Beogradske novine

Br. 173. BEOGRAD, utorak 26. juna 1917.

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadlnl brojevl: V tusradii I u kra|«vlm« zapooJudHttm •1 c. I kr. ttlt po cijjm od. . . . 8 kptprp • Hmtikoj.siaraitljl, Bponl • HoreejpTtol I OUmoclJt po djenl od 10 heten Irroo orag podrućjo po cijsni od. . , ,12 helora Oglssl po

MjeaeEna pretplata: 0 loogndu I o krajprlmo »posjodnutioi od o. I kr. (olo u hojno I olopnu poitu. . 2"U Boogrodu to dostorom o kuću .... 2 50 U HrritskoJ.SJaranlji, Bosul-HoretgooU I DstmpdJI 280 U ostnHrn »rpjorlma Aiistra-igprsktmtoprhljp 8'U Inostnnstru 4-80 cljenlku. :

Urednlšivo: BEOGRAD, Vuka Karidžlća ul. bro| 10. Tolofon broj 83. Uprava I prlmanja pretplsta TopllSln venao broj 21. Talefon broj 28. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefen br. 245.

Godioa III.

Ralni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb- Beč, 25. luna. Istočno bojište: Na više mjesa 71 v« fopničko 9 j e 1 a t n o s H l! odsjeku od N a r aSovkc do Zborova opc: se znatno pojačala neprijateljska vatra. Ona je mjestlmice po osnovl ustrajala. SjeveroJstočno od B r z e z a n y-a zapaljeu ie našom vatrom jedan neprijateljski osTnatrački balon. TalLiausko i jugoisiočno bojište: Ndzmijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Američko pomoč. Sporazum čežniivim okom gleda čas na zapad čas na istok očekujući i s jedne i s druge strane kao ozebao sunca vojničku pomoć. Očekuju, da će se na istoku poslije nekoiiko mjeseci i)otpune neaktnvnois'ti najzad iednom ponovo pokrenuti ruske divizije, a lz Amerike, od novoga prijatelja na zapadu, sporazumne sile očekuju mnoge stotine brodova, natovarenih milijunima vojnika. Medjutim kao da neće ni sa jedne ni sa druge siirane tako skoro doći do b ve toliko prižeUkivane r>omoći- U Rusiji zasad za oN’akvo preduzeće ne postoji ni voija ni snaga, u Americi pak valjda postoji volja, — ak o je vjerovati Wilsonovlm obećanjima punim hvalisamja j pisanju ratoborne ,,žute“ štampe — ali za/to ostvarenje ideie o američkoj vojničkoj jjomoći siiama sporazuma naJlazi na tolike smetnje, da se ni približno neda odrediti vrijeme, kada će do ovoga doći. U medjuvremcnu se zamoreni rrancuzi, željni pomoći, tješe veličanstvenim brojevima — na artiji naravnoTako jedno službeno francusko vojno saopštenJe daje čifav niz podataka o brojnom obimu američke pomoći. Tu se veli, da Amerika sada šalje saveznicima 9 pukova inžinjerije, — ma da ih američka vojska jma svega tri — daJje jedaji ekspedicijonl odred sastavljen ;iz mornarske pješadije i jednu diviziiu, fooja broji 20.000 potpuno izvježbanih tboraca. Brojno stanje mornarice, veli se 'dalje, udvostručeno • je pridolaženjem i ■' Pođlistak. Ivan Vujić: Moć muzike. Hulnoreska'. lađa saiu, doista, imao izvrstau 8taa: tri sobe, ručaonicu, kuliiaju, koJnlonij i tavan. Naravno, da na svoj tavan misara apsolutno nikad nogom kročio iz najproslijeg razloga, što nisara iraao poitrebe da se pentram u bestragiju, odald© bih se, raožda, stropoštao i viat s'omio. JKbraora mi jo ostala neupotrebijena, a fučaonica savrSeno prazna, kao posve mepotrebna. Kuliinju sara samo jedan put npotrebio u dosadnoj dokol'ci da skuvam' kavu, ali mi je faj eksporimenat dao 1ako mimnjiv rezultat, da se više nikad nisam' Usudio da ga ponovim. Na taj i takav mačin đakle, ostaše mi pomenuta odeJjenja nekako fako nepoznata, kao pakao, jkoji, po sebi se razume, nikađ nisam' video, i ograničio sam s© samo na trl Bobe, koje je, rekao bih', sazidao promnćuran gradjevinar, jer behu, — ruku na sree — po najinodemijem stilu sagradjene, a ja sam se, po mogućslvu, pobrinuo za udoban i lep nameštaj. Tako, (na primer, moj ,,salon“ beše ukusno itapctovan, a okna n pisaćoj soiri behu jšarana divnim arabeskama. U opšte pzevši mogu Biobodno tvrditi, đa je taj moj stan bio udoban: peći se rdsu dimile, *idovi behu savršeno suvi, a što je najglavnije, nije bilo nikakvih naseka, pa ni Jednog jedinog miša, te po tome, nema Špora, da bi četvoronogi lovac morao lod gladi skapati, da su svi stanovi bili, kao što tai moi beše. Nairadije gam se

