i Banat. U mnogobrojnim konferencijama, u kojima je ententa velikodušno dijelila austro-ugarsku medvedju kožu, prijavila se Rumunjska sa svojim zahtjevima na Banat, sa rijekom Tisom kao granicom. Šta je ona na drugoj strani u Bukovini tražila ne stoji s ovim u vezi, važno je ovdje samo to, da je ona postavila svoje zahtjeve na Banat, predio, koji je i Srbija tražila, i da je Rusija u svako doba vjernu joj Srbiju gurnula u stranu u koristjednog najamnika, koji je tek imao biti zadobijen. Ali su gore stojale stvari odnospo Hrvatske, o kojoj je ententa u svima pragovorima na prilično čudnovat način ćutala. Ništa se tačno nije znalo u Nišu o njenim namjerama odnosno te zemlje, ali se sumnjalo — a docnije se pokazalo da su bili u pravu — da Italija u svojoj proždrljivosti želi da i Hrvatsku proguta, da od nje stvori jednu autonom-

nu kraljevinu pod vladavinom vojvode od Abrusse. To sumnjičenje dobilo je svoju potvrdu iz Londona, gdj* je Italija jednovremeno kao i Petrogradu vodila pregovore. Srbiju su, dakle, na svima stranzma, i ako se svom svojom snagom bila zalagala za ententu, mimoilazili i unižavali. To je bio rezultat politike srpskog ininistra predsjednika Pašića. Ma koliko da je Pašić pažljivo bio radio na tome, da se sve vijesti o tim pregovorima, koje je ententa vodila mimo Srbije, zataškaju, ipak nije mogao spriječiti, da se ovdje-ondje nežto o njima ne šušne. 1 ono malo bilo je dovoljno, da izazove buru od ogorčenja u cijeloj zemlji. Pa i u samoj radikalnoj stranci, toine stubu svih Pašićevih radova, obrazovaše se razne grupe, koje su uzele pod oštar krit’čarski nož politiku svoga glavešine, i otvoreno pokazivali raspoloženje, da sa polja teoretične kritike predju na polje praktične opozicije. Velikom mukom i trudom pošlo je Pašiću za rukom, da umiri te buntovne duhove, pozivajući jednog po jednog sebi, ulivajući im u glavu ono, što je njemu trebalo, Pa pored svega toga on je bio primoran na jedan korak, koji je njemu, dušom i tijelom odanome Slovenu Rusije, teško morao pasti. On je preduzeo jedan korak u Petrogradu i podnio je Sazonovu memorandum, u kome je bio razložio, kolika bi velika pogrješka bila mjesto Austro-Ugarske ostaviti Italiju na Balkanu. On se šta više usudio, da se prema Rusiji postavi na načelo: Balkan balkanskim narodima! I on je proricao, da se u Srbiji neće nikada utvrditi mir, ako se njeni zahtjevi u potpunom obimu ne ispune. Odgovor, koji je on na to dobio, bio je značajan o pravoj ljubavi Rusije prema Srbiji. Zahtjevi Srbije vrlo su veliki, reklo se, ona se mora zadovoljiti t i m e, da dobije Bosnui Hercegovinu, i jedan dio Arbanije i Srijema. Kad se srpski poslanik u Petrogradu Spalajković takviin odgovoroin nije dao zadovoljiti, nego je na Sazonova sve više i više navaijivao, odgovorio je ovaj : „Rusijatu nemože ništa učiniti, a Srbija, ako hoće, raože ratovati sa Italijom!"

