Beogradske novine

BroJ 78.

VehU

BEOORADSKE NOVINE

22. mtrfi 1918.

Btrana 8. ,

me '. »zvodi Josip Mflller; 3. Igre. livode Elemer pl. Qy6ngy6ssy sa gvojom partnerkotn: a) Tango, MaxixeBrasilien, Fox-Trott, b) Anna Gavotte od pukovskog „tambour majora" Anitona Mesznera (dirigira komponista); 4. Komadi garnizonske muzlke (dirigetu kapelnik Josip Piro): a) uvertira opere „Das Modell" od Supca, b) fragjnent’ iz baleta ,.Die roten Schuhe" od Madera; 5. Magjarske pjesme, pjeva Rudoll Ujvary; 6. ,3rettl Lieder“, pje.va Eduard Nordegg; Schossbergove muzikalne * clownske produkcije; 8. Conpleti ođ Ernsta Pollaka; 9. Nove čarobne vještine, od Ljudevita Hoffa; 10. Naročiti program gospodma Teodora \Vollera. Ijepota je uajuspj&lije oružjo žena. Oua je mio dar Božji, ali se mora neprestano čuvati i njegovati, jer ona nije vječna. Diana puder ne pridiže samo Uepotu, ncgo slnži i njozi kože i zdravlju. Dom Obrenovića (Svršctak'. U posljednje vrijeme on je sve svoje misli bio sveo n jednu: kako da oslobodi svoju zemlju. To mu je bila gotovo jedina želja, radi nje je živio kao pravi isposnik u Beogradu, u svoine dvoru, i u tolikom dobru. — Jednom prilikom rekao je u razgovoru s Miiićevićem: „Znate Ii, da ja ovc cigare volini skoro kao i hljeb, ali ću se 5 njiit odreći. Meni je dukat na dan baš dosta. A sve drugo što imam baciću na kocku, razviću barjak, pa kud puklo da puldol'* Zivio je vrlo umjereno. Jelo I piće bilo mu je na trpezi baš gosipodsko, a!l on nije bio pohlapan na to. Bio je’strastan ali i dobar lovac. Konje je rado jaliao, a bio je odličan konjik. Konje je držao od najboljih rasa, i na to nije Žalio trošiti novac. Umio je zgodtio 1 da se našali, sanio što nije mogao činiti tako često zbog svog položaja, nego u užem krugu svojili dobrili poznanika. Ali osim svih njegoviii dobrlh strana, poštovaoci moraine veiičinc svakad će mu odavati zaslužnu hvalu, 8to je cijenio i uvažavao zasluge 1 svojih protivnika, i što je onako junački umio da oprosti mnoge uvrijede, koje su nanošene njemu, majci mu 1 ocu od 1839. do 1858. U jesen 1866. knez Mihajlo je tražio diplomatskim putem, da Porta digne svojc posade koje drži u srpskim tvrdjavama. Kažu, kad je ovaj zahtjev «tigao u Stambul, da je u prvl mah ovladalo u portinim krugovima veliko Ogorčenjc; ali je bolji račun sve duhove stišao, 1 19. februara 1867. veliki .vezir Aii paša je javio, da sultan ustupa sve tvrdjave u Srbiji knezu Mihajlu pod uslovom, da se na njima pored srpske zastave vije i turska. Aprila 6. 1867. oko 10 sati prije podne pročitan je na Kaiemegdami (mjesto je ovo obilježeno jednom uz.višicom, koja se nalazi odmah na desnoj strani ulaza u Kalemegdan) sultajiov fermau od 29. marta i Riza paša, posljedtiji beogradski muhafis, predao je knezu Mihajiu kijuče od tvrdjave. U taj maii se na tvrdjavi razvi krstaš barjak a po bedemiraa srpska straža izauze mjesto turske. Knez Mihajlo jc na lijepom zelenku odmah posiije pročitanog fermana ušao u beogradsku tvrdjavu, kao u tvrdjavu srpska. Najkarakterističnija crta kneza Mihajla bilo je ćutanje, kojo je pokrivaio njegove planove i sva djela njcgove Vlade, dokle god nc bi došlo vrijcmc 'da se objelodaiie. Knez Alihajlo je bio oženjen kujeginoin Julijom Hunjadi, s kojom se bio

