Beogradske novine

Br. 159.

BEOGRAD, nedjelja, 23. jula 1916.

I z I a z i: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

61

Prodaje se: u Beogradu i u krajeviina zaposjednutim od carsko i kraIjevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegpvini i Dalmaciji po cijeni od $ h (zvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjescc u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1-50 u Hrvatskoj-Siavoniji, BosniHercegovini i Dalmaciji K2-40 izvan ovog područja . . . K 3-—

Oglasi po cijeniku.

Uredništvo : BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, pnmanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25. Godina II.

Uzaludni ruski napori u Bukovini. Treznije shvafanje položaja u Engleskoj.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 22. jula. Rusko boj'šte: Od jučer do danas nikakve promjene. Naprezanje neprijateljeva u B u k o v i n i, da se dokopa brda C ap u 1, ostaše ponovo bez uspjeha. Vis M a g u r a kod T a t a r o w a, koji je protivnik prelazno bio posjeo, povraćen je našim četama. U prostoru oko 0 b o r t y n a razvijaju neprijateljska izvidnička odjeljenja pooštrenu djelatnost. Kod B arysza rastjerao je jedan honvedski krstareći odred glavnu rusku predstražu, koja je bila mašinskim puškama naoružana. Zauzeli smo nove položaje jugoistočno od Beresteczka. Protivnik, koji je djelomično navaljivao za nami, odbijen je. Zapadno od Lucka i na Stoc h o d u nema ništa od značaja. Talijansko bojište: Više odjeljenja t i r o 1 s k o g zapadnog i istočnog fronta stajahu jučer pod živom neprijateljskom paljbom. Na visinama sjeverno od Posin e dohvatiše se naše čete jedne posmatračke tačke i odbiše jedan žestok talijanski protunapad. U prostoru pred utvrdj enjem kod Panevoggia, odbijcni su nasrtaji pojedinih talijanskih bataljuna. Južno od klanca Rolle ispade neprijatelju za rukom, da uzme oslonu tačku, koja bijaše istaknuta radi posmatranja. Na frontu S o Č e vodi se djelomično topovska borba. Jugo-istočno bojište: Na donjoj Vojuši traju čarkanja. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 21. jula. Irakško bojište: Nema promjene. Stalna vrućina ometala je, naročito u odsjeku Felahije, obostrane operacije. Prekjučer je naime bila temperatura od 47 stupnja u hladu. Perzijsko bojište: U odsjeku Kermanšaha nije bilo novih d ogadjaja. Kao što smo ntvrdili, Podlistak. Oružna zbirka srpsKos narcdnoš muzeja. Napisao L. Engl, konzervator pri c. i k. vojnoj glavnoj guberneriji u Beogradu. (Kraj). Cijevi tih pušaka i pištolja ukrašene su pozlaćenim ukrasima, a često cijelom dužinom prekriljene pozlaćenim ornainentima. Kundaci su od abanosa ili orahovine obično kovani sr'ebrom; na vratu kundaka nalazimo grbove i medaljone. Plitki na kraju često uvijeni kundaci po gdje gdje su na ojačanom dijelu ukTašeni graviranim ženskim glavama. Sa strana nalazimo obično većih ornamenata, oroz ima obično oblik delfina, a na barutnom sudu nalazimo figuralne ukrase. Po njeki put kod pištoija nalazimo i fine rezbarske radove na kutidacima, pokrivene najfinijom intarzijom od srcbrene žice. Potkovi su izrezani i na dnu ukrašeni zlatom; na njima vidimo ratne trofeje, gole žcnske prilike, ratnike u antičnoj opremi, te druge motive. Komadi o kojima ćemo sad govoriti ne spadaju u oružje u užem smislu, već predstavljaju izvjesne predmete ratne poreme. Tu nalazimo barutne rogove, čuturice, talambase, jedan istorijski doboš, istorijsku konjsku opremu, fine uzengije, lijepo izvezene futrole za pištolje, više Iovačkih torbi od fine kože, takodjer iskićene srebrom, paradna sjedla zlatom izvezena, fine zlatom izvezene ase, fišeklije od samoga srebra sa Sv. Gjorgjem i Sv. Arhangelom Mihajlom i t. d. Od naročitog su značaja za ovu zbirku opreme pojcdinih narodnih junaka, koja imaju vclike po.vjesne vri-