Sjmna BužarsKa. Dok su Rusija i Francuska odmah po početku svjetskog rata a i neko vrijeme prije, sa punom snagom radila na pripremanju balkanskih zemalja, Engleska je od uvijek posvetila naročitu pažnju Skandinavskim zemljama: Danskoj, Svedskoj i Norveškoj. Srestvima, — koja ne izostaju prisiljavanjima, koja su primijenjena prema Grčkoj, — pokušava ona da na-

Podlistak. UeliKi liudi uellkuš uremena. III. Ljudi četvornog saveza. Uz četvomi savez su čitavi narodi tijesno jedan za drugog vezani, prema nadmoćnijom koalicijom njihovih neprijatelja. 1 baš u toj jakoj, tijesnoj vezi leži nepobjedivost njihove snage. Od Istočnog mora do obale Male Azije bori se danas jedna velika masa za zajednički veliki cilj. Nijemci, Austrijanci, Bugari i Turci stoje danas u j e d a n front kao srednjeevropska zajednica prema varvarstvu, koji dolazi sa istoka, i koje se združilo sa kulturom zapadne Evrope, da zajedno rade na djelu mržnje i zlobe. U tutnjavi bitaka raste ova velika ideja sjedinjene Srednje Evrope, ideja koja je osvećena krvlju tisuća vojnika, koji se za nju bore i umiru. Već danas, — kada mir stoji bojažljivo pred svijetom a ne usudjuje se da u nju udje — Srednja Evropa, ova najsnažnija misao od svih misli, baca svoju sjenku na zemlju i ulijeva neprijateljima strah i brigu od ove nečuvene snage, koja buja iz krvlju natopljenih bojnih polja. Veza, koje vezuju svezemlje od Istočnog mora do Male Azije, opietene su iz najsvjetijeg materijala, iz narodne krvi. Rat je bio tvorac, mir neće razoriti njegov rad već će “ga aamo još učvrstiti. Na ovoj velikoj ideji rade danas

ljudi četvornog saveza. Ne treba misliti, da se ova srednja Evropa sastoji samo u zapečaćenim dugim ugovorima i pismenim uvjerenjima — ovakovo djelo se ne stvara pomoću potpisa, na njemu se zidaju generacije. Ljudi, koji predvode četvorni savez, postavljaju temelj, na kome će buduća vremena dalje raditi. Ljudi Entente — bilo na bojnom polju, bilo za zelenim diplomatskim stolom — jesu zidari sadašnjosti, Ijudi četvornog saveza jesu preduzimači budućnosti. S toga ovi posljednji stoje mnogo više, njihove riječi i djela prodiru mnogo dublje u budućnost no djela vodja entente. Ovi su izazvali rat, da bi u sadašnjosti razorili djelo prošlosti, ali vodje četvornog saveza, kojima je rat nametnut, hoće u sadašnjosti da osnuju djelo budućnosti. Ta razlika postoji izmedju njih i njihovih protivnika. Ovi su pošli u rat da razore, ovi se bore da podignu. Eto odmah u Bugarskoj vidimo dva velika preduzimača na poslu, cara F e rd i n a n d a L njegovog ministra predsjednika Radoslavova. U kneževu radionicu još ne smijemo mi danas stupiti, to pravo zadržava sebi jedino historija — za današnji svijet stoji ministar predsjednik ispred svoga vladara, i on je onaj, koji u ime naroda radi i govori. Pad bugarskog državnika Radoslavova nije lak. Rana, koju je balkanski rat njegovoj zemlji zadao, jedva je zarasla, i bugarski narod, u kome iz starine leži blagodarnost prema Rusiji, nije dugo jasno vidjeo put pred aoborn, koji mu je ukazala ova odlučujuća epoha historij'e. Uz ententu

