Beogradske novine

IzVazf: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: o Beograđu I u krajevUoa za- „ , posjednutiin od carsko i Itra- n [] ljevsklh četa po cijani od u ^ tl Mrvatskoj-Slavonijt, BosniHercegovini I Dalmadji po cijcni od 8 h Izvan ovog podruga . . . 12 h

Oglasi po cljeniku

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevlma zaposjednutfia od carsko I kraljevsklh četa K l"50 u Hrvatskoj-Slavonijt, BeudHercegovini I Dalmadji K2'd0 Izvan ovog podrućja . . ,K3’—

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. JO. Teleton broj 67. — Uorava. prmianje oglasa i pretpiate: Kneza MJhajla uL broj 38. Telefon broj 2s!

Godina II.

Daljnji uspjssi Busan u Maćeđon'ji. Odbijeni ruski napadi kod talarskos klanca i na Stochodu.

RATMI IZVJEŠTA31. izvještaj austro-ugarsJcog seneralnos stožera. K. B. Beč, 22. avgusta. Rusko bojište: Front generala konjicenadvojvode Karla: Kod ZabiekBystrzoc iu oblasti klanca T a r t a r o w odbijeni su njekoliki ruski napadi. Jugozapađno od Zielona naša su odjeljenja u uspješnoj borbf zadobi'a 100 zarobljenika i dvije mašinske puške. Front maršala pl. Hindenb u rga: U odsjeku Perepelnik i—P i eniaki obnovio je neprijatelj svoje napade protivu vojske general-pukovnika Bohm Ermolia. Osim jednog uskog rovovskog komada, okokogase borbajoš vodi, svi su položaji i porednajtežih ruskih žrtava ostaii u našim rukama. Na željezničkoj pruzi Sa rny-Ko wel i kodSmolary neprijatelj je izgubio nekolike istaknute rovove, kojom su prilikom zaplijenjene dvije mašinske puške. Kod Rudka Czerviszcze Rusisu i jučepreduzi/nali najveće napore, da na zapadnoj obali Stochoda zadobiju prostora. Svuda su oni bez razlike odbi^eni, izgubili su hiljadama boraca, a u naše ruke palo je dva časnika, 270 vojnika i 4 mašinske puške. — Boreći se u sredini bavarskog konjičkog puka, naši draguni cara Franje ponovo su dali dokaza, da su dostojni svoga imena. Talijansko 1 jugo-istočno bojište: Stanje je nepromijenjeno. • Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmarSal. Izvješta] turskcg glavnog stana. K. B. Carigrad, 22. avgusta. Ni na jeđnom Ironti nijesu se desili dogadjaji, koji bi potrebno bilo javljati. Bugsrškt! cfenzlva. Već su mjesecima svi sporazumni listovi hrabrili generala Sarrailau Solunu, ne bi li već jednom otpočeo sa nastupanjem u pravcu bugarske i srpske granice. Ova su hrabrenja postajala sve upornija, a đostigla su vrhunac zadnjih sedmica, kada su se nadali da će Rumunjska, kojoj Brusilovljevi uspjesi ne izgledaju dovoljni, ^a napusti neutralnost pod uticajem nastupanja kombinovane maćedonske vojske sila sporazuma. No general Sarrail nije slušao te pozive, Navodio je