Rusi su pri svome napadu istočno od Snelia pretrpjeli mnoge gubitke, te pri svome povlačenju poveli veliki broj ranjenika. U oblasti Bane naše čete vode borbe sa Rusima, koje teku povoljno po nas. Napadi, preduzeti od naših čcta protiv jakili ruskih sila, koje su se već duže vremena bili jako utvrdili u Revandusu, bili su krunisani uspjeliotn. Rusi su se u neredu morali povući ka istoku, pri čemu su ostavili velike količine provijanta i ratnog materijala u Revandusu. Osim toga putevi, kojim se protivnik povlačio, prekriljeni su municijom i svakojakom opremom. Naše čete gone neprijatelja energično i sada stoje sa njime u vezi na 20 kilometara istočno od R e v a nd u s-a. Kavkaško bojište: Stalni napadi, koje neprijatelj po cijenu teških gubitaka preduzima prema našem odsjeku u centru, zaustavljeni su blagodareći učestanim i proračunatim protivnapadima naših četa, tako da opšti položaj na ovom frontu nije bitno izmijenjen. Jeđna neprijateljska letilica po drugi put je napala na bolnicu u G a 1 i p o 1 j u i ako je ista imala oznake crvenoga polumjeseca, koji su se na daleko vidjeli. Onih 7 bombi što je Ietač bacio nisu pričinile nikakvti štetu, niti su inače kakve gubitke izazvali. Jedan monitor potpomognut posmatranjem jedne letilice, izbacio )e bezuspješno 20 metaka na sjevernu obalu poluostrva K a r aBurun, zapadno od Smirne. Jedna naša pomorska letilica bacala je na jedno neprljateljsko skrovište za letilice u zalivu M u d r o s u bombe, i to sa pogocima, pa se nepovrijedjena povratila. U pređjelu Sueskog Kanala našH is'.akmria odjeljenja it.‘Lerala va jedno konjatiičko odjeljenje kod Kaf i e. u pravcu na zapad. Jcdna naša eskadra letilica pucala je sa uspjehom na neprijateljske logore, važna postrojenja i petroleumske depoe u sueckom pristaništu, pa se je potom povratila u svoje polazno pristanište. Lietnjl fiojevi. Francuzi su i Englezi preduzeli glavni napad na frontu u širini od skoro | 40 kilometara. U ovom napadu sudjeI luje više od dvijesta hiljada vojnika-

jednosti i koji su karakteristični za njihovog vlastnika i za vrijeme u kojetnu je on živio. Zar neće Srbin kad ih ugleda osjetiti svu tugu i sav bol uspomene na turski jaram, zar ne mora biti ispunjen jednovremeno ponosom i tugom, kad gledajući ove ostatke velikog vremena pomisli na ono sjajno doba. S toga neka mi je dozvoljeno, đa napose nabrojim pomenute komade oružane zbirke. Tu je na prvorn mjestu oružje vojvode Stcvana K n i ć a n i n a. Divan jatagan ukrašen srebrom i izrezanitn koraljtma, balčak i kanice pretrpani arbanskim srebrenim ukrasima i drugom bogatom ornamentacijom. Zatim duga puška, poklon vojvodjanskih Srba sa zlatnom posvctom u komc se veli, da je ovo pokion ,,kao priznanje brabrome generalu, vitezu nmogih ordena, savjetniku kraljevine Srbije Stevanu Knićaninu, koji je zadužio Attstriju, Rusiju, blistatelnu Portu, Crnu Goru i majku Srbiju svojim trudom, da se postigne priznanje vjere i narodnosti srpske vojvodine". Tako isto vidimo divnu srebrtnu počasnu sablju i kasetu sa dva krasna pištolja, poklon praških čeha. Ovi pištolji retnek djelo praških umjetnika ukrašeni su cijelim priborom. Čoškasti plavičaste cijevi nose kao ukras pozlaćene omamente i napis „Srbinu Knićaninu, češka braća“. Čelična mušica nose takođjer lijepe pozlaćene ornamente; ova posljednja ukrašena je jednim medaljonom. Sa strana nalazimo intarzije od zlatne žice. Vidimo ratničke scene i dva grba sa inienima bojišta ,,M o š o r i n“ I ,,V i 1 o v o“ s jedne strane a „Srbob ran“ i ,,Pa nčevo“ s druge strane kao i godina 1848. Oroz ie fina srebrena izrada prcdstavlja srpskoga ratnika.

