Beogradske novine

Bro) 141.

Utorak

BEOGRADSKE NOVINE

28. maja l»i8.

Strana 3. >

Rođitelji čuvajte svoju djecu. Više ptna na ovom mjestu skrenuli smo pažnju roditeljima. da je njiliova dužnost, da čuvaju svoiu djecu i da se brinu, da ne obole ma od kakve boiesti, a naročito od z a r a z n i h b o1 e s t i. Napominjali smo, da su najopasnija bolest za djccu b o g i n j e i da je dužnost svakog rođitelia, da kalem i s v o ju d j e c u o d b o g i n j a.^ Tom prilikom skrenu'i smo pažnju, da valja kalemiti naročito svu novoradjenu djecu u prošloj i ovoj godini, koja protiv boginja još nisu kalemljena, kao i svu onu djecu, koja su kalemljena u prošloJ 1917. godini, ali im se kalemljenjc nije primilo. I ovom prilikom 0 ‘pominju se rodttelji. da svoiu novorodjenu djecu kako u prošloj godini, tako i u ovoj godini, a koja još do sad nisu kalemljena. bezuslovno donesu u ambulantu opštinc grada Beograda, koja se nalazi u Kralj Milanovoj ulici broj 61 i podvrgnu kalemljenju, a ne učine Ii to, pored toga što čine najveći grijeh prema svojoj vlastitoj djeci, protivu njih će se preduzeti najstrožije zakonske mjere. Kalemljenje se vrši besplatno svako dnevno od 9—Jt) sati prije podne i od 4—5 sa11 pos1 ije podne u ambulanti opštine grada Beograda, pa ne treba ni jedan roiitelj, koji voli svoju djecu, da dopusti, da izgubi svoje dijete za uvijek samo zbog svoje nebrižijivosti i nehatnosti, a pored toga da bude i kažnjen bez ikakve stvarne potrebe. Roditelji, čuvajte svoju djecu, to jc vaša dužnost! U nijesto potnena — za beogradsku s!rotinju. G. Ivko I v k o v i ć, iz Beograda priložio je sirotinjskom odjelenju opštine grada Beograda svotu od 50 kruna u mjesto trogodišnjeg pomena svojoj poč. ženi J u I k i, kao svoj priJog za beogradsku sirotinju. Ljetna pozornica beograd>kog orfeuma. U subo-tu, 1. juna, seli sc fceogradski orfeum u ljetne prostorije na Terazliama. Ljetna pozorn : ca ic popravIjena i preudešena, tako da će se predstave moći boije izvodiu. Osim tcga su popravljene i dekoiacije, a i garderoba orfeumskih umjetn.'ka. Od novosti moramo naponienuti buffet, koji je postavljen iza pvostorije, gdie su gledaoci. U parteru iraa 75 stolova sa po 5 sjedišta. Mijesta su po 5, 4, i po 3 krune, a stajanje staje 