Beogradske novine

8.V

00.000 četvornlh kilomelara. lzjalovlll fii se svl ruski pokušaji napada u Karpailma. Na istočnaui Je Ironiu u mjeseCii deccmbru 1916. god. zarcbljeno odposno zaplUenjeno: Rusa: 151 čas* ilk, 22.523 vojulka, 13 topova 1148 malinskih paM.a; Rumunja: 666 £asfiLka, 93.6000 momaka, 189 topova, 141 biašlnska pulka. ZajedncRusa 1 Rumunja; 817 Casnika 116.123 momaka, 202 tora i 289 maSinskih pušaka. Tako je godina 1916. ?,a središnje Vlasti zavrSila nnkopntis dobrim retuitatom. Ne rnanje uspješna hila je u mjeseCu decembru djciatnost austro-ugarfcl.ih 1 njemačkih podmornica, čija djeJarnost zauzima sve večl i uspješoiji pbim. Odratnihje orodovauniItenoitl teško ož».ećeno: 2 bngleska raznraća, svaki od po prilici 10:.0 tona (uslijeđ sudara): t'rancuski IInijski brod ,,S u t i r e n“ od 12.730 topa (pođmornlčklm torpedom); franjcuski llnijski brod tipa ,>P a tr i e“ od 34.870 tona (teško oštećen podmorničkim torpedom); francttski iinijskl brod ,,Oauiois“ od 11.290 tona (podmoniičiiim torpcdom); topcvnjača ,,Siirprise“ ,od 630 tona (podmornL'kim torpedom); »orpednjača ,.Jartagau“ od 310 tona (usiijed sudara); lorpednjača „300“ od 300 tona (uslijtd naliasanja na niinu). likupno jc u mjesccu decembru 1916. g. ur.išteno ili teško ošteeeuo osam spolazumnih ratnih brodova sa 41.930 tora sadržiue. — O Rubicima je na trgo- < vackim brođovima vcć izvjcšteno.

ZMca titskoi cara. U jučerašnjem smo broju donijeli brzojavku rimske „Agencije Stefani" o zdravici, koju je izrekao car Nikola za vrijeiue mčka priredjenom ti ćast učesnika ha petrogradskoj konferenciji. Car Nikola rekao je: „Cvrsto uvjeren u veliko /p.ačcnje, koje će imati petrogradsko vijećanje na bucluće opcracije, računam, da će ona doprinijeti ubrzanju konačne pobjeđe, koja je velikom snagom saveznika osigurana na kopnu i moru. Dižem čašu u zđravije suverena i državnih poglavara s Rusijom sprijateljenih i savezničkih sila sa željom u žto skoriji uspjch naše plemenite stvari, koja je stvar pravtie i narodnc sloboue". Ovaj je govor vrijedan da se zabilježi, jer ima u njemu pojedinosti, koje iznenadjuju. Car nije nazdravio savezničkim državama ili savezničkim narodima, nego savezničkim suverenim a. Zna se medjutim, da suvereni i državni poglavari sporazumnih sila, izuzevši jedinoga Poincarea, nijesu imali bitnoga uticaja na rat, da su šfo više od jedne Izvjesne struje u svojim zemljaina bjii uvučeni u vrtlog rata, i da po gdje koji pd njih sa potajiiim simpatijama upiru švoje poglede u središta monarhističkcg 'uredjenja sređnie Evrope, Ruski je car uz to još držao tu zdravicu za vrijeme ručka, koji je priredjen u čast u č e sn i k a na petrogradskoj konferenciji sporazumnih država. U njoj jeonsisključivošću, koia pada u oči izbjegavao, da spomene bilokoju državu ili narod, on' ie spominjao samo državne poglavare. To znači, da je on u svojern pozdravu izabrao najhladniju formu srdačnosti i jnedjusobne uijudnosti. Namjera je jasna Car nije htio da nazdravi engleskom narodu, ćije su niu ustavne uredbe nesimpatične; nije htio da spomene ni repu’o-

8 . februara 1917 .'

