Beogradske novine

*Izlaze: .? .• \ dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: I u kra|<*lma ifo’slttauiim I ki. fitU f* cljtol H ,

12 haltra

MJeseCna pretplata:

I ■ kra|«*iM rtpotj« o. I kr. Ma u btjm I ttupnt U B»ofratt ta Mnra ■ kuta U mtntrhljl U liioitrustra. •••••.

2-00 S 3 4-80 Ogfasl po cijoniku.

Urednlttvo: BEOORAO, Vuka Koradllća ul. broj 10. Tolafon bro] 83. Uprara I prlmanja pretplata Topllbln vanac broj 21. Talafon br. 25. Prlmanja oglaia Kneza Mihajia ul. broj 38. Tolefon broj 245.

BEOGRAD, četvrtak 17. januara 1918.

Godlna IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 16. januara. Tali.iansko bojlsic: » Na visoravni A s i a g a odbijen je aapadno od Col del Rosso jedan moprijateljski napad. Istočno od Brentc nastavill su iTalijani svojhn uzaludnim navalama. aJi istom poslije podne. Na zapadnim padrnama Monte Pertica jurišao je neprijatelj tri puta protlv naših pojožaja, ali svaki put se napad slomio ; sa velikim gubicima u našoj topničkoj vatri i vatri mašinskili pušaka. Južtto iod Monte Fontana Secca slom•Ijcni stt ueprijateUskl napadi već u po'četku. Na donjoj P i a v i mjestimica topUička djelatnost. NaSeinik elavnotr slolofš, Slobođa što izbavlja Ima veđ tri i pol gcdine, otkad se vlastodršcl neprljatelja središnjili vlasti bore za tezu, đa je njihova borba ctička, za najvcća dobra čovječanstva, za pravo ! slobodu naroda. U Londonu, Parisu i Washi«gtonu izlgravan jc ovaj adut utoliko strastvenije, tikoliko su Ioš ; ji bili usDjesi sporazutna na bojnotn 'iolju, 1 ukoliko jc veća bila potrcba itjihovih zemalja za impulsom zbog daljeg razvijanja snage. Prl totn se Llovd Deorge I Clemenceau nijesu utnorill, upućujući na dcmokratsko idcalno stanje, kojc je vladalo tt zapadnhn državama, nijesu se umorili. slaveći svoju sopstvenu gospodstvenost. časteći narode četvornog saveza onim dostojanstvcnlm i stnnnjivim frazama. koje su tnale saino jedau cilj, a to Je, da posijn aemir ltsred-srijedc srcdnje Evrope. Ako Je ijeko od zvaničnih lica na Humisfn! Seitrt otvorto «sta, to se ntoglo opkladiti sa jedan protiv stotine, rla će odmah u početku izbaciti emfatičko tvrdjenje: on sc osjeća kao jcdna Juša sa cijdim narodom, a njegov glas !e u isti mah glas onog posljednjeg tt zeimlji. U takvim trcnucima ra-sklapala 'e platonska demokracija zapada svotn ■ilrinom svoju grtmlznu žastavu, na koioj su se Isticale sve one fraze njihove iažljivc teorije, što zaJudjuiu, zamamijujtt i obećavaju. A vezani nairodi dizali stt oči k plameiiim znacima svojih iažnih apostola i stresali se od udalje■ija, kojc je rastavljalo zvučue fraze od stvaniosti. Eto, u la Clrande Nation" ima opet takvn jednu aferu, od koje bl niogla da uauči strašiti se od svoje rodjene slobode. SlučaJ sa CaillauKom, kojl je još rz prvog stadija u bohtoj usponienl svakotne, ko je prljatelj otvorene izjave mišlje-nja, naglo se promijcnio. Ndkatiašnjl predsjednik minlstarstva, čoivjck naročitog političkog značetija i Jakog narodnosnog osjećanja, uapšen je baš zbog ovog osjećanja i na osnovu sumnjičenja, koja su prikupljena u zar vežljaju i suviše poznatih „tajnih dokumenata". Nehotice se pita, kako i za jšto, a dobija se samo to za odgovor, ida je Caillaux osuinitjičen zbog raznih »težnja protiv sigurnosti francuske drižave za vrijcme rata.

