Beogradske novine

Đro) 31.

2. lebrotri 1917.

BeognNfetre Novtnd

Petak

Strana 3.

voz lznosio 897 iniliiuna. Izvoz u Aziju teno8io Je godine 1916. koje 87 milijuna fubalja, fodine 1915. bio je manji; 72'/ s fhliijuna, a go;!!jie 19H, fieitO ye<51 od 8 ii niillj'una Uvoz iz Azjje iznosio je f rodinc 1916. ORromnu svotn od 806 mijjuna rubalja 1 lo su jupanskc liferacije), dok je gudine 191b. bio Ijotovo za polovicu manji. '416 rnllijuna rubalja, a godine 1914. gotovo za dvije treilne manji od uvoza godine 1915.. 149 milljuna rubaija.

Bortsav Stanković: bOiiuinsKl tfpcoi N U S K A. Danas bila nedelja a mene Jedva otrgli od svatibe. Komšija Trajko ženi sina prvenca Ma'ka : oiac otišli taino na večeru a mena doveii otuda kući da nije sama Nuška, nošća koju je mati još u suboui dovela. Jedno da ima ko kuću da oćisti i ru<-ak da spremi dok majka i oiae odu u svatovc, a drugo da se i ona Nuška toga ciana provede i da iz naše bašte preko zida gleda svadbu i Igru i, oro, što će biti celoga dana. I hluška je gledala. l J okupila kamenje i trupove što jo našla po bašti. naslonila ih uza zid do višnje, popela se na njih i gieclala oro. Bio je silan svet. Cak sani i ja igrao toga dana. iivatao se do najboljili momaka. Oui me rado prirnali. Ali rie radi inenc, već radi njc, naše gošće. Nuške, čije je belo ! okrugo liee Sijalo preko zida ispod granja i lišća. A od cele nje video se samo gornji deo prsiju joj koja su se. liaslonjena o zid. bila uzdigla, odapela te po njirna legle velike nize od duka.a... I kao da u nikoga nije gledala. To je jedilo momke i najbulje igrače. Osobito PAlaueua. vena, visoka momka, njenoga komš" koji je ćak ovamo uošao radi nje I ubi‘ se vodeći kolo I dajući bakšiša ciganiina, sviraćima. I da joj valjda pokaže koliko je vol’ on, kada povede kolo, ne pušia ni jednu devojku <io sebe. već uznie mene, njenoga rodjaka... kao da sam ja nešto ono! A Nuška se na to samo osruehrie, prevrće očlma 1 — ne gleda ga! ... Eto zato su me. kada je nastala noć, silom sa svadbe doveli kući, zatvorili za mnom kapiju. a otac i mati otišli na svadbu, a inene i Nušku ostavili da spavamo. 7ato sain i hio Ijut na Nušku. Bacah srdito orahe i kestenove što mi je aavala. Cak nisam hteo ni da večeram s njome. Una je bila polila dvorište, prostrla postelju i iznela u tepsiji večeru. Ali ko če da jede! Pred nama tepsija sa večerom nedirnuta. JVlescc sija kao rastopljeno olovo. Senkc velike, mrke talasaju se 1 šire. Sa svadhc, kroz našu baštu dopire mrka, žuta svetlost Isprekidano i izlomljeno od granja i lišća dok do nas dopre. A oni. tamo na svadbi večeravaju. Otuda se čitje zvek lanjira, čaša, okanica i tilio sevdalijsko pevanje i sviranje svirača. A više nas. kroz obasjan vazduh klizi nešto toplo i opija. — Većeraj. Nuško! Ona uzela hleb, premeće ga po prstlma i gužva u kuglicc. Pomiče se sa ntesia svaki čas. Otkopčava čas jelek, košulju. čas razgrce i zanosi kosu za pleća. — Vrućina mi! govori a glas Joj kratak. Oledam je i čiidlm se. Nije ona taJcva. Znam, I pre kada je majka dovodila ovako u goste za vreme, a ona je