boraca. Uspjeh je ovog napada u masama kukavan i napadači nijesu postigli svoju svrhu, da skrše snagu Njemačke i ako su njihovi gubici bili vrlo veliki. Njemački su položaji ostali stalni i nepromijenjeni i neprijateljima je pošlo za rukom samo na jednom mjestu, da utisnu njemački front u širini od tri kilometra; ali i na tom uzanom mjestu prodrli su jedva jedan kilometar napred. Pune tri sedmice traje velika ofenziva zapadnih vlasti prama Njemačkoj. Već prvi napad, kojega su Francuzi i Englezi spremili snažnom tojmičkom vatrom i od kojeg je štampa sila sporazuma očekivala konačnu i odlučnu pobjedu, odbijen je vatrom hrabrih njemačkih četa i ako iz posve razorenih položaja. U Parisu i Londonu morali su sada promijeniti svoje stanovište i nastojati, da drugačije prikažu ovu ofenzivu. Svrha ove ofenzive nije bilo uništenje neprijatelja, nego njegovo zamorenje. Ali ni o zamorenju nije moglo da budc govora. Kad su neprijatelji mislili i tvrdili, da je snaga njemačke vojske oslabila, uporedo sa ovim vijestima preduzeli su Nijemci čas na jednom, čas na drugom mjestu protinavale i redom su zauzimali položaje, koje su na vrijeme morali da napuštaju. I bez toga, obzirom na velike žrtve, uspjeh je napadača bio neznatan. Ono ma!o zemljišta, koje su Englezi i Erancuzi platili mnogom svojom krvi, ne može da se tizme u obzir. Čini se, da su Francuzi i Englezi poslije toga napustili taktiku zamorenja, jta su odlučili, da na svaki način i pod svakim uvjetom izvojujti uspjebe, koji su im tako nužni. Oni su jurišali sa 17 jakih pješadijskih tlivizija i opet ništa. Nijemci drže čvrsto u svojim rukama Peronne, koji je cilj Francuza, kao i Bapaume, želju Engleza. Ova ofenziva, koja je morala da bttde početak brzog pokretnog rata na naprijcd, zadržala sc u rovovima. Pune tri sedmice čitamo u izvještajima i Cngleskim i francuskim imena istih mjesta^ istih šumica i visina, oko kojih se vodi borba i oko kojih se lome s dana u dan i svake noći valovi neprijatcljskih napada. Naravno ipak ne smijemo da mislimo, da će sile sporazuma odustati od svoje osnove, da protjeraju Nijemce iz Francuske. Poslije ovilt prvih neuspjeIih navala slijedit će moguće opet perijoda, kada će Francuzi i Englezi neprestanim intenzivnim pritiskom nastojati, da izvojuju pobjedu, dok stignu nove i svježe divizije. Mi stojimo sada u sredini ljeta i sigurno će veliki bojevi, koji. se sada vode na istoku i zapadu.

Kmidaci od abonosa bogato sit izrezani. Na njima je srebrotn tmetnuti lik Žiškin s jedne strane, a Zabojev s druge. Na kraju kundaka vidirno lik lava, koji se bori sa zmijom. Orozi i opšte svi okovi okićeni su bogato izradjenom intarzijom od zlatne žice. Dalje vidimo u zbirci dugaćki dževerdar Karagjorgjev; poslije pušku valjevskog mučenika, kneza Alekse N e n ad o v i ć a, kao i pušku docnijeg iniiropolita M e 1 e n t i j a. Ovdje vrijedi spomenuti i doboš što ga je uosio poinenuti arhimandrit Melentije u borbama na Ljubiću i Čačku. Na poznatoj sliei ,,T a k o vski ustanak 1815.“ od Pavla Jo van o v i ć a u galeriji srpskoga narodnog muzeja vidimo istoga Melentija, gdje stoji pored kneza Miloša, gdje zaklinje ustanike. On kod Srba igra od prilike istu ulogu kao Speckbacher 1809. kod Tirolaca. U iiarodu ' se govori, da mu je knez Miloš jednom svojeručno nabio doboš na glavu zato, što nije htio da dade znak za juriš. - Od interesa je i puška Vase T o m ić a, kojom je ovaj ubio na Ćupriji Ćaja Pašu kao i revolver sistema Le Fauche, kojim je Dušan M a r i ć ubio kneza Mihajla u Košutnjaku. Interesantni su komadi još sabl.ia knjaza Alekse Nenadovića, kao i sablja lažnoga despota Gjurgja Brankovića, koji je umro u tamnici u Hevu (Eger). Najzad joŠ pominje malu kolekciju Tase Jovanovića Haračlije. Tn imamo sešt pištolja kremenjaka, dva takozvana karabila, dugačak dževerdar, Iovačka puška dvocjevka, dva talambasa 1 tri dugačke puške arnautke. Tasa Haračlija zapovijedao je 1848. godine u borbama protiv Magjara jcdnim eskadronom sastavljenim od sve samih c igana. Tai mu je eskadron dat zato, što je u Jagodini kupio porez od oigana.

