Beogradske novine

r

Petak BEOGRADSKE NOVINE

Broj 181. viSna voda njima oticatj. Dt M ti jarlco. vi ne zatrpaju zemljom valja. gdje ima u blizini gone, uzeti tri talpe, jednu položiti ua dno, a đrugo dve nad njom postaviti u obliku sljemena, Tek tađa 8« pokriva jarak zemljom. Položaj s’jemena može bi'.i i u pravilnom) i u obmutom rasporedu postavljen. Može se upotrijebiti i pločasto kamenje, klado i granj*. Ovo posljednjo povcžo ee u snopljo, pa se jedan snop položi na dno jarkft, a dva povrb njega, ali tako da vođa ima kuda proticali. U kultumijim zemliama u jarkovima se postavljaju naroCite cijevi, od pecene zemlje. Ma da ovaj postupak izariva većc rasliode, ipak jo on" probitačniji, jer su odvodnico za isušivaiije dugotrajne. '*= Koliko se blaga zakialo u Ilrvatskcd godine 1916.? U godini 1916. zaklano je: u županl;!: govcda teladi: ovaca: svinja: Modruš.-riječ. 2964 5255 157 6593 Bjelovar.-križ. 8451 4926 2244 22924 Zagrebačkoi 2909 5419 9735 965 iVirovitičkoj 1332 1428 779 2773 Ličko-krbav. 2343 3135 11763 960 Varaždinskoj 1944 1211 — 2193 Srijemskoj 1462 1560 5646 10264 Požeškoj 3129 2444 1650 4223 U Zragrebu 7821 11302 3905 32233 u Varaždinu 1310 2013 141 2440 U Osijeku 3230 2081 2265 9232 U Zemunu 148 240 1675 992

Ukupno 37043 41014 39956 95791 God. 1915. 60978 43331 70193 98502 Gođ. 1914. 82440 75490 66310 161699 Osim toga zaklano je u gradovima Zagrebu, Varaždinu i Osijeku u godini 1916. ukupuo 1064 konja, dok je godiue 1915. zaklano samo 145 konja. Ođ aaklane s.toke izveženo je 17 goveda. 1726 teliča i 126 komada svinja, dok uveženo nije ništa. Prema tome zaklano je u godini 1916. ukupno 219 hlljada i 511 komada stoke, dok je u godini 1915. zaklano ukupno 277.885 komada h godine 1914. ukupno 392.528 komada.

Književni prijegSed „Hrvatska smotra“ (Kroatisehe Runđschau). Dobili smo 5. svesku ovog u njeinaekom jeziku uredjivanog lista sa jovom sadržinom: Nacijonalna strukJura naše Monarhije i dinastije, inaksimalni Vrogram: piše dr. Fran Milobar, Jcralj. univ. profesor, Zagreb. — Pobjtićki zemijopis hrvatskih zemalja: od dra Ive Pilara, Sarajevo. — Hrvatska, Srbija, Crna Gora: od dra Milana Ko.vačevića, Zagreb. — Jedna krasna knjiga; profesor Pharos: Parnica protiv sarajevskih atentatora. izdanje R. pl. Deckera, Beriin; piše Otto Szlavik, Zagreb. — Feuilleton: Štampa: Jedna sunmjiva jugoslovenska pohvala, Daljnacija i Talijani, K putovaiiju Njegovog Veličanstva, Zadovoljstvo ,,emigranata 11 . Jugoslovensko-talijanski teritorijalni probiem, Odgovor hrvatskog naroda grofu Czerninu, „Sporazum sa Hrvatskom“. — Kronika: Jedan pohtički prebjeglica: piše prof. dr. Josip Pazman, Zagreb. — Hrvatskl sabor. Rad regnikoiarnih deputacija. — >,Hrvatska Smotra“ izlazi u Zagrebu dvaput mjesečno u sveskama po K 1.50. Godišnja pretplata je K 28.—, a polugodišnja K 15. Pabi rci ZELENI SUNCOBRAN. Pričao mi je jednom moj prijatelj pokojni S. ovo: „Kad ine kakav gospodin pita, da li da Vam dekianiujem svoje pesme, ja mu onda kažem, da sam strastan prijatelj đeklamacija, — tako bar ve!i jedan dobričina Nemac. Kad me kakva dama pita, da ii da •peva, ja joj onda kažem, da sam prosto očaran, kad čujem žensku da peva. Kad me koji moj prijatelj pita, da li da ide na svoj ,,sastanak“ (naravno sa ženskom osobom), ja mu onda kažem, da ništa na svetu nije prešnije, nego ići na sastanak. Sastanak je kažem ja — i moj ideal. A kad me taj prijatelj čak pita i <3a li da se oženi, ja onda kažem, najbolje je, da odmah sam idem po sveŠtcnika. Oni me svi vole, i gospodin, I đama, i moj prijatelj. A da sam kazao onom gospodinu, da me od deklainacije uhvate grčevi, on bi mi ipak deklamovao svoje pesnie. Da sain kazao onoj daini: Ah, moJim lepo, ja više volim vergl, ona bi mi ipak pevala. Da sam kazao prijatelju: ,,Za ime Boga, čoveče! Pa ti srljaš u propast“, on bi ipak otišao na sastanak i ipak bi se oženio. E, pa dakle?! Jedna moja prijateljica hoće da kupi zelen suncobran. Ali je tu i jedan Ijubičast, kojl takodjc nije Još. Ona me pita, da li da uiznie zeleni suncobran ili da uzme onaj drugi, ljublčasti? Ja joj kažem da uzme zeieni. A zašto baš zeieni? Zar ne viidite, da je Ijubičasti prosto divan?. Ja odgovorim: — Zeleni mi se bolje dopada. Ona je Ijutlta:

— Nije merodavno šta se Vama đopada. Nečcte vuljda Vi nositi zelen suncobran. Ja joj ravnodušno odgovorim, da ne ću nositi nl Ijublčast suncobran. Qna lupne nožicom: — Hiela bih da znam, zašto ml kudite ljubičasti suncobran? Ova odlučnost učini ine nesigurnlm. Hteo sam da popravim svoju pogrešku, pa joj rekoh galantno: — Bezuslovno uzmite ljubičasti suncobran. On Vam stojl mnogo bolje. Zelenl čini, da boja lica izgleda rdjavol — Vidim, da se baš ništa ne razumete, gospodine. Uzeću ipak zeleni! • Znam ja to ...! Kada te neko pita za savet: Da li da deklamujem? Da li da pevam? Da li da idem na sastanak? Da li da se ženiin? Da li da uzmem zeleni suncobran? Onda mu reci: D<\! i na svaki način ostani pri tom, makar te kušali i ljubičastim suncobranom! Ili si inače nernogtićan za društvo. Jer treba da znaš: on će ipak deklamovati, ona će ipak pevati, on će ipak otići na sastanak i ipak se oženiti, a ona će ipak uzeti zeleni suncobran, jer to je već odavno uvrteia sebi u giavu. I to će biti baš zato, što si baš ti protivu toga, iz prkosa prema tebi, i zato, što se najzad zna, da si ti pritvoran prijatelj, zavidijivac, pakosnik' i džandrljivko, — čovek, koji hoče drugome da kvari uživanje, rdjav prijatelj! O znam ja to! M—.