1 krunu. Prodaja ulaznica za prvu predstavu na Ijetnoj pozomici počinje 29. o. m. Kažnjeni pretjerlvači cijena. Kažnjeni su: sa 50 kruna globc pekarica Nastasija N i k o l i ć, što je kilogram hljeba prodavala po 4 u mjesto po 2 krunc; $a 20 kruna globe piljarica Persida 11 i ć, što j« piodavala kg. jabuka po 8 u mjesto po 5 krtma; sa 30 kruna globe piljar Tcdor B ujić, što je prodavao svežanj zeleni po 70 ti mjesto po 50 filira; sa po 30 kruna globe Ljubica Andriiević i Cveta Vekić, što su prrida'ale kg. hljeha po 2.40 krune; sa 50 kruna globe kočijaš Jovan Cirović, što je za prenos jednih kola drva tražio 15 kruna u mjesto 7 kruna, kalco je tarifom o-dredieno; sa 20 kriu.a globe piljar Jovan Tanasković, što je kg. kelja prodavao po 3 krune u mje sto po 1.60 lcr. Javna prodaja. Po odluci starateljskog suda izložićc se javnoj prodnji zaostavština poč. Marije K o c i ć, na dan 15. j u n a o. g. u njenom stanu u uiici M a č v a n s k o j b r o j 20. Prodaja će početi u 9 sati prije podne. Pozivaju se kupci, da na ovu prođaju dodju. Djordjevićeva rađionica za pcpravku mašina. Radionica za popravkti mašina i livnica Vlastimira DJordjevrča u Beogradu na Hajduk Veijkovcm vencu br. 9, stavijena je od 16. maja do na dalje pod vojmt ttpravu. Zbog toga se mogu u budučc primnti radovi u toj radionici samo preico privredjte sekcije vojne giavne gubemije. Miloš Jevr. Obrenović. (1829.—1860.) Otac kralja Milana Obrenovića IV. rodio sc 13. nov r eml>ra 1829. u Šapcu, od oca Jevrema Obrenovića drugog brala kneza Miloša, i niajke Tanasiio, ćerke £uvenog lozničkog vodje Anto B?gićevića. To dolo bešc prvi muški rod u lcnex<"‘ l'raćo, tc je na krstenju i dobio ime stričevo. Do svoje jedanaeste godine mali jo Miloš rastao i školovao se u rođitcljskoj kući, najpre u Šapcu, pa porlo u JLogradu. O školskom odmoru od.iazio je u Požarevac. svojoj hiaći od stričova, kneževićinta Milanu i Miliailu, sinovima kneza Miloša. Svoju naju strasno je volco, a u atrica giedao kao u lloga. Za njega nije bilo većeg uživanja, m-go da sedeti na majčinom kiiiu, pova uz gusle junačko , Jtesnte, u kojima so proslavlja junaštvo i gospođstvo Ante Bogićovića, rrajčinog bca. Godine 1839. otišao je u Rusiju na ^alje školovanje, gde je knez Miloš već

