Beogradske novine

Sirani 2.

16. febniara 1917.

Beoffradske Novlne

Brof 45.

Opkiade za rat u New-Yorku. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"). Amsterdam. 15. februara. Kako javljaju Iz Amerike, u Ne\vYorku su sada na dnevnom redu opklade, hoće U ili neće doći do rata. Razmjer opklada z a rat stojl u razmjeru sa 3 prema 1 p r o t i v. 'i Iz new-yorškog prlstaniž a. — Gradnja novlh trgovačkih brodova. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Rotterdam, 15. februara. Ov3a5nfl listovl dobljaju Iz New-YorEa bezžičnim brzojavom vijest, da je ne\vyorško pristanište pretrpano američklm 1 neutralnim brodovima, koji se ne asudjuju, da otplove u zabranjenu zonu.Na američkim se brodoscradilištima gradi 1582 nova broda sa ukupno 2 milijuna tona iadržine. ‘ Dar njemačkih AtneriČana domovinL jtNaročiti brzojav „Beogradskih Novina") Berlin. 15. februara. f Američkl Je poslanlk O e r a r d S rije svoga odlaska iz Berlina prcdao irekoru pl. O w i n n e r u 350.000 tnafaka kao dar, skupijeti od njemačkih Američana za njihovu njemačku dotnoVinu. < Heosrttnlženl podmornlCkl rot. Statlstika neograuičenog podmorskog rata. {Naročiti brzojav »Bcograifsklh Novina«; Beč, 15. februara. f (PI.) Neogranićeni je podmorskl #at započeo svom snagom tek u noči od 12. na 13. februara. Do toga se roka imalo obzira prema onim neutralnim brodovima, kojima vijest o neograničecoin podmorskom rafu nije mogla biti pravovremeno obznanjena, U Sjevernom je moru taj rok proiekao u Sre'dozemnom moru 11. februara, a sada jje taj rok Istekao takodjcr u kanalu I ’Atlantskom oceanu. To se kod prosudjivanja broja potopljcnih brodova mora imati u vidu. Sedmog su dana neograničenog podmorskog raia morala bitl u punoj snazi I engleska odbranbeDa sredstva. Posto sporazumne sile sigurno ne bl propustile da objave bilo kakav uspjeh protiv pođniornica. to se inora uzeti, da su ia odbranbena sredstva zatajila. U dvanaest je dana potopljeno 400.000 tor.a, a možda I više. iTaj će broj svakog dana rasti. Najbolji je dokaz, da je ncograničeni podmcrski rat kadar svjetski rat skratiti, taj, %to to već nolens vc.lens priznaju l najuplivniji Ustovi sporazumnih sila. Englesko nasllje prema iientralnim brodovima. (Nsročiti br* , jav »bL-ouradskih Novfua«; Karlsruhe. 15. lebruara. .,N e u e Zurioher Z e i t n n g“ javtja, da Engleska velik' dio sveje flote upotrebljava za stražarsku službu na pruzi od sjevertte oba'e Škotske do fšrčerskih ostrva, Islandije i Oronlanda. Svaki neutralni brod, koji se odazove na.ogu engleskih ratnih brodova, da skrene u zabranjentt zotiu, bude 8ilom odvučen u engleska pristaništa. Ncpoznata sudbina 29 trgovačkih brodovn. (Naroćiti brzojav »bcogradskih Novina«; Ženeva. 15. februara. „Messageries Mai nlmes" n Marseiju javljaju, da od početka nec.graničenog podmorskog rata nianjka svaka vijest o sudbini 29 trgovačkih brodova. koji sn imali stići u inarseljsko pristanište.