Kerenskij o ruskim ratnim ciljevima. Venicelističko ministarstvo u Grčkoj.

đobrovoljaca, redovna vojska povećana je đosad za 180.000 Ijudi, odjelenja torpednih razarača u društvu sa savezničkim pomorskim odjelenjima vode borbu sa podmornicama, u zemlji je u toku gorostasua mobilizacija domače industrije, čiji će prvi proizvod biti isporuka od 2620 milja željezničkih šinja. Vrlo je vjerovatno, da je Francuskoj zbilja prijeko ix>t:rebna ovolika količina Šinja: veći dio njeni'h metalnih rudišta nalazi se na teriroriji, k'oju drže Nijemci, a ostalu proizvodnju metalnih sirovina najvećim diielom gufla izrada municije, iako da je Francuskoj i te kako potrebna svaka isporuka željezničkih šinja sa strane. No što se amerieke pomoći u vojnicinia tiče, o kojoj govori rečeno francusko vojno saopštenje, to će ona zasad pa još neko vrijeme ostati samo na aktima, a artija je, kao što je poznato — vrlo strpljiva. Za sada je prva i bezuslovna pretipostavka za ostvarivanje ovog obećanja transpoiit če'ta preko okeatia. Poznato je, da američka trgovačka mornarica nije mnogobrojna. Ovaj su svoj neđostatak Amerikanci za vrijeme ovoga rata osjećali još ninogo teže nego ii prije njega, zbog čega je i kongires lanjske godine izglasajo vrlo zatnašne pomorske kredite, kojima je predvidjeno gradjenje velikog broja novih brođova. Tako je odlučeno, da se sagrade 400 trgovačkih pomoćJiili brodova, 324 broda za h-vatanje mina, 261 brod za prenos uglja razne brzine, 47 brodova za prenos uljanib materija i 4 bolnička broda. Svi ovi brodovi imali bi ukupnu zapremiou od preko 2 milijuna tona. No i ovi brodovi isto tako za sada postoje tek na artiji, kao gođ i onili proslavljenih 1000 drvenih trasportnih brodova, o čijem je gra■djenju trubljeno na sve strane odmah po američkoj objavi rata Njeinačkoj, a od koje su namjere sada morali potpuno odusfati, jer su vidjeli, da se ni tt kome slučaju neda izvesti. Kraj toga se zbog podmorničkog rata smanjuje tonaža sporazumnih sila za prosječno u mjesecu 1,000.000 tiana, — dakle se ne može ni zamjsliti, da bi Americi uspielo te gubitke naknaditi i k tome još pridograditl više od 2 milijttna tona. Ali Francuzima valja po svaku cijenu bacatf pijesak u oči. Sada ih kljukaju basnoslovniin brojevima, koji trcba bavio u svojoj pisaćoj sobi, koja beša Uđobna, privlačinja i ži\ r op'sno nameštena. U prekrasnom staklenoin ormanu beše naslagano moje „lifcrarno- blago“: ima malenlb! i Velikib, taiakih i debelih knji a. Bvili mogućih grana nauka, razni časopisi i ostale ,,učene“ stvari, kao na priraer: moja rasprava o ženi, na kojoj radim nekoliko godimaL itaekolJco raznib napisa, koje sain u toku izvesnog vremena napisao. Na ziđovima bebu koketno nameštena dva venecijanska ogledala, jnekoliko prekrasnib slika i fotografija, koje bu bile veoma .uočljive, a kruna mog svekolikog nameštaja beše pisaći sto, na kome su u najvećera, ali ipak pikantnom nerodu rasturene bile: uvlake, pera, bai'tije za upijanje, mastioniee, mape, razni rukopisi, novine, brošiu-e, posetne karle, pisma, jedan maleni globus i tri veliko kugle iz Marienbada, nekoliko činijica za pepeo i dve mašinare. Sve je to ležalo i odmaralo se u najvećoj slozi preko i uzduž, nabacano jcdno preko drago, a kad mi je koja stvar potrebna bila, bejah' prinudjen da otpočnem čitavo otkopavanje, U tim svojira odajama osećao sam se potpuno zađovoljan. Moj život bio jo tih i spokojan. U svemiul i svačemu osećao sam se potpuno srećan, pa i ako još nisam , ? obeležio“ ono nežno i umilno stvorenje, kod kojega bib mogao „tačno saznati, šta je pristojno, a Šta nije“, i ako, dakle, nisam imao onu „lepšu polovinu", koja bi me pri spremanju mojih knjiga uveravala, da su sluškinje svakoga dana sve gone i gore, i da je meso yo kasapnicama sve skupIje i Bkuplje, apak zato nisam ostao bez ikakva nadzora — 4to sa samca (nelta