ranije poslao bio nekoiiko erpskih dečaka, da se školuju o njegovom trošku. S obzirom na zdravlje oelao je u Odesi, mesto da ode u Pctrograđ, gdo je, po carcvom odobrcnju, trebao da s'.upi u paški korpus, a treće godino predje u Kijevo, neprestano tugujući za kućom i Jzavičajem. Kad je saznao za odjazak svih Obrenovića iz Srbije (1842.), a naročito da je sveinu tomo rttski car kriv, njega j« to toiiko potres’o, đa višo nije bteo ostati U Rusiji, rekao: .,ja ću opet videli Rusiju samo kad budem mogao staii uzdignule glave pred ćara‘‘. Preko Jaša je došao u Bukurešt, gđ« jc stanovao kod svoje sesfre Anke Konstantinović, majke A’cksanđra Konstanti novića, pukovnika (čija je ćerka Natalija bila udala za umrlog crnogorskog kneže\dća Mirka) i Katarine Bogičević, koja ima živog sina iz prvog braka sa Miliv. Blaznavcem, Vojislava Blaznavca, koji je danas pukovnik. Neko vreme s anovao je tu i kod svoga zeia Jovana Germaniju Bankara, za lcojim jo bila udata njegova sestra Savka. umria još 1837. u Beogradu. Odatie je otišao u Novi Sai, i tu ja u kući strica Jovana srastao svo u žalo- . sli za tek unirlom knoginjom Ljubicom. Iz Novog Sada ode u Peštu roditoljima, gde zateča sestru Jelku (udatu za Konstantina Avdiju) boinu i prebolnu, koja je još te jeseni umrla takodje u tudjini. U Pešti je marljivo učio sve do 1845. godine, kada ga je, kao spromna za uni verzilet., knez Miloš pozvao u Beč, da tu, pod njegovim nadzorom, nastavi više školov r anje. Godine 1847. tek što jo mladi -diloš položio semestralne ispite, knez Miioš, čije jo bistro oko predvidjalo krapne dogadjaje, naumi da svog bujnog sinovca spaso iz te opasno sredine, te se reši da ga pošljo u Bcrlin,, u ratnu školu. Kao sinovcu kneza Miloša bio mu je slobodan pristup u o.'icirsku kasinu, gde su inače mogli dolazili samo f l rnići, koji su tada jedino i mogli biti oficiri u pruskoj vojsci. Po njegovom zahtevu u O'/u kasinu mogli su dolaziti i njigovv srpski drugovi, medju kojima je bio i Ranko Alimpić. U Beriinu je brz>o stekao uvažonja svojim odličnim napredovanjem u ško'i i viteškiin ponašanjem. Bio je na giasu jahač, odličan u mačevanju, a naročito u borenju kopljraa, U kasiui je još u početku imao sukob sa jednim plemićem, koji se bešt ružno izrazio o Srbima, uz povladjivanje ostalili nemačkih drugova. Mladi Miioš jo svima očitao dobru bukvicu, da njemu dotiČni plemić, ođ koga beše pala uvreda, nije ravan, nego da mu so nadje drugi kakav jdemić, lcoji je njemu, kao sinovcu kncza Miloša, ravan, pa da so oružjem svrši obračun. U to doba predsednik je ove kasir.e bio busarski pukovnik princ Frkdiich Karl, najmladji brat krnljev, izrav«ao je ovaj sukob. Princ ga jc jako zavoieo, to ga jc često zvao svojoj kući, a kad jo već posle nekoliko meseca položi) prve ispite sa sjajnim uspehom i dosiigao svoje drugove, kralj ga je odlikovao pozivont na svečani dvorski prijem (GrandCour). Te iste godine došao je u Berlin ruski car Nikola I, pa je sa svojim šurakom, — kraljem — posetio i ratnu školu. Tom prilikom, razgovarao je i sn rriladim Obrenovićem, rekav mu, da javi knezu Milošu da ga je video i da „lcnez treba da vidi Pelcrlmrog, treba da nti idodje“. Car ga jo i poljubio u obraz, Ceo ovaj prizor opisan je u „Vossische Zeitung“-u broju od 18.-XII. 1847. Od- toga rlana Miloševa se važnost znatno povećala. Na Badnje Večc bio je gost na dvorskoj zabavi. Tom prilikom bude predsiavljcn kra’jici, iz č jr je ruke prinrio svoj dar, kao i svi oslaii. Kralj je lo veče svog najmladjeg bra'a naročito !darivao — verio ga je sa princezom Anhalt. U domu ovih plemenitih snpružnika bio jo mladi Obrenović za svc vrcmc, dok se bavio u Berlinu, no kao gost, nego kao pravi član porodice. Jovan Rislić je pričao, da je u B.rlinu, 1878. godine (za vreme kongresa), bio u poseti i kod priuca Fiiedricha Karla, tada već proslavljeaog nemačkog go. neral-feldmaršala i vojskovodjo, koji mu jc dcsla lopilt i interesantnih stva r i ispiičao o svome ,,prijate!ju Milošu Jevr. *0brenoviću“, kako jo izmedju ostaloga, odvajao od usla, da pomognc đrugome. Sećajući so toga, on — princ — laoji n'je bio bogat, poklonio je o ieirskoj s.ročadi svoju dotaciju od pola ini ijuna tal'ra, k jom ga je darivao nemački narod posle svršenog rata s Francuskom. Burne 1848. godino mtadi Miloš liteđi otići iz Berlina, a naročilo kad je doznao, da je knoz Mihatlo sišao u Novi Sad, ali mu slari knez poruči: „Sedi gde si, da mi se nisi mrdnuo. Ovamo i mi no znamo kuđa ćcmo“. (Svršioe se.)