kako još ncma dovoljno četa i municije, te kako iina mnogo bolesnika od malarije. Ali baš zadnjih dana kao da su sve smetnje bile uklonjene. Pariški jc dopisnik jednog talijanskog lista javio, da se skoro može očekivati nastupanje Sarrailove vojske. Javljalo se, da su sada sve smetnje uklonjene, te da su francuske i engleske čete pojačane znatnim ruskim i talijanskim odredima, te da samo otklanianje smetnji, što stajahu na putu preduzeću u Maćeuoniji predstavlja samo za se toiiko koliko dobijanje jedne velike bitke. Prema tome je izgledalo, kao da je sve spremno za ofenzivu. Ali ofenzivu nije.tu otpočele Sarrailove čete, već njemačke i bugarske. Na zapadu je zauzet L e r 1 n, a na istoku su Bugari prodrli sjeverno od S e r e z a, zauzeše Demir Hisar 1 potiskoše francuska odjeljenja preko S t r u m e. Akcija još nije zaključena, te se javilo da su Bugari kako kod Lerina, tako na Slrumi imali novih važnih uspjeha. TAo izgleda da protivnike, koji su ležali mnogo mjeseci jedan prema drugom, vodeći samo pojedina predstražarska Čarkanja. sada stoje pred veiikim borbama. Opet se vidi, da su sile sporazuma dugo objavljivali velika preduzeća. a da su na kraju krajeva u mjesto njih njihovi protivnici prišli izvodjenju tih preduzeća. Sarraii je imao sa svojom vojskom, ko ; a se sastoji iz četa sviju savezničkih đržava i reorganizovane srpske vojske, te koja prema tome uslijed svoje raznolikosti ne može predstavljati zajedničku ratničku volju, zadatak, ne manje nego da središnjim vlastima preotme sve uspjehe zadobivene prošle jeseni. Njegov je strateški cilj bio, da povrati cijelu Srbiju, a svakako se nadao, da će u toku te kampanje i Rumunjska aktivno stupiti u rat. Isto kao što su središnje vlasti na'jesen prošle godine na Balkanu uspostaviie vezu sa Turskom moraie su siie sporazuma imati cilj, da na istorn zemljištu uspostave vezu izmedju mske i Sarrailove vojske. Ta se nada mogla vidjeti iz sporaznmne štampe. General Sarrail, koji je toliko vremena zloupotrijebio strpljenje sporazunnvh sila, trebao je svojim nastupanjem. da potpuni savezničku ofenzivu i da dovede do odluka i na Balkanu — koji je bio poprište tolikih boll i razočarenja — do odluka, koje Će za-

garantcvati toliko puta objavljivanu krajnju pobjedu. No prema dogadjajima zadnjih dana izgleda, da će sile sporazuma doživjeti novih razočarenja na Balkanu. Borbe, o kojima je rijcč vode se isključivo na grčkom području, a u mjesto da Sarrailove čete predju granicu, Bugari sve dublje zadiru u onu zemlju, koju sporazum u prkos sviju protesta već smatra kao svoju. Orčka, koja je morala ćutke pretrpjet! iskrcavanje savezničkih četa u Solunu i sve što je poslije toga došlo, naravno ne daje nikakvog otpora četama, koje nadiru sa sjevera, te bez borbe povlači Čete, koje stoje na poprištu sadašnjih borbi. Ne može se još prcsuditi, hoće Ii sadašnje borbe biti početak većih preduzeća, ili da li im je samo cllj. da isprave front i da onemoguće izvjesne Sarrailove namjere. Naime kod središnjih vlasti nije običaj, da se predstojeće velike akcije udaraju na velika zvona. Bilo kako -mu drago, utvrdjeno je, da je sporazum na Balkanu izgubio inicijativu, a tQ je možda zgodan predznak za dalje operacije na maćedonskom bojištu.

