Beogradske novine

Strana 2.

Petak

ne poslove preuzeo je P o H 11 s, a miliistrom za moniaricu postao. je Conđnrlotls- Kb. Atena, 28. juna. H a v a s o v ured javlja, da je novo iVenicelosovo minis'arštvo već položilt/ zakletvu. / Vcnicelistička vladavina u Grčkoj. '{Naiočiti brzojav „Bcogradskih Novina 1 ') Rotterdam, 28. juna. Reu te r javlja iz Atene: Medjti pre(dlozima, koje će Venicelos podnijeti parlajinentu, kad se bude sastao, nalaziće se vjerovaljio i predlog, da se Grčka pridruii sporazumnim silama. Ali Vcnicelos ne Immjerava, da mobiliše grčki narod proliv njegove volje. Epir je priznao privremenu vladu. Po jednorn brzojavu iz Londoi a. pr • Btalice kralja Konstantina našli su utočiIte u Peloponesu, gdje su održali skup#tinu i izjavill, da se ni jpod kojim uslo(vima ne će pokoriti Venicelosovoj vladi. ,,D ai 1 y T e 1 e gr apIi“ javlja iz A« ^cne: Prvi korak, koji će Venicelos preduzeli poslije ponovnog prijema vlasti, biće idekret koji će podnijoti kralju na potpis, kojim 6e naredjuje sastanak komore, koju je kralj Konstautin neustavnim putem ra« (spuslio. rtsim toga će se izvršiti velike |romjene p činovništvu. Atensku policiju zamjeniće ona u Solunu, a garuizon (venicolističke trupe. U Epiru medjulim Jraje i dalje razoružanje stanovništva. Do sad je zaplijenjono preko 12.1)00 pulaka i veliki broj revolvera. Zažto ie Zaimls predao ostavku? JNaiočiti brzojav „Beogia Iskib Noviua“) Lugano, 28. juna. Na osnuvi pariških i londonskih .vijesti talijanskih listova, grčki ministar predsjednik Z a i m i s je odstupio zato, što nije ođobravao da francuske čete zaposjednu Ateiiu i drugc oblasti, i što nije htio sazvati venicelističku »kupštiuu, koju je u svoje vrijeme sam raspustio. Pošto je Venicelistima sad put slobodan, to će oui pokušati da nagovore liarod, da *a svim otvoreno stane na stranu četvornog sporazuma, pa da se prema tome i vojnički zauzme za dopunu onoga, što je u Solunu vee učtnjeuo. Nova protlv-venicellstička liionarhijska stranka. (Naročili brzojav „Beogradski'i Novina”) Kotterdam, 28. juna,,Morningpost“ javlja iz Atene: Spajanje grčkih stranaka vrši se leko brzo, da prijatelji Venicelosa to »matraju kao opasno, jer ee sc na taj iiačin obrazovati jedna velika monarhijska stranka, koja će pođmuklo raditi protiv Venicelosa. Ako bi ta monarhijska stranka došla do knkve inoći, biće ponovno blokada potrebna, što bi značilo, da se sve još za tri nijeseca od!aže. Denionstracija protiv uiaska veniceHstičklh četa u Prevezl. Kb. Lugano, 28- juna. „Corriere della S e r a“ javlja, 'da su francuske četc ustupile svoie mjesto u Prevezi venicelističkim četama. Prilikom prvog čina posjedanja došlo ie do raspre izmedju francuskih viših časnika i talijanskog časnika, koji je u vidu talijanskog podkonsula došao Iz Janine i koji je tražio, da se mora oslm francuske i talijanska zastava Istaći na tvrdjavi. Stanovništvo je demonstriralo u neprijateljskom smislu. Posjedanje Atene. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina' ) Haag, 28. juna. Prema vijesti ,,T i m e s a“ osim Tesa»ljanara i Ij* iroti su zadovoljui s novom