da dokazuju neiscrpnost novoga velikog saveznika sporazumnih sila, koji sada treba da služi kao naknada za neiscrpnog evropskoga saveznika — Rusiju. Tim brojevima jeste zadatak, da se održava hrabrest francuske vojske i francuskog naroda, kako bl se oni utješili što se tiče priietećeg napuštanja saveza od strane istočnoga džina- Francuzi ire liiraiu nmogo glavu o dvjema značajnim činjenicama, koje moraju pasti u oči svakom razboritom čovjeku, kad čiia američka razmetanja — a u posljednje vrijeme nema idana, Ua se publid ne servira što novoga na tome polju- Francuzi naime apsoluino nemaju na umu, da se prikupljanje i organizacija američke vojske od nekoliko milijuna ljudi neda izvesti za nekoliko sedmica niti za nekoliko mjeseci, već da za taj posao Ireba nekoliko godina, dalje da za gradjenje džinovske flote, koju Amerikanci obećavaju čas u ovom, čas u onom obliku, ne samo da je potrebno isto toliko vremcna, nego još ntnogo duže, pošto bi oskudica u radnoj snazi i u sirovinama znatno osporavala rad, a najzad oui ne vode računa o tome, da bi transport svega toga u Evropu tnorao prethodno probitl stražarski tiiz njemačkih podmornica. U fome leži i tragika američkog učešća u ratu, što baš ono, koje je, dalo Wilsonu davno željeni povod za stupanje u borbu na strani spGi'.szmrmih sila podmornički rat — predstavlja najstrašniju i najveću smetnju za stvarno njegovo učešće u svjetskom ratu. Ako bi Amerika zbilja ozbiljno otpočela da šalje transport za toransportom u Evropu, to bi izvještajbim rujesečnim žrtvama njemačkih podmornica dostigli do sada nezapamćene brojeve. S toga bi razboritiji engleski i francuski poiitičari po pravu trebali isto tako malo da rritunaju sa stvarnom američkom pomoći, lcoliko i sa ruskom, u koju se već evo toliko vremena uzalud nadaju. Ali zar ima u Parisu i Londonu u opšte već makar i jednoga čovjeka, koga su dogadjaji naučili, da na prvom mjestu račtina sa stvarnim činjenicama, a ne sa pustim nadaina?

