Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom posliie podne.

Pojedlnl brojevl: V htfVi I u knltfloia >aumjwiniitl«i •e o. I kr. Mi p« tljaul (U . a , N muiMp Kulura

Mjesečna pretplata: ;; I” U Inoatnnat« Oglpsl po cljeniku. —

ilrodnlHro: BE08RAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talefon broj 83. liprava I prlmanja pretplata Toplldn venac broj 21. Talefan br. 25. Prlmanje oglaaa Knaza Mihajla ul. broj 38. Telefon bro) 245.

Br. 110.

ratni izvjestaji Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 24. aiprila. Na talijamskmn frontu nikakve veile borbeme dieiatnosti. Načelnlk glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 24. aprila, Znpadno bojlšte: Na bojištima ita L y s 1 I S o m m I ostala je borbena dielatnost ograničeua na mjcsne borbe. Sieveroistočno od Bailleula zauzeli smo na Juriš vleugellioeškl vls, I zarobivši ovdje izvjestan broj Francuza. Zapadno od B a i 11 e u 1 a odbili I smo engleske napade. .jakl neprUateljskl napadi sjeverozapadno od B č t h u ne-a stomili sti se u našim prednjim 'stražarskim liuiiama. Predpoložajne borbe na mnogim injestinia ostalog fronta donljele su rtatn zarobljenika. Ivonjički kapetan barim R i c h t * ti o f e n nije se vratio sa svoga lileta u gonjenju jednog protivnika preko bolišta na Sommi. Po engleskjm izvještajRma on je poginuo. Finska: Čete pod zapovjedništvcm generala grofa G o 11 z a zauzele stt žetiezničku raskrsnicu H y I v 1 ng e i R ii h 1 m a k i 1 uspostavile vezu sa finskom vojskom sjevcrno od L a h t j s a. U k r a j i n a: U K r 1 m u su čete aeuerala Koscha stigle do S i mfe r o p o 1 a. Prv! zapovjednik giavnog stana pl. Ludendorff.

: HilltarlzovonD sIoboHa. Evo već četvrta godina kako se pr'otivnioi četvornoga- saveza prave kao neki istinski 1 pozvani zaštitnicJ slobode. U njiliovoj je borbl bajka o uekoj neslobodiii Njemačke I AustroUgarske postala agitacijono sredstvo, koje svaki Čas na đrugi način iskorišJftiju. Naročito se Englez više no lko jponosr neprikosnovcnošću individualJie slobode. Taj osjećaj datira još od 3CVII. stoijeća, l<ada je državna vlast 'morala kapitulisati pred individualizmom i kada su se kraljevi pokorili jiarodnoj volji. Tada je pobijedila lična sloboda pojedinaca, pa se zapadni narodi još i sada jednako pozivajn na tu pobjedu. Pni tome oni nikako ne će da jopaze, da su se stvari u toku vremena u svakom pogledu promijettile, Iz proštog Tazildga, što se nikako nije stalno mogio politički održati slučajno f proiazno stanje rdjavo razumijevane slojbode. Neitmorno su sporazumni v'la-stodršci i dalje trubili kroz z.veket ■oružja, koje u stvarl jedino odiučuje, francusko-englesko-američku slolro dotttnnu ideologiju sa svima njeuim mudrovaitlirna i Izvrtavaujima, prikazujući je kao nekom vrstom svjetske refigije. A što su u toku posljednjih go-

- PODLISTAK Wih. Sretenović: Roditeljski grijeh. Što god ima sela u atašoj kitnjastoj Poccritti, ni jedno se ne može barabaTiti sa našim selom. Nije to, da se čotvjeku samo čini, nego je baš tako. Idl, obidji svu Pocerinu, pa kad to učiniš, «tani. metui rufku na srce, ,pa ako ne irekneš: e, što jest, jest, L. je odvojilo od ostalih sela, cvo tu sam najtanji. Nije ušoreno, kao lljepa sela maovanSka, ali tilje opet nl raštrkano... Iznad samog seJa, nadvio 'se gorostasnl 1 ponosifci Oer, sa kojim se u 4jepotu nađmeću s jedne strane Vlašić, a is druge Vldojevica. — Često, kad .se usred ljetne žege nebo natušti, a ja stanean na kućni prag, ,pa pogledam u zamračeMi Cer, lijepo mi izgleda, da je tu, u našem potezu, da g,a jnotgu gotoyo rukom dohvatiti. Poelnožje njego[vo. čas ravno, čas brežuljkasfco, okitili su naši i ostalib sela rodhi vinogradi, sve dok se talasasti brežuljci, malo po jnalo ne izgube i pred očima ti ne pukne prostrana ravan, koja se jedinl #a pitomom i nedogledtioin Mačvom... Skoro sreditnom sela, kao jezik plaina, pružila se i vijuga rijeka, koja nočlnie na Ceru. pa pošto pirodje naše