Beograđsfef Orfeiim. Otvorenje Ijetnje pozornice (Hotel Takovo)

1. luna

1085

senzadonainlm programom.

Narodna privreda Kukuruz u obrađi. U Srbiji je sijanje kukuruza zastupljeno u priličnoj mjeri, naročito u Pomoravlju, Mačvi, Posavini. Tamnavi I drugim ravnim tereniina kraj većih rijeka. Ali se u svinta tim krajevima Srbije sijanje 1 obrada kukuruza do žetve ne vrši u svemu otiako, kako bi trebalo, te kukuruz i ne rodi onako, kako radja tamo gdje se pravilno obavlja cijela radnja oko toga. Na prvotn mjestu potrebno je znati, da kukuruz ne može svuda dobro uspijevati. U planinskim i iiiadnim krajevima ne treba ga sijati, jer ne može pravilno uspijevati, niti može zbog kasnog proljeća i rane jeseni dobro sazrijeti. Kukuruz traži dobro nadjubrenu I razutnno uradjenu zentlju. Uspijeva dobro poslije svih usjeva, ali najbolje poslije ugari i djeteline. Ako želimo đa imamo od kukuruza dobar prinos, valja njivu, koiu namjeravamo zasijatl kukuruzom, još s jeseni duboko da preoremo, da Se zemIja napoji vlage i da se zimskom studeni dobro isitni. Poorani teren tfeba nadjubriti, i to je najprobitačnije uraditi preko zime. kad je zemlja mrzla i kad seljak ima za to najviše vremena. Djubre treba ravnomjerno odmah po cijelom terenu rasturiti. jer ako se na to ne pazi, kitkuruz će na izvjesnim mjestima biti veoma bujan, a tamo gdje nije djubreno, zaostaće još u porastu. S proljeća kad se vrijeme proljepša, a to je najdalje do kraja aprila, njivu treba ponovo preorati. Ali sad treba plićc orati, mnogo pri.metnije nego s jeseni. Brazde treba da idu poprijeko s brazđatna od jesenjeg oranja. Tek tacia treba pristnpnt sijaniu kukuruza. Najboije je sijanje vršiti u ođžake, ali da red od reda bude uđaIjen bar za jedan dobar muški korak. Isto toliko da je i odžak od odžalca, u koje treba baeiti po tri četiri zrna. Za sjeme treba birati zrna od krupnih i zdravih klipova, i to santo iz sredine. Kad kukuruz uikne i poraste za sudlanicu. treba pristupitl njegovotn prašenju, i to najbolje, po mogućstvu, plugovima prašačima. Kad strukovi malo više poođrastu, treba kukuruz ogrtati i istovreineno pokidati zaperke. Sto se kukuruz ranije ogrnc, sve je uspijevanje bolje, jer prije pusti one žile, koje su nad zentljom, boije se ukorijeni, te poslije lakše pcdnosi sušu. Kukuruz treba ogrtati kad je vlažno vrijeine, pošto se tada struk ogrnc vlažnom zemljom, te boije napreduje i bolje odsjeca korjen. To su u glavnom napomene i uslovi za uspješnu obradu kukuruza.