vari, kako su vam cduševljeno pljeskali. Oh! I on. Ibsencv jedini Robert Jielmer mrtav! Klasični Andrija Fijan, tvoj nezaboravni kolega, tvoj paruter — nett a ga više! Pridigao nas je toliko puta na pozornici, tebe i mene, kad srno un.oreni od taraniele sustali, pa natn onako slatko tepao. da se pomirimo... Prošle smo ga godine posjetili na grobu, ednijeli mu i cvijeće na zadnji Ituntak njegov, ali nije više ve6elo klicao: ,,Noro“l... Naš je Fljan onijemio za svagda — ostaninto dakle 1 nti dva u zatišju .. Pa daije: ,.Da li se sjećaš, kako smo ono prešli onu široku vodu. 1 sve dalje. Kako smo plesali kroz dolino i pianino, i kad smo stigli u ono lijepo nijesto, gdjc su nas takc lijepo dočeka!i — braća Bugari? Onda smo još iako plesali, ništa natn nije ntanjkalo. .Minisir! su nam se i dvorska gospoda klanj.tli i divili nam se...“ — Oj, nesrećni tamburine. šutl, šuti! ... Ali laniburin zvuči dalje: ,,Pa kad amo ono upet pt hliali u milu domovinu ... kad su nas i opet prijazno dočekali ... Da ii se sjeoaš?.., Kad smo još zdrav' i čili bili i kad nam je preuzak bo prostor ?a našu tarantelu. pa 1 opet oiprhnuli u bijell svijet?" (lkrutni lamburin joŠ neće da završi. Kan’da mora svoju priču da završi do kraja; ..Sada srno opet kod kuće. povraiili smo se ! po drugi put ovaj put za uvijek! (lospodarico moja, oboie smo sada lužni, krila su nam poloniljena... Ti sjed'š u mračnom kutu, ja puK žalosno visiin na zidu. nema već ni cvijeća ni pljeska, tarantela je utihnuia. svršena. Zar za uvijek? Kao ! hrvaiski Robert llelmer? ili zar smo sada manje vrijedni s toga, jer smo ostaijeli?" — O, šutl, šutl. nesrećnl tamburineJ... Sofija Borštnlk-Zvonarjeva.

tada bila živi vrag. — Sto tl je? Pltam Je sada, All ona glave ne diže. Kao da nesme da me pogleda. Samo se jednako raskop- i čava, hladi, zavrće rukave na košulji I gleda nckako ćudno, meko. A mesec čisto treperi. Od našcga dvorišta gde mi seditno. samo se to sjaji a ostalo sve je u senci od tolikcga drveća što je oko nas i po okolnim baštama. 1J tome sa svadbe svirači zasviraše brzo, sifno, valjta na zdravicu starojkovu i uzvici cdobravanja. — Ohl viknu Nuška i diže se. Poče da se proteže. A sa svadbe žagor sve većh Odjednom ona me uze u naručja, prigrli celim lukama I ponese u baštu. — liajde da gledamo! Poče šaputati noseči me kroz baštu. I donese me do zida. Izabra najtamnije mesto, u ćoškii do jabuke. Mene metne na zid I okrcnu tamo, ka svadbi a ona osta iza rncnc. Odupre se dobro nogarna o stablo drveta. izdiže, nasloni na zid, prigrli me, i, tako sakriveno iza mene, zagleda se u dvorište na svadbu; u one Ijude oko stolova po dvorištu; u starojka, kuma, svekra i ostale zvanice koji se već zagrejani picem. zavalili, raskopčali minta.ie. bacili gunjeve i počeli da kašlju, krkljaju 1 teško uzdišu! Mlada lli i mladoženja dvore i služe. Samo jedan ienjer obešen o granu kajsijinu osvctljava sve to odozgo. Na sredi dvorišta bunar a oko njega se sjaji razlivena voda. lz kuće svakoga časa izlaze sluge donoseći jelo i piće. A do same kuće, ispcd streje izmedju muškiii ovarno u dvorištu I ženskiii tamo u kuči seli Sigani. Svi u senci. Sviraju. Samo za Sabana šubeljkdžiju nema mesta. lzguraii ga ispred sebe. na svetlost. On