Ptlježlcd. Udar što ga je Bohn-Ermollijeva vojska zadala u istočnoj Galiciji ruskoin desr.om krilu, bio je toiiko silan, da Rusi na gornjem Seretu nijesu mogli n : da se maknu. Slični simptoni teškoga potresa, kako javlja ratni dopisnik ,,L<.'ka!anzeigera“ iz austrijskog glavnog stana ratne štampe, opažaju se već dnž cijeloga fronta do u blizinu Karpata. Njihovi pokušaji, da po uobičajenom receptu naliču grubim napadom, ugušuju se morem krvi. Saveznici nijesu teške seđmice od početka juna ove gcdine upotrijebili samo na pasivnu obranu, m„ da su za sve vrijeme bijesnih najstrašniji juriši ruskih četa. Sađa postepeno sazrijevaju plodovi to«a staranja. Nema sumnje, angažovara je velika bitka, možda najveća bitka ovog rata, a njen je tok povoljan za saveznike, kojima se sada prikljiičišc i carsko: otomanske čete. Kao god na istoku ruski nalet, tako isto na zapadu, u prkos velikim žrtvama, koje su prinesene i ioš se prinose, oienziva združenih Engleza i Francu'/a ne pokazuje željenoga uspjcha. Uštrim konciznim crtama vojnički saradnik stockholmskog „Aftonbiadeta". obilježava režultat dvomjesečnih napada sporazuma, te medju ostalun veli: engleski gubici, koji su žrtvovanl z? zauzeto područje, po svome broju Ijjd dostižu broj stanovnika’ Stockbolma. Sporazumne čete nijesu zauzele još ni najmanji grad niti najmanju željezničku raskrsnicu. Ako produže tom puževljevom brzinom, dok bi se dostigla njemačka granica u Lotaringiji, a Francuska bi još dugo prije toga bila bez naroda. Rusi su se zaglavili izmedju Karpata i njemačko-austrijskih

redova u Wolyniji. Ni ovdje postignuta dobi 1 r.e odgovara velikim žrtvama ii Ijudstvu. Kad Njemačka bude svrši!a sa radcvima oko žetve, ona može mirno pristupitl novoj odluci, a predpostavke za njen uspjeh sada su znatno povolinije, no što bijabu na Dunajecu. I u logoru naših neprijatelja prilike već počimaju da sazrijevaju u smislu gorke kritike samoga sebe — kako u EngleskcJ. tako u Francuskoj. Tako su u jednom „Tempsovom" uvodnom članku o opštem vojničkom položaju može izmedju redova pročitati, da list nije Bog zna koliko zadovoljan dosadašnjim uspjesima zajedničke ofenzive. „Imamo na raspoloženju", veli se i tom čianku, „još povoljno vrijeme or tri mjeseca pred sobom, ako se za sve to vrijeme budemo ljuto borili, mi moramo za tc vrijeme osvojiti nove položaje, koji će nam omogućiti, da na proIjeć. lakše pristupimo nastavljanju naših zajedničkih zadataka. Nijemci su svjcsni te opasnosti. O našim namjerama kružc svakojake vijesti. Ova ili ona svakakr dr nije tačna. Ali je glavna i jedina namjera saveznika, da stave Nijemce pod pete. U Oaliciji je Botmeru pošlo za rukom, da izmakne obubvatanju. Neprijatelj u Galiciji još je gospoda. situacije, čak i pošto su se njegove snage smanjile. Perijodijsko prenošenje obranbenih radova u natrag, što ga on vrši, nikako' ne pokazuje tendenciju, da se pretvori u bijeg. Olavno je obilježje ruske vojne akcije u Oaliciji, da Btusilov nikako ne prestaje, da lupa po neprijatelju“. I Clemenceau nije sa dosadanjim rezultatmia ofenzive saveznika zadovoijan. ! mkle francuska štampa posljednjih dana govori o pobjedi s potpunom pouzdanošću, a vojni kritičari sadanji zasioi operacija strpljivo registruju, iz'az'. on sa dosta neraspoloženim člankom u kome dosta otvoreno veli, da plodovi pobjede još nijesu zreli. Pored svega francuskog požrtvovanja nije «e njemačka upadačka linija na francuskom zemljištu od dvije godine na ovamo bitno promijenila. Na toj nepobitnoj stvarnosti uvijek su se pojačava'e nade Njemačke. Uzmicanje kod Verdura naziva on nesrctnim slučajem, ko;'i se mogao izbjeći i koji su Čuda junašfva mogla popraviti, da je za to požrtvovanje biio dovoijno. Sa tim obrtom Ciemenccan daje poznati skriveni smjcr svoga članka, koji u ostalom izgieda, da je otvoreno upravljen protivu inoći vlade, u samoj stvari pak protivu vrhovne vojne uprave. On ne želi više da eptužuje, ve i on, ali piše poslije veiik'h naprezanja i naglašujc da svi vojnički stručnjaci priznaju, da se odinčna pobjeda može postići samo vojničkom akcijom, a ne prostim trošcnjem, Kao što su se mnogi nadali. O akeijama neče ništa da govori, ali podsjcća na to, da su sve francuske ofenzive poslije dvije godine spreinane po istom reccptu i da su dovele do istog rezuitata, a svijet nije mcgao saznati koliki je ljudski materijal na to bio utrošen. S toga je sveta dužnost onih, čiji sti st savjeti do sad zapostavljali,

