Beogradske novine

"X

/ Sirana 2.

23. februara 1917.

i f

Beogradske Novlne

Petak

postupak Njemačke, od koe se strahoValo, nlje se do sada nigdje dogodio. Brižijivo učinjene izjave iz Wasbingtooa kazuju jasno, da se preduzimaju žijrahni radovi na polju vojničkih priprema I obalske zaStlte. Pristanište |Jew-Yorka blće isprepleteno gustim pirežama, koje će se noću spuštati u j^odu. Ni jednom brodu se neće dozVoliti noću nlaz u pristanlšte. Na gornje saopštenje primjećuje ,,K61nische Zeltung": Ovaj brzojav dokazuje, da se naš dopisnik Još nalazi u lAmerici i da svoj posao vrši bez ikakvih smetnji. Tajna sjedtiic a kongresa. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina".)

Ženeva, 22. februara. Iz Washingtona se javlja: „EveUing Wor 1 d“ misli, da će se Iduća »Jednica kongresa oglasiti za tajmt.

svom nedjeljnjom časopisu ,,D e A msterdammer", da podmornički rat nije nikakvo očajničko, nego - jedno veoma uspješno sredstvo, Jer su mnogobrojni brodovi sporazumnih sila potopljeni, a neutralna plovidba gotovo potpuno obustavljena. „Algemeen Hande 1 sb 1 ad“ piše: NJemačka će. ako sadašnje stanje potraje, postići svoju svrhu, jer engleski brodovi nijesu sami kadri, da odole potrebnoin uvozu životnih namirnica i municije. ,,N i e d e r 1 a n d e r“ piše': Njeniačka je izvojevala već samom objavom neograničenog podmorskog rata bez i Jednog torpednog metka jcdan veliki, značajni uspjelt. Znatno smanjivanie t a iijaiiske m«nlcljone produkcije* Kb. Berlin, 22. februara.

Američkim državnim činovnicima je ! naredjeno da ćnte. !(N-, ročiti brzojav „Bcogiadskih Novina' - ) Žcneva, 22. februara. ,,N e w-Y o r k S u n“ javlja, da je, povodom neistinitili saopštenja o toIbožnjim mjerama vlade u Was!iingtobu, 17. o. mj. naredjeno svima činovni- 1 cima državnog departementa da ćute. IReuterova vijest o uvodjenju vojničke predhodne cenzure za brzojave đo sad se nije obistinila. Skup američkib flotuih časnika. |(Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Haag, 22. februara. U WasIiingtomt je bio prošle suoote skup svih časnika američke flote; »kup je trajao do u samu noć. Pretregaio se pitanje, kakvu bi ulogu igiala flota za slučaj rata. Posjeta je Wilsonova u ministarstvu mornarice i mini»tarstvu vojnom izazvala ovaj skup. ikoinmlttni pođmrnitifki nt. Potopljeni brodovi. JNaroeiii brzojav „Beogradskih Novina“) Rotterdam, 22. februara. Prema današnjim Reuterovbn sa(vpštenjima Je ponovo potopljeno seidamnaest brodova sa 33.245 tona, medju njima je veći dio brodova bio natovaren ugljem za Italiju. Svi su brodoyl torpedovani. • Kb. Beriin, 22. februara. W o 1 f f o v u r e d javlja: Dvije podmornice, koje su se danas vratile, p o t o p i 1 e su 24 parna broda i 3 jedrenjaka, koji su izmedju ostalog nosili i 9100 tona uglja, 3000 tona žeJjezne rude, 300 tona životnih namimiea, polovina od toga maslaca i margarlna, 2200 tona pšenice i sijena. Jedan parobrod od 2700 tona nosio ie ratni riaterijal za Italiju, jedan od 800 tor.a raznu robu i jedan od 300 tona podko; vice. Dalje se medju potopljenim brodovima nalazio jedan teretni brod 'Od 7000 tona. Jedan je top zapiijenjen. Kb. London, 22. februara. Engleski je pami brod „Brlgade" ’(425 tona) p o t o p 1 j e n. Uspiesi neograuičenoga rata. (Naročitl brzojav .JBeosradskih Nnvina“.) Haag, 22. februara. Sveukupna holandska štampa stojl pod utiskom sve većih njemačkih uspjeha u neograničenorn podmorskom ratu. Cak i žestoki neprijatelj Nijemaca profesor Kernkampf priznaje u 1