zuali da pričaju, i strašnijeh zgoda i šaIjivih pustolovina. „Pomislite, i naš iniam bije se s Mamu.” ,,To već znamo,“ viču djeca. „Kazi.vao nam Adem-Baba.“ ,,Ej Adem-Baba!“ uzdanu Junus. „Bio je valjan, ko što jedan- Kad svi, da klonu, a on izdrži. Za juriša prvi. Kad neprijatelj poput komaraca na nas, on zadnji uzmiče. Noću ne stisuu oka, a vidio je i u tami. Ni časa, da nas ostavi.“ „Pazi, Junus, što govoriš! AdemBaba vas ni časa ne osiav!jašc?“ „Boga mi, nikada-“ Žene se zgledaše. „Adeni-Baba bio je često u nas i nosio nam pozdrave ed tebe.“ „Sto mlatite! Gdje je Galicija, gdjc je Gorica, a gdje je Banjaluka!? Da je Adein-Baba samo jedanput bio u vas, nrorao bi ja znati, kad sam do zadnje sedmice uvijek bio uza nj u borbi.“ „Tako je,“ potvrdi Salih, „Boga mi," priscže Hanidija, „Adem-Baba ni Časa ne fali od regimente. Poslijednje ga seđmice nesta.“ Ljudi, kako je to moguće? Zar opet svijetom sabiasti idu? Fatme hanuma kimnu biielom svojom glavom. „Adein-Baba bješe evil. djeco, Božiji glasnik. Evli dune, pa je u Meku. Dune, pa je opet natrag, doma.“ ,,A jesi li, majko, znala, da je on evli?” „Nijesam, djeco. Tko je evli, zna sajno Bog, A kad to I ljudi saznadu, onda ga Bog uzima k sebi, jer ne bi bilo dobro, da jedan jedini bude tako odlikovan u islaniu. Mir Božiji Adem-Babi!“ Roda Roda.

y]adom. Samo još Peloponesci pokušavaju da izazovu ustanički pokret. Medjutim su saveznici i venizelisto iskrcali na mnogim mjeslima četc, kojima zipovjedaju većinom grčki časnici. Naročito je Atena, kuda se preselila privremona viada iz Soluna, jako posjednuta. Nijesu samo Francuzi posjeli Stadion, Zapeion i druge važne tačke, nego bu tamo prispjeli iz Soluna i grčld pukovi sa oružništvom. U kolikoj mjeri vlada toliožnji mir i zađovoljstvo, vidi se oluđa, što ,,Times“ za slučaj nemira prijeti, da će savezuička flota odmah blokirati Pelopones. Vjerovatno je francusko posjedanje Atene dalo povoda Zaimisu da pođnese kralju Aleksandru ostavku Vabincla. Protest Epirota protlvu talijauskog posjedanja. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Bem, 28. juna. „Temps" javlja iz Atene: Talijanske vlasti smjeraju da ograniče posjednulu zonu u grčkom Epiru, da bi se izbjegli sukobi. ,,B unđ“ donosi vijesti solunskog dopisnog ureda iz Zeneve, prema kojima je vrlo neprijatno dirnuto stanovništvo Epira talijanskom proklamacijom, po kojoj se grčki Epir pridaje Arbaniji i stavIja pod talijansku zaštitnu vlast. Talijani su, kako se javlja, već zatvorili grčkc škole i zamijenili ili talijanskim i arbanskim. Posianici Janine uputiii su Jopnartu za zaštitne sile jednu rezoluciju s nekoliko hiJjada potpisa, u kojoj pe veli: Povodoin posjedanja Janine i drugih oblasti po talijanskim četama Epir je u najvećoj zaMinutosti, Narod će se moći samo tada umiriti, ako jednovremeno udju u Arbaniju čete zaštitnih sila i Rusije. U protivnom slučaju epirski (oarod skida sa sebe svaku odgovomost i riješen je, da se žrtvuje do posljednjeg iiovjeka, prije no što bi priznao posje(ilanje svo'je oblasti po četama štranog paroda, s kojim on ne šloji ni u kakvoj vezi.

