Beogradske novine
Br. 154. BEOGRAD, četvrtak 7. juna 1917.
1 z I a z e: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.
o. I kr.
Pojedlnl brojevl: V l.|n<» I ■ krafntM uftthrtitnVm tt e. I k». M H cljMl ri. ■ . i > M*n U HmMnJ-SlnariJU Buri-Hwa*tiilnl I DahMriJI pa rijul * 4 .. , . . , .10 britra Ura araf poaraSJa pa rijai.l ri. . . .10 Wn ws=j Oglssi po oijonlku.
MJeseCni pretplnta: ■ I • kralariau uaaaJMaaHa ri Oata ta bajaa I atapM paila • . «■— J o *• tfattarsai a ksla .... 2'BO
II Hraatako I -Slaroaljt, ieari-Heraafatlri I Driiaadjl 030 UaririhakraJarliMaaitra ipanMaiiaarfaH »U Inaatranatra 4 SO
Uradnlltvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlia ul. broj 10. Telefon braj 83. Uprava I prlmanja pretptata Toplliln vonae bro] 21. Telefon broj 25. Prhnanje oglasa Knera Mlha’la ul. broj 38. Telafon br. 245.
Oodina III.
ZBOG DANAŠNJEG KATOLIČ- j KOG PRAZNIKA IZAČ! ĆE NARED' NI BROJ ..BEOGRADSKIH NOVINA“ - SUTRA. U PETAK 8. JUNA, POSLIJE PODNE.
Dalji uspjesi austro-ugarskih četa kod Jamiana. U tri dana zarobljeno preko 10.000 Talijana.
Ratni izvještaji.
izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. juna. Istočuo bojlšte: Na o i t o z s k o m drumu ugušen J3 zapornom vatrom jedan neprijateljski napad. Inače je ua mjestima porasla pješadijska borbena djelamost. Talijansko hojište: Neprijatelj se jučer Izmorlo u napadima izmedju Vipavske dollne i inora u nastojanju, da popravi svoj poraz prošlih dana na visoravni Krasa. Svisuse njegovl napaclajl r a z b i 1 i. Naše su čete zauzećem Jedne visine kod Jamiaaa proširllesvoj uspjehiuogorčenoj borbi odbranile sve zauzete položaje« B r o J zaro bljenika u t r I P o s I j e d n j a dana bltke povis I o s e n a 250 čas n ika (medju njima tri stožerna časnika) i 10.000 1 j u d I. Više talijanskili pukova palo Je potpuno u naše ruke, tako 86. puk sa 2685 ljudi, 69. puk sa 1932 momka i 71. puk sa 1831 momak. Brigade Verona, Siracusa, Puglie i A n c o n a u čijim redovima su se borile ove pukovnlie potpuno su uništeae. U tuneiu S v. I vana (San Giovannf) z a p n j e n j e n a j e v e 11 k a j e dua poljska bolnica- Bojno polje je pokrlveno talijanskim lješevlma. Za mjesečine u noči od jučer na đanas posjetili su t-alijanski letač! varo§ioe i mjesta daleko iza našeg fronta. Tako su došli do Ljubljane, u Tlrolu do Bozena, U Primorju 1 Kranjskoj ubljeno Je nekoliko stanovnika od bombl. Stvarne štete nije biloJugolstočno bollšte: Nepromijenieno. Načebjik glavnog stožera.
