Beogradske novine

Petalc

0EOORADSKE NOVINE

8. marta 1918,

Stnana 5i

Bro) 64.

„Humoristička kn)ižnlca“, Zajtreb, VoJurešeno velikom naslovnom slikom I sa 60 llustracija u tekstu. Ciiena K 1.50, & 50 najboljlh Saljivih romana 1 pripovijesti snižena K 10.—> — Naručttje sc: nička ulica broj 13. Srbi i Taliiani u zarobljeničkom iogoru u Mauthausenu (Svršetak.) Na ulica me pita zapovjeđnik logora, kakav sam dojam dobio. Ja mu ođgovorib, da sam vanredno zadovoljan, pa izrefcoii svoje čudjenje, da zarobljenike u nutamjosti mogu pustiti bez straže. „Srbi jru vrio miroljuMvi, je 1’ de?“ — ,,I jesu i nisu“, odvrati on. ,,Kad su medju 60bom, nikad se nc će red pomcsti. Ali pinogih dana smo morali, da ih odijehmo od Talijana i od sipskih vcjaika Makeđonaca. Naiočito, kad je planuo rat Lzmedju prbije i Bugarske, došlo je ovđje u liahoru do Ijutog sukoba. Makedonci su iz’ernali pvoje drugove Srbe, pa su ih morab naši vojnica razvaditi. — ,,Pa je li potckla irv?“ — Nije, a to se ima zahvaliti tojnu, što smo mi 'lošli na iTijoine, >pa ib raXvadili“. Ni ogradom, iu zdom iujesu 'lalijani' pdijeljem od Srba. Na priUd je pribijena tablica sa napisom: „Piolaz zahrapjenl“ Ta nam tablica pokazuje, da sad ptupamo na „latinsko tJo“. Ab 'i kad ne bi bili vidjeli tablice, opet bi znali, da 8U to austrijski, prije ,,prijate)jski :< savcz jiici. — „lliljađu Talijana pravi više vike, nego đeset biljada Rusa“ — veb mi jedan austrijski časnik. — ,,To je latinski toirperamenat“, polvrdim ja, smijuć se. Sad se mi neutrahu novinan podijeJjJrno u razae skupme. Jedau dio želi' jiajprvo đa vidr, gdje vojiiici spava'ju, a 'drugi boće da vidi časaičke stanove. *Ja J5vrr.em zaivrnauje na jednu zgradu od cigle, na vratima koje Čitašnapis ,,zatvor“. podčasnik, boji je bio na straži; ne emeta, 'da udjem k zatvoi'enima. U jednoj ćeliji vidim, gdje spava jeđau „bersaljer" na nešto prostrte slame. „Buon giomo!“ dovikLtem mu ja. Rus ik'Srbiu odmah L>i se digoo i vojnički pozđravio, a on baci na jnenr mrzak po^leđ, pa se ‘čini da se svojim oSma tuzi i veli: „Nosi te djavo, pu8ti me u mira!“ Pošto hoću svakako, da Jistane, učiru on to, ali vrio mrsko. Na jnoje pilanje: „Cbe oosa a falfco di malero“, odgovori kao s nokta: „Niente! Nižta!“ Potčasnik mi razjasni slučaj. Ovaj vojnik, koji kaže, da nije ,,uišta“ učinio, jnislio je, da će s tijem olakšati bijeg šegtoria talijanskih časnika, šfco je presjekao tekfonske žice u logoru. Ali znu se namjera izjaiorila, pa sad on i ornb šest časnika ispaštaju svoj lud* pokušaj jia sigumom rajestu. — Onđa me iogor8ki zapovjednik upozna sa Časnikom Luigiem Biaciuom, zapovjeduikom ta’ij >nskog bioda torpednog lovca ,,Turbi3fca“. Vrio je pametau i Ijubezan časnik. Ođjeven je kao težak, pošto je u doba, 3tad je brod bio potopljen, pokušao, da se spasi plivanjer.'i, pa je bio bacio sa sebe Umformu. Pao je u zarobljeništvo u bkzini otoka iPelagruža. Na pitanjej „Kako je gospodi u ovom logoru?“ poV.-rdi mi on, da se 8 njima dobro postupa. a da bi žeijeli još višc slobođe. — „Žur se ne smijete katkad u pratnji austrijskih časriika prošetati oko!ičon>?“ — ,,To srnijerno, go»podlne, ak zašto nam ne će da dopuste, da jednom pogledamo Linz, drugi put Reč, pa da tamo posjetimo koji muzej ik koje [x>zorište?“ — „Ali na taj način no bi više biii ratni zarobljenici, zar ue? Ko 8u, molim oiu eiegantiu uniforjnisam mornarski čcsnici, iraji tamo prolaze?“ — „Jedan je na đesno pomorski pornčiiik i zapovjednik sada razorcnog