A. Grin: DAN ODMAZDE (Nastavak). „Razumije se, da taj sanduk ne može ostati ovdje“, reče on, vračajući djevojci kijuč, „poniiećemo ga sa sobom“. „Nisam nikad ništa znala o tome, šta ima u ovom sanduku. Tek dva dana po odlasku svoga oca otvorila sam ga. Čim on ostavlja toliki novac, znači da se ne misli skoro vraćati, jel‘ te da je tako.“ Stanhope je u sebi mislio da to znači, da ie njen otac otišao u smrt, aii nije glasno izrekao tu svoju bojazan. Na protiv, umirio je, uvjeravajući je, da je to m'en otac ostavio da joj se nadje za slučaj, da bi se on duže vremena zadržao. Ona mu to drage volje povjerova i Stanhope se tom prilikom uvjeri, kofiko je ljubavi i poštovania ona gajila prema svome ocu ma da je nje-> gov život bro obavijen toiikim zago-i netnim tainarna. ^ »Razumije se“. uzviknu ona, ,,takav je on uvijek bio. Stalno se toliko brinuo i starao za rnene, nikada nije dopuštao, da budem bez čega bilo. Ja pak nisam ni slutiia. d ; a smo mi toliko bogati. Onaj rošavi čovjek pak zna za to, možsd'a bi se mogao vratiti, pa onda?“ „Onda neće više zateći ni vas, ni sanduk. Poslaću po kola“. ,,A ako bi mi se vratio otac?“ „Onda ćemo se već postarati, <ia on sazna, gdj© se naiazite. Odvesču vas kod gdje. White; ona je dobra i ljubazna, pa će te joj biti dobrodošli“. Mary iznenada preblijede kao smrt. Izgiedalo je kao da će pasti u nesvijest. Sta joj to bi? Mislio je u sebi Stanhope, vaijda joj je laknulo pri pomisli, da će sađa biti u sigumosti? On je htjede pridržati rukaraa. ali ona mu ne dade. „Kcd gdje. \Vhite?“ promuca ona. Kod vaše supruge?" Stanhopea kao da uhvati vrtoglavica. Dakle zato ga je gdjica. Grazia tako čudno gledaia! Mary ga je volila, nije više bila dijete; bila jc upoznala svoje srce. 10. Olava. „Bože sačuvaj", uzviknu Stanhope, čim se maio bio pribrao, ,,ta ja nisarn ženien. Mlada udovica moga pokojnoga oca od prilike je vaših godina. Ona više može učiniti za vas nego što mogu ja. Pristajete li da vas odvedem k njoj?“ Stanhope opazi, kako joi pri tim njegovim riječima zasjaše oči i kako se njeni blijedi obrazi opet zarumeniše, pa se s bolom u duši sjeti posljednje očcve poruke. Pošto je ona rekia da pristaje da podje sa njim, Stanhope širom otvorj vrata. „Hoću da kažem nađzornici kuće, da odlazimo, vi pakujte kufcre. Jestc li joj još što dužni, iii je sve plaćeno?" ,,Po njenom zahtjevu isplatila sam juče gdj. Bro\vn kiriju za tri mjcseca u naprijed“. „Tim boIJe, ali što se tiče očevih Itnjiga i aparata. to ćc te ili za sada ipak morati ostaviti ovdje. A i ključ od stana moramo naravno dati gdji. Brown“. Mary stade još kratko vrijenre oklijevati; - borila se sa svojom savješću; ali njen sretni osmejak l suyiše je jasno pokazivao, kolilco radp se pokoravala zahtjevima svoga prijateija, kojemu Je vjerovala svim srcem. Čim Je Mary bila otišia u arugu sobu, Stanhope htjede da ode do nadzornika kuće, no Iznenada zastade i stadc prisluškivati. Bio je začuo neki šum, all taj šum nije doplrao iz sobe, u kojoj je Mary pakovaia svoje stvari; a nUe to bio ni poluglasni razgovor.