liku, koja mora biti joS nesimpatičnija „samodjeršcu averosijskom*. On je nagtasio samo suverenost i monarhističku misao. Značajna je i hladnoća i fonuuiacija njegove žefje. Kod jednog se službenog svečanog ručka sporazutnnih sila ne mogu upotnjebiti manje fraze od .konačne pobjede*, .pravde', »plemenite etvari' t .slobode*; obično su zdravice kod takovih ručkova, koji su predznaci političkili akcija, vatrenije, nego ii jedinstvo, koje se tom akcijom žeiida postigne. Ovaj je put već zdravica sama više nego monotona. Izgleda, da konferencija sporazumnih sila u Petrogradu pod sadašnjim režimom u Rusiji, koji teži za pojačanjem reakcijonarnih elemenata društvenoga poretka, ne pruža sporazumnim silama baš odviše sjajnu perspektivu u buđućnost. Amerika i nediinie uiasiL Nema opasnostl za acodvlačtiu objavu rata. Kb. Anisterdam. 7. felruara. Washingtonski dopisnik ,,T i tn es a“ javJja: Pošto je američkt brod ..Husdanic 1, prije potopJjenja bio najprije opomenut i posadi duno dovoljno vremena za ukrcanje u čamce, izgleda da je otklonjena pcgibelj neodvlačnog navještanja rata, jer ovakvo polopljenje nije u protiviislovlju sa njetnačkitn obečanjima.

Stanovlšte Niemučbe. Kb. Bcrlin, 7. tebruara. W o 1 f f o v u r e d objelodanjuje: Sa američke se i protivne strane nastoji prekid diplomatskih odnosa izmedju Njetnačke i Sjedinjenih Drzava obrazložiti tvrdnjom, cia je N'jemacka svojevoljuo povukia dana svečana obećanja. Toj se tvrdnji naprotiv inora suprotstaviti činjenica, da je sebi Njemačka u svojoj noti od 4. maja 1915. jzrično pridržala potpunu slobodu za slučaj. ako nebi uspjclo skloniti tuglesku na. vodjcnje rata u okviru piiznatih principa medjunarodnoga prava. Wilson nije u tom pogiedu iiišta učinio, nego je i dalje trpio engleske povređe medjunarodnoga prava. U širiiu krugovima Njeniačke probija sebi stoga put mišUenje, di se pravi raziog izneriaćnom Wilsonovom postupku iniade tražitl u teškoin položaju, it kcji su zapaie sporazumne sile neograničenim podmorničkim ratoin. NeoČekivani je neograničeni podmornički rat urodio gotovo posvcmašnjom obustavom neutra'nog brodarskog prometa, Čije je daiekosežne posljedice sporazum pravo siivaiio. Jeđan se dokaz zabrinutosti l nemira. koji je nastao u sporazumnim krugovinia, može naćt i u posljednjem rapadno ozbtijnom tonu govora Lloyd Cleorgea. Sporazumne siie jasno pokaznju svoju siabost time. što puštaju \\ ilsona da istupa na površinu. Kako je siaho obrazložen Wilsonov korak, vidi se i po tom, što ni u satnoj Americl ne v.ieruju, da bi Njemačka zlobno ugrožavala anieričke interese. Pisanje niemačke šiauipe. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina").. Berlin. 7. februara. Mi smo se spremili, veli ,,L o k a la n i e i g e r“, za prekid Amcrike sa Njemačkom. Ako \Vilson odbije mjere. koje rnu je njemačka viada predložiia za zaštitu života i siobudnog saobračaja američkih gradjana sa neprijateljskim silama, pa mjesto toga upotrijebi