vori Soče u nestašnim kaskađama u dolini, dok se potočiči no ujedine u živ motiv rijeke — u 6/8-taktu — kojim Soča, sve silnija juri u plavi Jađran. Ovaj prizor opisau je bogaioni maštom i znaeajnom tehničkom snagorn. Mislio bi čovjek, da vidi pred sobom rječicu, kako teče prvo it iski atna, a onđa u hiJjadu vrtloga šušteći i krkijajući, da vidi pred sobom veseli tok rljeke, da osječa prijatno bladne valove kojl skaču, i da čuje pr>djeduako šuštanje morskih taiasa. Odjeda>red — udaljoua grmijaviua, izneuada duhanje vjetra. 1 naskoro izbija strahovita nepogoda. Munje sijevaju, olujina bjesni, silno odjekuje igra Sočine vode. Ail ma kako straSno đa grme: ujihova snaga razbija se na nesaviadljivoj ukočenosti stijena. Jtlernenti su se istutujali, a u brđovitom kraju vlada opet idila mira, koju amjetnik opisuje svom toplinom svoje vehke Ijubavi prema domovini. Ovdje je srce niazike. Divan jo ovdje zvuk neđjeljnih zvona uz pastirski domovinski motiv, i mi se zatvorenili očiju prepuštamo toplosanjaličko) Ijepoti ovog dljela. tznenada — u Lu blaženu tišinu ■upada diviji uzvik rata. Siušaocu zastaj© đah. Gencralna pauza. Ali onda svc juri na oružje, za odbrann milc domovinc, a proma nebu se diže svečana, topia moHtva. Počinj© boj. U uvijck novim valovima penjc se plima grabljivili neprijatcljn. na sočanske stijenc. Sveta snaga branilaca svaii ppfc ih odbija, a J,isLa povcšma Soče bojadiše se kao krv crvenom bojom. Dok poslij© orijaškog boja ne bu<k izvojevana pobjeda i nc odjeknc snažna, topla, molitva zahvalnosti, za milo•tiv Bpas drage domovine. Sa trijumfal«im veriv.injern glavnili motivn Kavreava