prekrstio noge, pognuo se. Bcli se njegova čalma uvijena oko glavc. crni se koščato lice, a po šupeljci u koju svira padaju krupni, crni nj-.gov! prsti sa dugim noktima. Svira on a njegov kusi pas (koga smo mi deca uvek jurili jer nas je ujedao kad god smo hteli njegovom gazui ua se približiiiio) čućnuo preda uj, digao glavu, zagleuao se u gazdu kako ovaj svira i saino prcdnjim nogama mrda kao po taktu svirke. A svi sviraju. (irneta, klarinet gro'će, violina klizi. dahire zvone a Šaban svojcm šupeljkom sve njih vodi. izvija. upada, prekida. seče te da čovek još više pobesni. — Ah... ah! Tako! Tako! Cuje se sa sviju sirana. — Šahrm de omi tešku! .. Cigani to zasviraše. Žene istrčaše Iz kuce. Njili nekoliko izdvojiše se, izvadiše maramice, peškire. i, pognuti, pazeči da ne nogreše počeše da igraju ali polako. teško i silno. — Ah, bre Mile, duše da darn samo da sam ja na mesto tvoje! — Prepade me i trže od gledanja zagušljiv g'.as ispred mene. Pogledah a ono se izdiže zaiuren ies na čelo i tikaza oznojeno i zažareno mrko 'ice Mladenovo. Nuška iza tnene još više se zaže, poniknu i rukarna me poče jaće privlačiti ka sebi, kao da hi me odbranila od njega. A on se jednako izdizaše na prsie da bi mogao pored menc ! njn da gleđa. Ali nije mogao. Saino je u mome kriiu video njene hele, pune ruke. kojima me je stez.ala krijući od njega. On izvadi kesu sa novclma i pruži mi čak srebrni novac. — Fvo da si kupiš ... Pa mećući mi novac u nedra pusti ruku na njene ruke u mome krilu i zadrži ih. — Me primaj, ne primaj od njega! Culi kako Nuška iza mene prestravljeno šapućc. Okrenuh se da je vidim, a ona se sagela čak do zeinije i nogama kleca, Jedva se dr/.i. Osečam kako u mome kriiu otima, čupa svoje ruke od njegove; aii on ne pušta. Sviraći sviraju. Oro se več raširilo I počelo da dopire i ovamo do nas, a on nikako da digne svoje ruke sa njeni'n i da se odvoji i ode od nas. Nuška jedva oslobodl ruke. — Ilujdemo! ! skinu me sa zida. Uzc me opct u naručja. prigrli još iače na grudi i podje, ali krijući sc. po sencl. uz« zid. Odupro sam sc o nju. A ona sva vrela i oznojena. I ja sam oznojen od nje. Kako satrt je desnom nikom obgrlio oko vrata, prsti moje rtike dopirahu čak do njcnih topiili, vrelih joj ustiju. A nedra joj topla. tvrda Cisto osećam kako se neke kao grudvicc rastvaraju i krše u njenim nedrima pod mojini laktom. Cak mi noge goru od njene toplote. — Ne slušaj ti njega ... Lud je on, lud! — Kao pravdajući se govori mi ona, zanosi se i jedva ide. A ja njega vidim gde sc i/diže. gleda. odupro se rukama o zid pa čisto za nama što ne preskoči. A ona kao da zna za to pa ne sme da se okrene. sve samo mene jače grli- nija se i spotiče o najmanji šljunak. Zaustavlja je najmanja grančica; trzaju je 1 plaše senke i vlaga noćna. Jedva naidje na baštenska vrata. Kao da se oslobodl nečega kada se vide u našem dvorištu i kada sede na postelju... PoČe da se tare rukom po čelu, da skuplja kosu 1 da se hladi... Ode do bunara; izvadi vode, poče da se umiva zapljuskuie... Osveži se, pribra. Očl joj slnuše. obrazi zaplamtcll a po njima ulepljeni prameni joj kose... A sa svadbe jednako oro I pesma. Isprva tiha, dugačka i monotona pesma pa posle brza, veselija... A šupeljka pištl te srce klda... Odjednom se razleže pesma: Jovane. orvo sIedan 1