BEOGRAD, četvrtak 25. aprlla 1918.

Teški engleski poraz pred Zeebrfigge-om. Sporazumne države boje se nove ofenzive središnjih vlasti.

dina dijelom više okivall vlastite narode lancima neslobode, tiin su glasnije iznosill svljetu sivoje lažljive doktrine. Svojom su sviretpom diktaturom odavno već bll prevazlšli sve, što do sada pamtl istorija u pogledu sputavanja narodne volje za ljubav častoljublja pojedinaca, odavno već pojedinac sam po sebi ne znači ništa u državi, odavno su liudi d la Clćman* ceau i Lloyd George bili postall ttrani, koji su bacaM u zasjenak i same najsamovoijnije rimske imperatore sve to Im nije smetalo, da svoje brutalne gestove uljepšavaju izlapjelim frazama i da tako još ismijevaju narode, nad kojima su izvršili nasiije. Za ovo je najočigledtaiiji i najdrastičniji primjer Učnost blvšeg profesora harvardskog‘ univerziteta, Woodrow Wilson. Kada je on sa svom sdom, kojom raspolažu Sjedinjene Države stupio u svjetski rat, iz njegovih se usta nije čulo drugo nego emfatički usklik: sloboda! On je litio predstaviiiti svijetu, kao da gradjani Sjedinjenih Država ne mogu mirno otrpiti sramotu, koju itn je tobož nanijela Njemačka, pa je na cijeloj linijl propovijedao mržnju protiv ,,dindušmauina slpbode“. U stvari je i>ak več u ono vrijeme svak mogao 'opaziti, da je on borbu evropskih naroda za opstanak smatrao isključivo ogromnotn berzanskom spekulacijom, iz koje je mltslio da izvuče što je moguče veću korist. Več sam taj postupak pred'stavlijao je prevaru nad čovječanstvom i .skrnavljenje uzvišenoga pojma o slobodi. Docnije, kada su njegovi saveznicl u Evropi sve uporaije stalf tražiti i iijcgovu praktičnu pomoć, on je poslije ove prve obtnane izvršio još jeichnt prevaru, i to nad vlastitim sunarodnicima. Ostavljajući ih u vjerovanju, da omi tegobe vojne obaveze imaju da snose jedino u cilju da se uništi četvorni savez, on je prikupio sVu snagu Sjedinjenilt Država, da bi mu u stvari poslužila za postizavanje nekih đrugih, daljih ciljeva. Već prije svjetskoga rata sje'verno-američkom imperijaiitzmu prijetio je slom, jer su protiv njega ustajali Japan, trl najveće Južne američke države, — i to Argenfcima, Brazillja i Chile, — kao i Meksiko. No narod Sjedinjenih Država nikada ne bi pristao da se bori protiv rečenih država, a ta je borba opet bila krajnja logična konsekveucija Wilsonovog imperijalizma. Naime samo vladinom diktaturom za vrijerhe rata mogao se narod Sjedinjenih Država natjerati da pristane, da se iz njegove sredine a na račun njegove slobode stvara jaka vojnička sila, — kao god što su Engieiska i Japan silotn okolnosti ne samo morali dopustlti već čak I želiti jačanje svoga saveznika sa one strane okeana, koje inače samo po sebi zagrožava interese tih sila. Otuda sada tt titn dvjema državama več opažaju, da ih je njiho | v r ' prijatelj prevario. Njihovi državniei, koji sti i sami prevarili svoje narodc, osjećaju sve posljedice rada, kojim je američka rat-