upoznao za vrijeme svog bavljenja u Đeču. Brak Je, koliko se zna, bio sklopljen iz obostrane naklonosti, bio je u prvo vrijeme i sretan, ali su ga docnije dvorske i porodične Intrige pomutile; spietke je potpomogla naročlto ta okolnost, što knjeginja Julija nije bila rodkinja. To je, može se otvoreno reći, bila prava nesreća za Srbiju. Rastali su se ne samo neomraženi, nego u onoj istoj ljubavi, u kojoj su bili kad su se bračnom vezom sastali. Njihov konačni rastanak je ! za mjerodavnije i posvećenije krugove u Srbiji ostao dugo tajua. O tome veli Milićović: ,,Ja, koji sam s knezom vrlo Često govorio i o tako mnogim i različnim stvarima, nisam nikad mogao saznati: kad se ou i za što rastavio sa svojom ženoni, knjeginjom Julljom. A o skupštiui 1864., po želji skuipštinskog predsjednika, upitah Oarašanina za to, pa mi I on reče, da zna toliko koliko i Ja $am“. Knez Miliajlo je bio suv, koštunjav, vrlo kratak, ali lijep čovjek. Glas mu je, kad je govorio, bio nešto pocijepan. Išao je uvijek brzo i na jednu stranu malo nakrivijeno. On je bio veliki prijatelj nanke i srpske knjige. Mnogi ugledni radovi ne bi ugledali svijeta da nije bilo njcgove pomoći. Pao je kao žrtva političke f ličue piznte i osvete, tog sotonskog duha u sudbini veseloga srpskog naroda. Srpski narod ne će, dokle ga traje, zaboraviti kneza mučenika. On mn ie u znalc priznanja i biagodarnosti podigao 1882. godine u Bcogradu lijep spomenik na pozorišnom trgu, sproću narodnog pozorišta, njegovog mezimčeta.

Narodna privreda Pasulj I grašak. U povećim baruštlnama ima sočivice, koju treba pokupiti i na djubre baciti. Pomtješanu sa djubretom tre>ba ostaviti da prezimi, ali za to vrijeme bar dvaput pregrtati. Kad nastupi vrijeme sijamja graška i pasulja, onda treba u brazdice, odnosno u kučice ili odžake, nasuti ovog djubreta u debijini prsta, na njega baciti sjemc i zemljom ga pretrpati. Na ovaj načiu posijan grašak i pasulj bujnije napreduiu, bolje radjaju ! ranije stižu. = Q kJIjaniir. Dokazaam je, da sjeme svoju moć klijanja duže zadržava, što god je poslije žetve suvije ležalo. S toga se mnoga sjemena vještački suše, da bi se i kiijavost duže održaia, što naročito činc sjemenari. Pri običuom ostavljanju sjemeaia najboije klija sjemc od posljednje žetve. što god je starije, sve siabije niče. Tako od 100 zrna pšenice klija: ođ posIjednje žetve 93%, od prošiogodišnje 82%, a od poslije dvije godine samo 59%. Raž mnogo brže gubi moč klijanja. Tako, u prvoj godini klija 100%, u drugoj 48% a u trećoj svega 7%. Za to je najbolje, da se uvijek prijc sijanja Ispita procenat klijavosti ovog starijeg sjemena, koje se misii sijati, pa se prema probltačnosti I upravljati. Aiuža krava. Kiavama kojc zadržavaju mlijeko, treba za vrijeme muže davatl soli da 'ližu, pa će i posliednju kap mlijeka pu»titi !z vimena. =

