Beogradske novine

Sfrana 2.

Utorak

Beograđsk« Novine

17. aprila 1917.

Broj 104

t apovjednlka rnske vojske, čijom je rlvlcom Izazvan vcllki poraa kod ftlasursklli jezera. Nova strauka u RuslJI. i (NaroCiJI briojav JBeogradsklli Novlaa'M Basek 16. aprila. ' ,,B a s 1 e r N a c h r i c h t e n“ javJjaju iz Petrograda: Pod lmenoin ,,Je;dinstvo“ obrazovala se nova socijaliflemokratska grupa, kojoj je na- čelu Wv8i poslanlk dume Badajew, doskojairijl prognatiik sibirski. Ovoj je UUanei svrlia, da udruži demokrafske iinagc i da potpomogne privremeiiu drladu. Ona 'će pokušati đa organiztije radnike i da ih ponovo uputl na rad, Izasfanlk talij.iuskili socijalista u Petrograđn. Kb- Bcrn. 16. apriia. .,Temps“ je vrlo neraspoložen »ovodom toga, što je Norgaris izasiau u Petrograd kao zastnpnik talijauskih sotijalista. Izbor loga Njemačkoj naklo* S jenog pacifiste, kako ,.Tcnips“ jnisU« aje povoda veilkoj zebnji. I'uglesk! J francuski sociialiste u Petrogradu. Kb. Petrograd, Ii3. aprila. Petrogradski brzojavir ured javlja: Pozuati prvak ruskc socijal-ciemokrattlfe stranke, Ojorgjc P I c v a n o v. Icojf je dosad živio u inosiranstvu. vratio se « Petrograd. Dočelcan jc oduševljeno. 8 njime su doputovala 3 cnglesl« • 3 francuska soeijali.v/u'ka poslnnika.

Oampirl.

flmerika u ratu.

" NLMitrahiost republike Ciiile. Kb BeČ, 16- aprila. Bečki poslauik Chile posjetio je jučc c. I k. ministru spoljnih poslova grofa Czernlna t izjavio mu je u bne svoje vladc, da čc repnb)ik:i Cbile i tfaljc prema Njem‘ič!,'\i i Ausiro-l'garfcoj ostatl neutraliia, Braziliia i Njciuaeka (Nvočiti brzojav „Beogradskih Noviua'*). Trankfurt, 16. aprila. „ T r a n k f ti r t c r Z e H u n g “ javlja iz Berna: „Petit Parisien" javIja iz Rio de Janeiro, da čc sc brazilijanska vlada za sada ograničlti na prost prckid diplomatskih odnosa, Odustaio se za sada od zaplijeno mcdjunarodnih brodova. Prema drugoj vijesti iz Rio de ‘Janciro, izdat je juče putui list njemaekom poslaniku Pauliu. Pooštreni ođnosi preiua Argeutiui. (Naročiti brzojav „Beogradskib Noviua"). Haag, 16. apriia. Kako ,,H o 11 a n d s e h N i e u w sb u r e a u" javlja, u Buenos Aircsu dogodill su sc veliki uiični prizori povo dorn torpedovanja parobroda „Montc iTrotegida“. Udmali.je sazvana niinistarska sjedniea. Očekuje se, da če se položaj pooštriti. 'Anierlčka Hola u Atlantskoiti okeanu. (NaroCtil brzolav „Bcogradskih Novlna'.) Rottcrdum, 16, aprllai’rema brzojavu ,,A s s o c i a d e t“ P r e s s“ iz Washingtona govcri se, da ćc amcričkoj flotl hiti narcdjcno, da prije svega vrši nadzornu službu li Atlautskom occauu i Karajbijskom inoru, daljc da će docnijc anrerički ratni brođovi vjerovatno olakšati zadatak izvidnlčke službe savezničke flote u sjeveniom dijelu Atlantskog oceana na cvropskoj strani.