na I trgovačka flota postala gospodarem mora, pa netnaju ktul nego da se toine onako preko srca kiselo nasmiju. A sve se to radi pod 1 ntaskom siobode. Ta Wi)fson je baš sada uputio svoje vojničke službenike, da pripreme mobilizaciju sviju sposobnih IJudi od sedamnaest do pedeset godina, pa je time isto onako priiitegao svu rađnu snagu Sjedinjenlh Država kao što je to več prije njega tt Engleskoj učinio Lioyd George. Wilsonu je ' sudbina dodijeiiiila ulogu. da u prividnoi borbi protiv neslobode militarizuje slobodu t stavl je. u službu ciljeva, ikojf su od istitnske slobode isto toliko ttdaljene kao zemlja od mjeseca.

Pregovori s Rmnuniskom. (Naročltl brzojav „BeoKradsk'li Novina") Beč, 24. aprila. OdJazak odijelitog predstojnika dr. Gratža u Bukurešt, gdje su modjutim komisije đovršile pretliodne radove za zaključenje privrednili ugovora, potvrdjuje neiistinitost vijesti, da su pregovori s Riimunjskom zastali. U dobro obaviještenim krugo'vima se očekuje, da će pregovori biti u kratkom vremenu okončani. (Naiočiti brzouav „Beogradskih Novtaa“.) 1 Berlin. 24. aprila. Državni tajnik ipi, K u it 1 m a n n O'tpittov.aće kirajem ove nedjelje s barunom Burianom u Bukurešt radi produženja pregovora o rniru. Zbog toga se posjeta baruna Buriana n Bcrliou, koja je bila u izgledu, odlaže zat ne* što kasnije vrijemc Rumunjska poslije sađašnjeg iskušenja. Margbiioman o upropastiteiju Ruuiunjske Bratianu-u, variiivoj poiitici sporazumnih sila i o btadućoj vezl sa središnjlm vlastima. Kb. Berlin, 24. apriia. Rumunjski ministar predsjcdnik' Marghiloman se razgovarao s bukureškim dopisnikom ,,V o s s i sche Zeliit un g“-a, pa mu je izmedju ostalog rekao: Nije prazan govor, kad se u rumunjskoj štatnpi govori, da se nadmašniji dio stanovništva odr i če Bratiano'vie 'politike. I sama okolnost, što zahtjev, da se Bratianu stavi pod optužbu, postaje svc glasniji, govori rječito o obrtu tt mišljenju. Pril'ike će, produžio je Marghiioman, biti u Rttinunjskoj u budttće sa svinj drukčije. Pri prmanju dužhostl 6n je postavio trl uslova, koji su odobrenl: 1. Da se komora poslije zakijučenja mira odmah raspusfci'. 2. Da sc mora stvoriti novo nezavistto, politički nezaraženo činovničko tijelo, kojc ne će biti pristupačno potiitičkim privatnim interesima i korupciji. k Da on, ako bi nova komora stavila Bratiana pod opttižbu, ne bi Uod krune nailazio mikalcav otpor. Ml Bratiana ne niožetno prosto