Prema vjerodostojnim vijestima izostajanje nužno potrebnog uvoza počelo je već znatno da upliviše na talijanski privredni život. Zbog nedostatka uglja i čelika morala se znatno smanjiti prođukcija municije. Drž a nje Svedske. Kb. Stockliohn, 22. februara. ,,D a g e b ! a d e t“ Javlja: Odbor, koji se stara da se očuvaju za neutralnost potnebne mjere, riješio je, da 30 milijuna, koje ie vlada tražila, smanji na 10 milijuna. Konzervativci u odboru uložili su protest protivu ove odluke liberaltie i socijaldemokratske većinc. Sa ovim će se pitanjem baviti iduće stibote pariamenat. — ,,S t o c k h o I m Dagebladet" primječuje na ovo, da je postupak Ijevice, s pogledom na sađanje doba, dvostruko neodgovoran.

Poiožsj tra bojitlinra. Sud švajcarskog stručn j a k a. Kb. Bern, 22. februara. O ratnorn stanju piše S t e g e m a n n u ,,Bund“-u Izmedju ostaiog: Velika studen traži veiike žrtve međju francuskhn kolonijalnirn tfuparna, zbog čega su bila potrebna razmještanja. Ne može se suzbiti mišljenje, da će se trupe, koje su nagomilane na periferiji, privremetio razmjestiti po unutrašnjosti, te se neće pogriješiti u predpostavci, da će sc preduzeti nova grupisanja. Pitanje englesko-francuskog prodora, u jednostavnom ili koncentrisanom obiiku sa ili bez bočnog zagrožavanja. biće tako tačno ograničeno, da će Nijemctma lako bitl, da izvedu jedno centralno postrojenje, Ui da pripreme ofenzivrie protivmjere. Ako Rusima t ne podje za nikom, da vežu njemačke snage, onda će njemačka vrhovna vojna uprava danas raspolagati sa većim borbenim sredstvirna, nego li u iunu prošle godine, s koiima će na zapadu operisati. — O podrnorskom ratu veli isti pisac: Najubedljiviji uspjeb pođmorskog rata viđimo mi u srpječavanju brodarskog saobraćaja u Sredozemnom moru. To naročito pogadja talijanski i prekomorski dovoz municije i životnih namirnica, a osim toga grozi u velikoj mjeri prenašanju taltjanskih trupa u Solun. Zla je sudhina Italije, što )e baš njol palo u dio đa pojačava solunsku i arbansku vojsktr, i što se to pojačanje mora da vrši u vremenu neogranlčenoga razbuktanog pođmorskog rata.