Kad narodi sporazuma konačno progledaju, onda sc možcmo pouzdano nadati, da ćc kucnuti i posijednji čas nezasftiiitn vamplrima, koji nose ua svojoj savjcsti i strahovitu odgovornost za sadanju svjetsku dramu. Cini sc, da su u Rusiji već na čisto s tim vampiiima tle da ne trcba više muogo da se ondic lih vampira kurtališu. Za sada još đo duše iinadu u Rusiji vlast u rukama onl elementi, kojima se je englcska diplomacija poslužila da sruši carizam, te dotle dok bude Miljukov na čeht proYizorne vlade, ne će taj posao ići posve lako za rtilconi, no onim časom —• a izgieda, da t'aj čas nije višc dalcko — čim Miijukov i njegovi istomišIjenici budu svršili sa svojom ulogom u Rusiji, ouda će i ruskotn narodn uspjeti, da se otme iz nengodnog željenog zagrljaja engleskog vampira. U kolikoj je mjeri engleski vampir htlo da ovlada Rusijom, dokazuje vijest. koju smo već pred nekoliko dana donijeli, a prema kojoj je britski kabinet već sa posljednjom carističkom viadorn stajao u pregovorima u svrhu, da u svoje ruke dubije izvjesna ruska područja. Tomti su imale poslužiti rtiske finansijskc poteškoće, koje su ministarstvo kneza Oaljičina primorale, da zatraži pomoć cngleske plutokracije. Rusija jc nalme trebala nužno jednn zajam od čctiri milijavde, a Kngleska sc izjavila spreniuom, da svom ruskom savezniku pomogne, no uz ove uvjete: osint listlandije i Livlaudije imala bi se Engleskoj iznajiniti: ostrva Bjorko, Tiurin. f. zv. „BischoisinseT', Ualje dit jelovi finskc obale, ostrva Lovveresari, zapadno od Kronstadta, oba ostrva Nargen i Ordeusliolm, te konačno velika ostrva Wonns, Uaad, Mohe i Oesel na ulazu u riški zaljev, Ta bi ruska pođručja imnla ostati u engleskom trajnom posjedu i poslije zaključenja iriira, a Engleska bi se sa svoje strane imala obvezati, da ova područja učvrsti na tnoderni uaein. te i!i učini vladajueim uporištima u Istočnom moru. Ovo su urpavo krvavi uslovi, dostojiti vatnpirske r.aravi Velike Britanije! Oni dokazuju posve jasno, u kolikoj je mjeri Rusija bila ovisua od Engleske, a govore ponovno i o vclikoj žiLavosti Joim Bulla u sljeđovanjn njegovih poli tičkih ciljeva. Iznajprijo lii se čovjek začudjcno pitao, šta Jmgleska namjcrava s tSm ruskint podrtičjima, za kojima u tolikoj mjeri teži, a sa kojima nema nikakvc kontitientalne veze, te koja bi cngleskoj ratnoj floli mogla posluži5i tek u onom slučaju, kad bi njemačka ratna mornarici bila posve uništena. No ako se dublie zainislimo u taj proHem, onda nalazimo ra/jašnjenja za to. Za ntalo nedjejla navršiće se prva godišnjica njemačke pobjedonosne pomorske bitkc k<xl Skagerraka* Onda su izvan svakc sunmje Englezi pokušavali da sa jakim pomorskim snagama prodru u Istočno morc- Nakon šta jc taj poknšaj njcmačkom pobjedom ncuspio, izabrala jc Engleska drugi način, đa đodjc do istoga cilja. Ruska ratna flota no vrijedi innogo, no u istočiioni moitu raspolažc Ruslja ipak sa dosra znatnim plovećim materijalom, koji bi n engleskim rukama u ; sti:m mogao značiti jedno opasno orudje. Kraj toga mogla bi scbi Engleska, kaJ bi došlu u posjed gorc spomenutih područja i ostrva, posve mirno sagraditi jeđnu jaku Isitočnu flotu. To je već odavno iiila velika težnja englcske politike, koja se uvijek bavila najđalekosežnijim ciljevima. U Engleskoj nc računaju danas više $a pobjcđom nad središnjim vlastinia, uego sa jcđnim trulim mirom,