Beogradske Nortoe « v . , t ii tu svrhn nasilne miere. onda će on raditi protivno zakonima čovječanstva, u čije Je ime on nedavno nzimao riječ. M1 $e već 3t» mjescci iialazimo u pobjedonosnoj borbi protivu ogromne nadnioćnosti, koja raspolaže blagiina cijelog svijeta. Svakl novi saveznik, kog našl neprijatelji pridobiju, razbudjuje u njemačkom narodu novesnage. ..Beriiner Tagefclatt 4 * piše: Ne odgovara činjenicama, kad se u poslanici izjavljuje kongresu, da Njemačka namjerno povlači nazad svoja uvjeravanja, koja je svečano dala u svojoj noti od 4. inaja. Ako W 7 iIson smatra kao svršenu stvar. da će sve neutralne vlade poći istim putem kojiin je on pošao, vjerovamo da evropski neutraii ne gledaju stanje istiin očima. kojima Wilson gleda. Oni boije znaju nego ii Wilson. koliko je snažna i uporna odlučnost Njcmačke. I ,,V o s s i s c h e 7. e i t u n g“ mis!e, da VVilson ne može govoriti o povlačenju njemačkog obečanja. List daIje misii, da je za svakoga, kojS je htio viditi. bilo još s proljeća 1916. jasno. da se Wiison nalazi na strani naših neprijatelja. Mi ne znatno. da li če on poslije prvog koraka učiniti i drugi. Njegova puna odgovornost počinje tek sa objavom rata. Svakako mi možemo računati sa stvarnom objavom rata. Novi neprijatelii značiće za nas nove borbe, a!i mi možemo ieči i n o v e p objede. Mt gajimo nadu. da neutralne države u Evropi neće podieći uticajtt sudbonosnog koraka amcričkog predsjednika. Njemačka je pokazala ncutraiima u toku cijelog rata, s kolikim je nastojavanjcm vođila računa o tome, da im olakšn sudbinu- Oni su u svojim odlukama potpuno slobodni. oni stt tako isto Jobodni, da se od stege brane. Njentačka će nezavisno cci odiuka neutralnih ići i dalje ptpem, kojirn ići ntora. ,,P o s t“ veli: Još nema objave rata, a!i postoji otvoreni nagovještaj borbe. Slučaj može vrlo lako pomjeriti jezičac na terazijama. Nema se bojati, da bi stupanje Amerike na stranu četvornog sporazuma donijelo kakvu iznijenu u stanju rata. Mi ćetno ponosniin pouzdatijem u nepokoljebivu moć Njemačke. u neizmjenjivu i nezavodljivu pobjedničku volju, sigurni u svoj cilj, produžiti putem naprijed. kojim smo pošli. Ako smo u dugim, teškim godinama, protivu čitavog svijeta neprijatelja, Ameriku uvijek miroijubivo predusretali, ro nas sada nećti zbtiniti ni Iaskave rijeći. niti će nas prijetn'je zastrašiti. tieošrarilžEni podmornitki rof. Izjavc dr/.avttog Uijiiik 2 Heiffericha. (Naročiti br/ojav ,,J3eogiaclskili Novina“). Berlin, 7. februara. Kako večernji lis<ovi saopštavaju, državni tajnik M e 1 f i e r i c h ie izjavio jednom uorveškom dop.sniku izntedju ostalog slijedeće: Mi u neograntčencen podmorskom ratu nalazimo pouzdano i stvarno sredstvo, da se rat prekrati 1 da se pomorska tiranija Engieske jednom za svagda obori. Doista če neutralci imati mnogo što-šta da pretrpe; ali, zar to nije l sada već slučaj? Državni tajnik je naglasio, da će Njemačka sve učiniti. da teškoče koliko je inoguće ublaži, što naročito važi u pitanju o ugiju. Izjavu je ovim zayršio v : Što se tiče podmorskog rata, z a na s nema nazad. Mi ćemo ići pu-

Cetvrtak ,

tetn, kojim tmo aad polli. do samog cllja. Ml smo uvjereni. da će nam neutralci jednom za to bitl blagodarnl. < Pomorskl poštanskl raohraćai bez odgovoruastf. . (Narpćiti brzojav „Beogiadskih' Novina"). r'^V' Paris. 7. februara. • * , Objavama je obnarođovano, da se otpravljanje poštansklh pošiijaka morskim putem vrši bez ikakve odgovornosti, naračun opasnostf za " o š i 1 j a č a. PolJsKa kraljeoina. Predavanja za novinare. Uđruženje poljskih književnika i novinara — kako javlja „Goniec Porann y“ _ prirediće u mjesecu martu čitav niz odgovarajućih predavanja za novinare- Prcdavaće sve poznatl književnici i novinari: Makowski, Komornicki, Maliniak, J. Lange, Morunkiewicz, Leo Bclmont, Kranski i Sti -^burger. > ., > (