Ensieska I koionlje. Sjednica engleskog donjeg doma. Kb Lomion, 22. februara. U donjem je doniu izjavio ministar finandja Bonar Law u inie viade na govore pojedinih pacifiitickih poslanika, koji su preporućivali pristnpauje p; egovcirim:i za mir, medju ostalim ovo: Sto se tiće prcgovora za nrir, moraino se pitati, da li se može naći koje drugo srestvo da spaseino našu slobodu, do ii sredstva borbe. Ja u ovom času ne vidim dmgog sredstva za ! osiguranje mira. Protivne razioge nc mogu da usvojim. Pacifiste hoće d<t p.igovore našim uslovima za mir, no kako stoji sa uslovima naših neprijatelja? Mi smo naše uslove, za koje smatramo, da ne idu suviše daleko, naznačili. Njemačka jc od Wilsona pozvana, da naznači svoje usiove, no ona to nije ueinila. Može li biti sumnje o tome, da Njernaeka postupa prerua uačelu, da ovaj rat ne izvojtrje samo suzbijanjem neprijateljske sile, nego i ierorom gradjanskog stanovništva neutralnih zemalja? Njemaćka veii, da je dužnost prema čovjećanstvu, upotrijcbiti svako pa i najstrašmje sredstvo, kako bi se rat što skorije okončao. Mi se ne borimo za proširenje našega zemljišta ili možda čak za jednu sđavnu pobjedu, koja bi povcćala ugled naših četa, nego se borimo za to, da se oni, koji su skrivili ovaj rat, ne u.inognu izb.eći svojoj odgovornosti. — Bonar Lav na kraju izjavljuje, da u ovaj čas ne tnože razunijeti pokreta za mir, jer je nepnjatcljskom akcijom sada nastao takav po'ožaj, koji mora postati nesnosan za svakog neutralca. Kb. Rotterdam, 22. februara. ,,Nieuvve Courrant" javlja o jučeraujoj sjcdnici engleskog donjeg doma: Noel Buxton stavio je 11 a B o n a r L awa pitanje, da li mu može dati razjašnjenja na primjedbu, kako Englcska kani zadržati njeinačke kolonije. Law je odgovorio, da on nije govorio u svoje ime ili u i ime vlade, nego u irae đominija. On u ostalom nije rekao, da Njemaeka nesmrje iniati nikakvih kolonija. Riješenje će toga pitanja ovisiti na kraju rata od uslova, koji će biti postavljeni od učesnika konferencije za mir. Ono ne će ovisiti ni od riječi pojedinih ministara, nego od toga, da li je Engleska odlučna uložiti sve svoje snage za vodjenje rata do kraja— Wardley je (radn.ička stranka) iz-avio da je jedino sredstvo za postgm će t' jncga mira da se Njemačkoj prircđi vojnički poraz. Iznenadna engleska Ijub a v prema Ircima. Kb. London, 22. februara. ,,M o r n i n g P o s t“ piše u svom uvođnom čianku: Sada, kađa se pokazuje, kako je opasno zavisiti u opskrbljivanju životnim narnirnicama od Holandije, Danske i Norveške, te ostajih neutrainih zemalja, možemo da se nadamo, da će jedna nova uvidjavnija poiitika nastojati, kako bi se I r s k a snažnim podupiranjem tijene poljoprivrede digla opet do blagostanja. List zahtjeva, da-se u irskoj uvedu Industrija stakla i tkaonice platna, što bi ondje osobito uspjevalo. Tako bi se ponovo učvrstiie veze izmedju Vellke Britariije i Irske, te bi se postiglo novo jedinstvo na najsolidnijoj od svijp pođloga: zajednici interesa. O-kudica poljoprivreduih raduika u " Engleskoj Kb. Rotterdam, 22. februara. ,,D a i i y N e w s“ piše, da položaj predsjednika poljoprivređnog ure-

da postaje iz dana u dan sve teži. Ponovo je molio za dozvolu, da se odupre zahtjevima ratnog ureda u pogledu poljskih radnika. Na zboru poljopri* vredne komorc držao je govor, u kome ie rekao, da bi zauzimao mnogo čvrsći položaj, kad bi i on kao ministar municije imao prava, da odredjuje, koga može ustupiti od svojih radnika. On bi u tom slučaju dolazio u poiožaj, da u pojedinim slučajevima člnl upotrebu od toga prava.

Nadvojvoda Maks u Carigradu. Kb. Catigrad, 22. februara. Nadvojvoda M a x posjetio je iziožbu Crvenog polumjeseca, ržTzgledajući sva cdjeljenja.