kojl Engleska hoće izirabiti, kako bi u danom času mogla ponovno i oružanom rukom napasti Njemačku i njene saveznike i drugom zgodom postigne ono, za čim je uzaludno težila, u ovom ratu: uništcnje mrske joj Njemačke. Eto, za to po svoj prilici Engleska želi u Istočuom moru da uhvati čvrstoga ila. No, nadamo se ponzdano, engleskim vampirima ne će više inkada uspjeii, da svojhtt intrigama podraže evropskc narode, da prolijevaju svoju krv za interese Velike Britanije. Krčag ide doilc na vodu, dok se ne razbije. A ova} Čas više nije dalcko, jer cngleski krčag počhije već da puca. flustro-UfiarsKn. Svečana siužba Božja u Beču za častan niir. Kb. Beč, 16. aprila. U prisustvu Njihovih Veličansiavđ služio je danas u katedrali Sv. Sijepana kardinal knez-arcibiskup svečanu službu Božju uz asistenciju mnogobrojnog svcštcnstva, moleći skrušeno l'red slikom Matere Božje za častan mir 1 obećavajući podizanje jedne novc crkve u Beču za ispunjenje tc molbe. Ovoj svečanoj molitvi prisustvcvali su još: nadvojvoda Maks, nadvojvotkinje Marija Terezija i Marija Aimuneijata, nadvojvodc Lcopoid Salvator, Eranjo Salvatcor, Frieđrich sa svojom djecom i djeca Njegovog c. i k. Visočanstva pokojnog nadvojvodo Franjc Fcrdinanda, kao i dvorski velikodostojnici. zajcdnlčki ministri, šef giavnog stožera i nmogobrojni drugi generaii, članovi plemstva, sveštenstva I t- d. i t. d. Na po]asku u crkvu i odlasku iz ove narod je s velikim odušcvljenjcm pozđravljao Njiiiova Veličanstva: Eorbs na zapadu. Engteski gubicb Kb. Amscerdam, 16. apriJa, U spisku gubitaka, koji jc 7 o. nijobnarodovan u ,,Tinie:i“-ii. nalaze se imena 102 časnika i 1240 ljudi.

iz Nruatske 1 Bosne. Zaštita stanara u Bosni 1 Hercegovini. ZemaJjska vlada za Bosnu i Hercegovinu izdala je na 7. aprila naredbu o zaštiti sifanara (kirajdžija) na osnovu zakona od 7. decembra 1914,, kojim se zemaljska vlada ovlašćuje, da u povodu izvanrednih prilika, prouzrokovanih ralom, izda nužne odredbe na privrednom podračju. Iznašamo ovu naredbu u cijelosti, jer jc nc samo po sebi značajna, nego daje i lijepu sliku o brizi vlasti u Au"stro-Ugarskoj monarkiji, da se zaštite stanovništvo od jselenaštva i kajišarluka u ovo rahio vrijemc. (§ 1.) Ovoui se naredbom odredjuje, da sc do daljnjc odredbe zemaljskc vlade ne smije sadašnjim kirajdžijama povisivati kirija za stanove i nuzgredne prostorije. Kirija ne smije da budne-viša od cne kirije, koja je dospjela 1. aprila 1917., a za prazne stanove vrijedi ena kirtja, koja se je plaćala zadnji put. Ove odredbe vrijede za stanove s nuzgrednim zgradama ili prostorijama u Sarajevu, Mostaru i Tuzii, za koje se je dosada plaćalo na-jviše 3000 K, a u drugim mjestima najviše 2000 K. Ovo VTijedi i za stanove, koji ujedno služe kao poslovnc prostofije, te uopšto za sve stanove, bez obzira na to, da Ii su to

