Beogradske novine

Izlaze: dnevno u ]utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

Ioknjtrlmaiipoijrdmitla |JJjjgjgjg

•0 a. I b. Eata p* cljtnl »0 Ommiuji

MJ*

itplotsI

U IfintriMtn

Oglatl po cljenlku.

JfednlStvo: BEOBRAD, Vuke Karedžida ul. broj 10. Telefen bro] 83, Uprava I prlmanje pretplate TopllCln venao broj 21. Teltfen br. M. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla uL broj 38. Teleton broj 24S.

Br. 170.

BEOGRAD, četvrtak 27. juna 1918.

Godlna IV.

RATNI IZVJESTAJI. fzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 26. jiuia. Na frontovima zapadno od Ečave borbena djelatnost je posljednJlh dana bila ponovo živahnlja. Na planinskont vljeticu Zuuanc odbill snio iake napade, koji su bill otpočeli žesto* kotn topničkom vatrotn. Neprijat e 1 j j e pretrplo t e š k e r ub i t k e. Na visoravni A s 1 a r a i izmeđju Brente i Piave jučerašnji je đan prošao srazmjerno tnirnije. ORorčena borba od 24. o. mj. završlla se za ralijane s potpunim neusp J e h o m. koji se najjasnije vidi u tome. što su u borbenim oblastima, oko kojih se najviše borba vodila, na A s olonl i Monte Pertlcl, naša odjeienja, koja su nastupila za neprijateIjem. zauzela znatne odsjeke u n J e g o v I m n a j i s t a k n u t i j i m I i n 1 j a m a. Prema tomc su, blaj?odarečj hrabrosti i srčanom prlhvatanju naših boračkih četa. krvavo propali svl taiijausk] napori da ponovo osvoje zemllište, koje su 1«. o. njj. izgubili. Kod vojne grupe maršala B o r oi e v i č a nije bilo nikakvih osobitih dogadjaja. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 26. jutta. Zapadno bojište: Vojna sktipina bavarskog prijestolonasljednika Rupprechta: Južno od Scarpe Englezi su juče u jutru s nekoliko satnija napali u širim odsjecima. Kod F e u c h y-a i N e II V 1 1 lf* V I t a t t A-o rvrlKljo,,; CI. tjiotlv napadom, U susjednim odsjecima njiho'va su se nadiranja slomila u našoj vatri. U veče je topnička djelatnost oživjela skoro na cijelom frontu. Izmeđju Arrasai Alberta 1 obostrano Somme ta je djclatnost ostala živahna i za vriieme lioci. Više puta je neprijatelj prelazio u jaka tevidjanja. On je ođbijen i ostavio nam je zarobljenike. Vojna skupina njemačkoR prljesto(ouasijednika: Izmedju Avre I Marne katkad žlvahnija borbena djelatnost. Zapadno od O i s e zaplijenili smo u pretpoiožajnim borbama fraticuske raašinske puške. Odbijen je neprijateljski djelimični napad sjevero-zapadno od C h at e a u-T h i e r r y-a. Vojna grupa maršaia wurttenberškog voji ode A i b r e c h t a: Sjeverno kanala R h e i n e—M a rn e prodrli su bavarski domobranci u trancuske položaie sjeverozapadno od B u r e s a i vratili se s 2 zarobljena časnika i 40 Ijudi. Iz jedne neprijatelj-

Neprij'ateljski napadi protiv planinskog vijenca Zugne krvavo odbijeni. — Jedan značajan govor engleskog generala Smutsa.

ske eskadrile, koja je 24. o. mj. istočno od S o i s s o n s a do A i s n e nadirala radi bacanja bombi, oborill smo 5 letillca. JuČe je oboreno 12 neprijateljskih letilica i 3 izvidjačka balona. — Poručnik U d e t Izvojevao je svoju 33., 34, 1 35., poručnik Kirschstein svoju 27.. poručnik R u m a y svoiu 24., poručnik Veltjens svoju 23. i poručnik Billik svoju 21. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludenđorff.