Dalja potapljanja. Kb. Berlin, 28. juna. W o 1 f f o v u r e d javlja: U e ng 1 e s k o m k a n a I u, uSjevernom ni o r u i u A11 a n t s k o m okeanu i u B i s c a y i pouovno je potopljeno 5 parnili brodova i 4 jedrenjaka sa 21.700 brutto registrovanili tonn. Fokret za mir. Ruzdraživanje protiv Calllaux-a. (Naiočiti brzojav „Beogvalskih Novina“j Ženeva, 28. juna. Sovinistički francuski listovi nastavijaju razdraživanje protiv Cail1 a u x-a (poznatog zagovomika mira sa Njemačkom) i njegovih pristalica. C a i 11 a u x-o v u grupu nazivlju ti ]istovi francuskom Leninovom skupinom- Vandervelde o izgledima za mir, (Naročiti brzojav „Beogiadskih Novina“) Budimpešta, 2S. juna. „A z E s t“ donosi razgovor svoga stockhoimskog izvjestifelja sa Belgijcem V a n d e r v e 1 d e-o m, koji se, upitan o izgledima za niir, izrazio vrlo pesimistično. On je ustvrdio, da su na nastavku rata intercsiraai i široki slojevi naroda- Daije je imperijalistička literatura i kod samih vojnika na frontu prouzročila takvo raspoloženje. da bi po njegovom mišljenju, vojnici u slučaju glasanja na frontu za rat ili mir, u polovici glasaii za nastavak rata. Vanđervelde je svoj pesimizam potkrijepio još i time, što je rat zauzeo odviše velike diitienzije, a da bi se sva prijeporna pitanja mogla riješiti kakvom malom ispravkom grauice. Rat postaje sve više borbom deinokracije protiv militariznia (!). — Vandervelde zastupa mišljenje, da bi se Belgija morala odšietiti na račun Njemačke. Što se tiče Elsas-Lotaringije, želi on, da dodje do narodnog glasanja, ali tek 3 do 5 godina poslije Svršetka rata. U Lotaringiji, koja prije nije pripadala Njemačkoj, ima se glasanje obaviti odvojeno— Najzad je izjavio Vandervelde, Njemačka se jedva može nadati povratku kolonija.

Borba na zapadu. Dcset zapovijesti francuskih vojuika. (Naročili brzojav ,,Bt?ogradskili Novina ') Ženeva, 28. jana. Nezadovoljstvo u francnskoj vojsci sve je veće. U komori je izazva’.o veliko iznenađjenje, šlo je Brizon mo ao pročitati deset zapovijesti francuskih vojnika, kojima je porijeklo u jednom tajnom odboru na fronlu. Cenzura nije doStvolila da listovi objave ovih deset zapovijesti. Posiije pročilanc devete tačke zapovijesti, koja giasi: ,,Ne smije biti Bjnrtne kazne na frontu za kojekakve gluposti" — rekao je Brizon ovo: „Gospodol Dok ja ovdje govorinf, naše vojnike strijeljaju na frontu. Fran« cuski kuržiuni ubijaju francuske vojnike. Jeste li vi slrijeljali generale, što sti pustili da se u aprilskoj ofenzivi beskorisno masakriraju naši vojnici? Ne strijeljajte generale, ja ne tražim njihovu krv, ali ue strijeijajte ni vojnike."

BEOGRADSKE NOVINE Poslije pročitane 10. tačke, koja gla»I: „Prije zime kraj hekatombama, kraj iatu!“ — rekao je Brizon: Gospodo! Vojnici ha frontu hoće mjr, i to odmah i bez aneksija."

Dogadjaji u Italiji. Mauifcstacije intervcncijonista pred komorom. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novina”) Ziirich, 28. juna. ,,Secolo“ javlja iz Rima: Intervcncijoniste prircdjuju svakog dana manifestacije pred komorom, radi produženja rata. U tajnoj sjednici komore, koja već ođ pet dana traje, stupili su Giolitiste aktivno prvi put od počctka rata u parlamentarnu debatu.