iz ilrnaiske i Bosne. Prolest hrvatske stranke prava na Wilsonovu notu. Hrvatska stranka prava objelodanila je povodoin Wilsonove poslanice ovaj »voj zaključak: * 1. Mi protesttijcuio najodreŠitije protiv svake nanijere oslobadjanja jzvana; 2. najođhičnije odbijamo svaki tudji pokušaj umiješavanja u našu umifarnjti politićku borbu; 3- cilj, za kojim tcžiino, naime poboljšanje našeg narodnog položaja, želimo uvijek postiči jsključivo unutar Habsburške Monarkije na zakonitom tcmelju; 4 naše težnje nijesu nikada đolaziie u sukob sa sličnim težnjam.a bilo kojega drugog naroda Monarhije; * i * 1 5- dajiašnje stanje hrvatskog naroda u Monarhiji ne može ni jednoga Hrvata odvratiti od toga, d.a se bez ob/jra na svoje stranačko staiiovište, rame o rame sa svojim jiutamjopolitičkirn protivnicima, kojemu oni narodu Monarliije pripadali, složno do skrajnjih svojih sila bori proti spoljnoin r.eprijatelju. 1 ! •■ r Žetva u Hrvatskoj godine 1916. !"‘ U ječinoj je od posljednjih sjeđnica hrvatskog »ebor.a saopštio odjelui predstojnik Zvoniinir Zepić slijeđeće brojke o ishodu ovogodišnje žetve u Hrvatskoj i Siavoniji: pšenica: zasijano oko 532,000 jutara, prinos 2,234.000 jnet. centi; raž: zasijano 105.000 jutara, prinos 322 000 met. oenti; jcčam: zasijano 102000 jutara, prinos 349.000 met centi. Pienia tome je mnogo manje zasijano nego li u redovniin godinama, p,a jc s tog i i prinos Szostao iz» običnih brojeva, oemu je doprinijela još i okolnost, žto radovi oko zasijavanja nijesu kao obićno dobro vršeni, jer djeca, žene j stari ljudi nijesu mogli zamijeniti rad snažnih ljudi. Osim toga su rađovi na jesenjim psjevhna usljed oskudice u raduoj snazi znatno bili zaostali, pa su i velike proljetne poplave dosta doprinijele Iošijem žetvenom prinosu. Medjuthn je kukuruz više nego li do sad zasijan, na 760 0001 jutara, aii je prinos zaostao iza očekivanja; svega je iznio samo 3</a milijuna prema inače 6 do 7.Va mibjuna met. cent. Ovogodižnja je žetva bifa najgora od 25 godina na ovamo. 1

(if2J I 0K0i!£S.

PARASTOS Bl.AŽENOFOClVŠEM KRALJU MILANU.

tu vidjeti, ali vrlo rijetko, jer narođ vjeruje- da se 1 sokolovi legu i viđjaju samo ondje, gdje je naroJ čist l nepokvaien. Po ovome se može zaključiti da ni onda nije bilo puno sokolova. Kad čovjek uzme, koliko je ova ptica tražejia i lovijetia u stara vremena, onda zajsta nije ni čuđo da ih danas itna samo još toliko, da bi ih čovjek mogao na prste prcbrojati. Priča se za Meiitr.ed-pašu Kustanbegoviča, prozvana Bišćević. koji je neko vrljetne kao neograničeni vladar .vladao Bišćein l okoiinom blliaćkom, da je vadio I lovio iz te Sokolovače sokolove te ih pripitomljivao Hiosio u Sarajevo na poklon vczirima bosanskim. Cjudi su se moraii spuštati konopclma i na usukanim gužvama te sokolove ili njihova jaja po dupljama tražiti, ne pazeći na najveća opasnosti, koje su im prl takovoin poslu prijetlle. Da bi se očuvall, da Ih te opake ptice ne bi napastovale, metali bi na glavu bakrene kotlove (bakrače) i tako bi im giava zdrava ostala. Ljudl su se moraii pod moranje spuštati na slabim gužvama u one strašne provalije pa makar i zaglavili. All kad bi lzvadili koga sokola ill sokollća. što bl se vrlo rijetko desilo, onda bt dobivail od paše bakšiš od 15 do 60 groša, a koji ne bl Izvadio, ne bi dakako dobio ništa. Bilo |e slučajeva, kako narod priča, da b( gdjekad dobivall I po kojl degenek (batinu), koji su bill strašivi pa se nljesu smjeli spuštall. O Samoboru na Drlnl zabliježena jc ova priča o hvatanju sokolova: Samobor na Drini je vlsoka hridina. koja se strmo rušl od sjevero-lstoka prama Jugo-zapadu. Na n|oJ je pukia samoborska strma ravan, opkoljena strmim I nepristupnim klisurama, a lzmedju ovih Je najviša jugo-istočna. koja •e okomito diže s podnožja Samobora đo vrha, gdje orlovi viju svoja gnijezda.