talijanskog vazdnšnog broda „Citta di Jessi“, a drugi je zapovjednik isto tako razorenoj vazdnšnoe hroda „Citta di'Ferrara“. Kapetan ih' nalponiČiSk Gino Scarpi, ne sjećam se više tačno njegova čina, govori španski sa mnom i prioL, tda pozna mnoge španske gradove, medju drugim ,giesravnjivu, divnu Barcek>nu“. I on izjavljuje, da austrijski časnici sve moguće čine, da im učine zarobljeništvo koliko je moguće snošljivijim. Oproslim se b časnicima i podjem k vojiucima. Kad su ovi čuli, da govorim talijanski i da sam Spanjolac, skupe ee oko mene i pitaju me s puno rađoznaloeti silu svakojakib stvari. Pbšfco sam kroz skoro osam dana gledao vazđa Ruse i Srbe, sve snažne likove od stafiue, p'rave divove, čini mi se sad Talijani kao skroz nepogibeljae lutke, čovuljci u pravom smislu. Kad ih tačao promatram, postaje mi nciasno, da su se takva dva iz temelja razTičita aiarodna plemena, kao Rusi i Talijani, slo žili piotiv Austrijanaca. Izgleda mi, da j© pođobna ova opreka, da karak.crišc ova »uva naroda: prvo, što su Rusi Eagradib u svorn zarobljeničkom logora, bik j© pristala crkva, a prvo, što eu Taiijani sebi napravili u Mautbauscnu, bilo j© veliko pozorište s pozoraicom i klupama i zastorom, koji prikazuje napuljgki zaljev. Logorski zapovjcdnik nas pozove na čašu čaja. Prije nego otidjemo iz pozorišta, moli me jeđaa talijanski vojnik, imenom Camillo Aiiiano iz Sorrenta, da pišem njegovoj ženi, da sam ga vidio i da aam se uvjerio, kako jc zdravo i dohro. Obećam mu, da ću to javiti putem časopisa ; ,ABC“ njegovoj Ijubljenoj žcni. I svoju sam iiječ održao. Prijc nego što smo se digii iza gostoljubivog stola zapovjednikova, izrazim u s'me ,,ABC“-a i u ime zastupnika svih neutraluib listova našcm gostiocu T oblastima ove zemlje, kojc su omogućile posjet logora, našu iskrcnu zahvalnost. Već ova sarna dozvola doka.zuje sama po sobi, da se u zemlji ,,barbara“ na čov'ječan način postupa sa zarobljenim nepr jateljem. OstaSi ncutralm novinari priključc se živahnant odobravanjem mojkn riječima. 3a ne znam, da li sc ea auslro-ugarskim zarobljenicima u neprijai.Cijsk.ua izemljama islo tako postupa, kao što sa Rusima, Srlrima i Talijanima u ovoj monarhiji. M^je eu surnnje opravdane — nije nu poznato, da li su vlade Busije, Srbije, Italije i Francuske, isto kao što ov r e, potrošile milijune na izgradnju higijensld uzornih zarobljeničkib logora. — Boc ftao, da s'rukud vlađaju iste prilike! Narodna privreda Zaštita životiiua. Svahome je poznato, kolike koristl čovjek ima od domaćib životmja. Pored toga što ga vieTtio skiže u njegovim potrebama, neke vrste od njih on kolje da bi se ishranio. Kod plemenitih ljudi novijeg doba zasaovana je ideja, kojom se težiio da se korist domaćih životinja ne eksploatiše grubim postupanjem. Stvarane su naročita organizacije, kojima je fcio zadatab zaštita domaćih životinja. Njihov naporni trud posijednjih godina prekraut je ratom, jer u njemu, kao god što nestaju milijuni Ijudskih života, neraože da se ne upropašćuju i domaće životinje. Pa, ipak, nastojava se, da se izbjegne besciljno tamanjenje njihovo. Danas, u koliko ta humana društva ne mogu da razvijajn svoj rad, u tom© pravcu djeIuj-3 država. U Srbiji je ranije, u samoj prijestonici, postojala organizacija za zaštitu životirja, koja je djelokrug svoga rada