se borila Srbija, ona ista Srbija, koja je 1913. godine bugarskoj vojsci oduzela iz ruke nagradu za pobjedu. Ali za Srbijom je stajala Rusija, _čiji su vojnici u 1877. godini u klancu Šumla i pred Plevnom prolijevali krv za oslobodjenje bugarskog naroda iz turskog ropstva. Rusofilstvo je još jako u zemiji, a ruska rublja je njihovu agitaciju jako potpomagala. Rusija nije nikad mnogo birala sredstva za svojn politiku, nije stavljala pred svoju savjest, da podstiče nemire u Bugarskoj i da podbada protivu kralja i viade. Atentat bombama u početku prošle godine, kao i proces zbog špijunaše, koji se ovih dana vodi u Sofiji, jesu dovoljni dokazi za bezsavjesnost, kojom matuška Rusija hoće da natjera neposlušnu Bugarsku na poslušnost. Engleska i Francuska su je pri tom vjerno pratile i Radoslavov je imao mnoge teške časova, kad su diplomate entente ušle sa svojim demaršem. Sa vatrenom maštom, koja im je nadoknadjavala izgubljenu snagu pravih činjenica, crtali su oni njemu sjajne slike budućnosti. Ali Radoslavov nije čovjek koji dopušta da mu se pomuti pogled i sud. Ententa je htjela da odvrati bugarsku vojsku od Maćedonije, dok joj je ukazivala pravac marširanju u Trakiju. I ovu Trakiju trebala je Bugarska istom da osvoji sasvim sama ostavljena sebi. Ali se je Radoslavov pokazao vještijim diplomatom, nego cijelo društvo ententino, koje je toliko na nj navaljivalo. Učtivim osmjehom i sa pola odgovora znao je vješto da ih zadrži, dok se je na miran

! način sporazumio sa Carigradom. Što mu je istom trebala da kupi krv bugarskih vojnika, desnu obalu Marice i tako direktnu vezu sa Dedeagačom dobio je j on jednim jedinim potezom pera i još k ! tomu časno prijateljstvo s Turskom, koje i mu je đragocjenije bilo, nego sva zamjena | budućnosti, koja mu je predočavana od f entente. On je upoznao put, kojim treba da ide njegova otadžbina i nije se dao | ni za pedo od njega odvratiti. I kad su centralne vlasti zamanule uništavajući udarac na Srbiju i kad je došlo vrijeme za otvoren rad, iinadjaše on hrabrosti da primi na sebe odgovornost i stavi bugarsku vojsku u pokret. Ali ne u pravcu na Trakiju, nego na Maćedoniju, gdje leže bugarska prošlost i njena budućnost. Tako ma je pošlo za rukom da ispuni već stotine godina staru čežnju svoga naroda, i tako sebi zadobio pravo na besmrtnost. Drugi su odnosi u Turskoj. „Bolesni čovjek* bio je decenijama stalna figura u šaljivim listovima, a Rusija kao i Engleska i Francuska samo su Čekali momenat da on umre, te da oni prime njegovo nasledje. Turčinnije bio gospodar u svojoj rodjenoj kući i sa skrivenim gnjevom morali su da trpe, Osmanovi potomci, da im tudjini zapovjedaju. Oslabljena unutrašnjim razdorima, zbog dugova zapadnim silama tako reći prodana, klonula je stara Turska, — čije su paše nekada svoje konjske repove pružili čak do bečkih zidina, — i nije imala više snage da se brani od talijanskog drskog razbojničkog poho-