prognati. Bratianu zna vrlo dobro šta ga čeka. Ako želi svojevoljno napustlti zemiju, ne stoji mu niko na putu. Ostane li ovdje, onda rnora primiti ma sebe sve posJjedlce. U ostalom će se dobro učinitii, ako se budući utjecaj Bratianov ne precijeni. VI u ostalom imate na istoku mir s državama, koje još niisti sa svkn obrazovane. U Rumunjskoj imate mir sa jednotn ustavnom državom, koja za provodjenje uslova o miru daje sa svitn drugu podlogu. Pod tim okolnostima tnora zaključenje mira s Rtimunjskom izazvatl sa svim drugib utisak u krugovitna sporazumniit sila, nego li onaj, zakljtičen sa istočnim državama. Primjećujete Lii vi u Rmmtnjskoj kakvo neprijateljsko raspotoženje pretna Njemačkoj? Jeste li čuli, da je za 1 i pol godittu dana okupacije ubijen u Rttmunjskoj i jedam njemački vojnlk :'Ii da mu je kakva uvreda učinjena? R ttmunjski je narod uvidio^ č e m u s e i tn a n a d a t i o d p o 1 i t ke sporazumnih sila. Rum ti n j s k a t e ž i z a m i r o m i I a k š e ce se naći u novim prilikam a n e g o 1 i š t o s e m i s 1 i. Iz ovog rata postače nova Rumunjska. Novom poretku pritagodiće se i Rutnunjska, koja je, pošto se Rusija ne ubraja više ti velike sile, po sebi upućena na tijesnu veztt sa sredlišnjim vlastima. Odlučni dani na zapađu. Silni neprijateljski gnbici. — Njemačka ofenziva nlie zastala. — Pred austro-iiBarskom ofenzivom protiv Jtallje. (Naročttl brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 24 aprila. General A r d e n je objavio u „Berliner Tageblatt“-u poduži članak o ratnom položaju: On piŠe: Njetnački izvještaji cijene krvave gubiitke naših neprijatelja od 21. marta do 5. aprila na pola milijuna, Taj brcd izgleda tako ttžasan, đa je u pmd mafi primljen sa izvjesnom sumnjom. Ali pouzdana lica, koja se nalaze u prvim luijama, javljaju, da stt samo u tnartu na pikardijskam i flandrijskotn bojištu njemačke čete p o k o p a 1-c 300.000 n e p r i j a t e 1 j s k i h 1 j e š e v a. Ako tome pridodamo oko 120.000 zarobljenika, ortđa imaino pred sobom gubitke, koje neprijatelj ne može tako brzo popuniti. Nj em ački su gubici b ili nesrazmjerno manji Iz razumljivih ttzroka broj nije saopšten, ali se može utvrditi, da su naši gubici umjereni. To u ptvom redu dolazi otuda, što glavna vojna uprajva štedljivo postlipa s Ijudskim materijaloni, u drugora redu, što su naši vojnici odiičtio rntttičk'i izvježbani. O ratnom položaju Arden piše: Posljednjih dana je na zapaditO'm frontu nastala ponovo počivka. To je izazvalo mnogostrano mišljenje. kao da je njemačka ofenziva zastala. Tonte nasuprot se mora obratitl pažnja na uspjelte Niijemaca u posljednjim borbama, kao i na njihov

1 još ne'ka drtiga sela, gubi se taino u prostranoj mačvanskoj ravni... Pored rljeke. Ibaš kod velikog ltrasfcas našeg zapisa, nalazi se seoslko igralište. Tu je nedjeljom i svečanikom krš od mladcžii... Malo niže igrališta, spram velike, Joclćeve livade, nastaju u rijecl vtrovi. Oko njih je poredano veiiko. kao sinija plosnafco i okruglo kanienje. To je naše seosko bjelilo. Tu ćeš Ijeti. svakog dana, naći po nekoliko bjelilja. Pogtedaš samo, a ono sc pružilo po dvadleset krpa postava po zelenoj ritdinl. A odma tu. u gustoj hladoviui nnirisnih lipa i gianatlh lirastova, sklonile se cure pa pletu. Radeći, one se razgovaraju, šalc, zadirkuju I pjcvaju. čekajući doik se platno na suncu osuši, pa da ga opet kvase, pratljačotn lupaju i na novo prostini da se sušL Mcdju injima je Gbično i poi koja snašica. koja im u povjerenju priča svoje dogadjaje. Tako su tu, preko cijelog Jjeta. čuje samo pljesaik pratljača, veseo kiikot i umiijate pjesme naših djevojaka. A već da je naše selo bilo bogato djevojkaima, to ne treba ni spominjatL Nego, aiko boćemo pravo, nl nama momcima nlje tnane. Istinu ,vam kažerm iz našeg je seia uvijek po tnekoliko gardflsfcai u kraljevotj gardi. AJeo žefiš saimo da vidiš naše momke i djevojke, a ti izidji nedjeljom kod zapisa. pa stoj 1 gledad. Cisto tt