Načela engleske politike. Poiitička pitanja Engleske u po priiici poslijednjih sto godina, možemo da razdijelimo u tri glavne grupe. Prva skupina sađržaje pitanje: zaštita carina ili slobođna trgovina; u drugoj ualazimo protivnosti izmedju imperijalizma i „male Engleske; treća grupa pitanja zove se: Irska. Pod drugu fočku valja svrstati čitavi niz malih ratova, — koje je dotle Engleska vodila po čitavom svijefu. S druge strane nasrala je velika nekrvna revolucija, koja je utišana tek kad su donešenc velike i dalekosežne socijalne reforme. Te reforme imade Engleska da zahvali radikalima, koji su se pod pogrdnim imenom „maiOi Engleza“, svim silama borili protiv nastojanja imperijalizina. Sudbonosne su riječi: zaštitna carina ili slobodna trgovina, čije moraluo i realno značenje duboko zadire u temdje engleskog društvenog životaProšio je već jedno stoljeće, otkada se te riječi prvi puta začuše. Sir Robert Peel, <oryevac, koji je bio izabran s programom zaštitnih carina, poktiša prvi, prinužden engleskom gospodarskom nevoljom, da uvede slobodnu trgovinu. Savjetnik i pomagač bio mu je Cobden. Oni donesoše proračitn, u kojem su bile ukinute zaštifne carine i to izvozne i dovozne, u večine produkata, koji su za englesku trgovinu bili najvažniji. Tu je početak sistema slobodne trgovine, koji je tek Gladstone radikalno proveo. Oni budu zato već godine 1844- žestoko napadnuti od „Mlađe EngleskeV« To je stranka, kojoj jc na čelu stajaof Disraeli. Od onda pa sve do početka ovog svjefskog rata, imao je engleski parlamentarni život — naravno samo u velikim potezima — uvijek ove stranačke oblike. Liberali zagovaraju slobodnu trgoviiiu, a konzervativct tarltnu reformu. t. j. zaštitnu carinuUpravo kod protivština izmedju imperijalizma i „Miade Engleske” jesu konzervativci, koji se zovu i unionisti, reprezentirali ideiiu velike Engleske, tijesnoga spoja muere, domovine sa kolonijama. Liberaii n^rotiv nijesu bili zauzeti za tc ideje, nego su se kao i ,,radikaii“ protivili svakoj daljnjoj ekspanziji i proširivanju. Njihov se je budžet poglavito sastojao u promieanju dobrotvoraib nredaba i socijalnih potreba. Tvornički i rudarski zakoni, zatirn zakon o točenju pića, pa skrb za starce i osiguranja, te umanjenje vlasfi kuče lordova, sve su miljokazi na pobjcdničkom putu demokracijeSistern dviju stranaka u engleskom parlamentu, koji je ponovno grupiran pojavljenjem i ojačanjem radničke stranke, očrtuje se na jednaki načim Tko dopušta Ircima vlastiti sabor, antononmi ustav i upravu, homerule, priključio se je liberalima. Konzervativci su vidjeli jediuu niogučnost u koercitivnim zakonima, đa vladaju buutovnim otokom i da ga drže u stezi. Oni vide spas jedino u prisilnim mjerama. Men not measures (Muževe, a ne mjere trebamo), je krilatica, koia se veoma često upotrebb'ava u englesskom političkom životu. Čini se, da u Engleskoj muževi donašaju spas individualističnom Britancu, a ne kao kod nas na kontinentu prilike i mjere- Pragmatičko prikazivanje promjena i razvoja engleske poiitike upoznaje nas sa mnoštvom imena. Tu su silna imena grupirana jednu uz drugo ili jedna protiv drugih. Ove iičnosti daru duševni odraz programa, koje zaslupaju. Državnici današnjeg vremena su epigoni. — Jedina iznimka je John Burns, ministar, koji proizlazi iz redova najnižcg proletarijata i tako tvori jedan novum. Svi ostali su tako rekuć baštinili programe, te su ih prilagodili prilikania i zahtjevima vremena i usavršili- Asquith se za ono isto bori, zašto se je borio i Gladstoue: za autonomiju Irske, da se država odvoji od crkve, za slobodnu trgovinu i protiv lorđova. Kad su lordovi godiue 1893. u drugom čitanju odbili, u donjoj kući već primljeni homeruie, zaprijeti se razijućeni Glađstone oštriin mjerama zlatnoj kući. Več onda se čulo „Merjding or end!ng“ (Poboljšajte se ili umrite), kao opomena lorđovima. Ali ma da je grand oid man doživio veliku starost, ipak nije našao vremena, u svojem punom borbe životu, da svoje prijetnje privede u djelo- Tek kada su se protivštlne izmedju obiju kuća povećale i postale nesaviadive, pošlo je eneTgienom Asquithu za rukom, da ukine pravo veta lordova.