Japan I Amerlka. Japanska pođmuklost. Malmo, 22. februara. Šovinistička štampa u Japanu je ponovo otpočela odlučnu propagandu u korist japanskih mjera protivu Philip i n a. Liberalna štarnpa se još prema toin pitanju drži obazrivo i ponaša se s primjetnom učtivošću i ispravnošću prema Americi. Ta štampa šta više pozdravlja izgied za jednu saradnju sa Sjedinjenim Državama na kitajskom trgu. Ko pak pažljivo razmotri krajniu konzervativnu štampu Japana, taj će odmah zapaziti, da lspravnost liberalne japanske štainpe prema Americi ide samo za tim, da je pojača u osjećajima sigurnosti i da je ohrabre za učešće u evropskom ratu.

Sta radi Japan. „Nieinve Rotterđamsche Courant" publikuje jedan đop.s svoga izvjesfioca i Sangaja, u komeseiznosi kako Japan iskorišćuje metež u Evropi i razne politićke struje u Kini, da proširi s\’oj uticaj i da Evropu sa svim istisne iz isfoćne Azije. U dopisu u g'.avnoine veli ovo: Japan ne samo da sve posmatra s interesom, vee igra i važnu ulogu u najraznovrsnijim dogadjajima. On šalje svoje Ijude u unutrašnjost Kine, pretrpava ovu svojom roboni i radi na proširenju svoga uticaja koliko tajno toiiko i javno. Ne znam da !i je poznato, koliko je truda stak> Englesku u početku rata, da Kinu pridobije na stranu enter.te. Cilj je naravno bio taj, da se tamo uništi njemačka trgovina, ali’ je tomc bio protivati Japan, pošto bi dofcćnim odredbama i on bio ograni6en u svojim pokretima. Danas se Japan tamo toliko ugnj'czdio, da ga niko neće moći otud istisnuii. Poslije ovog:i sloma enrleske d p'oniadje došia je smrt Juančikaja a time i zgodno vrijeme za Japan. Steta je, što je ovaj kineski driavnik pao u pogrješku da eebe proglasi carem, jcr je time izgubio naklonost republikanskog juga I morao je u toj borbi podleći, a on je bio jedini, koji uij tp oium t Bircđsf oAoirejd orpiAord se protivi. Zato su njega Japand mrzeli i revoludja protiv njega bez srumnje je potpomagana japanskim novcem. Poslije smrti Juančikajove počeo je Japan svim silama da radi na utvrdjivanju svoga uticaja u Kini, a to mu u toliko lakše ispada za rukom, što kmeska vlada nije dozrela svome pozjvu i što narod kineski nema dovoljno patriotske svesti i moći, da se tome odupre, jer su Kinezi još uvjek više trgova nego patrioti. Zapadne siie za sada su samo nemi poanatraoci svega onoga, što se zbiva na dalekom istoku, a kad jednom budu u mo-

Žuči stariji Beriinčanin. Znate, ovaj... zapravo neki tvrde, da je to brdo visoko sedam stotina pedeset i tri i po metra, te su se zbog toga gotovo u našoj opŠtini i potukli , . . — Potukli . . . Bože... potukll ... Zar se ovdje vole ljudi 1 da tuku? upita nešto ustrašena ona druga danra sa crvenim veiom i brazđom na lijevom obrazu, dok je onaj gospodin sa notesom ubilježavao ponavijajući: sedam stotina pedeset i tri i po metra . . . — Pa to nije ništa osobitoga, cTdgovarao na upit dame sa crvenim iVelom stariji Berlinčanin. To vam je 'bbičaj u našem selu . . . Dok se ne potuku, nema u našoj opštini zdravoga zaključka . . . — A gdje je to vaše selo? upita jedan od gospode. — Evo, ono odmah dolje . . . vl'đite . . . no . . . ondje — gdje Je ona bijela crkva, odgovori stariji Berlinčanin na nesreću pravim berlinskim dijalektom . . . — Gledaj, giedaj ... to je interesantno . . . Vl ste dakle domaći? — Pa, dabome, da smo domaći, prava švajcarska krv . . . — To moram zabilježiti . . . to je žbilja vrlo interesantno — nastavi onaj gogpodin sa notesoin ... Ta tl Ijudi Imadu isti nagiasak, kao 5to sam slušao kod Nljemaca u Berlinu . . . Ja sam se gotovo skamenio, a statiji Berlinčanln — ugurzus — tek 5to ne prasnu u smijeh. — Tako... tako... to Jest... to su nam već i drugi rekli . . . — A kako se zove to vaše selo? — Kako se zove? ... Pa to Je barem poznato po cijelom svljetu . . . Doiaze u nj i Nijemci i Francuzl, Engie-