Potajne brige. Oovor Lloyd Oeorgca prilikom čitanja zakonske osnove o irskom „Consolidation fonds“ višc je značajan zbog tona, u kotne je iskazan, nego 11 zbog svoje sadržine. Kao i prije više puta što je činio. tako se i sada britanski prernijer ogranjčio samo -na ponavljanjc hiljadu puta odverglovanih fraza o američkoj pomoči, koja ie dovoljna da ohrabri savczuike, kao i na konstataciju, da su teškoće središnjili vlasti veće nego u njihovom vlastitom taboru. Pri svem tom on je izjavlo, da položaJ još zadaje mnogo brige, i da je pun mnogiti opasnosti. Ovlm je očigledno htio praviti aluzije na najbližu pojaivu, koja svakog Engleza i Francuza dobro peče, t. j. na poraze savezničkili vojskfi na zapadnom frontu. Ali dok ie on — smijući se jednlm, a plačući đrugim okom — spomenuo samo ono najbliže, dotlc ipak nije mos-co wsl I'JtllMl vrhvm diirlvi Ul, gdje se ima tražiti uzrok lijegove glavne brige. Ima izvjesne tragične sudbine u toj okolnosti, da se pomoč Unije, koju saveznici danas. više nego ikada trebaju, čini, kao da ćc za Englcsku postati pravi danajski poklon. Dok nije izbio svjetski rat, osnivala se engleska imperija na ostrvskom karaktcru same zemije, i na snazi flote, koja je obuhvatala cijeli svijet. Ništa nije onda londonskim državnicima tnoglo više biti po volji, nego to. da velike sile kontLnenta jedna drugoj zadadu upravo toliko posla, da bi izgubili iz oka daleke ciljeve Velike Britanije. Ali u trenutku, kad je Engleska spustila nogu na kontinenat, IX)stade i ona sama stranka u sporu evropskih naroda, odstupivši veli'kom savezniku s one strane Okeana iskliučivo pravo, da vodi politiku bez brige za interese saveznika. Ko Je tačno pratio puteve, koje je sebi Wilson posljednjih godina postavio, biće da je vidio, kako sii Sjeđinjene Drža-

ve činile naiizdašniju upotrebu od ovc povoljne konstelacije stvari. Danas stoje stvari tako, da će Unija poslije zaključka mlra sa punom svojom pomorskom i ekonomskom snagom ne samo htjeti, nego l biti sposobna, da preuzme nashedstvo oslabijene Engleske. Ali nije samo ova činjenica, što već sada drma svjetskhn položajetn Aibiona. Prije kratkog vremena došla je iz Španlje vijest, da 3e ministar pređsjednik Matira u jcdnoj od posijednjiii slednica ^kortesa tražio da sc Oibraltar vrati Španjolskoj. Ujedno je izjavio, da kraljcvina u Isti mah naglasuje svoja prava na sjevernu obalu Maroka. Ako je ova vijcst tačna, onda predstoji ljuljanje jednog važnog stuba engleske imperije. Cini se, da su upraviljači na Temzi pofcpuno svjesni ove opasnosti, jer su napori Velilce Britanije za učvršćivanje njenog položaja danas daleko veči nego 11 što su oni, koji se ocinose na pobjcdu u Flandriii i Pikardiji. Nije baš puki slučaj, da Engleska upravo u ovom času pckušava dia sebi nadjc preko špicberga put do Murmanske obale, i da netmiorno ra* di na stvaranju snvozemnog mosta za Indiju. U četvrtoj godinl rata još je ttvijek vladanjc na mortt od najvećeg značenja za Engiesktt. A Engleska zna, da svi uspjesi središnjih vlasti na kopnu, ni slom Rusije, ni krvarenje Francitske, razočaranje Anterike — ne bi ni donijeli dobiti za četvorni savez, dokle god ostane neriješen problem slobode mora. Ali ovaj problem ne rješava sc s[x>rednim pitanjem o stubov lUKl biumiihu Iiomorekc ai atlijc. OtlO doduše bio bi L strviše veliki optirrrizani, kad bi sc već sada htjelo smatrati. du su iX)tkopanl podupirači engleskog pomorskog gosix>dstva: Gibraltar, Kipar, Port-Said, Aleksandrija i tako dalje, ali posljednja izjavia španjolske vlade ipak je značajna. Doći će dan — a to i jeste grotcskno kod ove stvari—- dan, kad če narodi Evropc posrednim sudjelovanjem Atnerike osjetiti, ako ne baš da su od tiranskog tlasilnog gospodstva Velike Britanije oslobodjeni, a ono barem olakšani. Ova je misao prlje svega mogia više zaboljeti Lloyd Georgea, nego li što ga vrijedjaju udarci, kojt su posljodnjih mjeseci -piall na njegove zemljake. Životna sposobnost austro-ugarske monarhije Ivb. Basel, 26. juna. OvGašnji ,TS'a'tion a 1 ze i l u ng“ n.;'» glašava u uvodnom članku, da gc sloga