slalo. A svaka je dama imala i svoga kavaljera. Kapetan je sedco pored Mare. Urugi ,.mladi kapetan kako ga mi nazvasmo, neobično lep i mlad čovek, talasasto grgurave kose. sedeo je do inoie sestre. A tneni ie pao u deo Piroška, rumen. tnlad porućnik. Un me potseti na dečka u slikanta raznih etiketa, kad u koketnom stavu koketnim Restom pruža reklainiranu stvar devojčiel do sebe. Isto sve/e lice. žive oči, Itraza nestašnog, gotovo drskog. Ove cči i ovaj pogied je pravi bioskopski. H'amo sam to videla. Ovaj Piroška nti se po malo dopada. Sve je bilo izvanrecino. Sve kao u romanu. Strani ljutli. vtsok ton. etiiecije, laskavo udva’-anje. Poneki put tamo uhvatim brižan pogled sestre i r.iotncntalno prohuji mozgotn ntisao: <lde sino mi? Sta ovo biva? Da ovl ■Ijudi ne budu rdjavi? Ca se odviše ne toslobode? Ali ne, oni se tako lepo ponašaju. jVeselo §e ćaska. Ont počinju da se zar.ose nama, da nam se divc. Za dug žijvot i ovakve srećne trenutke ispija se tampanj. Naš dontaein se zaljubio u lnoju drugaricu. Oovcri joj kako je lero u njegovom roditom mestu. On bi jt oieo da je tamo ugosti, sve znamenilosti da joj pokaže« i njtt odvcde svo|ima. nju tako nežnu, lepu, divnu. A ona ugrabi uvek momenat da še okrene Bama i iscerl u strašnu grimasu. „Marici“. zanosio je kapetan, ja Vas simpatišem, obožavam, ja vas — Molim vas. gospodin kapetane. |ioće ii biti dovoljan broj koševa za jaa? pitaia je zabrunita našim poslom moja drugarica.

Povišenje vozarine.

Austro-Usarska.

(Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«; Lugano, 14. februara. „Corrlere deila Sera“ javlja iz Londona: Od 12. februara je povišena vozarina za neutralne brodove, koji prenose ugalj za Francusku i Italiju, a n povratku prcnose rude. Nove su tarife utvrdjene na posljednjoj ekonomnoj konferendjL One su od dosadanjih po toni veće za francuska pristaništa na kanalu sa 50%, za talijanska i francuska sredozemna pristaništa 50% i Još 12 Šilinga. Vjerovatno će Engleska zbog neprekidnog smanjivanja brodskih zapremina u kratkom vremenu ograničiti uvoz svc one robe, koja nije neophodno potrebna za život i rat. PokuŠa) dovoza živoinih namimica za Englesku. Kb. Kopenltagen, 14. februara, O več javljenim pregovorima izmedju udruženih parobrodarskih drttštava 1 izvoznim kornitetima radi obnavijanja izvoza životnih namirnica, saznaje ,,N atlonaltidende“, da će se za sad učiniti pokušaj, da se izvoz preduzme na taj način, što bi se roba prenosila iz Kopenhagena za Bergen, gdje bi je pritnili engleski brodovi. Roba, koja je iskrcana u Kopenhagemt i Aathusu za Englesku, vec je dostigia vrijednost od 10 miiijuna kruna. Ona se sastoji iz svinjskog mesa, masla i jaja. Za sada će ploviti tri broda sa raznim tovarom za Bergen. Ako engleskim parobrodima podje za rukom, da sretno n oba plovijenja prodju Sjevemo morc, onda će drugi danski parobrodi krenuti sa Životnim namirtiicama za Bergen. Englcsko-talljanski transpor<ni saobraćaj pod jakom pratnjom ratulJi brođova. (Naroćiti brrojav nBeograđskilt Novina«; Malmd, 14. februara. Riinski izvještaji, koji su ovamo stigli, javljaju, da je izmedju engleskih admiraliteta i talijanskog ministarstva mornarice postignut sporazum, prema kome će se u buduće izmedju Engleske i Italijc vršiti rcdovni saobraćaj transportne flote pod jakom pratnjom ratnili brodova. Ove transportne fiote će podmirivati najneophodniju talijansku potrebu u uglju. To će u glavnom bid raniji grčki brodovi, koji su u tu svrhu stavljeni u službu. Iz ovih dosta prostili i vrlo skitpih odbranbenih m.era, može se ocijeniti straitovita opasnost blokirane Italije. Težnje neutrainih za olakšice u potnorskom raiu. fNaroćiti brzojav »Beogradskih Novuia«; Haag, 13. februara. Haag, 15. februara. bltno olakšano. Mnoge evropske 1 jugoanieričke vlade nadaju se, da će zajednićki moći u Berlinu postići izvjesne olakšice u pomorskom ratu. Dosad nema nikakvog znaka, koji bi govorio, da će se u tomc postići uspjeh. Uvodjenje karti za šečer u Fraucuskoj, Posljedlca neograničenog podmorskog rata. (Naroćitl brzoiav „Beogradsktb Novlna'*.) Bern, 13. februara. Kako „Temps" javlja, ministar Herr i o t je naredio, da se od 1. marta uvedu u Fraucuskoj karte za šećer. Na svaku je glavu odredjeno mjesečno po 750 grama. Prema pariskim listovima, u srednjoj Francuskoj viada sad, osim u uglju I šećeru. još oskudica i u soli i petroleju. U pojedinim departtementima, u kojima su zavedene kartc za ugalj i so, ne može se ništa dobiti, jer je oskudica vclika. U departeir.entu Isere nema nikako uglja, tako da su sve tvornice i škole zatvorene. U Lyonu predstoji uvodjenje karti za ugalj. U Parisu se prekjuče nije mogao razdavati ugalj.