Razne vijesti Toplota zemlje. Na 2430 koraka ispod zeraljine porrždne već je tako jaka toplota, da voda mora proključati. Na 8400 koraka topi se olovo, na deset miija dnbine topi »e zlato a na 40 milja gvožcljs. A na 100 mi a dubtne topi s« i sama platina. Odinos brojeva. Dvadeseta godina p-Jkazuje Čovjeka U najboijoj svežini. Kod konja Je takva peta godina, a kamila osma, u lava i psa četvrta. Covjek, izuzev rijetkih slučajeva, žin najviže pet puta 'd vadeset, dakk sto godina. Konj pet puta pet, dakle 25 godina; kamila pet puta osam, dakle 40; lav i pas pet. puta če'iri, dakle 20 godina. Diiamant. U slaro doba Indija je bila jedirii izvor dragog kamenja. Tako je bilo đb polovdne prošiog stoljeća i vrijodnost indijskog dragog kamenja iznosila je do toga doba 600 nrilijuna. Toslijc se išlo u Braziliju, a danas bc za Iraženje dragog kamenja juri Kstom u Afriku. Godinc 1867 našao je tamo neki lovac nojava poveldki dijamant, koji jc docni ; e prtnlao za 6000 kruna. Nije od tog vremena prošlo ni dvije gođine, a u južnoj Afriai bilo j’e preko 10.000 Evrop'jvna za istraživanje dijamanala, Do ilanas nadjcni dijamanti predstavljaju vrijcdnost preico hiIjjadv malijuna. Veliki dijamanti imaju svoja posebna imcna. Cuveni dijamant, „Zvijezdu Afrike", našao je neki cmac i prodao ga za 8000 kruna; taj d jamant prodan je u Evropi za 230.000 kmna. Najljepši dijamant je francuski kmnski, „Regent", koji su glačali pune dvije godine. Samo taj posao stao je 150X00 kruna. Njegova je vrijednost 12,000.00*) krona. »= Nešto o „perpetuumu mobilc“ (vječnoiu njihalu). Ideja o „perpehiumu mobile" prali prirodne i tehničke nauke u cijelom njibovom razvoju. Ljudi su se bavili tom idcjom b najvcćim uvjerenjein, dok joj nije J. R. Mnycr zadao smrtan udarac, podavši u zakonu o uzdržanju enci'gijo (1842.) konačan dokaz o ncmogućnosti ,jperpertuuma mobilc“. Od log jc doba ovo pilanjc u nauci r jcšeno, no u tebničkom svijetu javlja sc još dalje. U Americi su još 1870. patentirana dva „pcrpetua mobilia". U mnogim kasnijim patentima radi se o „perpetuumu mobile" u prikrivenom obliku. Ne dolaze strojcvi, koji se „vječno gibaju“, već se ,,izurni“ temeljo na krivim zakfjučcima, te nisu u skladu sa zakonom o uzđržanju energije; dolaze strojevi, kcji vrše veću radnju, negoii teorija dopušta. Osobito su u telnričkoj gratii, koja radi o rasvjetš, našli mnogi „izumioci" za- j hvakto polje za iznašašća ovc vrsu. Mnogi bu na priliku radili na tom, da s pomoću paraboličkih zrctda „pojačcju svjetlosl izvora“, tako, da ec ovi retlektori posiave na visoko mjesto, 8 kojeg bi imali rasvijetliti đo grad. Vcć jo g. 1763. Francuz Le Fcvre preilložio, da sc na visokom stupu najnjesic četiri u jene svijctiljko, kojih bi svjellosh pojačana paraboličkim zrtalima, rasvjetlivala cijeli London. Ovdje se mdi o zamjeni pojmova: snaga (jakost) svjehosti /' ukupna množina (struja) svjetlosti, žto je šalje izvor u jedinici vretncna.. Dok se sa raznim pomagalima (lećama 1 Ercalima) može uvečati snaga svjetlost* u stanovitom smjcru, protivi se uvećanje ukupne množine svjetlosti na isii način zakonu o uzdržanju encrg'jo. Oj>tična pomagala, zrcala i lećc imadu ovdje sućnu zadaću, koju imadu poluge, ćotači t vijci kod rnehnpićkog „pcrpeiuuma mo bile“. U patentnim lisb’nama dolazi više rojckata, da se 8 lećama ili sličirim stalenim predmetima pojača svjetlost. Tako je patentiran cilindar s uzdužnim rebrima, je svrha ,,da lomom zraka uvećaju efekt svjellosti 1 '; nadalje stakle-