koji se dotle s vremena na vrijeme mo ■ gao čuti iz susjedne sobe. čim bi on prislušnuo, šum jc odmah prestajao... sada ponova nešto začu... Stanhope više nije nl najmanje sumniao, da to neko polako na prstima priiazi vratima. Dugo je potrajalo, dok je nepoznatl stigao do vrata, toliko je polako 1 obazrivo hodao. Ko li se to tako dockan u veče muvao po kući? Stanhope nehotice pomisli na onog rošavog čovjeka. Ko zna, mozda će za koji trenutgk gledati u oči ledinog čovjeka, koji bl ga mogao obavjestiti o pravim uzrocima smrti njegovoga oca. Nepoznati mora da je bio već stigao do samih vrata, jer ga je Stanhope već čuo kako diše — pa ipak nikako da udje u sobu. Najzad Stanhope više ue mogade savladati svoju radoznalost, pa brzo otvori vrata i pogleda ko Je. On opazi čovjeka koji plašljivo stunku natrag, ali to nije bio onaj rošavL Bio je to neki čovjek blijedoga lica, velikih obrva, pod kojima su oči oštrim pogledom piliile u njega, a fine usne drhtale od mzbudjenja. Nepoznati je nosio na glavi šešir sa velikirn obodom, a bio je obavijen u neki široki gornji kaput, prelco čije je kragne padala dugačka kovrčasta smedja kosa, po kojoj se mogio vidjeti da Je taj čovjek nmogo miadji nego što izgleda po njegovom izrazu lica. Ko li ie bio taj čovjek? Stanhope nije sumnjao. daje to bio sam g. Dalton. Stoga se učtivo pokloni i taman mu je htio objasniti zašto je došao u njegov stan, kada sc onaj uspravi I zapita ga nepovjerliivim glasom, ma da se po tonu kojiin je govorio, mogio poznati, da mu je nešto laknulo: »Ko ste vi gospodine? Šta tražite vi u mom stanu? Odje mi je ćerka?“ „Ako ste vi g. Dalton, kao što predstavljam, onda dopustite mi da vas izvjestinr, da se vaša kći baš sprema đa ode da potraži zaštitu kod jedne gospodje, pošto se nije nadala tako skorom vašem povratku. Sada će naravno odustati od te namjere." I poslije ovog odgovora nikako nije izčezavalo starčevo nepovjerenje. On brzo udje u sobu, a dok je zatvarao vrata za sobom stade se naglo obazirati na sve strane, pri čemu je naročito zađržao pogled na onoj zavjesi što je zaklanjala mašinu i na kuferu, što ga je Stanhope bio otvarao. Zatim je ozbiljnim pogledom rnjerio stasitog i otinenog mladog čovjeka, što ga je bio zatekao u stanu. ,,Od kuda se to vi interesuiete za cijelu ovu stvar“ zapita on oštrim tonom. „Upoznao sam se sa gdjicom. Daltonovom u Bay-Ridge-u,“ odgovori on, ,,ali nisam naročito došao ovamo, da bih se našao sa njome; inrao sam u ovoj kući drugoga posla, pa smo se sasvim slučajrio vidjeli. Pošto sam u toku razgovora saznao, u kakvom se teškom ipoložaju nalazi vaša kći, to 9am smatrao za đužnost, da joj priteknem u pomoć.“ Ton, kojim je govorio Stanhope i u opšte cijelo njegovo držanje ulivali su Marynom ocu toliko povjerenja, da on nije više sumnjao, da taj čovjek nije došao u nečasnoj namjeri. „Mnogo vam zahvaljujem na tome,“ odsječno mu odgovori Dalton; „ali, kao što vidite, mojoj ćerci sada više nije potreban zaštitnik. Oua ovdje ne nrože primati nikakve posjete; stoga se preporučujem...“ Stanhope se pokloni i' rnaši se šešira. „Izvinite me molim vas kod gdjice. Evansove — pardon," promuca on i pocrveni, ,,pođ tim mi je imenom predstavljena u Bay-Rige-u.“ ,,To joj je pravo prezime; smatrajte, da nikada drugoga prezimena nije ni imala. Ona pripada višeim društvenom krugu, pa stoga žeiim, da se ona naziva Dalton, đokle god budemo stanovali u ovoj knći.“ ,,Za mene će ona uvijek biti samo gdjica. Evansova,“ uzviknu Stanhope, Starac stade nemirno šetati tamoamo po sobi. „Gospodine, ja vas nisam ni pitao za imc“, rečo Staaihopou, ,,i to zalo stx> sa ovim pozuanstvom u Svdkom slučaju rao. rate prckinub’; no prćti’.odno liih litio 'đa vas umoMm, to jest ako stanujete u NcwYorku, ako bi se ikada još koji piit slučajno sreli sa inojom (*rkom, da smatratc da vam je poLpuno nepoznata“. Stanhope jo loliko bio zbunjcn ovim starčevim neočekivanim zahtjevom, da nijo htio odmah ni da mu odgovori. Ta zar nije možda baš i za mcne najbolje, mišlio je on u sebi, ako nikada više u živou ne naadjem na Mary ? Ona ni u kom slučaju nijo mogla bili njagova; rijegova jo životna sreća bi’a razorena, ali je bio ugrožen i njen duševni mir — to je on jasno bio osjetio za ono kralko vrijemo što jo na svoju najveću sreću bio provco pored rijo. Jeđini jo spas bio u tomc, da se od njo za navijek rastavi. No on ipak nikako nijo rnogao da izgovori tu strašnu rijcč, a da bez oproštaja odo od rije. „Hoću da učinim, što želi(e“, rečo on najzad, gledajući čvrsto u o'či siarca, koji je drhćući kao prut stajao pređ njimo, „samo dopuštibe mi još, da kažern gospodjiri Evansovoj, da so.no po svojoj voIji, nego po zahtjovu ojenog oca moram za uvijek rastaii od njo“. „Nije potrebno“, uzviknu Dalton, ,,ja ću sam!...“ starac zastađo i tržo se. Tog ea 8e momenta bila otvorila vrala od su8jedne sobe i Mary ulete u nju i obisrm

17. ntajt 1918. 8« sa rađosnim usklikom 1 „Oće, oče moj 1 * starcu oko vrata. Stanhope još ]ednwn tužno pogleda ljubljenn djevojku. „Gdjice Evansova“, reće on prigušenim glaeom, „kao šfco vidim, moje vam usTugo nisru više potrobne. Kađ buđem otišao, zapitajte, molim vas,. oca zašto sarn morao toliko iznenada olići i zašto se od sada više irikada ne snlijemo vičljeti, kao da se nikada nismo ni poznavali 1 *. Taman je htio napustiti sobu kada mu u pola srditi, u pola strašljivi Uzvik staroga Daltona dade povoda, da 8e još jedrom zaustavi na pragu. (Nastaviće se>.