29. j'una 1917. I Lloyd George-a možemo smatrati predbježno zadnjom karikom u lancu. koji je započeo reformnim bilom godine 1832. Cijela Evropa napredna i reakcijonarna, jako je sudjelovala kod stvaranja tog zakond, te je budnom pozornošću -š nadom lli zabrinutošću već prenja osvjedočenju — pratila razvoj dog^jgaja. Po novom izbomom I poreznom zakonu izvojevao sl je nezadovoljni, do tada poliiički mrtvi srednji stalež, pristup u politiku, te je stvarao zakone sebi u prilog. Već je agilacija protiv žitnog zakona, u prvoi trečini prošlog stoljeća, pokret srednjeg stališa; isto tako kasnije sve veće oduŠevljenje za slobodnu trgovinu. Njiliov vodja bio je Cobden, a njihov najbolji govornik zvao se je Jolm Bright- Napredovanje mase, i ako polagano, te često spriječavano, nije bilo moguće zaustaviti. U početku novoga stoljeća možemo smatrati najvažnijim dogadjajem nutarnje engleske prilike, razvitak demokratičnih sila. Doduše nijednom državniku nije uspjelo, da cijelu zemIju stjera pod zaštitu jedino spasavajuće slobodne trgovine. Još godine 1S42. je predlog za slobodnu trgoviuu bio poduprt jedva sa devet glasova. Nakon periode blagostanja i velikog napretka, slijedilo je gotovo redovito u deset-godišnjim razmacima doba krize, toše žetve, bankroti, financijalue i industrijaine depresije- Odatle su slijedila nmoga socijalna zla. To je trajalo do po prilici polovice prošloga sfoljeća, dok se nijesu pronašli veliki r.alazi zlata u Kaliforniji i Australiji, koji su se pokazaii kao nlodonostni izvori cijele trgovine i vaskoiikog druŠtvenog blagostanja. Napredak zeinlje — napredak, koji su tada nikada nevidjenim načinom podupirala no\/a čudesa brzojava, parne snage, mehaničkih poni'oćnih sredstava — pripisivan je posvema u ponešto preranom oduševljenju i precjenjivanju slobodnoj trgovini. Dogadjaji ovili obilnib gcdina prikazivali stt se liberalima i socijalistima nedavno nastaliii trgovačkih organi-zaciia, kao nepobitni dokaz za štetnost bUo kakvog upletanja vlasti. Naravno je, da se je ro kod zaštitnili carina donekle moralo dogadjati. Ujedno je to bio argument, da je jedino slobodna trgovina i p>> manjkanje svakog tutorisanja i propisivanja u stanju da odstrani siromaštvo i da osigura narodno blagostanje- No kad godine 1866. gotovo presušiše zlatni izvori, kad je opet jednom u tijeku vreinena nastupila osjeka, uhvatiše konzervativci, pristaše tarifne reforme, ovu priliku i zgodu, da malo zaustave valove slobodue trgovine i da oteščaju dovoz inozemnih produkata. Kod toga su se ugledali it Njemačkn, gdje je trgovina uprkos politici zaštitne carine cvala. Chamberlaiu je počeo, da nevidjenim zanosom i probudjenjem svih patriotskih nagona popularizira zaštrtnn carinu. Što je Disraeliiu, doduše na drugi način i prema vani mnogo sjajnije uspjelo, to je Chamberlain polučio svojom propagandom zaštitne carine. On je ojačao već ovapnjeno tjjelo stranke toryevaca promiadjujućom krvlju, raširenjem novih misli- Uz njega su i poslije njega doduše i Balfour, lord Lansdowne, Bonar Law, braća Cecil i drugi uzeli za loziiiku Balfourovu rečenicu: ,,Wc are all socialists nowadays“, t. J. Mi svi radimo da dan danas radimo u okviru socijalističkih, odnosno socijalnih nazora, ali su dobrostanje naroda uvijek samo u izgled stavljali, no nijesu nikada imali dovoijno snage, a vjerojatuo ni volje, da popuste prodiranju demo'kratskog vala i da provedu reforme, koje bi odgovaraje dubu vremena. Disraeli i Chamfcerlain podigoše ugled konzervativne stranke do največc visine; djelomice zato, jer su zbilja donijeli u programu svoje vlade socijalne poboljšice, bez kojih je, kako su to oni đalekoviđno opazili, nemoguća svaka moderna politika; djelomice opet sa ekspanzivnim operacijama po čifavom svijetu, koje su neizmjerno laskale uarodnom ponosu. Disraeli je godine 1858. prenio upravu Indije od Eas’ lndia Company na viadu i postavi kasnije svojoj kraljici krunu Indije na glavu- On je spoznao i neizmjernu važnost Sueškog kanala za položaj Engleske„ kao veiike svjetske vlasti, pa jc donesao sa berlinskog kongresa „peace with honour“. Chaniberlain postiže slično vrijedne uspjehe nagiašivanjem praktičniii trgovačkih ideja, ko.ie sti moralc razbistriti trgovački narod. Sve svoje ciljeve obavio je on crvenobijelo-modrom vrpcom —bojom Union Jacka — te si je time osigurao ljubav masa, koje su — dcsiovno — bile pripravne, da ga prate ma i na kraj svijcia. Uoči prijeteće nestašice zlata upoznao je on važnosf posjeda južno afričkih zlatoih rudnika. te je uznemirenoni narodu u veličajnoj osnovi prikazao zaštilnu carinu kao spas, koji će obuzimati carinskotn unijom vezanu „veču Britaniju“. A konačno nas i k Lordu Greyu vodc ravni tragovi iz prošlog stoljeća. Lord Palmerston, najradiniji, najsvestraniji i najznatniji ministar vanjskih poslova svoga doba zadobio je doduše ime L.ord Firebrand, te se je svojom ćudi bitno razlikovao od rezerviranog, hlacinog i šutijivog 'muža Edwardove epohe- No Ipak pokazuju obojica mnogo zajedničkih crta. Palmerston je mrogc godina rađio u ministarstvu i izvanjskom uredu, pa su sva pitanja, koja