Nuška skoč!. Nije m<'g!a v!še, Dohvati onu tep.siju prazr.u I poče da igra. Nikada to neču zaboraviu! To beše nešto. Znala je da nas nlkn ne može vldeti, pa je igrala, vila se> cikala i prevrtala kao da joj je od toga Bog zna Šta... Rastresla se, jelek razgrnut, koŠulja otkopčana te joj grudi, prsa. kao mratnor blješte a kosa cnra I vlažna, šiba je I mrsi se... Snaga joj se krši i vije kao zniija. Samo joj oči raširene, čudne, tamne. meke, a opet tako svetle. Pesma i svirka sa svadbe sve Jača. A mesečina se razastire i pliva- pliva. A ona prva pestna još otuda traje i dopire cvamo; — ,,Za m a 1 o 11 s e. t u g o g 1 e d a s m o!" Nuška se Izvi natraške. Kosa joj dodirnu zenilju, prsa odskočiše, rukavi sa širokth rukava ođ košuije, zavrnuše se čak do ramona i padoše dole. A ona. presavijena. držećl tepsiju koja blještaše od lneseeine poče da peva istu pesniu: ,.J o v a n e, prvo g l e d a n j e!!“ U to se beše sva unela. Kao da beše pala n neki zanos, šta li? Onako otvorenih usta lcao da je gutala sve što dola/.aše sa svadbe, i mesečinu. i noć, i sve, sve. Jedva se trže. Razgrnu jorgan, pade u postelju, uze me u naručja, prigrli, privuće u skut metnu moju glavu u svoja nedra. — Spavaj. spavaj! Umiravaše me i uspavljivašo a sva se tresla valjda od svega ovoga. što ,!e oko nas sve silniie 1 silnije bivalo. 'I resia se ona i sva mirlsala, mirisala, tako rnirisala!

lozos vijestL OPET 0 JAPANCJMA. Japančev smijeii. — Stoiicizam. — Ne pokazuj šia mlstiš i osjcćaš. — Japanska ucjena. — Odsječeni prst u pisinu. Već smo u više malia pisali o Japanu 1 Japancima. Oni su istina bili i' resantniji svjeiskoj javnosti za vrijeme mandžurskoga rata, kada je svijet hnao većeg mišljenja o njima, nego li sada, povodom njihovog dosta „uzdržljivog učešća“ u svjetskom ratu. Ali tek ipak, taj je tajanstveni 1 energični žuti narod još vrlo zanimijiv. Evo još nekoliko pojedinosti o njemu. r Kako su Jijpattči'.u opšte vrlo originaini, tako je vrf6 1 Čuđno i njihovo smijanje. Japanac se takoreći uvijek smije. Stranac je sklon, da smijanje Japančevo, koje često, po našem mišljenju, dolazi na nezgodnom mjesiu, smatra kao neosjećajnost. Japanac se smije, — ili bolje rečeno nekako dvosmisleno smješka, — kad se drugome dogodi nesreća, smijc se, kad l>i trebalo misliti, da on sam osjeća duboku bol. i u o;. Zašto se onilsniije? Oospodin iliba; jedan japans' i novinar, objasnio je to prije rata u jednom predavanju u kolonijalnom društvu u Berlinu na ovaj način: Japanac je još prije hiljadu godina primio iz Kitaja Konfučijevo učenje, koje propovijeda stojicizam. Radost i bol ne treba pokazivati, svoje osjećaje ne treba Iznositi na vidik, ni po koju cijenu. Kod Japanca ne važi kao ,,estetićno“, pokazivati žalosno lice. On hoće, da nesrećnog čovjeka razgali svojim smijehom, žalošću. Jedan primjer: jedan Japanac, kome je umrlo dijete, posjeti svoga prijatelja. Smijući se, on mu priča o smrti svoga djeteta, smijuči se, jer neče da svojim žalosnim licem kod prijatelja probudi žalostan osjećaj. Pri