Ovuda su se — kako pripovijedaju — u staro doba na konopcima spuštali Ijudi, te svojim agama i begovima tiće orlušiće (sokoiiće) hvatali, koji su ih za lov učili i upotrebljavali. Zanlmljiva je jedna staia pjesma, koja se sačuvaia u rukoplsu baš o samom Samoboru, gdje se pripovijeda kako je rlerccg Stjepau imao Jednog lijepog, piosijcdog, trogodišnjeg sokola, kojeg je on običavao nositi na svojoj desnoj ruci, te kojeg je on poslao s porukom knezu Dabisavu u grad Samobor. kojcm su Turcl već bili pritijesnili. Ali vjerna ptica donese gorko plačući saino tužnu vijest, da je Dabisav izdao grad Turcima. Ova je narodna stara pjesma u zbircl V. Bogišića pod naslovom „Knez Dabisav izdajnički predaje Samobor Turclma", te glasi ovako:

Hcrceg Stjepan hranjaše soliola tlojemltra Onu Iljepu ptlcu, Držeći ga Jcdan dan na gospedskoj desnoj rud Poće ti mu ovako »okolu bcsjedovati, Zemaljskl gospodar: „Poletnl ml, tokole, do grada do Setnobora, I ovako tl recl slavnu kralju D&blsavu, Oradskom gospodaru; ,,„Ne daj, knelc Dablsave, Turkom graaa Samobora, Ako ti je ponestalo t'Jepljeh mladljeh vitezova, Knežc moj nebore, , Ja ću tebi ubrro vitezovah dobnvit; Ako II ti je ponestalo ncbrojene drohne ipenc« Kneže Dablsave, Ja ću tebl drobne »pence za do volje dobavlU."" Odletio slv tokole vrh grada od Samobora, Soko tlva pUca, TaJ te bješe toko ptica ćudna ćmla nagledao: Qdje knez t Tnrci Setaše po plad od Samobora, Vjera ga ublln! A biat njegov Ivanac s deltjaml vtno plje. Kad ml b,ese ono čudo toko ptica ugledao, Soko tiva pUca, Leiom bjeSc odletlo hercegu na b'jclt dvore, BjeSc mu se posadlo na njegovu desnu ruku, Herccgu Stjepami, Pristao Je cv’jeliU ijuće drjeva Ikamcna, Cvlleći Je hercegu avu latinu kazovao, Svomu gospodaru,

A bratac mu Ivanac

K’o knea t Turel ietaše po plad od Samobora, * deitlami vino plje,

VJera ga ubllal

Kađ mi bješc ove rijcči herceg Stjcpan raiumio Ovako je prist'o sokolu besjcditl, Svojoj vjenioj ptici: ,,Da blli znao, sokoie, da je sve toj za Istlnn, Pero bi ti po pero od krloca ulamao Moja vjcrna ptlce! Da mi veće nikada huda glasa ne doncseS!" Ali ne samo yriče već i nekoje historičke biljeske očuvane su. u kojima se Rovori, đa su u našim krajevima hvatali sokolove i da su ih vježbali za lov. U turskoj vojsci bile su posebne ustanove takozvane .,šahindžije“ (sokolari) i ,,tugendžije“, a zapovjednik se zvao. šaliindžibaša i tugandžibaša. 1 šabitidžije i tugandžije morali su svake godine bar po jednog izučenog sokola odnosno kraguja poslatl u carsku asistauu fkonjušnieu). Sahindžije i tugandžije mogli su biti l muslimani I kršćani, samo s tom razlikom. da su prvl plaćali globu od 150 a posljednji 300 akćeta, ako ne bi posiali propisanog sokoia ili kraguja. U Cnrigradu su u veiikoj cijeni bili sokoiovi iz Drežnice u Ilercegovini. te Je Drežnica bila na glasu zbog sokoiova, šro su se legli u okolišnim hridinama. Sačuvana je i predaja u narodu, kako je jedan Drežnjak odnio suitanu tt Carigrad dva sokoia, naŠavši se u nevolji s toga, što tuu rnostarskl kapetan nije htio dati svoje kćerl, 6 kojom sc Jc volio. Ovu Je narodnu, ne jzmišljenu predaju zabilježio i fra Petar Bakula u svom šeniatizntu za provlnciju hercegovačku. a fvan A. Milićević ju je obradio pjcsnički u pjesnil „Dar Suitanu". koja je izišla u „Sarajevskom Listu" (broj 345. od 23. decembra 1916.). Narodna predaja veli, da G sultan. koji je pialio voilo sokolove, režnjiika obdario timaroin i Imenovao liajraktarom u Mostaru, te Drežnici odpustio sve danko i porcze, kojt se nisu ni plrćali do Aii paše Rizvanbegovića. (Svršlće se).