Nastavak pregovora za mir. — Uapšenje rumunjskog poslanika u Petrogradu.

To je ista optužba, za koju su Uudi oko Clemenceaua skovaii lijepu riječ ,,defaitisme“, i koja je Caillauxa stajala ukidanje parlamentarnog imuniteta. Kako je upravo bilo, doznalo sc i/. izvještaja sjedttice francuske kotnore od 25. decembra. Čovjek, kome Je na duši gorjela Ijaga strahovite krivice, uzeo je riječ i u dugom govoru je ne samo uplivisao svojim stvarnim argumentima na svakog nezaintercsovanog, nego je takodje iznio na svjetlost skrivena mjesta, iz kojih je potekla tnržnja protiv njegovog shvaćanja patriotizina. Doznalo se, da Je francuskl narod u njennt đoblo opominjača u posljednjcm času, jednoga, koji je iz očajne sadašnjice sigunto i promišljeno gledao u budućnost, te ukočenu dogniu sadašnjeg, tjesnogrudog ratnog fanatlzma, prokleo kao štetnu za veličinu svoje domovime. Ali ova okoimost bila je đovoljua, da ga kod vlade još višc osumnjiči, ncgo je to već bio. Stari tigar Clemenceau, koji nl na jednom predjašnjetn predsjedniku nije nl dlačice dobre našao, te nije irnao mira, dok se satn nijc posadio tt prijatnu i unosnu naslonjaču, uplašio se pred čovjekom, koji se usudio, da tako slobodno kaže svoje mišljcnjo. I on je bacio na njega prokletslvo, a sada ga sav bijesan gurnuo u zatvor samo zato, što je Cai!laux htio vidjeti, jer su svi ostali bilj slijcpi. Tako rađi demokraciia na zapadu. Tako izgledaju države, koje lioćc da unesu svjetlost slobode u AustroUgarsku i Njemačku, Tako se svjetli čarobna riječ fraze kod neprijatelja središnjih vlasti i tako sramno uprljana pokazaia sc kođ njilt stvarnost. I gotovo da čovjek dobiva volju, da uporedi slobodu, kojom se razbacuju sporazumne sile, ! onu tobož tako ograničenu slobodu, koja je udomaćena kod •središnjili država. Takvo bi se naime istraživanje silno Isplatilo, Jer bi doveIo na svjetlo dana člnjenicu, da je jedan Roger Casemcnt, koji nije. Iitio ništa drugo nego samo samoodredjenje Iraca i koji ttije težio ka nikakvim seperatističkim ciljevlma, ustrijeljen, i da je jedan Caillaux, koji je pokušao da svoju domovinu sačuva od propasti, izručen najnižem kaznenom progonu. To bi istraživanje daljc dokazalo gotoivo preopscžnu slobodu, koja narodnim poslanicima Austro-Ugarske pod zaštitom Imuuiteta dozvoijava, da svoje misli i onda nesmetano izjavijuju i slijede, kad su one uperene protiv državne misli. U jednakoj mjerl dopušta i njemačka država, — a to se najboljc vidi kod radikalniii socijalista IJevice — svojini gradjanima pravo gotovo neograničene slobode izraživanja misll. Takve člnjenlce, koje nc mogu da zataje ni najljepši govori sporazuinnih gromovnika, razotkrivaju svu lažljivost zapadnih usrećitelja svijeta i osvetljuju tamnl temelj, iz kojeg niču sve njihove ,,oslobodilačke“ ideje. Dok sc kod njih posvc korektni i savjetni domoliubi kažnjavaju stnrću