tome mu nehotično teku suze niz lice, ali ih on brzo obriže s bojažijivim riječima: „Oprostito, suze dolaze'M Da su Japanci zaista jedan originalan narod, vrijedi pažnje, nema sumnje i smljanje, koje je urodjeno svima Japancima, koje predstavlja dubok osjećaj stojicizma, koji je karakterna crta Japanaca. Kao god Sto je Japanac čudan i origrnalan u svome društvenom ophodjenju, on je originalan i u svima fazama društvenoga života, pa i u načinu kako vrši krivična djela, na primjer kad nekoga ucjeni. Vrlo lijep primjer japanske ucjene pruža nam slučaj, koji se desio jedncan vrlo bogatom Japancu. Japanski baron Šibusava, predsjeđnik velike „Prve Banke", na čelu mnogobrojnih novčanih poduzeća u Japanu, koji u narodu važi kao neizmjeran bogataš, sjedeo Je Jednog večera mirno u svome domu, kada mu pošta donese jedan mali paket. Kad je otvorio paket, šibusava je naŠao u njemu jedan ćovječji prst, još vruć, i uz to jedno pismo u kome je pošiljaoc, koji se bio potpisao, molio za pozajmicu od 10.000 jena, a za slučaj, da mu se molba ne ispuni, nadovezivao je na nju svakojake pretnje. Policijska Istraga pokazaia je, da Je pošiljaoc neki siromašan radnik, kojj je rariie vldjeo boljih dana, ali dugim bolovanjem u bolnici izgubio svu svoju uštedjevinu, pa Je sada htio sebi na ovaj način da pribavi sredstva radi otvaranja kakve male radnje. On je blo otišao u jedan varoški park f tamo jednim makazama sam sebl odsjekao prst Ovo odsjecanje prsta običaj Je, koll Je u Klni vrlo čest, pa se odat'e vjerovatno prcujeo I ■ Japan, TUne hoće da se

pokaže ozbiljnost svoje rljcšenostl. Ranije je takav slučaj i u Japanu bio vrlo čest i većinom Je Imao uspjeha. Ali su ovoga puta ove prijctnje, što su u pismu nadovezane na molbu, pokvari'e sve 1, mjesto da Japancu otvore dućan — otvorile mu apsanska vrata.

PoilUednie trrzolavne oiiest!. PosijeJnje francuske nade. (Naroćtu Drzojav »becgrausKih Nuv.na«! Ženeva, 1. februara. Pariška >,A c t i o n“ doncsi članak od De Vallesse-a, u kojem se ve.ll: Franeuskoj je poirebna brza pobjeda, inače ne može da dobije rata. Zadnja je nada Franeuske. da če joj 1917. g. donijeti pobjedu. Broj poroda kao i geograiski položaj Francuske čine nemo gućim, da Francuska još dulje vodi rat do iserpljenja. ’I’o je poznato I vladi i komori. Ono, šta će sada nadoći, p o sIjednji jc napor francuske s n a g e. t ooštrCni potlmornlčki ra(. (NiUuuiii iiidAjjtiv sucu^idUhhiu Novina*/ Beriin. 1, februara. Cjelokiipna se njernačka štampa bavi objavoin o bezobzirnom provadjanju podmorničkog rata i proglašenjem ne sarno eugleskili nego i francuskih i taiij-ansUih voda ratnim podruciem, te je j e d n o d u š n u odobrava. Dosada su oprečnosti, koje su u tom pitanju postojale medju strankarna. posvema isćeznule, i svaki Nijemac sa zadovoljstvom pozdravija izvršenu činjenicu. stauipa je, koja je zahtjevala nedgraničeni podmornički rat posvema zadovolji’.a a Štampa se, koja je zastupala umjerenije držanje, bez prigovora pokorava pred odlukom cdgovornih državnika i vrliovnog vojnog vodstva. ,.L o k a I a n z e i g e r“ produžuje sa raspravljanjem o .om piranju pa piše: Dvije smo se godine borili u Njemačkoj