Pcštovaocl i prijatelil blaženopočlvšeg Nj. V. kt alja A1 i 1 a n a davaće mu na dan n.iego v c smrti 11. febnsara (29. januara) tek god. parastos u crkvi S v e t o g jVl a r k a. Za sirotne žene. G-đja Jovanka K P o p o v i ć priložila je cpštini grada Beograda 300 kr., da se za isht tvotu nabave drva za ogrjev i razdadu besplatno sirotnim žcnama u Beogradu koje imaju djece. Kradljivac hljebnih karata. Trinaestog'odišnji dječak Branko llić došao je na ideju, da bi dobro bilo ukrasti koju hljebnu kartu, koje su danas naravno vrlo potrcbne s ob/.irotn da se na njih dobije i Sećer i so. što poniislio, to i učinio. Mali kradljivac ukrade ni više pi manje nego 42 hljebne karte i naravno pošto on nije imao novaca, da na njih kupi brašno, šećer i so, rijeŠi se, da proda onda hljcbne karte, te na taj oaćin bar đodje do para. Ali kod prvog posia, kad je prodao 8 komada hljebniit karafa Miiovaniv PctroviĆ u t njegovoj ž e n i uhvate ga, te se ubrzo Katini nadjc i u — apiu. Tc tako sad i mall krađljivac i Milovan Petrović f njegova žena Imaće prilike u aosani, da uvide kako nije zgodno krasti hljebne karte i prodavati jh ili Irupovati iste 1 razmišljati o taitinf ovoga svijeta. C. k. austrijskl trgovački muzej. Dosadašnji je delcgat c. k. austrijskog trgovačkog utuzcja u Beogradu, dr. Gustav UHmann, kako doznajemo, dođijeljen kao delegat c. k. ministarstva trgovine 2a»tupniku c. 1 k. tninistarstva spoljnih poilova u Bukarcštu. O. Ullmann ćc po s\-oj prilici ostaviti Beograd več slijeifećih dans. Gosiovanje bcčkoa pozorlšta „Rcimund“ u Bcogradu. Od 13. do 15. februara gostovaćc u Đeogradu, u novoprepravljenoj po-