RusKe ofenzivne osnove. Ruskl minlstar vojnt Kerensklj obašao }e sve fronte ruske vojske. drfcao je mnogo lijeplh govora, kojlma je bila svrha, da uspostavl uništenu disciplinu u vojsci i na taj načln prlpremi mogućnost nove ruske ofenzive. Za ofenzivu na bojištu izjavila se 1 ako neznatna većina na časničkom kcngresu, a imenovanje Brusjlova za vrhov-
nog zapovjednika vojske o'kriva od prilike namjeru ruske vlade, da poslije sjajne ofenzive protiv cariztna, pokuša ofenživom na bojištn protiv vanjskog neprijatelja. Svakako -uska vlada radl više pod pritlskom sporazumnih sila, nego od svoje volje- Zbog ruske oienzive iinale su sporazimine siie daleko više štcie, ncgo koristi 1 ako su protivno očekivale. Ruska pomoć manjkala je jednako kod borbi na zapadu, kao I kod borbi na Sočl. Nema đakle sumnje. da spoj-azumne slle upotrijebljavaju sva sredstva, da učlne pritisak na iusku vladu. Ovakovih sredstava Jmade više: uskraćenje finansijalne pomoći, koju danas Rusija treba mnogo više nego prije, grožnja japansklm prepadom 1 imlštenje RusiJe, ako bl se ona odlučila sklopiti zaseban mir sa sredlšnjlm vlastima. S druge strane pokazuju sporazumne sile na oko još voIju. da raspravljaju o promjetii ratnih clljeva. Sve to je moglo uroditl odlukom, da se Rusija na kraju krajeva Ipak odlučila, da sudjeluje u ofenzivl, koju namjeravaju da preduzmu sporazumne sile- Medjutlm -se ne smlie ntsku vladu zamijenlti vladama u đrugim zcinljama, koje nijesu đjeca revolucije. Zaključcl i odluke ruske vlade nemaju onu snagu i moć, kao odluke vlada u uredjenim državama. Uz rusku viadu stoje organizacije, pa osfm nlihovih zaključaka imade još sijaset rezoluclja raznih kongresa, skupština 1 čitav niz savjeta, tako da danas u Rusiji ne možc da bude govora o jednoj volji, nego zbrcl volja, Igrl i protiv igrl raznili struja. Pitanje treba 11 111 ne treba ofenziva, liije u Rusiji dauas još konačno rlješeno. Iz silesije vijesti, koje dolaze do nas dade se zaključltl jedlno: da )e pltanje ofenzive jednako nejasno u Rusiji, kao 1 sve drugo. Značaina je jedlna s4ma činjenlca, da stt na posljednjem kongresu Časnika sa fronta obe stranke za 1 protiv ofenzive biie od pdlike ]ednako jake i to pokazujc, da Je volja za napad u Rttsiji vrlo različna 1 o jeduodušnosti da ne može da bude govora. Svakako u prvom je redu odlučno; da li je ruska vojska sposobna za napad. Zaključak ruske vlade, da produzme ofenzlvu lmade sanvo u onom slučaju smisla, ako je ruska vojska I sposobna da ovakav zaključak ostvarL
Ali svaka vojska je ogledaio unutrašnjih prilika u d<ržavi, a te stt rastrovane, a već medjii samJm časnicima i geueralltna ne vlada sloga. Koje prilike vladaju u ruskoj vojsci najbolje nam pokazuju neutralne vijesti posUednjih sedmica, a drugačije nije ni moguće, kad Je revolucija dala rttskom mužiku (seljaku) toliko slobode i prava, kojima se nikada nije nadao. Ne prolazi ni jedan skoro dan, a da do nas ne stižu vijesti o bijegstvu vojnika u masama, o pobunama i ubijanju časnika, kojl slućajno nijesu baš obljubljenlji kod svojih vojuika, a što je najgore o raznim zakljnčcima vojnika protiv svojih vodja i zapovjednika. Nediscipliniranost u ritskoj vojscl toiiko se ttgnijezdila, da tu slabo pomažu i najvatreniie besjede gospodlna Kerenskoga. S ovakovim vojnicima, koii su posve izgubili svaki vojničkl duh I zamijenili ga polltikom, sa ovakovim se vojnlcinta Itoče preduzeti uapaae na bedeme branilaca, kojl su i u vremenima ruskog carizma pokazaU, da njih ne smetaju nl najbezobzirniji napadi u masatna. Vrhovno voino vodstvo predano je opet generalu BrusJiovu. Znatlželini smo, koji će dojam učiniti u Rusiji, ako bude on opet pokušao da izložl rusku vojsku onim silnim gubltcima, kao prošle godlne? Ne će il se naćl većina, koja Ce sprematt sjegov pad? Nova ruska revolucija nema samo da racuna sa neprijateljem, nego i sama sobom, sa raspoloženjem i — glasanjent boraoa, pa se može očeklvati, da ona ne će prelaziti prvo neuspjele početke. Skoro Iežl u intcresu skoroga tnira, da dodje i do ovog< pokušaja. Pokaže !! se, da je Rusija nesposobna i da mora istupiti iz reda boraca, pošto svoje snage treba za uredjenje svojilt umitamjlh prilika, kročila je Evropa znatan korak bliže miru,
Povratak Njihovih Veiičanstava u Bec. Kb. Beč, 6. juna. Njihova Vellčatistva povratlla su se Jutros tt 7.30 satl poslije vlšednevnog putovanja na frontu Soče, Istru, koruški front I Vorarlberg opet u Beč.