u kojenni jedinstvenom divinacijom priJiazuje psihologiju pjesnika, kolebanjc izmedju sna i zbiljei, — a u „Gradjanskom Rencralu“ i drugrin djelima težio je pjesnički prrkazad, ali ne sa uajboIjim uspjehom, ktorijskc dogadjaje onoga doba, koji su njemu bili toliko nesimpatičiii. 1794. godine upoznao sc Ooethe priiikom saradnje na časopisu „Dic Horen“ sa drugim velikanom •njemačke književnosti — S c h 111 er o m. Obojica su veoma povoljno uticali jedan na drugog. Tako je Schillor sklonio Goethea, da nastavi rad na ncdovršcnom „Faustu". 1791. godine osnovano je u Webnaru stalno dvorsko pozorište pod vrhovnoni upravom Ooetiieovom, koji je od ovoga zavoda, a ugledajući se na „Theatre Francais“ načmio najbolju ondašnju njemačku pozorTiicu. Uz to mu je bila povjerena .vrhovna uprava nad univerzhetom u Jem. Pcred toga se bavio uredjivanjem književnog časopisa „Neue Jenaer allgemeine LIteraturzeitung“ i sve t-eineijnijim studijania iz prirodnih nauka. 17%. godine dovršio je čuverni roman ,,Wllhelm Metsters Lehrjahre". Sadržlna i način prikazivanja u ovom epohalnom romanu bili su od odlučnog uticaja za prolzvodnju romantične škole. Još ,veći uspjeh pjesnfkov predstavlja kllličnl ep „Hermann und Dorothea" (1797. godine), koji je nedostižan u svotloj plastlci, prirodnosti, dubini osjećaja [u savršetisivu pjesničkih oblika. U to"ii 1797. godine Ooethe se ntrkivao m

Scliiilerom u pisanju lijepiii balada, tako da njemački knjlževni istoričari, prikazujući rad svoje dvojice najvećih literarnih velikana, zovu 1797. „godinom ba!ada“. Nešto prekomjerno stilisano djelo „Dig naturliclic Tochter" (1803. godine), u kojemu se još jednom ogledaju dogadjaji francuskc revolucije, nijc nikada mogla naići na dovoljno razumijevanje kod šire publike. 1796. godine pisali su Schiller i Goethe svoje ,,X e n i e“, kojc su izazvale opštu senzaciju, a u kojima su njih dvojica šibali manc oodašnjag književnog i naučničkod života, a koje su izazvale žučne odgovore iz protivničkog tabora. Posljednjih godina 18. i prvih godina 19. sioljeća napisao je Ooetho niz većih i manjih radova iz oblasti rstorije umjetnosti i umjetničke kritike. 1800. godiiie prvi put je u potpunosti izišao prvi dio „Fausta". Po Schillerovo] smrti 1805. godhie nastalc su ratom izmedju Napolccna i Pruske teške prilike I za weimarsku kneževiuu. U onim burnim danima, 19. okiobra 1806. godine vjenčao se Ooetlie sa svoiotu dugogodišnjom Ijubavnicoin Christi^nom Vulpius. Za vrijeme Napoleonove prevlasti Ooethe se nije oduševljavao za nacijonalizam svojih sunarodnika, već je s najvećim divljenjem gledao u Napoleona. Prilikom erfurtskog kongresa 1808. godiuc njih su sc dvojica Iično sastali i upoznali. Velikan mača 1 velikan pera učinili su jedan na drugog silan utisak („VoUa un hommer — „E. to je čo-