'naroda Austro-Ugarske za vrijoano svjefsbog rata pokazaja kao pouzdana na iiači n, dos to j an d i vl j enj u. Ni jođj. no pioročanstvo nijo brže t polpunijo pro» palo kao teiueljua misao sporazumti, da će so Austro-TJgarska pri prvom suTlaru združiti sa neprijateljskoni koalicijom. Sad pokušavaju sporazunmo sile sa novom' tehnikom, ’da Austro-Ugafsku dovedu do rovolucif*. Aii iaustroJugarsla problein ne može so riješiti tako lako revolucijom, kao što to misle istorijski filozort rr. S|X)razuinnili država, Cešlce, jugoslov'en* ske i riununjsko želje jesU centrifugalne prirode, om no če da se ocijepo o'd, A u s t r o»U g a r s k o, n e g o s a m o d a j e preinače. Ont vide u dualizmU vrstu favoriziranja, čijo istorijsko razumno o* pravdanjo oni naročito ističu. Ali onii pored toga znađu i fe>, (3a bi Fa%:ad Au» strc-Ugarskc znaSio samo šlabljenje nji : hove in arocbiosti, a no ]>ojačanje. Ondje do duše vrijc, ali vrije mlado vdno, Jer Austro»Ugjarska nijo starac, nogo jak, ve« seo mladić, kojt osjeća svoj mlađi živOf, pa traži podesan miČin, kojim bi mogiio zjasv'jcdočiti svoje pravo na život. J tako je djaim mladi car i kraij pravn siinbol 1 za mliadu AustrijU. Odjek Kiihlinamiovog govora. Neuirainl sttd. Kb. Amsterdam, 26. jutia. ,,N i e u w c s v a lt d e n T a g“ veli o govoru đržavnog tajnika K u h !m a n n a ovo: U nekim tačkama rni se slažemo potptino sa izjavama državnog tainika pl. K u hl tn an n a. To su one, ii kojiina on trovori o medjuuarodnom podbadanjtt, što poiiču od mlnistara ili urednika. D-ok se god bude već unaprijed sinatralo da je svaki pokušaj za sporazum jedna pogrješka, dok se god bude produžavalo, da se uzajamno čine najgori prekori, ne če dotle biti nikak'va izgleđa za mir. Problem opšteg mira. Engleska štampa o tnirovnoJ ofenzivl. (Naročit! brzoiiv „Beograđskih Novina“.) Rotierdfim, 26 . jitna. Engleski listovl upušfaju se u raz« niatranjo o cjelishodnosti mirovno ofeii* ziv'e protiv središnjiit vlasti. — ,,Man» chestor Guardian“ Dbraća pažnju ua odgovor, koji su diali.Journal des Dc. bats“i Clemencoauv'ljev „Iiommc Libre“ nia poznati članak „Kreuzzoi. tiuig'ka i veli; Mora’.o bi se uzoti, da jo tom promjenom atmosphcre u Frau'« cuskoj možo očekivati i sličtuo prečišć’vanjo vazdulia i u Englesleoj, i da sc n >>