A. Grin: DAN ODMAZDE (Nastavak). Stanhope jasno uvide, đa ga ona još nikako nije razumjela. ,,Mary, ne vezuje mene očevo b-ogatstvo,“ promttca Stanhope zbunjeno. ,,I da >e bio siroma ,ia bilt mu se morao isto tako bezuslovno pokoriti. Bilo je naročitih razloga...“ Stanhope prekide, jer o tim razlozima nije mogao govoriti sa njome. Ona je dotle oborene giave slušaia njegov isprekidani govor; sađa mu je pak blago izvukla svoju ruku iz njcgove. „Vrlo ste 'ljubazni. što hoćete đa mi date još i daljih objašnjenja“, promrmija ona, ,,a!i meni je dovoljan onai jedan fakt, što ste ga prvo pomenul!. Vi sada pripadate nekoj drugoj. O, Bože, zašto da to tek danas saznam!“ Duže nije mogia uzdržati svoje osjećaje. Ona stište objema rukama grudi, koje se siino nadimahu. a ia očiju polako su joj tekie krupne suze niz obraze. Savladan strašću Stanhope je zagrli. ,,Ti me voliš“, uz\'iknu on. „Patiš se kao god i ja. O Mary, Mary!“ ,,Da, volim te i patim kao i ti. Evo đa ti priznam; ali sad ću da odem kuda bilo daieko odavde“. On je zaprepašćeno oogleđa. ,,Kuda?“ „Neznam; misliia sam, da sam ovdje našla nov očinski dom, drugoga nemam...“ Iz njenoga glasa mogao je Stanhope vidjeti koiiko se toga časa siro* ta djevojka osjećala netnoćnom i napuštenom. Bože, šta sam učinio, pomisli u sebi Stanhope. Zar smijem ovorn jadnorn đjetetu oteti jedinu zaštitu i jedino sklonište, što ga još irna na ovome svijetu! „Vaš otac...“ promrmlja on. „Neznam gdje se naiazi. Ne sjedi više u kući, u kojoj ste me našii. Ja sam sad sasvim sama. Ali to ne marl ništa“ dod.ade ona brzo. „Naći ću ja drugih prijatelja, naći ću drugi dont. Gdia. White...“ „Nikako", prekide jc on žustro „ako neko od nas dvoje treba da napusti lcuću, napustiću je >a! Ne mogu da dopustim da vi ostanete bez prijatelja i bez doma. Nemojte više ni pomišljati na odlazak. Obećajte mi, da nikad više ne ćete misiiti na to“. ,,AIi za Boga. ta vi ste gosnođar kuće. Ne ćete valjda otići iz svojc kuće“. „Varate se, kuća je svojina gdje. White“. .Zbilja, a jeli ona zna.,,**