Razne vi.jesti Rekordi minijature. Dok se u Evropi nadineće ko će da stvori nešto veče i gramdioznije; dokle se podižu zgrade više od Ajfelove kule, grade topovi od 50 cm. i superdrednoti, dotle Kinezi idu sve dublje i dublje u minijature. Najnovije je tako delo jedan rad, koji nije veći od običnog naprstka, a u njemu je smještena cijela — Ajfelova kula. Poznavaoci i jednog i drugog djela uvjeravaju, da nije ništa propušteoo s prave kule pri unošenju u minijaturu. Rad je trajao pune tri godine, što je dokaz velikog ktaeskog strpljenja. Mudrost slonova. U petrogradskom zvjerinjaku postojala su doskora dva mlada slona, koji su važili kao ljubimci tamošnje publike. Svako im je davao raznih ponuda, tako da je to išlo na štetu zdravlja ovih ljubimaca. Zbog toga uprava izda naredbu, da im niko ništa ne smije davati. Zabranu ispiše na jedrroj tabli i nju prikuje na kavez slonova. Ali, pošto se publika siabo obzirala na to, bude postavljeno naročito lice, koje je ukazivalo rukom na ’tabiu čim bi ko štogod pružio sionovima. Slonovi su to primijetili, ta zato omrznuše i tablu i onu ličnost pred njihovim kavezom. Njemu nism mogli ništa, jer im nije dolazio na domak, ali zato jedne noći suriama dohvatiše tablu i svu je noga^ ma izgaziše. Uprava je poslije toga napravila drugu tablu 1 postavila je malo dalje, van domašaja od ovih oštroumnih životinja. = Saonice od leda. Esktari se u mruogo slučajeva, u oskudlci drveta, služe saonicama koje prave cd leda. Uznru veliku santu leda, izautra jo izđube a spolja otešu kako treba, naprijed naprave rupu, kroz nju piovuku kajiš ili uže, učvrste ga i upregnu u saonice nekoliko pasa i onda preduzimaju čak i daleka putovanja po ledu. U unutrašnjost saona prostru dosta krzna, koje izoluje hladnoću u unutrašnjosti, što bi je proizveii duvarovi saonica u tolikoj mjeri, da se ne bi unutra inogio zbog nje opstati. SvemU nevolja uči čovjeka. =» Čudn! običaji. U nekim krajevima Afrike uzima se kao zarak velikog poštovanja, kad noko nekome okreno ledja. Na gomjim obalama Nila urodjenici ukazuju poštovanje jedan drugome na taj način, što jedan zine koliko više rnože, ali pred razjapljenim ustima drži dlan. Dragi mu na isti način odgovara. U drugiin krajevima, kad ncko hoće da dočeka sa poštovanjem, izlazi pred njeg.a ramljući na jeđnoj nozi. Kod neirih Cmaca najprijateljskiji jo pozdrav, kad jedan drugome duhne u Mce. A kod crruh Ošijuraca još je čudniji običaj. Kod njih kad se sretnu dva dobra prijatelja, onda jedan drugome — pijune u Mcel S a 1 a Glavna stvar. Gospodjica (pred jednom slik’om): — Divota!..^ Blago onom ko ta* ko šta može!... Šta je upravo najteže kod takve jedne slike?... S 1 i k a r: — Prodati je. * Jevtina vožnja. Jedan trgovac pridje žurno fijakeristi, pa ga zapita: — šta tražite. da me za pet minu<a odvezete na železničku stanicu? Fijakerist (zamišljeno): — Dva nova konja, gospodine! * Irna pogreške. G o s p o d j a A.: Kornad je bio vrlo dobar, ali je ipak imao jednu pogreškn. Pisac:.A kakvu to, gospodjo? Oospodja A.: Ta na listi stoj! da se radnja dešava u toku tri godine, a ona, medjutim, traie najviše trl meseca. P i s a c: E, a po čemu vi to zaključujete? Oospodja A.: Po čemu? Pa, Bože moj, gospodine, u celom komadu je sve ista služavka. M. • Oiuniac: Gospodine ravuatelju, ja žeiim imati u svim koniadima glavnu ulogu. Ravnatelj: Ja ću udovoljiti odtnah vašoj želji I imenujem vas šaptaocem moga pozorišta.