poraste srce o*d neke miUne, lcad pogledaš onaj vijenac ispletcn od momaka i djevojaka. Nigdje opet neina', činl tni se, većeg i ljepšeg sabora, nego što je o našioj ptroslavi ’o caru Kostadinu i carid Jeieni. Što vam se tu oatda slegne naroda, mani se! Nego. kad spotncnuli sabor, ako hoćetd, baš da vam nešto ispriča'm: Ele, dan po dan. pa dodje i car Kostadim. To je bilo .ioš onc goditic, kad će me babo u jesea oženiti. Do podne, malo ako prevalilo, izvršismo po božjem zakonu. Te sam godine, prvi put, .kad su krstonoše lKtšle. nosio na litiji barjaJc, sa slikom naših svetitelja. Niko. čini mi se, rtije bio od mene ondia srečniji. Nikada, čini mi se. nijesam veselije pjevao trapar svetiteljima, koji sam još iz škole do'bro upamtio... Poslije podii'C, skže se natrod cnkvi, Na jednoj stratii naše portc nasta igra, na dntgoj pijanka. Igrao sain, kao da sam krilat stekaa A ona, moja Jelena, samo me gleda, pa čisto joadlainL Svaku igru igrao saim do nje. U neke ostavih kolo. pa podjoh tatmo medju Ijude. Nijcsam bio sustao, ne bih šale ostavio kolo. da nijesam htjeo fce'raiti inad Jelemi. Ne znain sada, pošto mi je glava na ramenirna, Šta je omda bilo, teflc znam, da sam so na nju maijutio, pa ostavih 1 nju i kolo.- Sjećatm se, lcaiko

mi je onda bilo i milo i žao. Pogledatn je kradom. a ona stala nevesela kraj kola, pa 1 samo što nijo zaplakala. Bio satn inajet, iittriznajent. Ali, mije mi ona men! ostala dužna, posiije pošto smo se već uzeli, • Tatnan ju podu'oh iz kola. a sretnenr ptijaitejj Nittlka, oca naše smaše Nikolije, 'koja je prije dvijc-tri godino dovedena za moga starijcga brata. Rrijatclju se već dosad'iio sicdrti tamo za sofroin. pa pošao da vidi. šta ml mladež ovatno radinro. I — Jesi ii susi'o? — upita ott. — I nisam," vala, prijatelju, . velitn. — I ne treba, i ne ireba. — dodaje šaleći se. — Igraj dok si mlud. Kad osta'riš ‘vako ko ja, i dia ‘oćeš ne može se. — Igram, vaJa, prijatelju, — odgovorih mu. a krišom pogledah na Jelenu. U tomc, tamo za sofrom jekttu ćentane. Vasa razvuče onu pjesmu: „Dvoje su se zavoljeli mladi: Omer nromee, Mejrima djevojka, i U proljeće, kad im cvjeta cv'jeće, Kad im cvjeta zumbul 1 kajranfil.. Na prvi glas ove pjesme, priiatelj Ninlco se trže. Stade kao ukopan. Ruka njegova, koja je bila još u modoj rucL lako zadrhta. Bijah se gotovo uplašio.

Godina IV.