,,Da vas ja volim? Ne zna, jer joj nikad nisam rekao da ste vi Mary Evans“. „Nezna? — To je dobro“, šanu ona. „Nego čujem korake. Mislim da je baš ona. Pustite me da odem“. „Prvo mi obećajte, da ne čete napustiti ovu kuću“. ,,Ne m<ogu vatn ništa obećati, ali ću yas svakako prethodno izvijestiti, ako*bih se na to riješila". Kad se Mary okrenula đa podje, već je biio dockan. Vrata su se bila otvorila, a u sobi se pojavi Flora, knja od iznenadjenja nije bila kadra da izgovori ni jednc jedine riječi. Stanhope se brzo pribra i podje joj u susret. „Morao sam se Izviniti kod gđjice. Dalton“, reče on mirnim glasont. „Na žalost je gdjica. bila čula sve, što smo mi ovdje bili razgovarali, a kao što vidite ona mi je oprostila moj maločašnji prividno nezgodan izraz“. Flora White je bila i suviše otmjena, da bi i najmanjim spoljnim znakom pokazala, da joj nešto nije po volji. Sa osmejkom na ustima saslušala je Stanhopeovo objašnjenie, a kada se Stanliope odmah zatim oprosti, ona se sa njime pozdravi najijubaznijim tonom, kao đa ništa nije ni biio. Mary je teškom mukom opet doš!a k sebi, pa se razumije, da je Fiora opaziia, koliko je njena družbenica uzbudjena. „Zbilja, medju hiljadama ne možete naći onakvog mladića, kakav je Stanhope Whitc“, dobaci ona kao tobož bez naročite namjere. Jadna Mary promuca nešto u znak odobravania i stade se svima silama truditi, da produži razgovor, u koliko joj je to bilo moguće. No najedared joj Flora na njeno najveće zaprepašćenjc sasvim neočekivano postavi pitanie, je Ii kadgod već koga volila. (Nastaviće se.) Brzojavne vsjesti Beogradsksh Novsna. O PUTU NJIKOV1I1 VEL’CANSTAVA U EUDIMPESTl!. Spontaue ovaciie stanovništva. Kb. Bicske, 27. ntaja. O outu za Budimpeštu tiii su vladalački supružnici predntet jcđinstvenog spontanog pozdrava. U stanici Bicske trebao je dvorski voz da se zađrži jcdan minut. Na proi'vnoj strani od izlaza stajao je iedan vojnički transportni voz. Vojnici pcznaše dvorski voz, brzo se prikupiše, siaviše u primjeran red i pozdraviše vladalačke supružmke groinkim nzvicima „živio!“. Njihova Veiičanstva izidioše iz kola, što je izazvalo rrenetićne radosne uzvike. Njihova Ve'ičanstva predjoše uz beskrajno r:.dosno klicanje duž bataljunskog frottra, govorahu sa svima časnicima i odiikovamm voinicima i ne uzimahu u obzn cpomenu, da je već prekoračeno vr'jome za nastavak puta. Srdačna piosiodušnosl vladalačkih supružnika pr iiićinila je najzad množinu svijcta. Pt novo se razlijegahu uzvici „živio“, kada se viadalački supružnici upiraše svome vozu, da se putovanje ne bi i dalje zakašnjavalo. Njihova Vehčanstva udjoše u najbliža kola za iučavanje, da iz ovih kroz kola za s\itu dospu u svoje odjelenje. Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 27. tnaja. Maćedonsko bojište: Zapadno i sjeverno od B i t o 1 j a bila je obostrana vatrena djeiatncst živija. Jedna francuska jurišna četa pokušaJa je da se približi našim linijama istočno od druma Prilep—Bit o I j, ali je od našilt predstraža raspršena protivnapadom. Kod toga je u našim rukama ostaio 'više zarobljenika. Kod Dobropolja i južno od H u m a pojačala se neprijateljska topnička djelatno-st. Istočno od C r n e R ek c živahna neprijateljska vazdušna djeiatnost. Neprijateljski letači bacili su kod sela M o 1 n i c a bombe na jedmt od naših vojničkih boinica, premda je ova bila vidljivo kao takova označena. ODjECI PUTA NJIHOMH VELICANSTAVA U CAPIORAD. Visoko odlikovanjc cara i hralja K a rla. Kb. CarigraJ. 27. maia. Siužbeni list obznanjttjc suitanovu Iradu, datiranu od juče, ko,om se Njegovom Veiičanstvu caru i kraiju Karlu daju briljanti uz red Indiaz. PROSLAVA lOO-GODIŠNJICE BAVARSKE USTAVNOSTl Značajne riieči bavarskog hraija. Kb. Munchen 27 maja. Na pozdrave, koje su jncdsjednik kotnote državniii savjcmika knez F u g g e r i predsjednik po^ianičke komore pl. F u o h s povodom ustavnog jubileja upraviii kralju ba> r arskom, dao je ovaj izraza svoje osobite radosti i priznanja zbog sada več ItO godina postojećeg oprobanog zuiedničkog rada obiju komora zemaljskcg sabora. Kralj reče: Kako je tada tijcir.ačko jedinstvo kovano, o totne svjecioči i sadašnja borba, u kojoj sva njemaeka