je medju nami rečeno) nije najprobitačnije — jer je moja gazdarica primila na sel>e, dapomoću svoje s'ui-avke Ar ke, moj stan održava u najvećem redu, ma da mi je ta Anka redovno, u toku svake neđelje, bar pet-šest ovoga ili onoga iui paranparče razbila, a da je „doista nevina“ bila, što su raoje cigarete tako brzo nestajale, o tome, naravno, nc sme niko ni posumnjati. Dakle, nelx> moga života beše veđro kao proletnja zora, pa je to tako trajalo tri godine đana, koje su tako brzo probujale i preminule, da prosfo nisam ni jprimetio, da sam na grbaču natovaricu punih Irideset i sedam godina. Taj moj stan beše pri zemlji, a nadamnom, na prvome spratu, stan moje gazđarico, gospodje Ljubice, koja je svoju skromnu penziju nvećavala tiine, što je jedno od svojih mnogih odeljenja izdavaia samcima. 'Beše osvanuo i prvi april. Sa svim spokojan izvalio sam se u svoju naslonjaču da malo prodremam. Taman kad sam već oselio kako mi se polako sklapaju otežale vedje, otud od gore, sa prvoga sprata, zabrujahu nmilni zvuci koji dopirahu do moga sluba tako zanošljivo, da nisam mogao ostati ravnodušan. ,,Ta čuješ li tu divnu tnuziku šaputaše nešto u ineni — valjda ćeš hteti slušatil Imaš dovoljno vremena da 80 naspavaš, kad svirka preslanel“ Pola sata prodjoše, pa i čitav sat beše protekao, i dva sata prohujahu, |pa i treći beše već na izmaku, pa i šeseti minut trećega sata preminu, a svirka nikako ne prestade. Od rnoga, dakle, spa▼anja nijo moglo biti ništa. ,,U ostalom to je doista krasno uživanje slušati bes-

Poklonstvo vojske caru i kralju. Izariaiilc! i. 1 VII- vojske kod cara i kralja Rarla. Kb. Beč, 23. juna. Tuče poslije podne izašlo je u L axenburgu pred cara i kra'ja izaslanstvo sastavljono iz časnika i nižib činova VU. i I. vojske, koje dvije vojske sastavljaju vojnu grupu nadvojvode .Tosipa, akojesuprije Njegovog shipanja na prijesto bile pod žapovjedn'štvom cata i kralja Karla, pa su sa njirne na čdu povratili Erdelj od Rumunja i prenijeli rat u Rumunjsku, Izas’anstvo je došlo da se pokloni vrbovnom vojnom gosjx>daru u sjećanju va nezaboravne zas'uge, što ili je stekao tom prilikom. Izas’auici su zamolili cara i kiaija, da kao uspomenu za velike uspiebe te voj’io grupe izvoli pr miti \o n' "kr t za zas’uje 1. ste]>ena sa vojnim odličjem i raačevima. Na poledjini ovog odličja ispisane su riječi: „Oslobođiocu Erdelja u nepoko’jebivoj vjernosti front general-pukovn'ka nadvojvode Karia 191G. god.“ Na čelu deputacije bio je došao sam nadvojvoda Josip. Ova se svečanost odigrala u baSti Laxenburškog đvorca. Rijelkoj svečarosti prisuslvovali su i cai’ica i kraljica, vladareva majka i Njegova djcca._ Posl’je nadvojvodinog govora car i kralj je primia ladličje, prikačio ga je ua grudi i odgovorio je, jako ganut, riječima punun zabvalnosti prema nadvojvodi i n] 0 govim brabrim vojskamana iugoisločnora bojištu.