strategijski j>oIožaj, lcoji je upravo sja-< jan. Zaipetost, s kojoin cio svijet očekuje veUot dratnu, biće idućih dana j o š i v e ć a, k a d i n a t a 1 i j a nskom bojištu otpočnu borbe, Ne može se oporeći, da njentački narod s puno jx>uzdanja ali i s pojmljivittt nestrpljenjem očekuje jx>novno oživljavattje tamošnjih borbi, .ier nikad nijo bio tako povoljan trenutak za otpočinjanje austro-ugarske ofenzive, kao što je sad. Unlštene engleske brigade. Kb. Berlin, 24. aprila. Listovi javljaju dalje o t e š k i m engieskim gublcima. KckH Nieuwe Kerke teško su stradale engleske brigade br. 178. 1 176. kao f 59. divizija. Artiljerija 59. dlviz i j e s vja j e b e z o s t a t k a u n ištena. Ukupni gttbici spomenutiR bnigada tako su veliki, da su se ov® morale skoro sasvim preudesiti. Tako se na pr. puk N a 11 s a i D e r b y -a' iz 178. brigade vratio samo sa 3.') 1 j u d I. Dopuna ovih brigada sastojaia se većiin dijelom iz nedovoljtto izučeniit -18-godišnjih vojnika. 19. divizijal pretrpjela je od njemačke artiljerijske vatre užasne gubitke. Svi putevf za povlačenje bili su pod tolikom ttjemačkom vatrom, da se danima nij® mogla donijefci ishrana. U odsjeku kodl Meesena su 57. i 58. brigada s k o r o sasvim uništene. Od jcdne čete' vratila su se samo 2 č o v j e k a. Ove' obadvije brigade su 13. aprila tnladom dopunotn fcek donekle jjopuujene i ve’Ć u veče istog dana poslate oko 2 km* istočno od brda Remmela. Engleskl strah. Koln, 24. aprila. 1 Kako „Kolnische Ze!tung“ javlja, etigleska štampa odjekitje od ttzvika stralia zbog uadiranja Nijematca, čiji će fcopovi uskoro doprijcti đo obalskih čevratija Engleske. ,,D a i 1 y M a i 1“ veli, da samo najveći napori mogu spasti pristaništa' kanala, čiji će gubitak presjeći ne santo vezu sa Francuskom, nego će datf još i bazu podmornicama i letilicama, Lord N e w t o n izjavljujie, da je jx>ložaj tako ozbiljan, daseriječima ne može opisati. Jedan listić poziva pariamenat, da najuri vla"du, koja pušta da njene vlastlte ]xx< grješke narođ plaća svojom krvlju. Frattcitski respekt pred Ludendorffom. — Njihove nade I samoobtnan.uvan.ia. Rotterdam, 24. aprila. ,,N i e u w e • Q o u r a n t“ javlja \i Parisa: Ludendorff izgteda, da sve člni — kako se u Parisu mfeli — samo da bi prevario vodst\ r o sporazumnih sila. Zato je stavio na frontu od Nieuporta dlo Verduna u pokret nebrojenC' baterije. Foch je medjutiim na oprezu, te će izvjesno doznati neprijateljske namjerc. Nijesu još poznati mjesto f vrijeirte nove njemačke ofenzive, alf je vođstvo sporazumniilt sila spremno za svaku eVentualnost, znajući, da je jx>četak nove ofenzive samo pitanje od nekoliko dana. Zabrana pisaiua s fraucuskog frouta. Berlin, 24. atpnila. , Sa Svafcarsfce granice se jatvlja: ..Petit Parisien“ piše: U svim francuskim porodicama, koje iimaju vojnike na frontu, viada veiiko uznemirenje, ier one od kalco je otpočelai njeJa osjetih. kako rnu ruka, malo po irtalo postajaše sve hladinija i hlad'nija. — Prijatelj Ninko, šta ti )e? viknuh uplašeno. On me pogleda. Pogled nui taj btjaše Jiekako ueobičan, čudan, gotovo strašan. Cljelo mu se lioe preobrazilo. Starački se obrazi zarumeulše. Usttiice se satne micaiiu, gotovo igrahu. U krajevinta očiju sikupljaim se sutze, dok, maJo po malo, ne potekoše niz zbrčkane obraze. — Šta ti je, pr.ijateJju? — zapitah ponovo. On jedva prošaputa: — Ništa, ništa, prijat'ejju, — a gias niu jo đrhtaio. — Pa šta ti bi tako od jedanput?i — Ništa velim ti!... Ova pjesma.., — Šta pjesma? — Ne zuaš ti, prijatelj Ješo, još si dijete ... Nego i zaiaš .., Mogu ti baš lcazati... Vidiš prijatclju, ovu pjesmtt ne moigu nikad slušati, a Jcad je čuje'm. ona me rastuži, raštuži toliko, da s# poslije ’jedva povratim. — A što prijatelju ? — rdkoit začudjena — Davno je to bilo, poče on ... Nego hajdemo sjesti na onu rudinu, tamo smo sami, pa ću ti isprlča'tL Kad sje'diosmo on otpoče: — Davno je to bilo, kažem ti. U. našem selu bijaše nekl MUoje. Bito ja