da što jasniju svjetlost bace na neop-. hodnc injere vlade, u prkos glupoj cen-< zuri. Francuska očevidno stupa u jednu novu ratnu fazu, u kojoj će moralnl uticaj igrati vrlo važnu ulogu. Sadanja vlada misli da, vjerna svojoj dvolično-. sti, dosta čin', kad poruči članke, u ko-* jima ne baš mnogo priznati pisci izliva-« ju svoja oduševljenja. Medjutiin sve ima svoje granice, pa će i dogadjajl glasnije progovoriti nego li objašnjavanja. Uskcro će se u Francuskoj podićl pitanje o broju preostalog stanja četa, i ako je, blagodareći engleskoj pomo-t ći, brojna nadmoćnost na strani sa-< veznika — šta koristi broj kad se on ne umije da upotrijebi.

Gfenzivn Hjemncn I Eušaa , , Bugarskl izvještaj. K. B. Sofija, 22. avgusta. ,' Juče su naše čete, koje operišu u dolinl S t r u m e izmedju Tahinskog i butkovskog jezera nastupile i preba-< cile neprijateija na desnu obalu Stru-< m e. Na lijevoj obali posjeđosmo sela H a s n a t a, B a r a k 1 i, D ž u m a K u m1 i, T1 i s a n, T o d o r o v, N e v o I e, J e-< nikej, Karadžakej, Bala, Hristia n i, K a m i 1 a gdje smo se utvrdili. U tome smo kraju tukll francusku brigadu Bertier, koja se sastoji iz 1., 4. i 8. puka afrikanskih strijelaca, tri bataljuna Zuava i jednog odjeljenja konjiekog topništva. Padoše nam šaka 40 zarobljenika, medju njima jedan kapetan i još jedan zapovjeđnik čete. Predalo se jedno konjičko odjcljenje zajedno s konjima. Francuzi ostaviše na bojištu mnogo mrtvih i ranjenih. U vardarskoj dolini uobičajena 'topnička borba. Desno krilo nastavilo ofenzivu. Juče su naše čete, koje operiSu južno od Lerina zauzeli greben brda Mala Rijeka, te prođužismo nastupanje u južnom pravcu. Čete koje nadiru ka istoku u pravcu L e r i n—B a n j i c a—G o r n j ič e v o—0 s t r o v'o napali su na ncobično jak utvrđjen neprijateljski položaj na grebenu Nidže planine, koga je branila srpska dunavska divizijai dva puka v a r d a r s k e divizije. Juče oko šest sati u večer zauzesmo taj položaj, kao i selo Gornjičevo, kojom smo priiikom zarobili cijelu jednu četu sa tri časnika. Neprijatelj odstupa u pravcu ka nastupanje se nastavlja . Naknadni izvještaj. K. B. Sofija, 18. avgusta. (Zadocnio). Dokazano je, da je u borbi 15. o. mj. učestvovala cijeia francuska sedamnae s t a kolonijalna divizija. I u toku jučerašnjega dana neprijateijsko je topništvo besprekidno tuklo naše istaknute položaje južno i zapadno od* Dojranskog jezera. Prije podne jučerašnjega daua poku' e neprijateljske pješačke kolone mjestimično u pet stroja da nastupaju, ali su uz gubitke potisnuti te natjerani da se vrate u polazne poiožaje. Na ostalom frontu shba topnička vatra. Borbe oko Demir-Hisara. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novinaaj Haag, 22. avgusta. Iz Atene javljaju: Pošto su grčke čete bile evakuisaie Deinir-Hisar, Bugari prije-