plemena snažno i pobjeJonosno stoje složno protiv nadmoćnosti nevrijateija. Moja je najiskrenija želja i topla moiltva, da njemačka država dotije mir na Časnoj podlozi. Kralj je aavršio riječima: Vijerfiost ustavu. vijemost mome Ijubljenom bavarskom narodu, to su zvijezde vodilje mnga života. NASTAVLJENO BOMBARDOVANJE PARISA. Kb. Faris, 27. maja. 1 Jutros Je nastavljeno bombardovanie Parisa iz dalekosežnih topova. STANOVNIŠTVO SJEVERNE DOBRUDŽE ZA SJEDINJENJE S BUGARSKOM. Sofija. 27. maja. Povodom nacijonalne svetkovine u čast svetoga Kirila i Metoda, dobili su ministar predsjodnik Radoslavov i generalisimus Zekov mnogobrojne brzojave iz Dobrudže, u kojima stanovništvo iskaztije svoje nezadovoljstvo zbog nepotpunog regulisanja sudbine sjeverne Dobrudže u bukureškom mirovnom ugovoru i u kojima se traži skoro sjedinjenje toga dijela Do* brudže s Bugarskom. KANDIDATI ZA PREDSJEDNIŠTVO NJEMAČKOG REICHSTAGA. Kb. Berlin, 27. maja. Popunjavanje predsjedništva Reichstag-a zamišija se tako, da se pri tom uzmu u obzir i najjače frakcije, centrum i socijalna demokra* c i j a, koje đosad, zbog partijskih konstelacija ne bijahu zastupljene. ,,V o ss i s c h e Z e i t u n g“ veli, đa se itnaju u vidu Fehrenbach (centrum) l S c h e id e m a n n (socijaidemokrat). Dosadašnji potprcdsjednici Pasclte i D o v e ostaće na svojim položajitna, te će prema tome pređsjedništvo u buduće biti sastavljeno iz četiri člana. UREDJENJE NERIJEŠENIH PITANJA IZAIEDJU NJEMAČKE I RUSIJE.' Stockholm, 27. raaja. Petrogradska telegrafska agencija javlja, da je sovjctska vlsda 22. o. mj. predala njemačkom poslaniku grofu M i r b a c h u notu, kojom se na iziavljenu naiklonost Njemačke traži riješenje još neriješenih pitanja posređstvom naročitih cdbora, koji bi itnali da se sastami u Moskvi i da se savietuju o ovim pilanjitna: 1. Kavkasko pitanje, đa bi se utvrdilo. da li većina kavkaskog stanovništva hoće da se odcijepi od ruskc šavezne republike. 2. Krimsko pitar.je. 3. Izvodjeni« izvjesnib odrodaba brest-litovskog mirovnog ugovora. 4. Pitanje Estonske i Livlandije. 5. Povraćaj ratnili zarobljenika i postupak s njima. 6. Regulisanje privrednih odnosa Lzmedju Njemačke j Rusije. DOGADJAJI U RUSIJI. Pregovori za mir sa Ukrajitiom. —• Pctpuna neutralnost u spoijnoj poiitici. Kijev, 27. maja. Izvjestiiac ,,A z E s t“-a u Kijevu imao je prije otpočetih rusko-ukrajinskih mirovnih pregovora razgovor s predsjednikom ruske delegacije, koji je dao izra-za nadi. da se kod ovako čvrste voije tnogu riješitv- sva sporua pitanja, ma da je njihov broj ogroman. Na pitanje o postojcćim prilikama odgovorio je, da svuda vlada mir, red i sigurnost. U Moskvi je bilo u posijednje vrijeme nemira zbog oskudice u hljebu. Ali od tada je pitanje o nabavci životnih namirnica rtješeno. Vlada je dovoljno jaka, da eventualnu protivrevoluciiu uguši. U p o g 1 e d u spoljne politike ostajemo mi potpuno neutralni. Naša je prva zadaća unutrašnja sociiaina nova or.Ji _» «agotniićrua usiomna količina dragocjene robc. Sve se može dobiti u zamjenu za drugu robu, samo ne i za novac. RUSKA TVRDJAVA INO BAČENA U VAZDUH. Odgovor ruske vlade na njemački prF govor o kršenju mirovnog ugovora. Kb. Moskva, 27. maja. Sovjetska vlada obznanjuje ovai brzojav: Danas, 25. maja saopštio nam je grof Mirbach, da je po vijestima, koje je dobila njemačka vlada, tvrdjava Ino 1. ruaja pucaia na finske čete i da je protivno brest-litovskom ntirovnom ugovoru jedna ruska krstarica bila pred tvrdjavom. Stvar je brižIjivo ispitana i dokazano je, da baterije nisu pucale. Zapovjednik tvrdjave, pod pritiskom finske nadmoćnosti i zahtjevom da prcda tvrdjavu, nije znao za drugi izlaz, do da tvrdjavu baci u vazdult. Moguće je. dakle, da su te detonacije smatrane kao topnička pucnjava. Krstarica ,,Ulej“ bila je santo zato pred tvrdjavom. da za siučaj predaje ove primi njezinu posadu.

EKSPOZITURA PESTAHSKE-UGARSKE KOMERCIALNE BANKE u Beogradu — Knez HiDailouo br. 50. Spedjalno odjelenje za šiljanje novaca ratnim zarobljenici« ma i interniranima. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. w