za iieogranieeni podmornicki rat. Dok je još posiojala I najmanja nada, da će se neprijaielj opametiti, nijesu lviogli odgovomi taktori da se odluće na taj korak. No iza prkosnog odbijanja njsmačke ponude za niir padaju svi ooziri. U iednodušnosti svih odgovornih muževa le/.i sigurnost za bezuvjetni uspjeh vehkoga djela. IJ svim se krajevinia države ovom odlukom osjeća olakšanje. žia će njemačke podmormco da stvore, o toni u Njemačkoj i kod njemh saveznika viada samo jedno muijenje. Kakvo će držanje prema tome piianju zauzetf neuiralci, prepuštamo njima samiina. Našn io votja da pobjedimo i nepi‘jateba onesposobimo za boriiu. ,,B e r I i n e r T a g e b I a 11“, list. koji je d tsada u pitanju podmorničkoga rata zastupao umjereno sianovište, ističe, kako ćo snazan fciti utisak ove odluke. Držimo, da je sve u tančine proučeno i promišljeno. Siavljeni pred gotov čin možemo samo đa poželimo, da se ispunc sva oćekivanja, koja su se stavljala u ovaj po svojoj veličini nesravnjiv korak. ,,V p s s i s c h c Z c i t n n g“ piše: Podniornica će se, taj triumf njema^ke tchnike i njemačke smjelosti. izigrati sada kao jaki ,,adut“ u igri na život i smrt. Time u ogromnoj borbi stupamo u posljednju odlučnu t'azu. Ta je stvar poinno • ozbiljno protičena, a za njom siuji odlučan sav njemački narod. Sve je, šta nas je dosada u toni pitanju dijelilo, otprlinulo u r.rak. na novo je tiskr.Kiiiio duh 4. avgusta 1914. god. S ovini raspoloženjem nioraće računati i neutra'ci. Američka će Unija sada moraii da dokaže, da li je u evropskom ratu nepariajićna. Sadanji će udar, nadamo se čvrsto, smrtno pogoditi Lnglesku. a u isto će vrijeme biti i od odiučnug zuačenja za cijeli sporazum. jer je Engleska bila zadn.ia njegova nada. Najnoviji korak njemačke viade Jasno fiokazuje cijelom svijetu, da Njemačka hoće da pobijedi, ne icfiko zbog pobjede same. koliko zbog toga, što se svjetski mir može postići samo njemačkom pobjedom. .,D eutsclie’) ageszeltung" piše Amerika će morati promisliti, da li će zadržan svoje staro staialište u pitanju podmornica ili če to siajalište obzirom na proniijenjeni položaj izmijeniti i odnbriti njeir.ački korak. Sadanja je odluka njemačkoga carsiva nepromjenjKa i ne će se dati uičini uplivisati. Cijeli je njemački narod zbog toga koraka zahvalan svome cara i vrhovnom vojnom vodstvu. „1 ii g 1 i c h e R u n d s c h a u“ piše: Težak je to i suđbonosan korak. Kako će ga primiti ncuiralci, to još ne znamo. M1 smatramo neograničeni podmornički rat nujuspješnijim sredstvom, da se Englcska primora na mir i da se u budućnosti očiivaju naša prava. 1. smo februara učinili Jedan ogroman korak naprijed Jo konačne pobjede. Socijalistićki „V o r w si r t s“ piše: Cljeli je njeinački narod jcdinstven u želji. da se ohrana domovme što skorije uspješno dukrajči. Cijeii je narod sporazuman sa upotrebom najzgodnijih sredstava. da se do toga cilja dodje. Pitanje se, kcja su sredstava za taj cilj najpodesnija. ne može laspraviti u skupovima ili u ttampi, nego samo u užem krugu. Sada se ne iadi više o mnijenju. već o novim odlnkama, koje će vlada naknadno saopšrit: parlamentu. Sada uuadu rije<5 č’ujeiuce.