Anstro-ugarska svje ska trgovinska politlka. Potrebnl pravac posiije rata. (Naročltl brzojav JBeoeradskib Novina '.) Berlin, 14. februara. Austro-ugarskl povjesničar tleiiiricfl Friedjung obnarodovao je u „Vossische Zeituiig“-u jedan članak o svjctskoj trgovinskoj politici u Austro-Ugarskoj. U članku sc veli: Prikljtičenje bliskog istoka je pobjedna cijena središnjih vlasti, koja ian se ne niože preotetL Carigrad i Sofija stt obczbjedjeniji od podjarmljivanja, Srbija i Rumunjska ne mogu više pričiniti nikakove štete. U staranje austrijskih državnika dolazi sad i to, da ii će se trgovinska politika monarhije u buduće više brinuti oko zadobijanja trgova na jugoistoku nego ii prije rata, gdje ie zalvaranje granica protivu poljo-privrede Rumunjske i Srbije gonilo te države često u fcrgovinsko-poliitičku suprotnost prema Austro-Ugarskoj. Balkan se za privredno spajanje sa srednjom Evropom u toiiko lakše tnože pridobiti, ako AustroUgarska nc btide vodila jednostranu agrarnu trgovinsku politiku. Bugarska, koja uzima sve moćniji polet, neće u opšte btjcti trpjeti tjesnogrudnost. Pa i pobjedjena Rumunjska nebi se lako pridružila srednjo-evropskom sistemn, ako poijoprivreda nebi dobila olakšice. Težnja za velikim tnora zauzeti svoje mjesto. 1 sama moćna ličnost jednog Tisze ne bi bila u stanju zadržatl razvitak. Do sada Je Tisza svoju pažnju isključivo poklanjao ugarskoj zemlji I njenim poljoprivrednim mtcresima, a svjetsku trgovinsku politiku je zanemarivao. Tijesna je postata odjeća jedne jednostrane agrarne politike za narode monarhije. Od bagdadske žeIjeznice je za vrijeme rata gotova pruga Konia-Bagđad; u tim velikitm naporima je Turska postigla uspjeh pod njemačkom upravom. Ko od saveznika ne bude išao istim koracima, sam sebe Isključuje iz takmičenja za cijenu pobjeđe. Ruslja. Borba Izmedju reakcije I napredka. (Naročiti brzojav »Beogradskih NovinacJ Berlin, 14. februara. Sa ruske se granice Javlja: „Ruskija Wjcdcmosti“ javljani iz Petrograda, da je jaka otvorena boroa, koja se od nekolikj dana vodi Iz^j' ijfetrogradskih kulisa, okoičana pobjedom' limjerenog pravca. Kr. jnje reakcionarne ličnosti kabineta, koj; su navaljivale, da se duma ne sazove 1 da se raspusti, podlegle su u borbL Knez Oalicin se na. osnovu svoga lzradjenog i od cara potvrdjenog vladavinskog prrgiama, pridružio umjerenom pravcu. Pj'-'tiv toga je došlo do oštrili sukoba Izmedju Oaličina i Protopopova, koji su se toh -o zaoštrili, ■ da je nastalo otvoreno li'mo ncprijateHstvb-'' izmedju ministlra predsjednika i min??t?a unutražnjih poslova Protopopov j^'poslije toga podnio caru svoju ostavku u nadi, đa će Oaličin bi l otpušten. Car je zatirni primlo u audljei ciiu Protopopova I bivšeg ininistra pre!.iieđi}ika Stfirmera.