Strafla 3. Na raspravi upita sudac okrivljemka: Odakle vam otpiračL koji su kod vas pronadjeni? Okrivljenik (tužno): To mi je jedina uspomena od pokojnoga oca!. Otac uzme sina po prvi puta sa sobom u pozorište, gdje se je prikazivala jedna opereta. Za vrijeme prikazivanja opazi otac, gdje sin pravi uzao na žepnoj maramici. — Što radiš, Frane? — upita ga otac. — Uzao, da ne zaboravim melodiju « Generalu Pivarolesu odnio Je Tcfpovski metak nogu, pa ju je morao zamijeniti drvenom. No u bitci kod Neenvindena ođnese mu granata i tu drvenu nogu. — Luđjaci! — klikne ravnodušno general: — Zar ne znate, da imadern kod kućc u pripravi još šest drvenih nogu. ¥ Stranac (seljaku): Kakav je t<5 u vašem selu običaj, da su sva djeca sada u zimi bosa? Seljak: E, gospodine, kod nas se već takova rode! Poslijednje brzojavne vijesti ODJEK VLADARSKOG SASTANKA' U NJEMAČKOM GLAVNOM STANU U FRANCUSKOJ. Bern, 16. maja. Pariska ,,Humanite“ piše: Naša je vlada brutainim naeinom natjeraia habsburšku Monarhiju u naručaj Njemačke. Ona je mnogo tome doprinijeia, da se obje centralne sile ojačaju premda bi ih lako biio rastaviti. CAR NIKOLA U MOSKVI PRED VOJNIM SUDOM? Stockiiolm, 16. maja. Iz Petrograda se javlja, da se tamo uporno pronose glasovi, d a j e car Nikola preveden u Moskvu i stavljeu pred naročitl vojni sud. FRANCUZI TRAŽE JOŠ ENGLESKIH TRUPA. Bern, 16. maja. „Švajcarska brzojavna informacija“ javlja iz Parisa: List ,,L‘H o mme libre“ piše: Riješenje na zapađnom frontu izaziva potrebu da se izašalje u Francusku znatan broj četa, koje se sad nalaze u pričuvi radi odbrane engleske istočne obale, sve kad bi se i moralo odustati od morske zaštite. Da bi se onemogućiia invazija, najbolje je u ovom času nastojati, da se njemačke čete zabave u Francuskoj, kako ne bi irnali četa na raspoloženju, da se osmjele na opasan manevar iskrcavanja. RUSI U FRANCUSKOJ. Rusk! vojnicl ii Francuskoj odriču poslušnost i bune se. Zeneva, 16. maja. • Kako javlja „V i c t o i r e“, francuska je vlada rasturila vojnike ruskih divizija i pokušaia da ih upotriiebi za poijske radove. No oni ne će da rade ni te poslove, več bune seosko stanov.ništvo, koje traži, da se oni ukione, RASPOLOŽENJE U CHILI. Rotterdam. 16. maja. U iistu ,,S o u t h American Journal“ neki Englez objavljuje opširno pismo, u kojemu razlaže, da je sasvim pogrješno vjerovanje*, da su simpatije u republici Chile nastrani sporazuma. Ma da se u chiienska pristaništa sklonulo više njemačkih brodova nego li igdje u južnoj Americi, chilenska vlada i ne misli, da stavi ruku na njih. Rimokatoličko sveštenstvo sa svojini jo simpatijama sa 90 na sto na strani Niiemaca. Engleska izvještajna služba u Chili, veli pisac, nije ni zašta. NEMIRI U KANADI. Francuski elemenat protiv rata. Zurich, 16. majaL Kako javljaju iz Parisa, doiio je U onom dijclu Kanade, gdje picviadjujo stanovništvo francuskog porijckla, do žeStotLIi nemira, pošto je francusko stanovništvo protivno učešću u ratu. U više je ma,ha upotrebljena vojska, pa je đošlo do krvavih borli. U ciie’oin tom dijc’.u zcmlje obj&vljeno je opsađno stauje. Oč"kuju se no\i nemiri. ES najidealniji i najpouzdaniji prašak za sušenje i desinfikovanje rana. Iste vrijednosti i podjednako djeluje kao I jodoform, dermatol, kseroform, vioform i tanoien. Na osnovu ljekarskih i kliničklh mišljenja, najtoplije preporučeno. Fabrika i ekspeđicija: ,,Dermaforlne <( ( laboratorija dr. Katona & Comp., Budimpešta (Budapest) I, Attila-utca 5. 1174

4