ili bacaju u tanmicfl, dotie tt središnjim vlastima iz visokih čovječansktli osjećaja riješavaju svake kazne čalc i onakve ind’ividue, Koji su i tc kako zaslužili, da ih se preti'a u ruke pravde. I dok u Eraacuskoj već sama politička promjena misli — kao što na pr. kod Tliotnasa —, koja sa omražetiim pacifizmom nema ništa zajcdničkoga, može za pojedinca da urodi najgorim posljedicama, đotle je u središnjim vlastima svakoin pojedincu slobotlno, da pred čitavom javnošću nesanetano raspravija o ratu ifi 'tnlru! Ko dakle može još da sumnja, gdje je udomaćena prava sioboda — kod središnjih vlasti ili kod njihovih protivnika? Mirovna sjednica u BrestLitovsku Pregovorl u Brest-Lltovsku. S j c d n i c a o i' 14. j a n u a r a. Kb. Brest-Litovsk, 16. januara.' U ime središnjih vlasti K u li I malt u jc 14. jauuara odgovoriona p i s m e n i p r i j e d I o g r u s k o g i z a s I a n s t v a. On je izjavio, da oni n e n o s e n a s e b i karakterjedn o g k o m p r o m i s a, uego predstavIjaju JednostTAtil ruskI zaht j e v. Pa ipak su pregovorači s r eđ i š u j i h v 1 a s t! v o 1 j u i d a u č in e J oš J e d a n pi. k u š a j, radi ostvarcnja kompromis.., z-a kojitn tcže. U razloženom odgovoru, kojl je sad vcć saopšten, ovo ju mjesto najglavnije: Po vIačenjo ojske jc nemog u ć c, d o k ! e t r \ j e s v j e t s k i r a t. Međjutim se mora težiti za tim, d a s e četc, ako to budu dozvollle vojničke okolnosti, svedu na onaj broj, kojt je neophodno potrebau radlijodržanja rcda I t e h n i č ko girhuda u z e m 1J!. M ože se rad i t i nalobrazovanju n a r o d n e ž a n d a r m c r i j e. Što se tlčc p o v r a t k a b J e g unaca i evakulsanih za vrijcme rata, obećava se od s I u č a j a d o s 1 u č a j a n a k 1 o n j c n o i s p i t iv a n j e. Pošto ovo pitanje nije od naročitog politićkog značaja, niože se preoustiti naročitoj komisiji. Onda se o d b i ja o p š t e n a r o d n o g 1 a s a n j e, pošto bi biio d o v o 1 j n o odredjenjedržanja na široj o s n o v i i 1 i d o p u n j e u o rcprezentativno t i j e 1 o. Vladom uarodnih komesara priznate državne tvorevine, kao što su Ukrajina i Finska, nijesu postale putem r e i e r e n d u m a, n e g o z a k 1 j u čč i m a n a r o d n i h s k u p š t i n a. U žeiji, da ponovo pokuša, da dodje do sporazuma sa ruskom vladoni, učinile su vlade Austro-Ugarskc i Njcmačke gornji prijedlog, i dodaju, da ćc to biti krajnja granica, đokle se može nadati prijatcljskom sporazumu. Na to jc govorio T rockij, polemizovao sa generalom Hoffmannom, i

rekao, da se ruska vlada osniva na sili, pošto nlkada nije ni jedna vlada postojala, koja se nijo o s n i v a 1 a n a s i 11. Medjutim on protestuje protiv toga. đa onl, koji drukčije misle, spadaju izvan zakona. Trockij naglašava, da u pltanju povlačenja četa n i n a k o j i n a č i n n e m o ž e p r i s t a 11 u z m i š I j e n j e njetnačkog prcdsjednika. Najposiije predlaže Kfihlmann, đa se počne poslo-vua rasprava o četiri tačlie, koje je ruska delegacija predložila. Pošto je Trockij na ovo pristao, odložena je sjednica za 15. ovog mjeseca. Terltorijalim ) politička pitanja. (Karočitl brzojav „BeogradskiSi No.vSna 1 ') Brest-Litovsk, 15. januara. C »Ianaštijo] sjednici austro-njemačko-ruske komisijo z:t riješenjo teri'orija ! luih i političb'h pitanja, 'd o š I o j o u (tnnogo tačaka 'do sporazuma, i ako još postojo razliko u shvatanju na obim stranama.