PoRrel za mir. Talijauski mterniranl gratljanl mole za mir. Kb. Beč, 14. februara. U iinc talijanskili pripadnika, koji su internirani u Tabiosu!y, peštanskoj županiji, molili su dr. Mario de R o c c o i drugi ugarsku vladu da, povodom predloga središnjilt vlasti za mir, otpravl slijedeći brzojav tallianskoni ministBrskom predsjedniku: Talijanski gradjani, interniranl u Tapiosuly, saznavši, da je kr. ugarska vlada uputila i njihovoj viadi predlog za

I nije se pravila, ona je bila.ravnodušna prema izjavama ovoga čoveka. Ona mu se rugala, njeno se lice u istini svaki čas razvlačilo u neprijatne grimase. Blago njoj! Kod mene sasvim drukčije. Mem se dopada društvo ovih ljudi, šampanj — nteni se dopada moj Piroška. Poćinjetu da osećam čudan sladak bol u grudima. kad on nehotice pri usluživanju dodirne svojim prstima moju ruku. Lepi sinladi kapetan" velikih očiju pevao je sentimentainu melodiju. Osećaia sam da me zanosi pesma, a i šatnpauj u glavi kao da čini svoje. Još sain mogla da uhvathn pogled svoje sestre, čije su očl — da li od stralia bile još veče, samo za trenutak. jer na Što prekidati, kad je ovako tako prijatnc. A šta će na to sutra selo reći. nije tako strašna stvar. — Treba nam samo još muzika! Hoćemo li muziku? govorio je zaneti domačin. — Nemojte, molim vas. da se pobuni selo, opirala se moja sestra potpomognuta drugaricoin. Njih trojica su bili za to. Ali na naše navaljivamje izgledalo je da su odustali od toga. U početku odmah nisam primetila da je nestalo lepog kapetana. Onako senimentajan, op jen šampanjcem možda je otumarao n .ioć. Nisam hnala vremena duže o tome da mlslim. Slušala sam kraj uha prigušcno toplo šaputanje Piroške. Na jedanput neki zvuk kao rr.unja prohuja siuhcm, mozgom, pa radere u srce — drugi — tTeći. — Ne! ciknula sam, skočila i poju-

rila tamo odakle su dopiraii zvuci poznate melodije. — Prekinite, zakričala sam posle čega je ođmah nasiala mrtva tišina, Ja sam samo s obe strane scbe osećala sestru j drugaricu, one su drhaiaie. Ja sani stajafa kao ukopana. I pogled i srce i mozak ukočili su se u jcdnu skku: Videia sam usamijeno os.rvo okruženo krvavim valovima, i na njeniu vojnika u odelu bronzane boje, izbočenih prsa, raširenih nozdrva, prkosna pogleda. Još jedanput zacika narodna melo‘ dija u mome srcu, pa se onda tu prekide, zamuče. Bila je mračna noć. Pred sobom sam nazirala mladog tudj'nca dugačke kose i grupu naših cigana. Nas tri ne govoreći ni§ta vratismo se na verandu po naše šešire. N;k; nas nije zadržavao. Lepog „mladog kapetana“ je nestafo. Domaćin povede obe Mare ispred ruke. Ja sam pošia za njima. Noć je bila strašno mračna. Kiča Je padaia. Staza je bila blatnjava i kiizava. Stisnuvši ruke u džepove od kaputa gledaia sam samo u blatnjavu stazu. Ćuteći stranputicom gazio je Piroška mračna noć, kiša, klizava staza, strani Ijudi, mučanje — i opet je u mojoj dušl biio i mračno i sivetio u >sti mah. A kad nas na zakucana vrata niske kuće pusai seća starica, skide se mrak sa moje svesti, kao da nisam ušia u maii prostor ograničen sa četiri n : ska zida, nego u bezgraničan prostor svetlosti i slobode.