stanovi na godinu, na pola godlne. na tri mjescca, na mjesec ili na sedmicu. — Gore spomenute ustanovc sc protežu i na stanarinske ugovore, sklopljene iza 31. marta- Ugovori, sklopIjeni prijc nego ova narcdba stupa na snagu, a ugovorenl na više godina tako, da sc u njima prcdvidja povisivanje kirije, ostaju oba-vezni. (§ 2.) Vlasnik zgrade ili njegov zastupuik može Ipak radi važnih razloga odkazati spomenme stanove, i to: 1. ako jc kirajdžija zaostao s kirijom za čitav mjesec dana, 2. ako ko krši kućni red ili na drugi način neprilično snieta snstanarima, 3. ako se kirajdžija stanom služi tako. da to škodi stami, te 4. ako se iznajmljena zgrada mora da popravlja, t. j. pregradjuje. Stan se može odkazati i u slučaju, ako vlasnik ili njegov pravni nasljcdnik treba prostorije za svoju porođicu. Je li pak vlasnik stana odkazao klrajdžiji nakcsi 31. marta 1917., ali ipak prije no što stupi na snagu ova naredba, onda odkaz vrijcdi samo u slučaju, obnovi II vlasnik odkaz u roku od 8 dana nakon stajanja ove naredbe na snagu te navede li uz to jedan o<l gornjih razloga, koji se smatrajii važninia za otkaz stana. Prigovori li kirajdžija odkazu, jer nema važna razloga za odkaz, onda onaj, koji ođkazuje, mora da do-. kaže. da iina takov razlog. (§ 3.) Stanbeni ugovor na izvjcsno vrijcme nakon izminuća ugovorenog vremena vrijedi i dalje na neizvjestno vrijemc, ako kirajdžija barem na mjesec datia prije izmćtka ugovorenog vreincna najmodavcu izrazi želju za produljcnje ugovora. Najmovnl se ugovor smatra produljenim I onda, kada kirajdžija najkasnije u roiku od redjeljc china izrazi tu želju i praina § 368. gr. p. p. učini prigovore protiv sudbenog poziva, ako je vlasnik u smislu § 367. gr. p, p. isposlovao sudbeni poziv. (§ 4.) Pod ograničenja, navedena gore pod §§ L—3., ne podpada: a) iznajmljivanje prostorija, koje se uzimlju pod rrajam ne u stanbene svrhe, već u poslovne, izuzevši siučaj, da je poslovni prostor vezan sa stanom; b) iznajmljivanje novo uredjenih stanova; c) iznajmljivanje sianova s po-kućstvom; d) iznajmljivanje ljetnih stanova; e) iznajmljivanje u drugu ruku (podnajam). — Stan, u kome se u vrijeme stajanja na snagu ove naredbe uistinu sumovalo godinu dana, ne smatra se Ijetnim stanom ni o-nđa. ako se kasnije iznajmi pod ljetni stari. Od iznajmljivarija u drugu ruku izuzimlju se te podpađaju pod ustanove §§ 1.—3. oni ugovori o podnajmu, koji se skla*paju s takovim glavnim kirajdžijom, koji u svrhu zarade iznajniljuje kuću s više stanova ili pak samo jedan stan, kcji nadilazi njegovu potrebu, a u svrhu, da kome trećem iznajmljuje prostorijc bez pokućstva ili posoblja. Prama takvoin glavnom kirajdžiji je glavni najmođavac podvrgnut uvjetima, postavljenim u §§ 1. do 3. i onda, kada ukupna kirija prekoračuje iznos od 3000 K odnosno 2000 K. (§ 5.) Najmcaavac ne može od'kazatl, aito je najmovna zgrada iznajmljena u svrhu javne oblas'i lli zavoda. Najmovni ugovoTi, sklopljeni na izvjestno vrijeme, smatraju se nakon izminuća ugovorom odrcdjenog ili šmke produljenog vrentena kao produljeni uz dosadašnjc uvjetc na neizvjesno vrijemc, ako najmoprimac u rokoviitia u § 3., najmodavcu saobći želju za produljenje ugovora. Ako jc ugovoreno ili šutke produljeno vrijeme proleklo već prije no što je ova naredba stala na

tako plakaše do poslednjcg daha. A sa poslcdtijim dahom na njegovim sc usnama razli prvi i poslednji ostnch, ali taj osmeli heše bolan kao i njegovo veliko srcc. koje u taj maii prestadc kucati.

>('trn«rarfske nalafc. Ruska caric« Katarina 11. čljc Jc srce bilo široko kao i ruska priroda, nije škrtarila, kada se je radiio o tome, da nagradi svoje ljubimce, n iljenike ili vojskovodje. Kada sc je radito o kome — kao o Potemkinu, kojega Jc ona učililla knezom Taurije — koji je to sve bio od jednom, onda je debela carica sipa'a objenia šakama. Za Potemkina je ona htjela da ostiuje kakovo kraljcvstvo nu za Potcmkinovu glavu ne bje skovana krutia, koju sada nosi Ferđinand Hobenzoifern, pa makar i ,,in partibus**. Nu za ut'ehu jc Poternkin od ntačnško Jekatcrine od jednom dobio toliko zema- : Ija, koliko bi u srcdnjoj Evropi iznosila jedna kraljevina, a povrli toga je dobio i duša, koje će mu te zemlje obradjivati. U Petrogradu nm je pak earica daia sagiMtdiii palaču. Gradio ju je najboiii ruski arhitekt Stavrov. i } alača ne bijaše fxmo lnatija od carske, ali je za to bila ptino udobnija. Blizu samostana Smol*iog, na veiikom zavoiu Neve, klicnuia Je odjcdnotn palača kneza Potemkina, a oko njc vrt, radi kojega bi mnogl i . rutoiri evropski grad zavidio Pctrogradu. Knez Potemkin ne liijaše više mlađ, kada sc počcla palača da gradi. i njeniu se desiio kao i perzijskim kraljevima, koji — po starom običaju — ne sinjcd.iahu da stanuju u palačama svojih otaca; tnorali su prijeći u nove svoje sjajne dvorove, ma da i nisu zidani hili za