(Jrćki zahtjevi. „Agence Hellenique“ u Svajš | caiskoj piše: Grčka kao samostalna o* i vropska imltuma 'država ima pravo, dai : traži, Jlict se prijo mirovnih pregovoral j strana vojska ukioni iz nje, kato bf se narod preko svojOi pravih predstav’-i nika mogao slobo'dno izjasniti o svojoj 'daljoj sudbini. Dalje traži usposiavts samoatalnosti i nezavisnosti V Grčke i ukiđanje protoktorskihf' ugovora, koji Grčku nesnosno sputar vaju i stavljaju pod protektorat stranih 'država, kao i uzimanje u ohzir grčkOii interesa prilikom pregovora o pitarjima Balk;ina i bliskog istolm, najza'd odšte'u zu sve, što jo Grčka pretrpiia od početka rata; jer se Grčka u prkos poalici V c< n i z e) o s a, koji ne inože važii’i kao prav< ni zastupnik grčkog naroda, ne srnije iii< kako račuriati u ratujuće 'države. Grćkaf želi sarao niir. S MACEDONSKOG BOJiSTA. ’ Poginuo general Collin. (Naročllt brzojav „Beogradskib No\1:;b“A Ženeva, 15. januara. „Echo de Paris“ izvješćuje, da je general C o 1 li n, zapovjedtiik jedne pjcšadijske divizljc na tr.aćcdonskom frontu, poglnuo jKrgodjeu jednim komadićem granate. Oencral je Collin bio 54 godine star, a važio je kao jedau od najboljih franctiskili gencrala.

Sa Balkana Bugarska 1917. Osvrćući se na p r o š 1 u g o d i n u, bugarska štampa 'donosi mišijmja raznih poliličara, koja so sa zađovoijsfvom izražavnju o najnovijoj prošlostii najbližoj budućnosti Bugarske. lzuzimajući Bugarima uvijok vijemi B!tolj, sva jo ostala zemlja, kojom se Bugari pono.se, u lukaraa po’ jedioca, koji je poslije pobjedonosnili inieijativa umjeo đa istraje u odbrani i koji ne zaboravlja 'da jo imioga njemačka k;v prolivena na tiin po’jima, gdje je prvobilno ponikla misao o bugarskom oslobotjonju i lijeđinjenju. Nije nikakvo čuđo, ako so na očigled ostvaronju tako dugo sanjano žeije u krilu nevoijama toliko kušano i prečišćor je vd'ke nacije oVdje ondje pcjave i plašljivc mislo, kao što je misao, 'đa li je ođista rnoguće, da je svo to posiignuto u savezu s ’đrugim đržavama i đa ove ipak od svega toga nemaju ništa 'drago do zađovoljstvo, da su sebi stekle pravo, 'da jakom savezniku u sjećanju na prijateljstvo i 'daljo smiju pružaii ruku. Kad susilesporaz’uma pristalo i ako samo na ispu; jjnje j:'dnog ’djelića bugarskih aspiracija, one su u isti maii postavilo zah'jeve za budućnost, koji su 'do duše ue otvoreno, ah dosla jasno usiovljavalo vazaistvo Bugarske. Narod, koji jo toliko puta prevarcn u svojim nadama I>aš ođ onih, kojo jo najvećma Ijubio, usteže se u i/javama zahvalnosli i i zraznna raidosti čak i u đanima volikih uspjeha, kojo jo sam u krvavom ra'du i/.vojštio. Aii so inak rađujemo, što možemo priznati, 'da jo i u njemačko-bugarskim odnosima prošla go'đina donela ojačanje, koje se čisto stvamo osniva na zagovoru uspjeha i na nesebičnosti njemačkiJi ciljeva.

Austro-Ugarska i Kriza ugarskc vlade(Naročill brzo'av „Bcoaradsklh Novina“.) Bu'dimpešta, 16. januara. Miuistar domohianstva podina š. 1 pl. 'Szurmay, koji jo juče iz Beea ova< mo stigao, ov>ot jo 'daius tamo ofc< putovao. Više listova su miš’jenja, da Szurmav možo 'dopasti novo opredj ljenjo za slučaj, ako bi u unutrašnjoj polti tićkoj situacija nasiao obrt, koji je ka ak< terisan predstojećim promjenama u ka< biuetu 'VVfckeriea. O torae nema još auten< tičnih \ijesii, te se zato inoraju sve pri« miti s rezervom do aud jencije Weker* leove, knja 6e biti u ćotvrtak ih u po tak.