Petak

mlr, goje najtoplije želje, da se taj predlog ostvari, da ta inicijativa bude onim uspjehom blagoslovena, kome čovječanstvo iz etičkih uzroka žudno teži. Oni se

nadaju, da njihova domovina, majka moralnosti, neće propustiti, da se tom predIoku ne pridruži i od svoje strane doprine^e njeKovom uspjehu.

GosM 3 bćčKofin „Hnimuml-Theoter“-a. — Prvo veče. —

Dio bečkog „Ralmundovog pozori5ta“ započeo je 14. o. mj. svoje zabavne većcri, kojima će mnogomu u ovo ratno i zimsko vrijemc prikratiti čas i prijatno ga zabaviti. To se može reći već nakon prvoga nastupa ove teinperamentne i vesele družbie. I ako je to tek dio bečkoga ,.Raimunda“, ipak če se, — kako izgleda, — ogleclatl u malom onaj dobroćudni bečki humcr. tcliko sličan bavarskom, upravo mimchenskome. odvajajuči se donekle od većma suhog sjevero-njemačkog httmnra. Zato nam je u tiekc i bliži. prelazeči donekie gotovo tt našu domaću jov.jalnost, a i napjevi sariu lakše „uiaze u uho". pošto smo im muziku već i ovdje-ondje kojom prilikom prijc čuli. Program je prve večeri bio dosta raznolik i šaren: u duhu lagarie operete i bezazlene šale. koja tek tu i tamo posrne preko granice. Prvi koinad ,.i iol' dich der Teutsl!' upravo je skica variet ske operete, u kojot se iibretista nije mnogo mučio tražeči i originalitih zapleta, ali je stvar dosta spretno spleo i raspleo. Svakako je bolji od njega bio sain sk'adatelj. g. Egon Neumann. ujedno i dirigent, koji je u obradi pokazao dosta spreme. vještine a i poleta, naročito u tačkama d’-uge slike; no nije se mogao kraj neorigiuainoga sujela oteti slićnor.tima u osralirn operetama ovoga genrc-a. Svar su imali u rukmaa g. Outtman n, koji je ujedno kao reditelj, pjsvai i glutnac duša ove družine — zatiin simpatični tenorista g. Neruđa. i eiastična mu partnerka, gdjica M. P r a u n e r. PosIjednje dvoje prikazali su mlade supruge s mnogo verve i amizantnc draži, dok je g. Guttmann kao neki Mefisto ili Molnarov ..Djavo" (pojavivši se na niuževljeve riječi tt svadji ..djavo te cdnio'“) izveo svoi ,-vražji’ inreunezzo zavodnika plesački i pjevački vanredno uspjelo. Dobro je ovamo pristajala figura „vječnoga Zida", Ahasvera, gdje je g. W e s s e I y pokazao svoj dar za karaktenzovanjc i karikiranje. kao i simpatična poiava gdjice Grete Fuchs u muškoj ulozi jevrejskoga dječka. Muzikaino je ova stvarčica pod živahnim dirigovanjetn samoga skladatelja naišia na odobravanjo, a neke su tačke, ljupko obradjene. ostale u uhu, z-a čime je svakako skladatelj i išao. jer večih pretenzija ova škica kanda I nerna. U boljem sujetu tamačno će se ovaj miadi skiadatelj s vremenom i bolje pokazati. jer talenta za ovaj genre bezuslovno ima u njega. Osobito se je svidjala pubiici opereta u starom bečkom stilu „Brtiderlein fein' od Leona Falia. poznatog bečkoga majstora. Sujet je njegov bio daleko sretnijl: Dvoje starin supružnika sjećaju se prilikom 40-godišnjice braćnoga života svoje prvs večeri, a kad podju na počinak, ulazi u njihov stan genij miadosti. koji im dopušta, da još jednom u snu prožive ono veče. Ovaj kontrast ostarjele ljubavi i oživljenje mladenačke uspomenc karakterizovan je glazbeno dublje nego ii što u cperetu ide, a čista sentimentainost starobećkog milieu-a obavlja naročitom draži i oko i uho. Fallu je 1 opet pošlo za rukom zaći jače u dušu sa čežnjivim napjevom staraca kao i s bezbrižnom igrom tnladosti, a sve spojeno i bolju i slašću. Ovdje smo mogli Još više upoznati umjetničke kvaiitcte gg. Guttmanna i Fraunerove, koji su različno od fregolijada prvoga komada, diskretno i tako reći poetično iznijeli obadva