vječna vremena. 1 Stavrov sc jc morao da požuri. Ogronuia gradjeviua, kojoj su najglavniji dijelovi na jedan sprat, te koja radi toga izvana ne čini dojma, sagradjena jc svom brzinont od opeka, na brzu ruku pečenih. Ali su za to dvorane u palači bile takove, kakovih jcdva da ima u kojem kraijevskoin dvoru. Stavrov je načinio u palači okruglu dvoranu, dugu galeriju veliku kao kakov«! srednjevjekovna katcdrala, okicenu jonskim stupovima s ohjc dulje siranc, oranžcriju tako veliku, d«t hi mogla vrcmenom biti sabornicom. Tek je nekoliko godina knez Potetnkm boravio u svojoj taurijskoj palači, gdje jc davao velike svečanosti. Potctnkin jc brzo umro, u vrijetne, kada su prvi plamsaji franceske revofucije zapaitjiii Evropu. Potiomkinova knća pripadc opct caricl, koja je onda u njoj uredila neku nabožnu zakladuIdllična okolina oko Potcmkinovc palače u 19. se stolječu popunila i iščičkala zgradama, vojarnama i hainbarima. Tako propadošc i neki dijolovi lijepog vrta. Koludrice, koje su sada stanovale u taurijskoj palači, nisu ništa radile, da sc palača očuva. Odpadao jc kreč i klačarda, grede su na krovovima gnjile. Taurijska palača postadc na pola rušcvina, zaboravljena u bijcduom predgradju. I evo, ovu jc zgradu svrgnuti car Nikola pred jcdanaest godina ustuftio j prvom parlamcntu svoga carstv«'i. Palaču izprazniše, popraviše i izlijepiše, po podovima prostriješe crvene prostirke. U Katarininoj dvorani, koja svojim imenom podsječa na štidtcijicu Potemkinovu, postaviše izmedju Još uvij jek krasnih stupova zelene biljke i naI slonjače, dočim u oranžcriji napraviše l klupe i sjedaia u pohikrugu, izvjesivši

uvrh dvoraue iza prcđsjedničke stolice carevu sliku. Nu dogodi se zao slučaj: jednc lioći, kada u dvoraui ili sabornici ne bljaše tiiko, sruši se strop i pritisnu novi namješitaj nove sabornice- Brzo su dvoranu opct iskrpili, očistlli carevu sliku tc nabavili nove, elegantnije stolicc. Deset godina dana je ruska duma viječala u ovoj dvorani, u kojoj su se dogadjaii prizori i odjekivaic olamenitc obtiužbo, kakovih se nije vldjelo ni Čnlo u ni jednom parlamentu još od 1793. godine. I napokon jednoga dana, kada se je čaša bila prepunila, kada je po sirotnijim radničkim mahalama velikoga grada bjesnila uzbutia, ovdjc su u ovoj dvorani zaključili, da svrgnu cara. Skldoše carevu sliku, a n elegantne stolice sjedoše ljudi u radničkim lialjinama i vojnici. U Katarininoj Jc dvorani predsjednik dumc Rodzianko kao predstavnik narodnog suvercnitcta pozdravio izaslanikc prcobraženskc pukovnlje. Nova vlada danas sjedi u Marijinoj palači. Ovdje jc i vlada cara Nikole II. obđržavala svoje zadnie sjednice, ovdje jc ona primil«a predsjcđnika državne dume, koji je — u pratnji vojnika ustaša — ministrima saopćio, da tamo podalje u taurijskoj palači hoćc da svrgnu cara Nikolu. Već sat iza toga su prestravljeni dostojanstvenici otišli iz Marijiiie paJaČe, u kojoj jc vrijedno samo vidjeti jednu modernu sliku- M.arijina palača je pcsred građa, napraitta velikoj katedrali sv. Jsaka. Car Nikoia I. je palaču sagradio svojoj kćeri, 1 to u nekom Sdlu, o kotnc se prije govorilo, da je to talijanska rencsansa. Stcpcnice su udobnc, dvoorane visoke i širokc — nu ništa ne čini nikakav dojam. Ali je za to izvamrcdno divan poglcd na Isakov trg.