Apšen ? e Caillauxa Kb. Lttgano, 16. januara-. ,,Q 1 o r n a I e d‘ 11 a 1 i a“ navodl kao glavni uzrok apšenja Caillauxa iznalazak jednog spisa o govoru Caillauxa, u komc je riječ o jednotn prograamt, koji je upravljeu protiv siguruosti francuske države u ratuom vremenu i stvara raspoloženje za potpuno rtišenje irattcuske državc. Zaplijenjeni spisi n Flrenci. Kb. Paris, 16. januara. Sto se tiče jmpira, zapl jenj'niih u Firenci, vrijedi spomena samo planovi, nadjeni u nekoj ostavi, aii se mipisu'u jednom iuiimnom'prijatelju (Vllausa, l ! rema tomo bi nckoiiko generala imalt biti zam-'jenjona 'd-ugima, a poznati general imao bi 'đeći za vrbovno' z; p3< vje'dnika fraucuske vojske. Os a'i dT;umenti odnose so na mirovnu kampanju i pokušavaju predstaviti, da se prva odgovomost zbog svjetskog rata ne mora podmetati Njemačkoj. Sve to priča se u taJijanskim zvauičnim krugovima. Danas

PODLISTAK f Slivlie Strahinilr Kranjčević: Najljepša pjesma*) ■ Ah, kažl, druže, možeš II ml reći iDa 1‘ pjestnu kada ponajljepšu ču, ! Da T slušao s‘ gdjegdjc zvonko tećl

*) U almanahu kluba hrvatskih tnjlževnika u Osijeku ,,J e k a o d O s i) c k a“, objavljuje urednik „Hrvatske ribrane“ i hrva-tski književnik Ljuboje h I u s t u s još nigdje neštanrpanu pjespiu pokojnog hrvatskog pjesnika Silyjja Strahlmira Kranjčevića, koju je frezaboravni pjesnik ispjevao još god. |1888., dakle u početku svog rada; omro Je kao profesor učiteljske škole 29. ioktobra 1908. u Sarajevu. Silvije Str. Kranjčević važi (cao najodličniji hrvatskl misaoni lirskl pjesnik posiije Petra Preradovića, kofiega je u jednom izrazu riječl i u pjespiičkoj dikciji te filozofUi nastavljao jpostavši tako krajcm prošlog vijeka Evodjom mladjih hrvatskih pjesnika. Vetćinu njegovih pjesama izđala je ,,Matica Hrvatska", a u Zagrebu se sprema cjelokuitno lzdanje tih njegovih djela. anedju kojlma zauzima odllčno mjesto Itjegova drainatska pjesma «Pryl 1 j u d i“.

Ah samo nju, i sarno, samo nju?, AI ti mi liosiš pisan list papira I kažcš: Evo genijalni trud. A! da t© čuje pjcsnik, što te dira', Oj Bog zna što bi 11 a tvoj reko‘ sud. 'A ja ju vidjeii, ja ju stoput začuh I da ju nadjem pustim srcu mah I u rađosti i u gorkom plaču Udahnuh sto put njezin vječni đaii Koracali su uz nju mnpgi ljudi, A tnalo njih ti njczin spozna trag, I dok ju mnogi s daTkog kraja žudi Ja posve blizu čar joj nadjem drag. Ne stoluje ti ona na visokom, A naimanje ju koji gavan znav I malo ih je te bi svojim okom Pogodit znali, gdje je pjesma ta. Ne ponosi se zlatnim nakitima I ne Iivaii ju trgovački sud; Ta nije r'jetka — svagdje ti Je ima, A1 treba srca đa ju nadješ svud. ’Aj, kaka li je, pitaš pjesma ova, ’ ; Ded kaži mi jul Reko bi ti rad, A1 ime njeno tajna tvore slova, I ja joj ne znam odgonetnut skladi, A1 ja ju ćutim, tol duboko ćutim, Da viš put sebe zaboravit ztiam I kad se trgnem — onda tekar slutim Taiinstven kol je svete pjesme hram. Potražl, brate, nesreću I sreću I gledaj pir 1 pusti grob.