trajati jednakom žestinom sve do kasne jeseni, mi stojimo u sredini vreinena velike ofenzive sila sporazuma, koja je najavljena već prije više mjeseci i koja po njihovom mišljenju mora da rodi odlukoin u ovom svjetskom ratu. Sile sporazuma i onako tvrde, da su ipak sada konačno oduzele inicijativu središnjim vlastima i one stavljaju sve na ove svoje probudjene nade. Ali već sama ova tvrdnja ne odgovara istini. Istina, ofenziva je do duše sveopšta i zajednička, ali ona n i j e posljeđica slobodne ođluke, nego je uslijedila p o d pritiskom operacija središn j i h v 1 a s t i. Na položajima izmedju Ancre i Somme vodi se borba samo da se spasi pali več na pola Verdtin, a Rusi su morali navaliti prije nego je bila njihova želja, samo da spase kukavnu Italiju. Ofenzive, koje je rodila nužda, ne mogu da imadu karakter inicijative. Ovaj čas, kad stojiino sred velikilt borbi, nema ovo prijeporno pitanje nikakove svrbe, a iz dana u dan gubi ono svoj značaj, jer su središnje vlasti jeđnako na istoku kao i na zapadu preduzele snažne protuofenzive. Jače nego ikada borc se sile sporazuma u.ovim ljetnjim bojevima za odluku. Za odluku se bore sile sporazuma, j e r n j i tn a t o i t r c b a. Središnjim je vlastima dovoljno, ako ono što su izvojevale, zadrže u svojim rukama. Mi se ne borimo, a i ne trebamo se boriti za pobjedu, nego samo da zadržimo u svojim rukama davno već izvojevane porbjede. Ako našitn neprijateljima ne podje za rukom, da nam otmu iz šaka naše pobjede, odluka je pala protiv njih. Obzirom na dogadjaje na zapadnom i istočnom frontu, gdje su velike ofenzive našili neprijatelja propalc u borbama o položaje, ne može danas nitko više da sumnja, da se ove borbe moraju da svrše u našu korist. EnsiosKo-francittKa ofenzioa. Francuski izvještaj od 21. jula 3 sata po podne: Prema večeru preduzeli su Nijemci južno od Somme protivnapad na nove francuske položaje južno od S o y ecourta. Njemački bataljun, kojije preduzeo juriš obuhvaćen je vatrom naših topova i mašinskih pušaka, pa je morao brzo odstupiti nakon što je pretrpio znatne gubitke. Na obim stranama Somme prošla je noć mirno. U okolici Ch au 1 nesa odbijena je na nož jedna njemačka ćeta, koja je južno od Maucourta pokušala da se približi našim položajima. Izmedju Soissonsa i Reimsa provalilo je jedno francusko izvidničko odjeljenje posiije eksplozije jeđne mine u njemačke rovove sjevero-istočno od Vendresse i protjeralo posadu ručnim granatama. Na položajima oko Verduna

trajao je živahan topnički dvoboj osobito u okolici Chattancourta iFlerya. U V o g e s i m a suzdržana je navala sievemo od Weissenbacha. Borbe u vazduhu: Na 20. jula i u noći na 21. jula izbacile su francuske letilice bombe na više važnih tačaka njemačkoga fronta osobito na stanice Conflans, Mars la Tour, Longuyon, Brieulles. Pošto su njemačke letilice bombardovale otvorene gradove Baccarat i Luneville primili smo ovo do znanja za kasniju od* mazdu. 11 sati poslije podne: Nema ništa osobitoga. Vazdušne borbe: Jedna njemačka letilica izbacila je jutros bombe na B e 1 f o r d. Stvarna je šteta neznatna. Engleski izvještaj. General Haig javlja o d 21. ov. m., da bitka izmedju leipzigškog utvrdjenja i zapadnog dijela šutne Olville još neprestano traje. Sjeverno od linije Basentin— Ling u e v a 1 e provalile su engleske čete sve do šume F u r e a u x odakle su protjerale nepiijatelja. U noći je preduzeo neprijatelj nakon velike pripreme topništvom protunapad, pa mu je pošlo za rukom, da opet prodre u sjeverni dio šume. Svi pokušaji neprijatelja, da nas izbaci iz južnih dijelova šume, ostao je bezuspješan. General Haig javlja dalje: Borba srazmjerno popušta. U glavnom borbenotn predjelu prodro je neprijatelj na jednom mjestu u naš streljački rov, ali je kod šanca L e i p z i g odmah opet izbačen. Naknadni izvještaj: Opšti je položaj ne promijenjen. Letači su juče pri lijepom vremenu nastavili svoje uspješne napade na tačke od vojne važnosti. Neprijateljski letači bili su do večeri neaktivni, kada je došlo do čestih borbi iza njemačkih linija. Jedna naša eskadra za napad sukobila se sa njetnačkim letilicama, od kojih su tri obcrene i to jedna sva u plamenu. Druga jedna bitka obavila se izmedju četiri britanska i šest njemačkih letača, i trajala je 45 minuta. Oboren je jedan aparat „Fokker“ a drugi je jako oštecen; ostala četiri napustili su bitku. Za vrijeme mnogobrojnih drugih vazdušnih borbi primorana je i peta njemačka letilica na silazak. Naši ukupni gubici toga dana bili su svega jedna letiiica. Sada je utvrdjeno, da je juriš neprijateljev na šumicu D e 1 v i 11 e u širini fronta od 2000 yard-i na dan 18. jula izvršen sa najmanje 13 bataljuna, koji su iz četiri raznih divizije kombinovani. Neprijateijski gubici srazmjerno veliki. Hjemažke iržoiračKe podmornlce. Izgledi za povratak. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' 1 .) Berlin, 22 . jula. Predsjednik prekomorskog plovidbcnog društva L o lun a n n izjavio je u jednom razgovoru: Ja sam uvjeren, da će se ,,D e u t s c h 1 a n d“ isto tako bezbijedno povratiti, kao što je i otputovala tt A m er i k u. Mi sada gradimo .ioš ovakvih trgovačkih podmorskih brodova i nadamo se, da će, i oni učiniti otadžbini velikih usluga. idući podmorski brod nosiće vee i pa-