»
— Na primjer prijateljicu, koja vam je otela dragana? — Oprostite ... ja.i« ja.». Jo§ nlsam ljubila .. • — Pardon... uzeo sam loš primjer... Mislio sam reći priJateljicu, koja nosi Ijepši šešir od vašega? — Ah •.. Vi misljte Anku? ... Otta nije ni zavrijedila da je volim... Ona je ... znate... Nije nii ravna, pa da ima I stotlnu puta liepši šešir od mojega.,, Ne mogu da je vidtm. •. •— Upravo kao ni oua vas . . , — Kako ? To je drskost od nje ... Sta sam joj ja skrivila? — Šta ste joj skrivili? Ljepši ste od nje, eto. •. — Ljepša, zar ne ... to je*t.., ovaj... Itvala na kompliinentu ... Ne •.. to mi još nije nlko rekao... Nego ... oprostite, moram u kuhinju . •. Majka će da me g>rdi... Pobjegla Je crvena kao jagodica, a meni, baš da vam po duši kažem, nije bilo ni krivo. Dok su se ostali naime pozvanlci krijepili starom Šljivovicom da im večera lde bolje u slast, nljesam ni Ja mario da filozofiram s jednom kevicom pa biia ona neznam kako lijepa... Šta ćere sacro egoismo, naročito kad se radl o šljivovicl, motn specijalitedu. Prihvatlh se i ja dakle u brzo druge, šljlvine filozofije ... Kod nje bar čovjek ne mora mnogo da misli, a zavrtl vam glavom 1 onako . •. Najposlije dodje I večera. PosjedaII nas oko jednog stola i prostrll lspred nas Jedan peškir dugačak koja <trl metra da sl u nj svakl od nas mogao u
Taiijanski poraz na Soči. Kb- Beč, 6. Juna. Iz glavuog stana za štampu so javlja: .lučeranjl dan na frontn Soče je stao Taiijane većeg clijela uspjeha, koje su oni pod nečuveniin žrtvama postigli u 19-todnevnoJ borbi. Smjelo udešenira i odlučno Izvedenint napadom naše su čete povratile oue dijelov© naših položaja, koji se nalaze na polovini puta izntedju Tržića (Monfalcone) i Herm a d e, a koje snto 2. juna napustilL Tont smo prilikotn zarobiii ništa manje nego 171 talijanskog časnika i 6500 vojnika, broj, koji najbolje karakteriše talijanski poraz. (Tai se broj inedjutini 1 opet prenta najnovijim vijestima znatuo povisio). Naš uapad, koji je jednovremeno otpočeo sa akcijom protlv talijanskih položaja istočno od Q o r i c e i na F a j 11 M r i b u, vratio nam je svoJim jakim nasrtajem naše ranije linlje. Talijani su pak uveli u borbu svoje velike mase, da bl nas ponovo potisli. Na brzu ruku l velikom hitnjom dovlačene su pričuve, pješice i automobilima, cijelog dana i noći, i odmah je sve stupalo u borbtt. Neprijatel] je neprekidno uvećavao svoje napore i neštedimice je upotrebljavao svoje tnase- All naša pješadija, koja zaslužuje najveću hvalu, održavala se pobjedonosno na ponovo zadobijenim položajima. Ovim je uspjeltom broj zarobljenika, koji smo od Talijana zadobili u desetoj borbi na Sočl, porastao na 22.000 ljttdi. Kad se ovom broju tiračuna 1000 zarobljcnika, koji su zadobijeni u borbama tt Južnom Tirolu, cnda cjelokupni broj iznosi oko 23.000 Ijudi. Deseta ofenziva Talijana doniiela je nama, branlocima. uspjeh koji se ne niože dovoljno ocJjenitl, jer }e napađač, i pored svoje nadmoćnostl Izgtiblo onoIiki isti broj zarobljenika, koliko on tvrdi da ie od nas zadobio. Talijanska Štampa, a s njome I cio četvornt sporazum, suviše je rano Iikovala, a njene će fanfare o uspjesima n početku taltjanske ofenzive sada brzo prestatl, Pobjedničkom zanosu će vrio brzo sliiediti razočarenje.