Dalja potapljanja. Kb- Berlin, 25. juna. W o 1 f f o v u r e d javlja: U Atlantskom ckeanu i Sjevernom moru ponovno su poiopile naše podmornice 7 parnili brodova. 1 jedrenjak i 2 ribarska broda. Austro-Ugarska. Carevo ručno pismo povodom promjeue kabineta u Austriji. P r i z n a n j e i odlikovanja č 1 ali o v i m a odstupivše v 1 a d e. Kb- Beč, 25. juna. ,W i e n e r Z e i i u n g“ objavijuje carevo ručno pismo o promjeni kabineta, u kome se vrlo milostivo spominje djelatnost bivšeg ministra predsjednika. Doslovno se u pismu kaže: Mišljah, da vašim pozivanjem neću moći povjeriti najvišu državnu službu u boije ruke. Duboko i iskreno žalim, što su poli'tičke prilike oduzele i Meui i državi Vašu kJiaU^Ar * l l» J, ri»rnTrrra t »5. l»latiio tako lepo sviranje, pa još ovako ! udobno uvaljen u naslonjači s osobitoin cigarom u ruci.“ Osvanu i drugi april! Vrativši sc loići s ručka izva'io sam | se kao obično u svoju naslonjaču da se 1 malo odmorim. Već mi se počeše oči krpiti •— ali, o čudal — 1anio gorc —■ da, da, kod gospođje Ljubioe, odjekivabu zvuci osoliitog glasovira izvodjeni polpuno umetnički. Ta to je prekrasno dva đana jedno za drugiin slnšati klasičnu svirku, besplatno! Žrlvujmo, da.klc, i danas uobičajeno spavanjc. Dok sain još mlad odmor mi nije toliko pot.rebaju i što manje spavain, sve višb l više ugiabim vremena da ra limj i 'uživam. A krasno li jo slušali taj glarovir nadiunnom, jer taj svirač nasigumo nije učenik, nego majstor nad maj3lorima. U ostalom meni je sa sviui svejedno, bajš l da je kakav početnik konzervatorista, I, po svoj priiici, da je početnik, jer kad sa n u osam sat.i išao na đoručak, čuo sam ga da svira, kad sam se u đvanaest vraćao, opet sam ga čuo, pa i do jednoga sata, po nekadj i do tri četvrti na dva pa tek onda, kada je mladi umetnik pregladneo, beše sve mirno kao u ponoći. U tri sata kad sam obično hteo da prilegnem, ponovo je otpočeo svoje tandrkanje. A da koliko li će f.ek sad da svira? 1 kad pogledah na sat, a ono pola petl Eh, neina mu druge, mišljah, tome se čoveku moraju zgrčiti zglavci u prstima kad-tad, Svirao je vanredno Iepo, ali i veoma dugo, malo n|a i suvdše. I kad već mišljab da je prcstao, ono tek otpočne gromovito brujanje. Pa šta će to da znači? Da li ću| l dalje da slušam?... Ne, ni-