Niko se nijc mogao bolje i dulje da nagleda ove IjejKito od bivših niinistara, guvernera i gcncraia. koje sti pod kraj njiliova života trpali u državno vijeće, da ovdje mirno otpočivaju. Tako jc Marijina paJača pos'.ahr sijelom državnog vijeć.'t, k.ida je više nije trebala careva kći. Držanno je viječc dobilo drugo, nikada slučeno značenje, kada je duma stupila u život. U Marijinoj jc palači državno vijcćc nesmiljeno kasapiio sve lijepe zakone, koji bi dolazili iz taurijske palače ali po gdjekada bi umirovljenici u Marijinoj pailači znali aktivnim ministirima da reknu masnih stvari, koje su bile neugodnije od najvatrenijin obtužbenih govora u državnoj dumi, jer sn prevazhoditeljstva u državnom viječu znala koješta, što ntogu da znadu oni, koji su proveii život u dvorskint spletkama i u brbljarijama po najvišim uredima. U vijcčnici državnog vijeća je ogromna slika llijo Rcpina, koji jc 1901. naslikao sjcdnicu državnog viječa, u konte je onda bio grof Witte. I zimska palača podsječa na Nikolu L, absolutistu od fanatizma„ Ogromna je ovo palača od kantena. Fasadc je izgradio Talijan Rastrelli. Stara jc palača izgorila pred nekih osaindesct godina. Nikola I. je opet svom hitrinom dade izgraditi, jer nije mogao ni pomisliti, da bi on imao igdje drugdje da sJanujc do li u najvećoj i najljepšoj paiači. Okolo vanredno veiikog dvorskog :rga sagradjene su jednolične kuće, u koje su se smjestila neka ministarstva. r»vc su kuće za jedan sprat niže od carskc palače. Nikola i. je podkratio i ogromni spomen-stup, što ga je bio podigao svome braitu Aleksandru za uspomcnu na pobjedu nad Napoleonom, a to s (oga, što je vidio, da je spomen-siup nadkrl-

snagu, onda najmoprlniac inora tečajem nedjelje aana od pravovaljanostl ove naredbe najmodavcu da saobći' svoju žclju za produljenje dosadanjeg ugovora. (§ 6.) Je li pak liajmodavac prije suage o-ve naredbc odkazao za slijcdcćc vrijeme iznajmljivanje, spomcnutit, u § 5., onda najmoprimac — ako zgr.a-; da nije još trećoj csobi iznajmljena —< uprkos učinjena cdkaza možc iražiti produljenjc najinovncg ugovora, zatraži li on to u roku od sedmicc datia nakon daita, kada ova narcdba stane' na snagu. Jc li pak zgrada ili dio njct več iznajmljena trcćoj osobi, onda: najmodavac može ukinuti najmovni ugovor, dokažc li ga u roku od scćhnice dana od dana, kađa ova naredba) stanc^na snagu. (§ 7.) U koliko usuprot ustanova ove naredbe ugovorena kirija nadiiazi dozvoljenu visinu, ugovor aema vri-» jednosii, pa se dcbrcvoljno uplaćcni iznos može tražiti natmg sa zakonitini kamatama. L’naprijed se ne može nikoj odrcći ovoga zahtjeva na povrat. I’ravo na povrat zastaruje za godinu danaii (§ 8.) Ko riudc radio protiv odre-< daba § 1. ili ko ih bude gledao bilo kabo obići, bit će kažnjen po poiitičkoj oblasti novčanom globont do 2000 K. * (§ 9.) Ova narcdba staje na suagui đanom proglašenja (t. j. 7. aprila 19!7,>.