Podlistak. Rako Je knez HllcS kaznlo kcpetana. Još je i danas u narodnoj uspomenl priča. kako je knez Miloš Obrenović kaznio kapetana, kou je sudio po nn.u, a ne po pravu. Pnpovijeda se da je taj nesretnl kapetai, bio vrlo opak čovjek. Kađa'je došao koji seljak, da se kapetanu š:o požali ili da ga nešto umoli, morao ie u »rvun redu donijeti prilog — Kakvo ti je pečenje — takvo li i riješen e!. . . govorio je taj kapotun svakome lez razlike seljaku, koji mu je došao na žalbu iji molbu. . . . To su seijati dobro # znali, pa kaJ jc koji r-d fjih pošao posiom do kapeian i, spremio ie prije čutura Ijute rakije, »>1jelu pogacu, pečenu Kokoš, sira, kajmaka i drugo što je imao, pa sve je to' aosio kapctanu na dar, a onda je sama po sebi bda pravda na njegovoj stran’. Kc-ji pak od seljaka nije imao ili nije htio tia odnese kapetanu takav prilog, več se usudio da ode kapetanu praznih ruku, izletic je brže iz kapetanove kancelai ije, nego je uš«o. Neko su vrijeme seljacl ćutali 1 trp'.li ovaj kapetanov zao običaj, ali kad su vidili. da kapetan mjesto bolji, postaje s dana u dan gori, i bez bakšiša nema s njime divana,.odoše na kraju da se žaie knezu.... Knez sluša jednu, pa i drugu 1 tre-

ću tužbu. Nagomilalo s« 5 tužbi mnogo, a knez na posljetku pošalje tatarina, da dovede kapetana. Kaaa je kapetan spazio u dvcrišlu sreskoga konaka kneževog glasnika, podujmi ga ledena jeza i sav snužden poinisli u sebi: — ovo ne sluti na dobro. — Pomozi Bog, gospo'n kapetanei... pozdravi krupno tatarin. — Bog ti pomogao, junače!... A kojim dobrom ti?... upita kapetan i glas mu je zapeo u grlu. — Zapoves‘ti je od knjaza, da odina* idfcš sa mnom u Kragujevac. — Zar baš odma‘? — lz ovih stopa! ... Kapetan se uzvrpolji, nije mu bilo baš prijatno u duši, pa se okrene na jedri'.i, pa na drugu strana. ali nije lulo drugc, nego on obuče novo ruho, uzjaua svoga konja, pa pravo s tatarinom u Kiagujevac, Knez je sjedio na trijemu, kad mu javišc, da je kapetan došao. Odmah naredi, da dodje ćata sa tužbom, a momcima dađe znak, da dovedu kapetana. Blijed kao stijena stupi kapetan pred kneza, koji je ljutito okrenuo glavu. Kapetan postidjen obori glavu i čakaše postidjen šta će doći.... — čitaj redom sve tužbe! naredi knez ćati. < Ćata je čitao dugo 1 mnogo kapetanu slučajno obmrle noge, a snaga ga Izdaia. Na kraju okrene knez kapelanu, pogleda ga oštro I reče: — A po majci te tvojo], jesam li ti