I gledaj zv‘jezdu na nebu trepćeću I gledaj uzu, gdje li strada rob. Da, čitati ćeš pjesmu nepjevanu I bitl če tl košto mcini bi. Kad stoput mi u trenu milovanu Ah, božji plamen u dr.o srca vri! Oh, tol je gltiho kano da u grobu Probudlh vam se, davni pokojnik, Da plašno znrim u tu pustu sobu Ko poluživi, polumrtvi lik. Pred sobom vidjam strunu popucanu, Po guslam mojim gusti pao prah, A ja ga ćutim kO da kamen panu Na vrućeg srca slobodni mi dah. * . 1 Oj kol su teške ove snene vedje, Oi, kol me peče u očima krv I kako pitam: ćuthn gdje mi svedjo U gnidin^Tjoš stari kopa crv... Ruska dobrotvorna predstava U nedoiju, 13 Januara, u dvoranl „Kasine". Nije prazna fraza, koju su rrmogl genijalni umetnlci često ponavljali, da je umetnost nacionailna. Sredstva kojima se dolazl do Izvesnog umetničkog cilja, l opšta tehnička pravlla jesu istoyetna kod jedne umetnosti raznih na-

roda; ali jo duli koji vlada uinetnošću individualau, nacionalan u osnovi svojoj. To sc vidi isto tako kod velikih majstora 1 ), kao i kod narodne umetnosti u širem smislu, koju masa neguje. Predslava što-su je priredili ruski zarobljenici očiti je dok.az naše postanke. Ona je bila, u svakom pogledu. čisto ruska, pa je stoga pobudila naše najveće interesovanje. Dva Cebovljcva krmiada u jednom činu, M ed v.jed i Predloženje (Prosidba), koji su bili već izranije dobro poznati beogradskoj publici, odigrani su tako dobro, da je publika s najvećim odobravanjem i pažnjom pratila mteresantnu igru ruskih diletanata. Ćehov je u opšte, u Beogradu mnogo čitan, naročito njegovc osobito dtiiiovite pripovetke. Od njegovih dramatsldii stvari, becgradsko pozorištc je prikazivalo samo neke komedlje, koje su uvek imal© ncobično dobar prijcm. Ali je ova prilika bila retko zanimljiva. jer smo ćchova čuli na čisto ruskom jeztku, od ljudl kojl su najbolje osećali I sJivaćaJI ono što govore. M e d v e d je komedija koja Ima efekta 1 dfi se lako igrati, ako se samo

s ) Poredi Verdia, Čajkoviskog, Wagnera; ill Schakespeare-a, Moliera, Sofokia.

zgodno nadje onaj naivno komičan tou inalog niskog bourgois. Naravno, da su ga raskl dilelauti odlično pogodili. N;t prvom meslu valja istaći g. W. KašhtaJjanova, koji je prikazivao starog slugu Luku. Njegova maska, pa prirodno kretanje sa nekom več rutiuiraaiom gcstikulacijom, zatiin lepo naglašetl ton jcdnog dobroćudnog ruskog slarca, imali su čak izvcsnc. da se tako izraziino, nesvesne stilizacije, jer je g. Kašiitaljanova urodjen instinkt doveo do najpravilnijeg shvatanja rolc. 0. A. Polosor se sasvim slobodno kretao u ulozi Smimova, a uz to treba naročlto istaći kod njega jasan i čist izgovor, što je teško nači kod diletanata. Najteži jo problem imao da reši g. M. Kupeov, koji je prikazivao žensku ulogu: Elenu Pavlovnu Popova. Jer Jc našoj publici sada teško baclti se u Schakespeareovo vreme, pa bez izvesnog ironičnog smeška glcdali tu neprirodnu situaciju, u kojoj muškarac oblačl žensko odelo. 0. Kupeor je imao sreće, da izvcsnim diskretnim tonom u celokupnoj svojoj igri odstrani pažnju publlke'od neugodnih poredjenja njegova osobe I odela ženskog što ga je obukao. Mestimice je imao odveć slab glas, all je u celosti zgodno pristajao uz ženski* ulogu. Predloženije (Prosidba) ima^