duo-prizora, starački i mlađettačku Gdjica F u c h s kao genij miadosti zaodjemtla je tu metamorfozu sanjalačkirri nastrojenjem I s osobito milim pianissimom. iza ove operetc bilo Je vrloj mnogo odobravanju i živahnog pljes4 kanja. Veče je završila iakrdija A. N e 1 d G h a r d t a -,s Hexerl“, koja je mnogd nasrnijala slušaoce i vrlo i!i prijatno za- ; baviia. Ako i nije baš originalna misao, da sin ocu prikaže ljubavnicu kao ženuj ipak je izrada u dubovitom di : a!ogu 8 sa svojim pikantnim, ali ipak u granicama „dopuštenoga". sujetom tako pri-j rodno izvedena, da je kadra povući za< sobom slušaoca. I cper smo viđjeliJ Guttmanna 1 Fraunerovu tf novoj strani njihovog talenta, pa možemo kazati, da su oni zbilja hi!i glavni stupovi ove zabavne večeri. koja je brzo protekla, a što se malo otegia. toj je biio zbog promjena, koje se medju-t tim kod narednih većeri neće ponovitij To je i razlog. što će se treće ve-t čeri umjesto operete u tri slike .,Hol‘ dich der Teufeli", a da bi sc dobilo vi-I še vremena za variete-ski dio, — da-j vati opereta u Jednom činu „Brftder-j lem fein“ od Leona Falla. * • * Zasebno je uživanje priredifa jeđn<r osobita tačka, koja upravo ne bi ni spada'a u program te većeri, a to je koncertnai „Simvonićka ouvertura^ generalštabnog kapetana g. Lj. Safraneka. TO je sasvim ozbiijna rađnja, dostojna da bude ouverturom većoj' operi modernoga stLj Ia Olavna joj je karakteristika, da je čistoj slavenski zamišljena i osjećana, a premai svim zahtjevima strogo mođerne simfonijej izradjena. U njoj se razabiru tri organ-i ski vezana i sa puno osjećaja protkana te zanimljivo propletena dijeia. Prvi je ne-i mirni, sasvim slovenski plesački motiv, koj ji odaje sigumu i suverenu ruku promišlje4 noga stvaraoca; drugi je dio m'mijl, u ši-j rokim konturama solidno sazdan sa jed-f nom vanredno milom, mirnom, da ka-j žemo oazom, namijenjenom gudalima, s koje se onda prvobitni motivi kao iz nekih potajnih dubina penjući podižu, splićul u klupče, da konačno u ritmičkom usponu! završe. Stvar je bujna i u svojoj polifonof izradi bružljivo izvedena, tako da čovjekj ima osjećaj, kao da stuša djelo savršenogl majstora, premda stvar siže u mladja dje-> la skladateijeva, te je još prije rata prvŽ put s uspiehom davana u Zagrebu prilinj kom jednoga koncerta. Ona je u razvitkit domaće inuzike prijatna novost, jer se ne zadovoljava poput dosada§njih naših glazbenika s tim, da saino uzme koji narodnj motiv, pa ga glazbeno obradi, nego u o\ , o| ouverturi izlaze samostalni, na narodmz smišljeni motivi, koji mogu onda jaće izni-* jeti duh narodni, nego li puka obrada poznatog motiva. Ćini se, da je skladateljul lebdio pred očima D\-orak, pa Cajkav-* skij, jer je njegova kompozicija tako u sebi bujna i punaste pravim glazbenim ko< loritom obojena, da čovjek osjeća moćno glazbcne ideje, koje su skladatelja inspirisale. Ovđašnja gamizonska vojna nruzika Cj i k. pješačkog puka pod upravom kapetnika g. Josepba Piro nastojala je d« zadovolji sve, ne baš uvijek dostižne zahtjeve skia.iiteljeve. Prevladjivali su linreni („Blechinstrumenti"), dok se osjećalgi nestašica gudaia, naročito u drugom dijeluj ali je u cjelosti utisak bio potpun 1 jaJc 1 Ob lan pljesak nagradio je giazbenike, kao i samoga skladatelja, koji se, izazvan oduJ ševljenjem slušatelja, iz svoje lože zahvai ljivao, a izmedju ćinova primao srdačna|