proširivala 1 na unutrašnjost Danas te privatne organizacije nema. ali su se ipak upravni krugovi postarali đa sta□u u zaštitu domaćih životinja. Tako $u predvldjene naročte mjere za zaštitu tegleće stoke. Predvkljeno je, koliko tereta može ona da vu6e i nosl, kao I kollko je potrebno količbie hrane zjl ishranu, da bi se nadoknadio fizlčki utrošak, Primjeri su pokazali staranje mjerodavne vlasti o domaćim životjnjama kaznama bezdušnih sopstvenika, koji su grubim postupcima ižli na unazadjenje stoke. Isto tako u više slučajeva javno je zasvjedočemo postupclma vlasti razvijanje djelatnosti na pođizanju domaćih životinja. Nafbolji }e primjer dobavljanje I najpovoijnija cijenovna rasprođaja odgajivačima rasplodnih gr!a raznih domačih životinja. Razne vijesli Porast evropskili naroda. U posljednjem vijeku Evropa je svoje stanovništvo više nego podvostručila. Tako oko 1800. god. nije imala nl 180 milijuna, dok je čitavih 100 godina kasnije dostigla 400 milijuna. Tokom decenija nije taj porast bio uvijek jednak. Za čudo, najveći ja bio za vrijeme ratova za slobodu. a onda je počeo padati, šfo jc išlo sve do godine 1850„ da se od onda gotovo pravilno podigne. U posljednjem deceniju bio je porast stanovništva nešto veći nego u drugom. S ovim u savezu zanimijivi sn podaci, koje je iznio Sarabon o razmještaju stanovništva u Evropi, u bečkom geografskoni društvu, Iz toga proizlazi, da su sve do godiue 1870. romanski narodl stajali na prvom mjestu, da bi onda ustuplli pred g&rmanskhn narodima. Sioveni su po svom broju sve do godine 1880. zauzimali treće mjesto, a onda su potisnuli Romane na posljednje mjesto. U to doba bilo je germanskih naroda/ravno 128,000.000, slovenskih 121,000.000, a romanskih 107,000.000. Oni se u drugoj polovini vijeka, u opreci prema pr* vima, nijesu toliko umnožili, kao Germani, aii jo njima u priiog odlučiia Rusija, gdje je broj stanovništva naglo porastao. Porast Romana u drugoj poiovini vijeka nije još razmjerno na polovinu tako jak, kao ostala dva narođna stabia. Kafco su rašireiie razne vjeroispoviiest! ua zemlji. Opšte jc mišljenjo, da su hrišćanj ske vjere najraširenije na zemlji, no to ! ne stoji. Naprotiv: one iznose samo i 26% od cjeiokupnog stanovništva zemj Ije. Najveći broj pristaša ima budhizam. | No to ništa ne smeta, da oa 500 miiiju1 na pristaša Gautame — tako se zvao osnivač te vjere — veliki dio u doiinama donjega tolca Gangesa žrtvuju domain bogovima. Uopšte se i ne može povući stroga granica izmedju pojedinih vjera na istoku, jer mnoge preiaze jedna u drugu. PosHje budliista dolaze hrišćani, kojih svega iuia 325 railijuna. za 14% manje od pristaša budhizma. Onda dolaze Hindusi (pristaše t. zv. brahmanske vjere) za 200 milijuna, a onda muslimani sa 125 milijuna. Tek daleko iza ovih dolaze Jevreji (pristaše Mojsijeve vjere) sa 7 miiijima. Željezaički faunior. Za iokalnu željeznicn u Tisclmowitzu u Njemačkoj nabavljenc su tri nove iokomotive, koje sn"dobile imcna: „Grof Isolani", ,,Galilei“, i ,,Luther“. Cestiti gradjani Tischuovvitza lupali su glavu, zašto su njihove nove lokomotive dobile baš ta imena, a ne koja druga. Najposlijo stt -s mjerodav-

ne strane dobtH ovo razjašnjenje: Ime grofa isolanija zato je izabrano, jer se u Schillerovom ,,WaIlenstein“-u vell: „Kasno ste došli, grofe Isdani, ali ste ipak došli!“ — ,,GaliIeI“ Ima da sjeti na one Istorijske riječl: ,,Pa Ipak se kreće!“ „Luther“, opet, bna da sjetl na gtasovitu tereku njemačkog reformatora: ,,Tu stojim I ne mogu drukčije!“ Hoffmanove kapljlce. Mnogi I mnofii ne će znatl, da tzv. Hoffmannove kapljice postoje već čitava dva vijeka kao oprobano sredstvo protlv-revolucfje u čovječjim crijevima. Ove }e kapljice izumio Friedrich Hoffmann, pored Boerhavea najglasovitiji Ijekar 18. vijeka. Upravo se navršuje ove godine 200-godišnjica preparata, koji je Hoffmann sastavio iz etera 1 spirita (1:3), nazvavši ovu smjesu Spiritus aethemus, i ne sluteći, da će mu ona učiniti ime besmrtuim...

Poslijeđnje brzojavne vijesti

bltl sastavljena lz neutrainih članova. Neutralne članove, Iz čiie će se sredine biratl I predsjednik, odredlće po molbl obliu ngovornlca švalcarsko savezno vlječe. Zarobllenl Finci u Niemačkol I Nliemcl u Finsko] biće kroz kratko vrlJeme razmijenjeni. a isto tako | obostrani intemiranl gradjanL Oslm toga biće odredaba a amnestilL vraćaniu ili naknadjivanju trgovačkih brodova itd. PROOR.4M RADA KONFERENCI.IE MIRA. Kb. Bukurešt, 7. marta. Na jučeirašnjoj sjednici konferencije mira u Bufteji u glavnom je izradjen plan rada za konferendju, koja će obuhvatati politlčku, vojničku, politlčku-pravnu I trgovlns k o-p o 1 i t i č k u komisiju. Predsje« davaće po azbučnom redu predstavnici četvornog saveza. Sjedlšte konferencije premješta se Iz Buftejc u zamak Cotrocenf. IZJAVA SRPSKE VLADE(Naroiitt brzojav „Beozradskto Novin»“.) Rotterdam, 7. marta.