KORESPOjlDENCIJA. Mllovanu Rlstlću, Ženeva. Moiim vas lijepo, Izvjestite gospodina načalnika Ran‘čića, da se ja nalazim u Ćupriji i da ga molim, da me u mom sadasnjem bi.ednorn stanju pomogne, pošalje novaca od moga prlmanja. Poslati molim preko vaše firme. S poštovanjem, Milivoje Vučićevič, Cuprija. 27974-8 MILOVANU KlSflCU. Molim Vas lijojio go> spodioo Ristiću, tla poaredujote da gospod n Ma» nojlo Lazarević ^.»redno pVeko Vas, iJi noposredno poSaije uiome Nikoii 2000 dinara, koje sarn ja ovdje predola gospodji Ristosiji Laz iro vićki, a jprema sporazurnu sa gosjiofijom da je to najlakfci pnl da ona do novca dodjo, a i da ja Nikolt na taj naćin mogu šla pos.ati. Ako goSjtodin Lazarsvić Jioće, to ću opet k~oz izvjesno vrijeme poiožiU gospodji izvjesnu s tmu, a go epodin opet Nikoli. Nikola neka se jtvlja će<tće, a i o prijemn novca izvjesti preko ovih novina i na Ljubičinu adresu: Jagodina, Schuistrass.; Nr. o. Ovamo tećko dobijam. Mi smoi ztlravo. Draga je kttđ m«ne. Rudnik jo u is. pravnom stanjn. J'o.ograf.ju smo dobili. N kolu, mog Blagu i Jovu mnogo pozlravljamo. Vama iskren [>ozdrav od Vukosave N. Joctća, C'uprija. 27973—9 Go6; odinu AL'l ANDKLJEVICU, sudiji, 2e> neva. Po»lovani gospodinel Oćajna, Sto ništa nezrram o svomo mužu Voji Stojanoviću, sudiji iz Prištino, rezervnom sudskom kaiielanu I. kiase, 1. puka moravske divizije, I. poziva. Slobodna sam, da Vas zamolim, <la so tzvjestite, gdje je ou, i da piu dostavite, da sam ja sa mamom bila primorana da odem iz Prištine, a đa s.tm Cupriju tzabrala, što sam mislila, da ću moći takžo otići Jtod JuJe, ali požto to nije rnoguće, ostaću ovdje. Alolim ntoga Voju, da me iz-' vjesti, šta je sa njime, Uragim i Batom. Mor lim Vas, goepoditve, pozdravite moga muža, da ne prestajem jnisliti o njemu. Srdaćno Vam zabvaljujem na naluzi. iblena V. Slojai luvtća, Cuprija. 27975—8 DOBRI MITROVIĆU, Pension Rc-gina, Zeneva. Molim javite Periću, da su tri poslednje pošiljke davno priml;ene. Dana ga pozdravlja i javl.a, da su svi naši zdravi, od Stanije još ništa nije primila. Svelislav dobio samo 180 kruna. Neka Milivoje poradi da dobije bar jednu hiliađu kruna i na mene pošai e. Milana, Acu i Mirka da izvesti da su svi zdravi. Pozdravlja M. Stefanović, Obilićev Venac 1. Beograd. 27976-8 Gosjodinu DUSANU TASICU, apoteknru II. I»ljske bolnice moravske diviz je, I poziva. Tvoj oglaa u jiovinama prvi put danas pročitah koji nas sve mnogo obraiova, a najviže mi ne t Maru. Mara je u Leskovcu sa tnamorn i bahom »irava. Dušanel Molira te poiraži moga tatu. On je pri I. poljskoj bolnici moravske divi* zij« II. poziva kao blagajnik, i reci mu, da nan* se od i javi, jer za njega a i za Diku neznama do danas Jiišla, a i za n.oga brata od Jetke Drago. mira llića, narednika djaćke ćete, moravske divizije I. poziva. Javi nam odmah, gdje se aalaziš ti, kao i Boža, i kako ste. Javi ako šta znaš za Vlailu Cakića. Pozdravi sve tvoje, a teba i Božu rnnogo jiozdravlja i voio. Ljubica i Mara Tasić, Leskovac. 