Topovska hrana. Srpska ođjelenja u Sarrailovoj voJscL 0«taci srpske oružne stle, knji su uvršćenl u Sarrailovu vojsku, da tobož prJpomognu n ponovnom osvatanju Srblje, a u isTni da svršavaju posiove sporazuma sili, šalju se sa surovcm bezo1>zlrnošiću u prve ilnije, te moraju, pod prtjetnjom da će Jnače četvornl sporazum dići ruke od Srbije, igrati žalosnu ulogu topovske hrane. Medjutim se Francuzi i Englezi ne staraju ni o najnužnijim potrebama, koje bi mogle olakšatl položaj ostatcima srpske vojske. Od svih dijelova Sarrailove voj-
isti 5as obrisati usta 111, ko lh je imao, l brkove, a onda nas pozvali, da u Božje ime pdhvatimo što nam je po volji... Najprije čorbu ,pa ribe, pa jagnjetine sa pirinčom, pa šnicli od govedjine, pile, prasetinu, gibantce . . . — Jedite, braćo, i pijte.. < Slava je..- Ima hvala Bogu svega.,. govorio nam moj prijatelj, koji je sa svojom najbližom porodicom stajao postrance i dvorio nas. — A ti? Zašto li na večeraš s naina? upitao sam ga ja. — Nije to kod nas obićaj... Najprije dolaze gosti, a onda mi za vama što pretekne... — Pa vi to još ne znate? Vi, kojl pišete romane? ... uplta me< opet sestra moga prijatelja- Zakašljucao sam. Znate to se obično čini kad je neko u neprllici. A tim ine je svojim upitom lijepa kevica u lsjinu staviia u grdnu nepriliku. Kao da mi je htiela vratiti milo za drago. Bio sam prvl put na navečerju jedne slave. pa nisam znao za običaje itkttćana. čovjek ttči dok je živ. Medjutim i ta se ntoja neprilika brzo zaboraviia. Kraj lijepoga jeia IJudl tnnogo ne misle na drugo nego kako bi se što bolje nametali... Za svakim boljim zalogajem gulnula se, dabonte, i dobra kapljica, i svaki put je kojl od prisutnlka nazdravio kui će-domaćinu: — Bila ti sretna slava! Da Bog d& do godine još boljei Rodio ti se sln, otelila krava... ili već šta slična. ^ Izredali se tako već po treći puta
ske jedino srpski pukovi trpe veliku oskudicu u sanitefskoj spreml I potrebama, koja se pri svakoj ponovljenoj ofenzivi upravo katastrofalno osjeća, To ne tvrdimo nt i, nego saml Srbi, koji se tamo bore. Jcđan od njili, Dra-. gutin Proskovac, n svome pismu upućenom listu „Srpski Dnevnik", koji u New-Yorku izlazi, obraća pažnju američkim Srbima na ovo žalosno stanje. U broju od 8 decembra pr. god- Izašlo je nejroliko takvlh plsama, u kojlma so opisuju borbe kod Kaimak Čalana. Taj opis propraća pomenuti lfst svojim uvodom, tt kome se veli: ,,U opisu Praskovca vidiuto mi jednu neobično strahovitu činjenicu: Naša vojska nema čak ni dovoljua sanitetsku '.spremu. Ona danas nalazi. u kom su pogledu naši bogati saveznicl trebaJi da se pobrinu, u onom istoni stanju, u kome Je bila siromašna Srbija. kada se sama morala da pobriue za sanitetsko uredjenje i spremu. Naši vojnic! umiru 1 to s toga, što nemaju dovoljno bolničara, kojl bi ih odnljell na previjalište. S novcem, kajl je utrošen na putne troškove naših izaslanika —« na zborove u Pittsburgu — moglo se poslati oko 500 boiničara u M.nčedoniju.“ Poslije ovilt uvodnih riječi list donosi plsma pomenutog Praskcvca. u kojima se o zaprepašćujućoj oskudicl sanitetske spreme i ttredjenja ovo saopštava: „Kaimak Čalart je stajao dobrovoijačko odjelenje 359 vojnika i 19 časnika ranjenih 1 poglnulth. Od njih jo 259 raujeno, a za. tollkl broj imamo svega 1 nosiia i jednog lznjurenog i namnčenog bolničara, koji nema vremena za sp<<vanj«. Menl je hilo naredjeno đa ranjoni e prenesem n bolnicu- Imali snto jednu nesfalntt bolnicu u kraj potoka, sa svim blizu bojišfa. Aii je magla bi!a toliko gusta, a put je vodio izmedju zapuš'.cnih i Isprekrštanih grobova, koji su dijelom bili snabdjeveiti i ogradama. tako da bi teško bilo i zdrava čovjeka odvesti u boinicu, a kamo li tanjcnoga. Poredjali snto vojnike cđ oojišra do bolnice, medju kojirna sam se najazio i ja i oni su neprekidno vikaii: „Ovamo ranjenike! Ovamo ranjenike!“ Nesre'ni ljttdi su lagnno voajeni tt malim odjelenjiina. Onaj, koji je u rul*u bio ranjen, p>< mogao je ouome, koji je bio ranjeu u nogtt, bolnlča/ri su nosili teško ranjene. Jedan je bolničar i sam bio teško ranjen kad je lz borbe iznosio svoga druga, pa je od rane i umro. Kako su ranjenicl dospjell do bolnice pravo je čudo i kazuje, koliko je :aj narod izdržljiv. I meni zdravom bilo je l suviše teško prelaziti preko ovog scijenja r i kamcnja, pa tako dospjeti do bolnica Na kojj su način drugi dospjeli, naročito oni, koji su bill raujeni u liogti, prava je rijetkost- Većiua je od njih obrnula