U muzeju najzad vidinro top Karagjorgjev. Od ustiju ovoga topa, izlivena je kao što je poznato, kraljevska kruna za kralja Petra u Parisu. I i o o t i n j 2. Vo na klanici. v-unesu vola na klanicu. — Samo me još to tješi, — kaže u sebi pitomo goveče prije smrtonosnog udarca, — da kad se u glavtiomi ja za domovinu ginem. Roda i žabe. U staro srećno doba ro... tmo male bebe donosila, nego i mate Iaviće, male žirafe, male sloniće, pa čak i male žabice i male ribice. Ovo su joj posljeđnje a 'oku vremena oduzeli, jer ih je roda taćno i savjesno donosila, samo ne žabama i ribama, nego rodama. Orao i lopta. Nad gimnastičkom je poijanom u plavoj visini letio jedan orao. Na po!j*ani je ležala jeđna 'opta, Ucju je zaboravilo neko football društvo. Lopta poviče orlu: — Reci mi, molim te, da li i tebe uvijek gurnu u rebra, kad počneš da letiš? Lj'utnja. Zebrina je žena sjedila pod jednim drvetom I čitala modni žurnal, što je taj dan stigao. Najednom ostavi žurnal i udari gorko da plače. — Šta ti je? — pitao je muž. — Šta, šta mi je? To mi je, ubijena sam. Za cijeli sam život kompromitovana. Čitaj! Zebra uze žurnal i sa velikom uprepašćenošću ovo pročita:

,,U prugastim štofovima se primjećuje neka promjena. Naitnc, ove se godine pruge ne povlače od gore dolje, kao do sada, nego sa desna na lijevo.“ Cvrčak i mrav. Cvrčak nije cijelog Ijeta ništa radio, samo se provadjao i uživao. Medjutiin mrav, koji je vrijedno radio i gotnilao pare, primjeti: — Zašto si tako lakomislen? Doći će zima, pa ne ćeš imati koricu hljcba, da se nahraniš. Radi! Cvrčak slegne ramenima. — Dok je vrijednili i parveni-mrava, kojima ja na zimskun, večernjim žttrovima mogu da pjevam, zašto da radim ljeti? Dvij'e kamile. Kraj puta stajala je jedna jednogura katnila sa svojim prijateljern. Na to naidje jedna dvogura kamila. Prijatclj jednogure kamile počc da se izrugtva: . . — Jesi li vidjela, kako su joj ruzne one dvije gure? — pitao je jednoguru. Dvije gure! — čudila se ova. Ja samo jednu vidim. Onu ostrag. — A ona naprijed? Zar ono nije £ ura ? „ — Ta kakva gura? To su lijepo, smjelo obrubljena ledja. I ja ih imam. Magarac i ruža. Magarac zalutao u vrt, gdje je cvjetala silna ruža. Magarac stane pred ružu pa se zamisli. — To li je dakle ruža, u kojoj svtjet toliko uživa, — reče u sebi. I radoznao odgrize ružu pa je pojede. — Je li to sve? — kaže zatim razočaran. — Jeo sam ja i bolje šta.