27979—8 JOVANU PIIEMOVICU, Zvmva, C'ase 3:>45 M. B. Ućtivo Vas urolun, da izvoiite izvj -suU: ovim putem iii pisrneno za doie i.nenovane, da li eu živi i zdravu Njima javite, da su im poreiiice zdrave, đa ih pozdravijaju i nio.e, da im se jk> mogućstvu lićno jave i naz laće prnkflt koga da im se piše. Vami gospodine pored naknado trešlova biće i toplo zabva'ne njine jk> redice. U ime svib srodrnka blagodari: Dau> janka Drag. Glišića, ućiteij ca, Sremčica. VASILUL SIMIĆ, kajilar, dunavski mostovui train, 1. poziv. RADOVAN SIMIC, IV. prekobrojni puk. ZlVADIN M. MARKOVIO, IV. feonjičkj pok, II. eskadrou, 1. poziv. KADOJE B. M.UIKOVIC, IV. konjički puk< II. eskadreu, I. poziv. MILIJA S. JOvA.VOVIC, IV. konjički puk. ILJJA S. JOVAiVOV’IC, komora štaba, ii. bataljon, Vii. puk, II. poziv. DRAGUliN DAMJA.VOVIC, 3. ćeta, I!. ba, taljon, VII. puk, II. poziv. Da javi za brata Grujicu i Djurdja. ZIVOJLV IV. NESIC, VII. puk, 3. ćeta, 2. bataljou, i. noziv. MILIVOJ NLSIC, j>ekarska četa fcombino vano divizije, l. poziv. Ua javi za brata Iliju. 1L1JA M. MlLJKOVIC, VII. puk, 1. batal jon, 4. Četa, I. poziv. DRAGOMIR IODOROVIC, batničar pri aictivnoj kunjici. MILoVAN M. MILJKOVIC, IV. konjički puk; II. eskadro i, I. poziva. MILAN lL NIKSIC, IV. konjički pnk, II. eskadrou. SPASOJE R. NIKSIC, štabna komora, IV 4 prekobrojni puk. Da javi za brala Mi oja. 21VKO K. SfANKOVlC, IV. preaobiojni pui^ telefonsko odeijenje. MILOVAN P. NIKSIC, regrut 1896. TIHOMIR P. 6'fANOJEVIC, dopuna, VU. puk, II. poziva. ARSENIJE STOJANOVIC, štab komore, VII. puk, III. poziv. ILIJn M. JOVANOVIC, bakalin, šoftr pri engleskoj misiji. SIMA 1. MARINKOVIC, narednik šofcrsld. Da javi za brata Nikolu. MIHAILO N. SIMONOVIC, artilerijski podnaredmi drinske div zije, II. poziva. NIKOLA PETLOUC, kovać, I. poziv. SAVA A. NESJC, vozar l.» poziva, I. odelenja dunavsko 'divizije. VICENITJE A. AESIC, kaplar gradskog arti-, lerijskog puka, II. poziva, drinske divizje, S njim je dijele Voja. DRAGOLJUB GAJIC, JV. prekobrojoi. Svi iz Sremćico. DRAGOMIR S. GLISIC, akademski slikar, rezervni narednik, VII. puk, 2. bataljon, 3. čete, III. jK>ziv. Da javi za brata Milana, artilerijskog kapetana, i zcta Živojina S. M losavljevića, učitelja, uputnićara VIII. puka, II. poziva. BOGOSAV M. SPASENIC, op&nćar, podnarodnik, XVII. puk, II. poziv, iz Valjeva. DRAGO I. MILIC, j>odnarcdnik, V. puk, III. poziv, iz Valjeva. MILOVAN JOVANOVIC, bolnićar, VII. puk, 111. poziv poljske bolnice, iz Sremćice. iLUA B. A02IC, IV. municiona kolona dunavske divizije, 1. poziva, iz Srernč.'ce. MILOVAN M. NESIC, regrut iz 1896. MILAN NESIC, 3. ćeta, 2. bauljon, VIL puk, III. poziv. ZIVKO NESIC, 3 . teta, 2. bataljon, VII. puk, 1. poziv. GJORGJE NEDEUKOVIC, 3. ĆeU, 2. batv ljoo, VII. puk, III. poziv. ALEKSA MILOSAVUEVIC, komora, II. bato. rija gradskog artiterijskog mškog odreda. LAZAR MARKOViC, koinora moravske dK viaije. i SVETISLAV 11 LUKIC, 2. ćeta. 2. baialjon, VII. puk, I. poziv. LJIBOMIR MITROVIC, podnarednik, 2 . ćcta, 2 . balaljon, XIX. kadrovski puk. U ime avih unaprijed ubtajjuja uć Lfcict^