Grsd l okollco. Predavanja dra. Menczela. Prekjuče je u nedjelju, dr. Pliii.Vp Menczel završio svoje vrlo zanim« Ijivo predavanje o svojim doživljajirua kao ruski zarobljenik i svoj opis o putu po R.usiji. Predavač je, spomenuvši d«ut, kad je bio zarobljen, krajem 191.45 god-, pričao opširno, kako je sproveden u Šmerinku i kako je odatle, pretrpjev« ši velike muke, došao u poljski graničl ni grtid Winicu, gdje su ga u nekoj go i stionici hiternirali. Dr. Menczel veli, da je tu često vidjao braia današnjeg biv;« šeg cara, vel. kneza Miliajla Alekstrudrovića, koji je tamo uredjiv.ao svoju dobrovoljačku kozačku diviziju. O ii’kom knezti predavač veli, da ima id gled tuberkuloznog i preživjelog č« vjeka. Vidio je tu i gencraia Brusiiovaž Zatim je predavač pričao svoj sastan.ak s bivšim zapovjednikom garuizona u Winici, knczom Worinzovcm. I : reda| vač je tom prilikom opisao držanje rusž kog stanovništva prema ratn, pa je zai tim govorio o revoJuciji. Rekao je. d«'i je revolucija prenta njegovom mišljenju samo državni udar dume, i santo poja< va vojničkog sloma Rusije u karpaf-; skim borbama. — Zatim je govornifif opisivao prilike u zarobljenićkim iogorima u Kijewu, Kursku, Tuli, SamartJ Celjabinsku i Tomsku, pa najzad u svo« me povratku za otadžbinu. 1 sa PetroJ pavlovskom tvrdjavom predavač se upoznao- Vrlo zanimljivo je dr. Me«J czei opisao utiske na svome putu z«t otadžbinu, na slobodnom zemljišiu, a kojim danima veli, da su u njegovom životu ltajznačajniji. — Prisutni su ži-< vim odobravanjem i pažljivo sasIušalS ovo zanimljivo predavanie. i Dan ranije je, u subotu, dr. Mcih czel, isto tako zanimljivim predavanjem opisao svoje gorke dntie, koje jo provea kao ratni zarobljenik u progonstvu u: Sibiriji. Da sc jave radi prijema iiovčauib uputnica. Oospođinu dr. Voji V e 1 j k o v i č tit predsjedniku opškine grada BcograđaV potrelmo je, da se jave radi prijems novčaniii uputnica: !—LU5. 1 ljivao krov zimske jialače. I ničija kuča, 1 koja se je mogla vidjeti iz zimske p«rla-i če, nije smjcla da bude ni ravna carevojj palači, a kamo li viša od nje. Ogromnci. su dvorane u ovoj palači, a u njima je-s dnaki kuriozitcti, kao i po sviin vladnr-, skim i kneževskim dvorovima u Evropi: stlupovi od jaspisa, stolovi od inalahita, slikc, alegoričke dame u mramcrui i uljein, zlatni svjetionici i kristali. Rus-; ki su specijaliteti srcorne zdjele, s kcjiiv je car primao liljcb i so. Zdjcle su sadai izvješene u dvorani grbova. Negdje se Čuva i velika carska kruna i još nekoliko, igrarija moći, koja je sada utrnula. Cu-. dne su druge usjiomene, koje su ve 2 snc) s ovom palačom. Prcd 37 godina je jeđna dvorana za gos.bc rasprsiuita irt zrak; slučaj je onda siiasio AleksandraJ II- od bombc, kojoj je ipak nekoliko rijc-« seci kasnijc pao žrtvom. Prijc 12 gođina je gardijsko topništvo iz lopova pucalo u veliku Nikolajevu dvoranu. u vri^ jeme, kada je car bio doljc na Ncvi r.a» lcdu. Razbijena su stakla ojict poprav-* Ijena i zalijepljcne krnatine aa smpovi-* ma i svjetionicinia. Nu Rusi nisu zabo-i raviii ovih hitaca: baŠ su nakaniii, da to ovoj palači, u ovoj đvorani obdržavajip narodnu skupštinu, koja će se imati ovdje đa sastane za koju ncdielju iii za* koji mjescc, da sc ojjrosii za vazda sa* starim carstvom. Dok se ne sastane narodna skupština, na palači će se vijatij crvena zastava kao znak osvete za. ntnoge i mnogc iiiljadc Ijudi. kojj su pali u borbi protiv mr«ačne silc „bijcloga cara“, kao znak osvete za milijunc. koji su u prigušenoi ntržnii prokliniali carcvu vlast. Jedna jedina velika palača u Petrogradu potsjeća na osnivača grada. To je admiralaL Petar Veliki jc ovu.