zi i Talijani . , . Pa vi to još ne znate . , . Čudno . . . hm . . . zove se .. — Velebit! pomognein ja svom drugu iz neprilike, no umalo da si nisam pregrizao jezik. — Velebit! . . . Kako se to piše? To t/fleda nije njemaćko ime . . . — Da . . . ono . . . doduše nije njemačko ime . . . počnem sada da iažctn ia. — Ali mi se ipok tim svojim inienom ponosimo . . znaie . , . istorijsko )e to ime . . ' da da , , . naše 5 e selo uopšte istorijsko . . , -- Pričajte nam, pričajie nam . . . navahle na me dame 1 trojica od gospode, dok Je onaj gospodin sa notesom i opet nešto ubilježavao, čudno tnašući glavom . . . — Ja . . . hm . . * ovaj . . . onaj § i , znate ... — Pričajte nam.. . pričajte nam... Nije bilo druge, nego pričati, no šta? Kupao sam se, vjerujte mi, sav u znoju. Jedan mi od gospode ponudi cigaru, čak mi je I zapali, a drugi izvadi iz svoga „toumistera" (za razliku od naših praznili torbaka!) bocu vina i ja bih Je na dušak ispio, da me moj prijatelj stariji Berlinčanin nije 1 opet gurnuo u rebra tolikom silom, da sam za malo zajauknuo . . . Znao sam, i on je bio žedan. Onda sam počeo sa pričanjem. * — Je li gospodi poznata istorlja Napoleonskih ratova? . . . — Donekle... nialo... onako u glavnim crtama... odgovorili mi nešto u neprilici. » — Hvala Bogu! uzdahnem ja, l nastavim: Dakle, iza velike bltke naroda kod Leipziga 1813. go<L, kad Je Napoleon bio potučen i bio primoran da uzmiče, navratio se on 1 u naše selo, Jer

se u cmo vrijeme ovdje na liječenju nalazio njegov brat Ludwig, koji se 1. jula 1810. god. odrekao holandske krune I naselio se u Švajcarskoj pod imenom grofa St. Leu-a ... On mu Je imao da pomogne kao posrednik kod ruskoga I austrijskoga cara ... Od onda je naše selo veoma uvaženo... svrših ja, duboko odahnuvši, što ni je uspjelo, da se na tako sjajan način izvučem iz škripča... — Da... a!i sada još uvijek ne znamo, otkuda vašem selu tako čudno ime? Do djavola, na to sam zaboravio. — Pa zar vain nijesam dao jasno razumjeti, kako je do toga došlo... — Hm... nijesmo razabrali... — To barem nije teško pogodit!... Mislite maio i pogadjajte... 1 to je vrlo interesantno... Dok su oni razmišljavali 1 pogađjali, nastajao sam I ja sdm da pogodim tu tajnu. — Da si nije Napoleon. kako se ne bi za njegov boravak ovdje šta saznalo, nadeo to ime? ... iziane prostodušno onaj vitki crnooki andjeo, koga bih u onaj čas, poštenja mi, iz zahvalnosti najvolio izljubiti... — Bravo ... upravo tako... upravo tako... kako ste Vi bistra pogleda... No, vidite, zar to nije posve, posve jeđnostavno?... uskliknem oduševljeno ja. — Bravo!... ponoviše svi i čestitaše svojoj drugarici, kojoj su iz ponosa one lijepe crne oči zasjale još Ijepšim žarom. — Prije Napoleonovog dolaska zvalo se to mjesto St. Georg... zaključih konaćno tu priču Ja, čudivši se, što mi to lme nije već prije palo na pamet. Od onda je prekršteno u Veleblt..,