svi redom, od najstarijega do najmiadjega. Svaki je od niih vrijeduom kućedomačiitu poželio uvijek ponovno nešta li.iepa i dobra. Kućedontaćiu je svakom marljivo odgovarao: — Amin... Da Bog da i Tebi tako bi!o... Santo sam još ja šutio. Nisain najposlije pravo nl znao šca da kažem. T o je, činl se, biio krivo nekim gostima, jer me onaj odebeli kum moga prljatelja, kad sant onako iz običaja liakon dobre glbanice »vom prijatelju uskliknuo ,,živio!“, omjerio od glave do pete i odbrusio tni: — Zar ipak jednom i ti? a gdje si dosad bio? Moj me prijatelj gurne u ledja. Nisam znao da li ine htio upozoriti da se ne Uutim na tu primjedbu ujegova kuina ili đa li ute htio podbosti da i ja koju reknein. U toj sumnji ja iskapim čašu dobroga vina, pojedent još komad gibanice, pa onda popijem još Jednu čašu vina, a zaiim ustanem i počnem svečanlm glasont: — Mili prijaieljul Poštovani prisufnici! Nasta grobni muk. Sve je zinuIo od čuda j gieclalo me kao čudo kakvo. Onom odebelom ktimu jspala j viIjuška lz rnktt, a možda mu zastao { zalogaj. Ali ja se nisam dao smes:i. Nasiavio sam još svečanije i izrečem prekrasnu nazdravlcu svom prljatelju, njegovoj porodicl 1 svim prlsutnima. Znate, ja u opšte znadem lijepo govoritl, Mnogi su mi već iskreno i lojalno prU
Podiistak. Bogoslav K. Jošt: Veseli i tužni dani. (Sličice iz života). X. Na slavl inoga prijatelja. Imao sam dobrog prijateija Srbina. Slavio on krsrto ime, pa dabome pozvao f mene da mu dodjem— Ljntiću se na te, ako rae izn©vjeriš. — Dobro, doći ću... — AJi ne samo na sSmu slavu, nego i na navečerJe (večera u očl siave), moraš da ml dodjcš. — Hoću, rode moj.,. I došao sam- Prvo, prljatelj ml je, f 'drugo treba da znate, njegova je kubinja bila na daleko razglašena kao jeflna od naiboliih u gradu. Pa kako onda he bl došao?' Primiše me sa svim počastima— Ovo je moj najbolji prijatelj.«. fma samo jednu loštt stranu, da voii ijude gujaviti sa svojim feljtonima i romanima... Inače je pošten čovjek, predstavlo me moj prijatelj svojoj majci, ocu, sestri, braći, stricu, babi, dje8b, retki, tečl. kumtt, 1 svim ostalima... Ja sam se klanjao I lijevo i desno. — Dakle vl pišede roinane? upita me lijepo sestra moga prijatelja. —< Baš urave romane?
— Ovaj... znate... kako da kažem.., plšem... — O četnu? — Pa ... o ljudima... — O ijudima? — Da ... o liudima.., — Koji se Ijube i vole, Je 1‘ te? — Jest... ali 1 o onima, koji se | mrze... — Pa zar iitta na zemlji Ijudl, koji i se mrze? — Zacijelo više nego li onih koji se vole •.. — Istina? — Na žalosit i više nego istina.«, Mržnja, to je največa liudska bolest... — Cudno, a Uudl vele. da je i ljubav bolest.. • — Da ... i Ijubav je bolest, «li ona se još dade nekalco pođnositi. osobito ako je jednako bolesitan 1 onaj koga liubite .,. Mržnja medjutim to je zarazna bolest sviju, kuga, koja je zarazila clJeli svljet. •. Jedno Je I drugo dalde bolest, to Je istlna, samo što bolesnik od Ijubavi želi da jednakom bolesti oboli 1 onaj koga ijubl, dok bolesnlk ođ mržnje želi obratno... Svako hoće da tnrzl, a niko ne će da bude omrznut... — Tako? — Da, upravo tako... I vi na primjer gospodjice zacilelo želite da vas cijeli svijet voll, a volite li vl sve osfcale?... — Ja... ovaj.«. pa zašto da ih ne volim... — I sve vaše prijateliice? — To ne razttmijeni... Kako to mislite?.