vjek!“ veJe, da je rekao Napoieon posliej sastanka sa Ooetheom, a za Ooethea sc veli, da je rekao 1813. god„ kada je Pruska ustaia protiv Napoleona, u kući Theodora Kornera u Drezdi, a kada je ovaj polazio na bojište: „Samo iresite svojim okovima — ovaj vam je čovjek (tj. Napoleon) i suviše velikii*’). 1810. godinc objavio je Ooetiie svoj roman ,,D i c Wahlverwandtschaften", a 1811.—1814. godine izišle su prve tri knjige njegove autobiografije ,,D i c li t u n g u n d W a h r li e. 11“. Cetvrta knjiga izišla je tek 1832. godiiie posiije pjesnikove smrti. In.eresovaiije za istočujačku poeziju inspirisalo ga je divnu zbirku pjesama „Der west* 6 s 11 i c ii e D i w a n“. Sada je na svome mjestu da pomenemo i laskavi Ooetheov sud o s r p s k o-h r v a tskim narodnim pjcsmama. Po talijanskoin prijevodu preveo je ,,H asanaginicu ; no oai se nije upoznao sa njima samo preko prijevoda, već bi ili, ma da nije znao jezik, neki put Čitao i na originalti, uživajući u ljepoti i zvučnosti našega jezika. Isto je tako pokazivao veliko ćmeresovanje za književui i kulturni preporod češkoganaroda, u čijoj je srediui imao mnogo prijatelja. Lično se poznavao i sa srpskim pjesnikom S. MilutinovlĆean-Sarajliiom. Posljednjih godina ži* vota bavio se Ooethe dovršivanjem djela ,,Wi 1 he 1 m Meisters Wanderjahre" I drugog dijela .T'au1 1 svoga naičuvenijeK djela. koja j«

no zvono, na kojem sti leće namještene spirali (fraacuski pa(enat), i napok' n leća, koja „tako pojičava svje'lost izvora, da on mo* zamijerriti ciektričnu lućnom svetiljkom". Mnoge je „iznmife’j'“ n ovom podrnčj '’ zavelo opažanje, što 8C 6‘ni, da i zrcakna siika svjeti'jice šnlje t:ikođ;er svjctlost. Tabo sti neki predJožili, da bi se u eiek'rićnijn žaruljaina s kov i n ni i.r.a stakleni štapić u sredini p^srebrio, jer bi 8e, računajući i zrcalr.c sl ke, tirn pođvostročio broj svjetlećih nlti. — U električnoj žarulji od Gibia'nskoga nalaxi se nfedin n'tima, što svijetle, krst koji 8e vrti (radi^me'ar'*. Dok se krst vri, od.jijaju se neprestano od njcgovih zrcalnih ploha svjetlc zrake, a i same plohc se rasvjetljuju, tako da je u blizarii žarulje pojačana rasvjela. Neodrživost ovo tvrđnjc izlaza iz Talbotova zalcona, čijc značenje pokazuje ovaj jedno-Lavni p.im,cr: K#>ač sa crnim i bijelim i'j'čdrna, koji se izmijenjuiu, dobiva kod brze vit.nje sivu bojn Svjetioća jc te boje baš tolika, kao da je sva svjetlost, koja izlazd iz osječaka, jednoliko razrrjjštena po c j loj plohi kolača. Talbotov je zakon ooka.-an i mjcrenjima. - Spomcnut ćemo j jš Lafittov izum, boji se jednako no osvrće na Tallx>tov zakon. Da pojača svjetlost žarulje, Lafitte jc oko štapićastog izvoia svjet.osti smjestio (u Žarulji) grupe malili va.jkastib i'.i čunjastih zrcaia. Zrcala 8U tako smještena, -d>a sv r ako od njih odbija svjetJost medju druga dva zrcala, tako da se bez njihove vrtoje dobiva, „pojačani izv r or“. „ Rr, Svračiji sua. Naučni putnik dr. Edmondston opažio je više puta na Setlandskim ostrvima ovu neobičnu pojavu u životirj kom svijetu. Najedared polete sa svi : u strana svrakc, zgrnu se na jeđnom mj sstu, kao po pozivu ili dogovoru, i onđa zanočne živo grakanjc. Samo jeđna,. dv'jo ili tri Svrake stojc ođvojcno i rrv'mo, kao u nekom strahu. Pošto su se dosta nagrakale, sve svrake polete na izdvojene i pobiju ih žestokim udarcima svcjih kljunova Kad to svrše, brzo sc ražidju na razac strane. Naučnjak }e došao đ>o zaključka, da i svrake pohnaju da zločince treba strogo kaznili, te zato smatra da je to neki suđ njihov, icoji se s vremena na vrijcme sastajo radi> sudjenja. —