— Ovo je u istinu vrlo interesantno.,. No molim vas, kako to, da vi i gospodin sa notesom upre prsfiom ravno u mene — govorite đrugim dijalektom od ovih prijatelja ovdje.., Pokazao ]e na Berlinčane. — Donnerwetterf... započne sada opet stariji Berlinčanin... On u opšte ne zna dobro njeinački... Pa to je bar poznata stvar... \ — Istina? ppgleda^e me u čudu svl. Kako to? * — Jer . . . ja . . . ja . . . ja u opšte nijesam Nijemac. Najvolio bih bio u tom Času da razbijem glavu svom biesastom drugu, što je našao tako glupi izgovor. No situacija nije bi!a tako zla. — Vidite . . . moje dame , . . nastavi samosvjesno gospodin sa notesom. Kako sam ja to odmah shvatio. Ovaj čovjek mora da je Francuz . . . — Govorite li VI francuski? upita ih stariji Berličanin. — Ne . . . — Ne?i poviče kao iznenadjeno, veselo Berlinčanin. Pa kako ste onda to pogodili? — Pa u Svajcarskoj ima i Francuza, koji sa Nijemcima žive izmješano! ... To znamo i mil — Sasma tačno. . . Vidite, ovo nam se svidja . . . počeo s nekim oduševljenjem stariji Eerlinčanin. VI ste zbilja intellgentni ljudi . . . A ovaj... vidite ... ovdje je sredina Svajcarske . . . Tu se počinje da miješa francuski elemenat sa njemačkim . . . Naše se Istorijsko selo može i time da ponosi . . . Tako je, vidlte, ovaj moj drug Francuz, a ja Nijemac . . . no on zna i njemačkt, a Ja znam 1 francuski . . , Nijesmo mi mačji kašalj .. , * ~