Broj 176 . su se odnosila na Englesku i evropsku ravnotežu, bila u svezi s njegovim imenom. Njegove često opasne taktike dovele su Englesku višeput u položaj više manje „sjajnih izolaclja", a njegova djelatnost bila je često popraćena panjkama. Revolucijona bura, koja je godine 1848. prošla Evropom, prouzročila je i u Engleskoj malu trzavicu- — Neka neizvjesna nervoznost dovela je do predmnjeve, da će Francuska navaliti na Englesku. Vojvoda od Wellingtona izjavio je isto tako glasno, kao u današ« nje doba mali Earl Roberts, da je zemIja nemoćna protiv invazije, a Lord Palmerston očitovao je, da Engleska ne uživa više sigurnosti ostrvnog položaja, pošto je parna sila premostila more. Analogiie u izrazu i narodnoin osječa« nju i bojazni iz prošlih godina prije ovoga rata još su u uspomeni. Palmerston je bio Whig, kakav je I Sir Eđward Grey. Uprkos njihovom plemićkom podrijetlu, nalazimo oba u liberalnim kabinetima. Obojica su bili protivnici Nijemstva, a obojica su imali autokratsku osebinu, d a u najvažniiiin pitar.jima bez savjcta i znanja svojili ministarskih drugova odlučujuCijelom se engleskom politikom proteže ista temeljna individualistička misao. Ona je njezin ključ, njezina sila. Engleski državnik, to je engleska po!itika, koja sebi već u svojim školama ougaja men not rneasures.