Ugovor o miru izmedju Njemačke i Finske POTPJSAN JUčE U PODNE. — NJEMAČKA CE SE ZAUZETI ZA PRIZNANJE FINSKE NEZAVISNOSTI. FINSKA NEĆE OTUDJITI Nl ZEMLJISTA NI SUVERENIH PRAVA BEZ DOGOVpRA SA NJEMACKOM. TRGOVINSKO-BRODARSKI UGOVOR, — KOMISIJA U BERLINU. Kb. Berlin, 7, marta, Woiifov ured javlja: Danas u pođnc zakijučen je ugovor o miru izzmedju Njemačke I Finske, a pored njega jošl trgovinska I brodarska konvencija kao I dopucski protokol. U člaiiu I. veii se, da izmedju Njemačke i Finske ue vlada ratno stanje i da su obje ugovorne strane odiučene, da u buduće žive u miru i prijateljstvu. Njemačka će se zauzeti, da sve siie prizcadu finsku nezavlsnosL Fiaska na protiv obavezuje se, da neće odstupiti dijeiove svoga zemljišta kakvoj stranoj sili, nltl da će kakvoj stranoj slli učiniti kakve ustupke na račun svoga suvereniteta. a da se pretiiodno ne spcrazume sa Njemačkom. Slijedeći čianovi odnose se na uspostavijanje dipiomatskiii I konsnEaruili odnosa ncposredno po rati- \ fikaciji ugovora o miru, uzajamno odustajanje od nak&ađe ratnili troškova i ratnih steia, uz uspostavijauje državaih ugovora i privatnih prava, razmjenu zarobljenika i inteniiranih gradjaoa I naknadu šteta. što su ib pretrplla privatna llca. Sto se državnifa ugovora tiče, to će ranlii ugovor Izuiedju Njemačke I Rtisijc. koji su bil! stavljenl Izvas suagc*. biti zamijenjeni novim. koji će odgovarat! promijenjenim prilikama I gledištfma. U prvom redn ima što prije da počuu pregovorl o , trgovinsko-brodarskom ngovoru. Privremeno će se saobraćajni odnos! izmedju obiju zemalja regidJsati trgovačko-brodarskom kouveucijofli. Sto se privaiuG-pravnik ođnosa tiče, to se sa potvrdom ovog ugovora stavijaju Izvan soage ratni zakoni i opet će naEtupiti plaćanje sviju obaveza, kao što će na prvom mjestu opet otpočeti funkcšju otplate I piaćariie infcresa na driavne dugove. Radi uredjenja gradjansitih odnosa sastavićc se u Eciiiiiu kosoisija, sastavljena sa po jednom trećlnom čianova od prcdstavnika obiju država ugovornica, dok če treća trečtaa

Srpska vlada ovlastila Je „Hollantl* sche Nieuue Buero“ da d-emantuje vi*jest, prema kojoj ona misli da zakiinči separatan mir. v NOV WlLSONOV G6VOR. (Naročit! brzojav „Bccgra^sldh Novina“) Ženeva, 7. marta, ,,E c h o đ e P a r i s“ javlja, da će W i 1 s o n uskoro progovoriti u kongresu o d r ž a n j u s p ora z u m a p r e m a ruskom miru. KONGRES SOVJETA USVOJIĆE ZAKLJUĆENI MIR. (NaroCtd brzojav „B&ogradskib Novina* 1 .) Rotterdam, 7. marta. „Morning Post“ javlja iz Pe* trograda, da se pouzdano možeočekivati, da će kongres sovjeta 12. marta svakako odobriti zaključenl mir. Suprotne vijesti, veii Iist, izazivaju kod saveznika samo jalove nade.