«

B toj 52. ^ gućnosti, tdfa tamo stnpe u akaju, onda 6c to kanda već biti suviše kasno za fkakav uspjeh protiv Japana, čija *e tehnika •vakim danom približuje e\Topskpj, te ovoj već zbog kraćeg i jeftinijeg puta može da konkuriše avojim izradjevinama. Drp’om.it«kim putem još manje inia izgieda, da će se Japan dati istismrti od tamo, gdje se već ugnjezdio. Za to sc već atara japanska štampa, koja, potpomognuta vladom, sprema narod na tu „kultumu" borbu profcv entente. Ma s koje sfrane stvar posmatrali, ono izlazi, da je Evropa na najboljem putu, da izgubi jedno vrio prostrano zemljište za svoju trgovinu, a to će biti s'ijecHvo sadašnjeg avjefskog požara. Rusifa. Revolucijonarni pokret u Rusiji. (Naroćiti brzojav „Beogradskih Novina"). Stockholm, 22. februara. Javljaju iz Moskve: Poslije hapšenja 11-rice radničkih predstavnika sazvana je-na brzu ruku skupština ratnoindustrijskih komiteta, koja je vrlo bnrnc protekla. Svi su članovi zaključili, da protiv samog sebe podnesu istovjetnu krivičnu tužbu, kakva je podnešena protiva radnika. Radnici su optuženi zbog zavjere, za koju je krivicu zakonom propisana kazna od osamgodišnje do doživofne robije. Moskovski vojni zapovjednik izjavio je, da mu je nemoguće održati red medju radnićkim masama, ako se radnički predstavnici r.e puste odmah u slobodu. No u prkos tome što je raspoloženje medju radnicima sve opasnije i što se sa svom sigurnošću mogu očekivati veliki štrajkovi, neće vlada ni za diaku da popusti. »Ruskoje SIovo“ javija, da je hapšenje radničkih predstavnika jedan dobro promišljeni čin, koji se sistematski provodi. Vjeridba rumimjskog prijestofonasljednika sa ćerkom ruskog cara. (Naročitl brzoiav „Beozradskih Novina".) Stockliolm, 22. februara. Petrogradski brzojavi javljaju, da će se rumunjski prijestolonasljednik sada vratiti u R.umuniju. N,egova vjeridba je sa ćerkom ruskog cara svršena, ali se za sad neće objaviti. Iz kuhinje ruske unutarnje poiitike. (Naročiti brzoj.av »Beograasklh Novina*/ Stockholm, 22. februara. Iz Petrograda se brzojavlja, -da je poiožaj Protopopova i Galjičina ponovo utvrdjen. Poluzvanični list .Utro Ros i j i“ veli, da se ovaj obrt dogodio uslijed dvorskih spletaka, kojima je leglo u domu Burdukova, gdje se skupljaju sve Engleskoj prijateljski uaklonjene iičnosti. BaiM na zipdu. Njemačko nadiranje u Champagui. JNaročiti br/ojav »Beogratiskih Novma«; S- Paris, 22. februara. H e r v ć u ,,La Victoire" daje izraza svojoj zabrinutosti povodom njemačkog nadiranja u ChampagnL On u tome nazire znake njemačke ofenzive i veli, da Nijemci spremaju silan napad sa užasnim materijalnim sredstvima, koja im pruža građjanska mobilizacija, koju su u Francuskoj ismijavali, mjesto da su je usvojili. Morao bl čovjek biti gluh, siijep l giup, pa da u to posumnja. H e r v 6 se okomio protivu onih. koji, kao T a r d i e u, savjetuju, da se

— Dakle, Vi ste Francuz? upita me izravno onaj crnooki andjeo . . , — O. yes! odgovorim ja. *— Oho, pa Vi znate i engieski , . . Vraga. to nijesam ui sam do sada znao . . . U onoj sam neprilici odgovorio sa jedinom riječi, koju znam iz ,,engIeskoga“ . . . — Vuj, vuj, ispravim se brzo ja... — To je zbilja interesanmo . . . gundjao onaj gospodin sa notesom. To moram zabilježiti. . . — Da ... da... znate, ml l moramo znatl više Jezika . . . Mi smo . . . Moj je prijatelj htio po svoj prilicl rećl ,,inteligentni“, nu upane mu u rijcč onaj debeli gospođin: — Da nijeste Vi planinski vodje? — Pa razumije se, upravo tako, planhiski vodje . . . pa znate . . . doiazimo u doticaj sa strancima, Englezfma, Talijanima, Amerlčanima. — Ah. ta to je prekrasno ... a mi smo tražili vodja u hotelu, pa su nam rekli, da su danas već svi zauzeti . . . — Da, znate . . . gazda nas mrzi . . . ne ćemo kod njega da ostavljamo svoj novac, da mu dajemo polovicu zarađe, za to je to . . . — Pa vi nas onda još možete da sprovadjate malo. Je 11? — Dabome. da možemo . . . da-, bome . . . veselo prihvatimo mi, i što bi okom trenuo, skočismo na noge. I mi počesmo da vodimo naše go»te — kud smo znali i mogli. Mene je zapala sreća, da vodim onu debelu babu. ali sam bio ipak zadovoljan, jer je s njome išla i ona lijepa crnooka vila. Za svaku smo im kuću isprlčali čitavu istoriju, za svaki kamen znaii nešto da kažemo. Visine smo pojedinih brdina l 4