Japan. Žurba u naoružavanju Japana. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novioa") Berlin, 28. juna. S ruske granice se javlja: „Ruskoj e S1 o v o“ saznaje iz Tokia, da se naoružanje japanske vojske i momarice vrši u tišini grozničavom žurljom. U toku |iosljednje dvije nedjelje puštene su u brodarnicama Osaka i Kobe dvije pancireke krstarice, dalje mnogobrojne moder« Jie podmornice i jedan nov pođmorski razorač. Osim toga sagradjen je veliki broj telmičkili brodova. Japanske pretenzije za Kitajem. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina”) Stockholm, 28. juna. Poluzvanični list japanske vlade izjjavljuje: Japan će, ako se produže zapieti s Kitajom, biti primoiau da se aktivno Ipmiješa, i ako je ranije izjavio, da se tie će mniješati u unutamje stvari Kitaja. Na osnovi carskog dekreta obrazovan je ul Tokiu 13. juna naročiti savjet za spoljne poslove. Japanski ministarski' savjet prinuo je 19. juna predlog o admi« nislrativn-om spa.janju Korefe sa južnom Mandžnrijom, kao i pred'og o spajanju korejskih i južno-mandžurskih željezni« ca. — Japansku polidju u Mandžuriji zar mjeniće redovna žandarinerija. Svi konzuli biće u buđuće polčinjeni japanskom giavnom konzuiu u Port-Arturu.

Najnovije brzojavne vijesti. Američka vojska. Kb. London, 28. juna. „M o r n i n g p o s t“ javlja iz Washingtona, da regularna amerikanska vojska broji sad 250.0000 ljudi. Milicija broji 260.000 ljudi, mornarski kor 30.000, mornarica 120.000. Osim toga spremaju se 40.000 Ijudi za časnike, te tako sadašnji ukupni broj američke vojske iznosi 712.000 na prema 327.000 ljudi od 8. februara. Ruskc čete na zapadnom Irontu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina *) Basel, 28. juna. Ruske čete, koje su povučene sa francuskog fronta, smještene su u logor kod La Couriine. Neka odjelenja otpravljena su u Neufchateau. Govor L!oyda Georgesa o ratnim ciljevima sporazumnih siia. (Naročiti brzojav ,,B ogradskih Novina") Rotterdam, 28. juna. ,,N i euwes b ureau“ saznaje, da. će Lloyd Georgesu pelak držati važan govor u Glasgowu o opštem latnom star nju i ratm’m ciljevima sporazumnili sila. Pooštreni nadzor nad upotreboiu vojnih jedinica u Francuskoj. Kb. Bern, 28. juna. ,,P e t i t P a r i s i e n“ javlja, da su Ribot i Painleve obećali juče u vojnoin odboru senata, da u pogledu zakonskog prijedloga o pooštrenom parlamentarnom nadzoru upotrebe postoječih vojnih jedinica izmijene raspis od 10. marta tako, kako bi bilo osigurano što brže i što tačnije izvršenje prijedloga nadzornog odbora. Poslije ovog obećanja povukli su predlagači svoj prijedlog. Poglnuo taiijanski general. Kb. Lugano, 28. juna. Talijanske novine danas javljaju, da je general-major R i z z i e n e, koji je 4- juna teško ranjen i za koga s. držalo da je zarobljen, p o g i n u o.