Poslijednje brzojavne vijesti Izvfeštaj njemačkog vojnog vodjstva Kb, Bcriin, 21. rr.arfa; Zapadno bojištc: Frum prijesnilonasljednika Ruppreclita bavarsko?: Izmeđju Diksmuide i La Bassćc ostala je i juče izvidnička đjelatnost živahna, a topnička borba pojačala se u veče pn vedrijem \nremenu. Na ostalim frontovima borbena j c d j e 1 a t n o s't p r o 1 a z n o ćža I jela. Front njemačkog prijesioionasljednika: Na južnoj ohali O i s n e, sjevemo od Reimsa j u Champagni bila je topničk a v a t r a mmego j a č a. Front generala O al 1 w 11 z a: Artiljerijska borbapre’d Verdunom dostigla je u veče izvanrednu žestiinu. Bavarske čete pregazi8e jugozap&đno od OrnesalznenaCnim napadom prve neprijateljske iinije. Prodrle su do klanca Brule t zarobiše bataljonski stožer i preko 240 Francuza (medju ovirna 20 čnsnika). Zapadno od A p r emonta nadrli su rhetnski i n.zosaksonski domobranđ u francuskc rovove, te zarobiše 78 ljudi.

bio započeo još 60 gođina rauije. Na današnji dan, 22. m a r t a 1832. g o d In e, Ooethe se mimo i blago preselio u vjećtiost. Ooethe je pored Sciiillera najveći njeanački pjesnik sviju vremena, a jeđan od aiajistakmitijili, najsves.ranijih umova svoga doba; njegov univerzalni duh obuhvatao jc sve grane Jju-dskoga znanja, opažao je i poznavao život do u njegove najmanje sitnice. Savramenici dijelom nisu ni razumjeli njegove etičke i es-tetske ideaie, koji se rnožda tek u toku nekoliko generacija mogu ostvariti. O Ooetlieovom životu i radu. o njegovim idejama, o njegovom karakteru postoji ogromua li.eratura, od njegovih biografa najpoznatiji su Viehiioff. Schafer, Ooedecke, Heinemann i Engleiz L e w e s („Life and w'ork of Ooethe"). Prvo potpuno izdanje njegovili cjelokupnili djela izišlo je 1827.—1831. godine, kojemu je 1833. do 1842. godir.e dodata još i njegova zaostavšttaa. Pošto je izdavačkmn zavodn Cotta istekia privilegija, nizala su se jedno za drugoin bezbroj izdanja njegovili cjeloknpnih djela, luksuznih 1 jevtinih narodnih, školskili, kritičkih i t. d. sve do današnjeg dana. Najpoznatiji spomenici Qoeihe-u podignuti su: 1857. godjne u Weimaru (zajednički spomenik sa Schilleroin), 1869. godine u Mflnchonu, 1880. godine u Berllnu, 1900. godlne u Beču j 1905. godme u Letpzigu, ~ * r