•' i • . ,• - _ Broj 87• zorišnoj dvorani „Kasine" (ntenaža c. I k. etapnog zapovjedništva) bečko pozorište „Ralniundiheater". Ove se predstave daju za c. i k. časnike l vojne ćraovnike, kao i za Člnov.iike I činovnlce na radu kod kojeg c. i k. nadleštva, a čist prihcd upotrebiće se u dobiotvorne raine svrhe. Karte se mcgu dobiti u npravnoj pfsanii vojne glavne gubernije. a za podčasnlke u odjeijenju za prijem oglasa „Beogradskih Novina". Još se upozoruje. da program prvoga dana neće biti identičan sa proRramoin trećcga dana. Pored ponavljivanja koniada, koji se dajc prvoga dana, izvešće se treće večeri još i probrani varijetć-ski pro^ram. Časnička i ćinovnička kasina u Moskvi. Danas, 8. ov. mj. od 5*/* do 7 l /t časova biće u „Moskvi" koncer-.t vo'.'ie tnu/ike. Traži ih opština Radi prijema novčauiu uputniea potrebno je da se jave u uredu predsjedništva grada Beograda siijedeća lica; I. Petar Spasojevič sudija, ~ t 2. Sava Spasojević. 3. Jelena Gačanović iz Požarevca, 4. Jela Pešič, koja se sad naiazi u Skoplju iii Prištini. 5. Stevan Bošković. r 6. Borisav Borisavljević — 7. Dragutin Dimtfrijević, služitelj monopola duvana. 8. Paraskeva Dink 9. Miika Milovanov, . 10. Miijko Aleksijevtć. II. Naka Alić Lz Aleksiuca. 12. Simka Milošević, pošiauski činovnik iz Skoplja, 13. Zarija Popovič, služitelj poštanski, 14. Unuci Mihajla Jevtića, 15. Petar Zivković, iz Soko Banje. 16. Zorka Zlatanović, 17. Janko Aksentijcvić. pnškar iz Požarevca. 18. Zorka Petra Miienkovića i z ; yiasotinaca. Sva imenovana lica mogu se svakoga dana od 9 do 12 sati prije podne obratiti g. dr. Voji V e i J k o v i ć u. predsjedniku opštine grada Bergrada radi isplate upuijhca novoanih. Traže se: Niže imertovana iica umoijavaju se da se jave Društvu Crvenoga K r s t a u c i k. voj. geu. guberniji u Beogradu, Simina ui. 21., ako su u Beogradu lično. inače da pošlju tačnu adresu gdje se naiaze: G o s p o d j e: Ljubica Marka M eh o v i ć a, carinskog činovnika sa Umke, Kosara Aleksandra S t o j k o v i ć a pukovnika, Draginja Marinka S a v ić a, kapetana, Mileva N o v i č I ć a, učiteljica u peuz., Andjelija josimovića, učiteijica učiteljske škole. Mileva Popovića iz Ražnja. Kaja — Marija Ivana Peškare vića. Vladetioa ui. 14., Milka Z. J a n k o v 1 ć a, Sofija N. Markoviča, paiireva žena. Riste Ognjanovića prof. iz Skopija, Katarina A n t ć a, Ružica Petra S t a nk o v i ć a, kapetana iz Skopija, Oospoda: Jovau M a g j a r a c, učltelj iz Korbova, Nikola Cobanović, ispitač računa Gl. Kontr., Dragomir SavićiMilan Cvetković, SpiL Ek. Prizren, \ ladislav S t r e n g, Jevrem D j u r i č i ć, Damjan G r u j i ć, Stcvu i V e r i g i ć. Porodice Stanoja J e r e m i ć a. Velje Vlajkovića. Ljubisava L az o v i ć a i Riste N a n o v i ć a. Stanimir Milićević učitelj ili Mllisava, udova Mih. Milićevića iz Gornje Štiplje da se jave Živojinu I g n j at o v i ć u, mouopolskom nadzorniku Kruševac. Kretanje stanovnišlva. IzvjeŠtaj prijavnog ured,a od 6. februara: prijavljeno 42, odjavljeno 27, selidaba 30, u hotelima prijavljeno 139, ođjavljeno94. —————— — ■

MoajriM SianJe inđuitrije u 1331 . $ođ. Posljednii izvještai o radu srpske industrije. (Svršetak). Fabrike kudeijc prelrpjeie su jednu malii transformac'ju u ovoj godini. Leskovačka fafcrika je prešlt u svojinu K. Iliča Sinova a vranjska fabrika u svojinu firme Ilič, Teokarović i Petrovič. Posao je bio vrlo dobar i mnogo bolji no ranijih godina. S toga Što je cijena kudelji skočila za 20% a srpska je kudelja bi!a vrlo dobrog kvaliteta. U vranjskom i topličkoin okrugu konoplja je bi!a odlična, u timočkont dobra, a u smederevskom sitna i kržljava. Konop'lja }e bila već izmakla u porastu te s toga nije bilo rdjavili posijedica zbog, žegc i suše u letnjim mjesecima. Leskovačka je fabrika oipočeia izradu kanapa, a poručiiu je mašine, za credionicu ktidelje. Proizvedeno je svega oko 700.090 kgr. kudeijc. Berba kokona dala jc manjt prinos no 1910. god. Zbog vrlo promjcnljive tempcrature u prolječe, a koja je rdjavo uiicala ua razvitak bube. Ali u zamjcnu za to kvalitet je bio mnogo bolji. Bila je nada, da ćc bcrba dati vrlo povoljne rezuhate nc samo zbog odličnog kvaliteia čaura vcć 1 zbog visokih cijena, koje su bile na niilanskom trgu; all se ta nađa nije Ispunila. Nastao