goni sjeverne zemlje u rat protivu centralnih vlasti, ili bar da ih nagoni na neutralnost, koja će isključivo da služi interesima entente. Naročito su se okomili na Švedsku, jer entente, na prvo mjesto Rusija,^ vrlo dobro zna, koliko malo razloga ima Švedska, da gaji prijateljske osjećaje prema ententa i kakve životne interese ima skandinavska kraljevina od pogibije staroga neprijatelja Rusije. Ona stoga mora u njenim diplomatskim i vojnira predračunima da obilježi mjesta „Švedske* kao dubios, ova okolnost je entenfi jako neprijatna. Neraspoloženje koje dolazi usljed prijateljskog držanja prema centralnim vlastima, pokazuju se, u posljednje vrijeme, dosta često, dalje surova prebacivanja na adresu „Sjeverne Bugarske“ kako jedne francuske novine imenuju prvu državu, Skandinavije ; mjenjaju se^ tajne a i javne pretnje u slučaju ako je Švedska i dalje nepovjerljiva prema Rusiji i ako ona i dalje protestuje protivu engleske politike na moru/Ali prema svim ovim napadima je Švedska sa svim hladna. Cio švedski narod, sa malim izuzetkom, je složan u tome, da ruska pobjeda preti Švedskoj na kopnu ; a održavanje samo engleskog gospodarstva na moru, ugroziće jako švedsku plovidbu. Cijela švedska historija je isuviše ubjedljiva, da bi se o nju moglo oglušiti.’Od kako postoji ruska carevina, po stoji i ruski apetit na švedsku oblast i nebrojene su već krvne žrtve, koje su Švedjani u toku stoljeća morali dati za svoju slobodu, kojoj je Rusija grozila. Sudbina susjedne Finske ubjedljivo je pokazala Švedskoj, šta znači rusko gospodarstvo i zato nije ništa tako čežnjivo željeno, nego biti svjedok ruskog pada. Nije u Švedskoj nedostajalo glasova, koji su stvarali raspoloženje, da Švedska ne bude samo posmatrač, nego da udje kao aktivni saučesnik u svjetskoj drami. Kakav će uspjeh imati ovi glasovi, još je tajna budućnosti. Svakojako je značajan jedan članak švedskih vojnih novina u ovom pogledu, gdje se Rumuniji predlaže da zaključi ugovor sa Švedskora protivu Rusije, jer Svedskoj i Rumuniji prijeti u istoj mjeri opasnost od Rusije, i obje imaju isti interes u tome, da se što jače oslabi carevina Careva. Ovo mišljenje švedskih listova, odštarapana su u Bukareškim novinama, bez ikakvog kojnentara. Istođobno je vrlo karakteristična odluka švedske vlade, da akredituje švedskog poslanika u Beču za Bukarešt, gdje do sada Švedska nije bila diplomatski zastupljena. Prijem poslanikov kod rumunjskog kralja bio je ovih dana, i bio je vrlo srdačan. Švedskaje u dosadanjem tokurata imala samo koristi. Švedska parobrođska društva, industrijalci i trgovci iinaju u svojim bilansama da pokažu ogromne koristi. Vojska nije oslabljena i puna je ratobornog duha. Najistaknutiji patriote su složni u mišljenju, da i Švedjani u ovom ratu moraju reći svoju riječ. Za centralne vlasti, — koje su opkoljene od jednom cijelim svijetom neprijatelja i mržnje, — prijatno je saznanje da visoko gore na sjeveru ima prijatelja, čije se želje i nade poklapaju sa onima u Austro-Ugarskoj i Njemačkoi.

da u 1912. godini- i protivu narodne bure 1912. godine. Izgledalo je da će se srcem bolna Osmanova carevina zaista raspasti pod ovim užasnim udarcima sudbine, i da će postati plenom razbojnika koji na njega već požudno čekaju. Pa i same dobre turske patriote izgubile su srčanost i svaku nadu; sa orijentalskim fatalizmom priklonio se .bolesni čovjek* pred kismetom. Ali se tada desi čudo. Jedan čovjek ga je vaskrsao, smeo i odlučan, kakvih je malo u ovim velikim danima, mlad i jak, vatren i oduševljen žarkim patriotizmom. Ovajčovjekje bacio svoju mladost i svoju snagu prema kismetu, na terazije — i danas stoji Turska u pobjedonosnoj borbi na tri fronta, ona je sad probudjena, nova jačina. Mladi čovjek koji je ovo čudo izveo, jeste E n v e r-p a š a.

HALI PODLiSTAK. Parlski junačni konji. Javlja se „Fr. Zeitung*-u, da su od nekog vremena Francuzi počeli da dijele koplje u : Konje-junake i običnu kljusad. Ova pođjela se vrši na osnovu jako neduhovite ideje, koja Nijemcu ne bi na um pala, prije svega, što su naši pogledi o junačnim odlikovanjima sa svim drugojači od djetinjasto-naivnih kod naših susjed* Francuza. Tako se sada na pariskom boulevardu mogu vidjeti konji sa i bez m esinganog natpisa. Vlasnici ovakoga natpisa imaju pisraenu potvrdu, da su svoju dužnost prema otadžbini ispunili. Po svoj prilici, hoče ovim postupkom da se izvrši raoralni utuk na one konje, koji još uvijek iabjegavaju front, a neznaju da time veoma