za to dao kapetanstvo, da činiš narodu nepravdu? Kapetan se jedva nešto odriješi jezik, pa propusti kroz zube: — Nije baš sve istina, gospodaru, Što pišu Ijtidi u tim tužbama! — A ima ipak nešlo istine — Je li? — zlovoljno će knez. Kapetan samo sieže ramenima.... — Odgovaraj, šta imaš, reJum na svaku tužbu?... obrecnu se knez. — O, molim ti se gospodaru, ticbala bi mi čitava godina dana, i jedva ako bi bio gotov s odgovorima na tolike tužbe! No ko velim, ja sam tu, pa radi sa mnom šta znaš! — A-a!... Tako li je?!... povika knez, pa usta i ode u svoju kancelariju. Malo čas, pa niomci uhvate kapetana 1 ocjepiše mu dvadeset i pet ijeskovaca. U isto je vrijeme naredio knez, te Je onremljen i izveden dobar konj. Momci kazaše kapetanu, da mu knez poklanja onoga konja, pa mu rekoše, da jaše i ide. čudi se kapetan čudom, što se to oko njega zbiva, što Ii sve to znači. Kad on kroči nogom na kamen, da će na konja a momci mu zaogrnuše ćurak. — Ciniš ‘voliko, idi i kapetanuj; za sad smo se nagodili; ali ako mi dodje samo juš jedna lužba na tebe, objesićn te za jczik!... reče knez I udalji se s irijema. Kapetan teškom mukom uzjaba konja i ode poiako 1 pažlj'vo do s*«ijc kapetanije. Kod sreskog se konaka bilo

iskupilo poviše radoznalib seljaka, da čuju: šta će biti s kapetanoin? Spazivši poizdalje jednog konjanika zaogrnuta ćurkom, stadoše se seljaci medju sobom prepirati: — To je knez!.... ve!e jedni. — More, nije!... vele drugi. — Jeste! — Nije! — Jeste! — Nije! A kad konjamk pridje bliže, upoznab' su seijaci svoga kapetana, pa i ne sačeka\ši ga, razidjošc se svojim kućama vrteći glavom — Čudne bruke, po Bogu brate!.... veli jedan seljak, žureći se samo da prije odmakne od sreskoga konaka. — Ja, more!... Mi ga tužimo, a knez ga nagradjuje!... Nastavlja drugi seljak. — Dušman je to veliki.... dojadiće nam svima osvetom!.... kaže opct prvi. — Stradaćemo kao niko naš!... nadovezuju drugi. Tako su seljac! kukali izmičući od sreskoga konaka, i ne znajući, šta se njihovoin kapetanu dogodilo u Kragujevcu. Kapelan je bolovao desetlnu dana. Vele da je svako jutro kupovao vruću jagnjeću k'ožu i to mu je činilo dobro. Kad se malo odmorio, otpočeo je opet svoju dužnost obavljati, ali ovoga puta mnogo pametnije. Mek kao pamuk, primoo je on svakoga blago l Ijubazno, posavjetovao mudro, a pravdu je dijelio na dlaku.

Ako bi mu koji seljak pružio što — srdito je odbacio! Ni orah jećan rije litio da primi! * * * Poslije godinu dana putovao je knez po Srbiji, da dodje i u srez toga kapetana. Silan se narod okupio oko srcskoga konaka, da dočeka kne-a. Spremljena je tu bila i bogata gozba. Ušav u sredinu okuGjenog naroda, povika knez još s kotija: — Pomozi Bog, Braćo! — Bog ti potnogao, gospodaru!.... vik.iu narod kao iz jednoga grla. Knez odjaha ko n ja, a svijet nagnu sa sviju strana da mu cijeliva ruku i svjetli skut Kad i to bilo gotovo zapita knez narod glasno: — Kako s-te sa zdravljem, braćo? — Vaia Bogu, zdravo gospodaru! — Kako je ponijela ljetina? — Ne može da bude bolje, gospodaru! — A kako živite s kapetanom? .., naglasi knez. — Krasno, gospodaru! ... svl će u jeJan glas. — To mi je milo čuti! . . . Slažite se i od sada tako, pa će dobro uvijek vas prati! . . . reče knez, pa okrenuvši se kapetanu reče tiho: — Kažem ja tebi, prijatelju, da su batine iz raja izašle! . . . — Pravo kažeš, gospodaru! . , . odgovori kapetan smješeći se.