Clsti bijeli ( *!nl će vam postatl, ako npotrebtjavate đnevlcf „Dians'" Afabaster puder i Creme za lice Doza *a probu £!! lonitć K 2-— Velifca dors Đ1 kmćlć K 4Može se posvuđa dobltL Glavao ttcvarlšfe „Dlana'* Handels A. G. Budapest V„ Nador u lca 6. 8

se ovo djeto, dirlji-o, pr.no !>oja, sjajno ins trooien iovano. Zadržanini df>hom slušaii smo razroj djela. Cak i mcogi Srti u dvoraoi bili su očigtodoo dimuti. Vojnici bi raožda žetjeli višo borbe, a manjs prirode. Ali veiiki dio muzikalne publike biće zahvaloiji komponisti, koji je u ostaloin bio predmet velikih poćasti, što se nije dao pavesti poznatim opisima bilaka naših vojr.ih knpelnika, nego je stvorio lamjcfc. ničko djelo, dostojan spomenak onih sliaanih svjetsko-istorljskih dogadjaja, koji svakom Austrijancu punc srce ponosr.im, vehkim osjcćanjem. 0\ro jc takodjer znrv čajac do’rumenaL patriotizma hrvatskog naroda, iz kcga W l nuš komponi 'a ponikao Koaeent je i inaće Uo značajau. CnJi smo uveitiru ,,S]jcme“ (brdo više Zagrcba, rodnog mjcsta komponiste), ko ja potiće iz ranijeg «i(oba autora, aJi upada u oči svojim narodnim svježim iznalažen jem. Cuii smo jedan Griegov kvartet odlično ttzveden, u komc su se ujcdinio čitav vojni ensembk, od potpukovnika do podoiicira. Cuii smo pjcszne Huga Wolfa i Locu ea, koje je pjcvao jedau natporučcik, i najposLje opct jodau k<> ma>J, svoj, vojuičku pjosmu njegovog pjatioca na klaviiu, punu osjećanja. Tako provodo slobodno rrijejs.c uaši r&tnici u srpskom gradn. UmjetnosL daje načina, da prožive svoj napomi život. Tako « 8premaju za mir, za koji misk, da je još veoma dateko. A u njitanrom jc taboni Austrija.

MALl PODLISTAK Istorijski kalendar OrofAndrassy. — GoebeL Leoucavello. — Berlioz. Na današnjl dan, 8. marta 1823. go<taf rodjen n K a š a v 1 (Kassa) ma-

gjarski državnik i nekadašuji austrougarski ministar spoljniii posiova grof J u 1 i j e (G y u 1 a) A n d r a s s y, Prilikom godišnjice njegove smrti (umro je 18. februara 1890. godine u Voioskom bhzu Opatije) već smo se ukratko osvnruli na njegovu karijeru, pa ćemo sad naknadno poinenuti još nekoliko podataka iz njegovog života. Kao što Je poznato, Andrassy je 1849. godinc otišao u inostranstvo, gdje .ie probavio' do 1858. godine, pošto se 1856 . godine u Parisu oženio svojoni siiiiarodiiicom Katarinompi. Kcndoffy. 1861. godine izabran je za poslanika ugaiskog sabora, a 1865. godine za njegovog podpredsjednika. 1867. godine sastavio je prvu ugarsku vladu. a 14. novembra 1871 . godine zamijenio j© taj poiožaj zvanjem zajedničkog austrougarskog minislra spoijnih poslcva. Kao takav zastupao j© Austro-Ugarsku 1878. godine na beriinskotn kongresu. Iste godiuc odlikovan jo visokim ordenom z 1 a t n o g runa. 1879. godine vodio Je i privco kraju pregovore sa Bismaarkom oko austro-ugarsko-njemačkog saveza i, Što je zanimljiv istorijski detalj, potpisao je ugovor o savezn 7. oktobra 1879. godine, dan prijc, no što trrn jc uvažcria ostavka, koju Je u medjuvremenu bio dao iz izvjesnih Jičnih obzira. — 8. marta 1855. godine rodio se u Billingheimu u Badanskoj botaoičar Karl Goebel. Prcduziinao je velika naučua putovanja po indijskom ostrvlju. Australiji i južnoj Amcrici. Od 1891. godine živi u Mfinchenu kao profesor i upravnik botaničke bašte. — 8. marta 1858. godtae rodjeii je u Napuiju ugledni talijanski kornpozitor Ruggiero Leoncavello. Prvo muzićko obrazovaiije stekao je u svom rodnom gradu kod mazlćara Perl-a, Stmonettia ! RuB-a. Isprva nlkako mn