Uspsntene gd dm Gjara Pulifa. Prošle je subote u Dubrovniku proslavljena 100. obljetnica rodjenja dra Ojura Pulića. U kapelici na groblju očitao je biskup đubrovački dr J. Marčelić sv. misu, a osim sveštenika građa i okolice, otaca Dominikanaca i Franjevaca, biio je zastupano društvo „Bošković" i cjeiokupno gradjanstvo. O ođličnom pokojniku donosimo ovaj napis.* Kultumoin 1 književnom historikn, koji obradjuje i proučava ono vrlo znamenlto i važno razđoblje naše hrvatske povijesti — doba epskih vremena prvih narodnih borbi u Dalrnaciji, koje počeše g. 1860 — dobro do-

* Za sastanak upotrijebljena je ova literatura: 1) X., „Gjuro dr. Pulić („Slovinac", 1853., „Dubrovnik", br. 19-, str. 295.300.). — 2) Stjep&n Radić, „Ceški narod na početku XX. stoljeća", Zagreb, god. 1910., str. 134.—136. — 3) Nikola Tommaseo, „iskrice" (Izdanje Matice Hr\ r atske, Zagrebu, 1888) s uvodnom raspravom. prof. Ivana Milčetića, „O živohi i kn iževnom radu Nikole Tommasea" (str. IX.LXXV11I., 26.). — 4) I. Milčetić, „Nikoia Tommaseo" (u „Hrvatskom Koiu", izd. Matice Hrvatske, god. 1905., knj. 1., str. 320.). — 5) Dinko Politeo, „Nikola Tommaseo" („Vijenac", 1902 , Zagreb, br, 45., str. 707.—711.). — 6) N. Castagna, ,,Ricordi e note intomo a Nicolo Toramaseo" („Rivista dalmatica", 1903.. Zador, sv. 3-, str. 284.-285.).

laze I pisma pisana od Ijudi odličnih 1 znamenitih: Hrvata kao i onih. koji su u stranom, nadasve slovenskom svh jetu, uživali ugled i bili na glasu. Tako i za proučavanje života i rada upravo klasične Hčnos'.i iz onog velikog doba, slavnog Dubrovćanina dra Ojura Pulića može mnogo da po-i mogne ostavština sadržana u listovima; koje je on pisao svojim prijatcljima £ štovateljfma, ili su oni pisali njemu. Život i rad tog rodoljuba. čovjeka dnbo-i' ka u poznavanju filozofije. tcoiogijej pedagogije, historije, nije nažalost joŠ posve osvijetljen. te još nemamo op- 1 širne. iscrpive biografije tog velikana j Dubrovčanina. A takovu oiografiju Pulić je punim pravom zasiužio. Svrha je ovdje prikazati dva pri-* loga neobjelodanjena, dva pisma pisana dnr Puliću. Pisma su ova s koje stra-j ne zanimljiva i znamenita. ♦ Prvo je pismo pisao drn Puliću Pavao Josip Šafarik. Taj glasoviti Slovak spada svojim radom medju najzaslužnije prvake češkog preporoda. Cuveni taj literat, odličan svojim opsežnim znanjem i neumorniin proučavanjem, napisao je djcia nd goleme vrijednosti, koja su mu stekla velikp priznanje I popularnost, a to su: JPo J , vijest slovenskih Jezika 5 književnosti“ (1826.), disertacija „0 porijeklri Slovena'* (1828.). „Slovenske starožitnosti“ (1837.), „Slovenska etnograFija" (1842.). Bio je 1 on u dopisivmju sa droni Pulićem. U tu korespondenciju spada 1 f pismo, pisano na češkom ieziku nj