dragocjenu sarađnju. Vladalac je podario odstupivšem ministrn predsjedniku veliki krst Stjepanovog reda bez takse. Svima ostalinia odstupivšim ministrinia izjavljeno je poipuno priztianje za njihovu požrtvovnu djelatnost. Bivši ministar za zemaljsku odbranu barun pl* O e o r g i, barun pl. F o r s t e r i barun pl. 11 a n d c 1 imenovani su za članove gornjeg doma. Hussarek i Trnka dobili su Leopoldov red I. reda, S p i t zm u 11 e r barunskir tivulu, S c h e n k i U r b a n rcd žcljezne krune I- reda. Hrvatska kriza. » Kb. Budinipešta, 25. juna. Hrvatski poslanici zaključili su votirati indemnitet. Član magnarske kuća M i h a j 1 o v i c h ! gradjanski doglavnik za Bosnu i Hercegovinu U n k e 1h ii u s e r otputovali su juče, pozvani, u Beč. Grof Clatn-Mariinic — pukov»lk. Kb’ Beč, 25. juna. Njegovo Veličanstvo imenovalo je odstupivšeg austrijskog ministra predsiednika grofa Clam-Martinica pukovnikom. Vijećanja njemačko-anstro-ugarskog privrednog saveza. (Naročiii brzojav „Brogradski'i Novina"), Budimpešta, 25- juna. Ckl 23. do 25. juna bio je u Budimpešti ua okupu njemačlco-austro-ugapki privred.ni savez. Savjetovanja su iuče završena; primijena je ova odluka: U smislu odluka, koje su jeđnođušno i ponavljano donijela tri privredr.a saveza Njemačke, Austrije i Ugarske o privrednom savezu i zajedničkoj trgoviuskoj i saobraćajnoj politici, kao i o pravnom zbliženju, predsta\Tiici triju privrednih saveza, sakupljeni danas u Budiinpešti, smatraju za svoju dužnost, đa riješe i važna pitanja prelazne privređe, u saglasnosti s uzajamnim potpomaganjem. Nadležna državma mjesta središnjih vlasti, koja su pozvana da ovo izvrše, treba s toga da rade zajednički i da sva važna pitanja prelazne privrede riješe neprekidnim uzajamnim potpomaganjem. Pošto slobodni poduzimački duh mora biti odlučujuća činjenica u ponovnom uspostavljanju privrede. to država treba samo onđje da se umiješa, gdje nužni obziri, naročito zahrievi privredno slabijih elemenata, opravdavaju dopunjuče državno staranje. I kako. — Idem da malo noge proteglim', I jer je apsolutno nemogueno raditi na ozbiljnome poslu. Sećam se da sam još samo pribeložio s olovkoui, da se prvi ručak, šlo ga žena svome mužu sLuva, jede veoina slatko, ma i neslan bio. Vratio sam se u osain sati. Nisam još ni prag prekoraeio, a smešani zvuci nekakve faniazije zagrmeše, kao da je naslupio srnak sveta. Ubrzanim koracima čislo uletiin u svoj salou, ali i tu su dopirali zvuci; poliitam u spavaću so* bu — i tu se glasno čulo. Ovde moraru jprimcliti, da su u ovoj varoši, na moju preveliku ncsreću, sve lnođeme kuće tako tankib zidova, da se kroz njib čuje govor gfuseda, ako se sa’.no malo jače govori, pa sad izvolite prestaviti, koliko li se čula fantazija, koju je umetnik svii'ao u besomučnom zanosu! Idućeg dana oslao sam kod kućo hilajući da đovršim otpočeti ra:l „0 ženi“ i ostao sam od jutra do mraka. Na žaiost, isto je to uradio i umetnik na prvome spratu. Bio 8am pun volje za rad, ali nisanl mogao raditi, jer me je sviranje užasno uznemirivalo i biuiilo. Njemu se sviralo i svirao jo, jor ga moje pisanje dole nijo taoglo ni malo inkomotlirati, Naš jo položaj bio očovidno nojednak: on boše čokić, a ja nakovanj; on je u najvećem zanosu tandrkao u glasovir, a ja s najvećim bolom u dtiši uzdisao za izgubljenim vremenom. Ako će to tako i na daije trajati, šta će najzad biti od moje velike i dugct rasprave ,,0 ženi“? Kako ću taj ogroman zadatak rešiti. I kad je onaj na prvome spratu neprekid| no svirao svoju fantaziju?!,. Svirao