nije polazio za rukom, da prodre sn svojim stvarjma. Tek 1892. godine postigao je sjajnog uspjcha sa svojom operom u jednom činu ,,i P a g 1 i a z z i“ (,,Bajaci“), kojim je djelom postao rival Mascagni-ev. U svojim idućim operama pak: ,,I Medici“, „Chattert o n“ i ,,La Boheme" našla je većina kritičara nedovoljno originalnosti, all su one ipak postigle priličnog uspjeha. 1904. godine dovršio je Leoncaveilo po naiogu njemačkog cara Wilhelma njemačku operu „Der Roland von Beriin*. koja je iste godine pievana u Beriinn. — 8. marta 1869. godine umro jc u Parisu drugi jedan velikan na poiju ntnzike, francuski komponista Hector Berlioz. Rodjea je 11. decemhra 1869. godine u La Cote St. Anđrć blizu Grenoble-a. Otac niu je bio 3jekar, pa je i od sina htio načinitl Ijekara, fce ga je posiao na pariski medicinski fakulteL No mladi se Berlioz u Parisu suviše odavao muzici, pa je> najzad proliv očeve volje 1825. godine stapio kao učenik na parisku konzcrvatoriju. Već Iste gocliue, a zatim i 1827. I 1828. godine izvodio jc u javuosti nekc svoje tvorevine (mediu ostalim svoju „Mess© soiennelle"). Pošto jc tri godine bez uspjeha učestvovao u konkursu za tzv. „rimsku nagradu" (,,Prix de Rome“), dobijc je prilikom četvrtog konkursa djelom ,,La dorniere nuit de Sardanapalc“ („Sardanapaiova posijednja noć“). Prije odlaska u Italiju đovršjo je fantastičnu simfoniju „Episode dc la vfce d‘un artiste“. U Itaiiji >e bio razočaran, pošto je mnogo više očekivaa od nivo-a tamošnjeg umjetničkog života. Plodovi njegovog tamošnjeg bavljesja jesu djela: „Le retour a ta vie", „Harold an lta!io“ 1 „Romeo et Jnliette“. dalie nvertira .,f e carnava! ro-

main“. Opštu pažnju izazvala je njegova opera „Becevenuto Cellirii". Sada je počeo raditi i kao inuzički saradnik pojedinih listova, pa je svojim žučnim kritikama stekao mnogo ličnih neprijateija. U to je vrijeme proputovao Beigiju i Njemačku, gdje ie vrlo lijepo prim* Ijen i gdje je stupio u ličnu vezu sa mnogim njamačkim komponistima, 1845. godine proputovao je južuu Francusku, Austriju i Ugarsku. 1847. godine dovršio je simfoiiičku kantatu ,,La damnatlon de Faust“. Zatim je putovao u Rusiju, gdje je mnogo siavljeu, a 1853, do 1S55. godine bavio se opet u Nje* mačkoj. 1866. godine bio je u Beču, a 1867. godine putovao je joŠ jeđnom u Rusiju. Od docnijih Borliozovih djela pominjemo: „Bćalrice et Benedict", veliku ope>ru „Les Troyeos“ („Trojanci“) 1863. godine izvedena na pariskom „Thćatre Lyrique“. On je smatrao ovc svoje djelo svojom najboljom tvorevinom, dok je kod pnblike naišlo na osrednji aspjeh. Tim se djelom oprostic od javaosti. BcrJioz spada u one mnogobrojne javne radnike na polju umjetnosti, čija su djcla tek poslije autorove smrti postala u punoj mjeri popuiarna. Kada su poslije rata 1870. godine u muzičkoin ukusu francuskc publikc stali preovladjivatl strogo nacijonaini momenti, otpočeo jc pravi Berliozov kuIL Mišljcnja pak muzičkih kritićara o Be>rliozu veoma su podijeljena: jedni ga smatraju upravo gcnijem, a drugi opel vrlo osrednjim umjetnikom. 1886. gođine podignut mu je spomenik u Parisu, a 1890. godine u rodnom mjestn.