Vohia skuplna maršala vojvod# Alb r e c h t a wfirttemberškog; Na istočnoj obali Mosela i fcofl Nomeny izveli snio uspjeina p red u z e ć a. Razoraa vatra francuske ap> tiljerije u žumi Parroy nij? prestijala. Jutroa je u širokim odsjecima z&• padnog fronta svom silinom ofcpočela artiljerijska borba. Austro-ugarska artilje rija učeBtvovala je u borbi protiv En< gleza i Francuza. Istoćno bolište: Froni maršala d 1. Mackensenai Cete generala pješadaje Koecha zauzele su u Ukrajini trgovačka i p rie tan i šn i g rad H erzon, Prv! zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. PRODUŽENO PRIMIRJE SA RUMUN.ISKOM. Kb. Bukurešt. 21. marla. Piimirje s Bumunjskom, koje 22. marta ističe, produženo je na da.ja 73 8ata. PONOVNA NOTA HOLANDIJI. , Zbog zaplijcne brodova. (Narcčltl brzojav „Ueozradsk.lt) Novlna".) Rotterdam, 21. marta. Reuter javija: Do utorka poslije podne nije stigao engleskoj vladi nika« kav odgovor Holandije. Zbog toga upućena je nova nota u Haag, p o k o j o V bl saveznicl odmah morall da pristupe zaplljeni brodova, OOORČENJE U HOLANDIJI. (Naročitl brzajav „Beogradsklb Novtaa".) Berlin, 21. marta. Po jednoj haaškoj depeši raste od časa na čas ogorčenjc u Holandiji zbog postupka sila sporazuma. U jučerašnjoj sjednici komore čuli su se prilikom čitanja etngleskih novinarskih čianaka podsmjeh i uzvici ogorčenja zbog fraza zaštitnSca malih naroda. PRED OFENZIVOM U FRAN« CUSKOJ. Velik broj Izbjeglica u srednjoj Fran« cuskoi. (Naročit! brzojav „UeozrađskJb Novlna“j Berliti, 21. marta. „Vosslschc Zeitung" javlja iz Ženeve:-Prefekti sređnje-francuskih departmatia pozivaju stanovništvo rad i p r i m a n j a o n o g g r a d j a n* skog stanovništva. koie je uklo« njeuo iz fron.ovnog i etapuog prijedjela 1 koje u velikorn broju stiže ovih dana n srednju Franc u s k u. AMERIKA IZVRŠILA ZAPLIJENU IiOLANDSKIH BRODOVA. (Naročtti brzojav „Beogradsklh Novtaa“.) Rotterdam, 21. marta. Reuter javlja iz VVashingtona: Wi!son je po'.pisao iuče proglas, kojim se objavljuje zaplijena holandskih brodova i pobuda toga postupka. FRANCUSKI ČASNICI MORAJU DA IDU IZ UKRAJINE. Kb. Kjjev, 21. marfca, Ukrajinsld ministar unut-ašnj.b po slova pozvao je u Ukrajini nahodeće se frarcuske i endeske časnike, da napu ste zcmlju. OBRAZOVAN NOVI RUMUNJSKi KABINET. Kb. Bukurešt, 21. inarta. Marghlloman je obrazovao svoj kabinet. Lista noviJi niiuistara objaviće se-. PITANJE AALANDSKE EKSPF.« DICIJE. Kb. Berii«. 21. marta. Državl tajnik pl. Busche izjavio je u Reichstagu, da se njemačka ekspedicija na aalandskim ostrvtma ne će duže protegiiuti no što je to bezuslovuo nužno.

Cisti bijeli tetnt će vam postaU, ako upotrebljavate dntvlce „Diana“ Alabaster puder I Crćme ta llce Doia za probu lli lonftć K 2 *— Vellka dou 111 lontlć K 4 —

Možc te posvuda doblU. GUvno etovartite: -Dlana- Handels A. G. Budapeat V* Nidor Btee & t