Zad mora; prestati s besmislicont, (la se u sviakoan savjetu, koji može dovestf do liiira, gleda jedna pogrješka. j,D a i 1 y Chroniclo“ voli pod na« slovom „Početak mirovne ofonzive“‘ Poj Balfouru je mirovna ofetiziva u vidu ra«’ tov'anjn, koje neprijatelja pojačava' liine, što saveznike jedno od drugog fazdvajat Ako ]e to fcačno, omla Engleska opasnoat mirov'iie ofenzivo no smije ustupiti Njei« m.ačkoj, prije svoga no onda, kao oče* vidni uemiii u Austriji. pružaju (oj zviui* lji sv'aku priliku ili izviujenje da s- oslo« bodi slavoljublja najjače t najpokvareuij« silo. Mi ne trobja'da prctjerujcmo l Škočc U Austriji, veli list, ali da ono jostojo u fcoi no treba sumnjati. Pa ni u io ne troha (b;. vjemjemo, da bi Austrija hila gotova d& pristano na sv'e, radi saviadjtvanjn tttf teškoča. ,,ivloniing Pos t“ ištiče, d,a bi s]kt« razumni saveztuci trebali da dodjit tlo i saglasnosti o svome držariju prema Atfa i stro»Ugarskoj. Austro-Ugarskoj ,jeTnir hitj no potrehan; ali snorazumm saveziilci ukm I rrili bi ac sloziti o uslovima, koje bi Itnli« j ja mogla prihratiti. Novj predlog lorda Latisdovvitca? Kb. Kopenliagen, 26. juna. ,,D a i I y M a i 1“ priča o tiovoui pismtt lotda Lansdovvnea, koje .ia. već gotovo i itna da se pošalje štampi, čim Nijemci počnu svojtt iclttću miroviiti ofenizivu. Lansdovvme lobože predlaže tt tom pismtt, dia se Nijemcima ostave odriješene ruke na isiokit. Ovom prilikom bi Lansdovvne bioi j sigttran za tispjeh, pošto njegov plati potpomažu Rusi. Ovi Ijttdi bi naravtio zasiužili, —• tako dodaie ,,D a i 1 y M a i 1“ — đa ih' njihovi sopstveni razbješnjeli zemliacl •povješaju, što će im se vjerovatno najposlije i desiti. L.iudi kao Lansdovvne i Haldane mi'sic. da će pregmiorl o ratnim zarobljeniciinia, što se vode medjtt engleskim i njemačkitn zastupnicima u Haagu, datl Nijemeima prilike, da' učine povoljnc mirovne pouuđe. ,,D a 11 y M a 11“ traži, dia viada utvrdi na nesumnjiv način, da na to ne misli, kako bi mir na zapadu otkupila odriješenih ruku za Niietuce nai istoku. Promjena bugarske vlade. Izmjena brzojava jzmedju grofa Hertlinga j utinistra predsjednika Malinova. Kb. Sofija, 26. iuna. Prilikom stuipanja na dužnost mL« liistna predsjeduika Lzmijenjeni su izmedjit novog bugarskog ministra pređsjednika M a 1 i n o v a i njemačkog državnog koncelara grofa H e r t i 1 n g a brzojavi, čija je sadržina bila najsrdačnija. Malinov vojscl: Žekovljev odgovor. Kb. Sofija, 26. juna. Prilikom stupanja na dužnost ministra predsjednika Malinov je tipu« tio brzojav generalisimu Žekovtt, tia koji je oraj u ime vojske odgovorio.

PODLISTAK Vojislav J. Kuluudžić: Kapetan Andrica. (Svršetak). Plašio sam se. Osećao sattt neki tajni strah u onome dvorištu. Lcvo behu dve-tri osušene jele i ncšto cveća. Sve tni je bilo tudje i nepoznato, sve me je tiskađo, svaijivalo osetno lieku skriventt tugu na ranjavo, pošteno, usamljeno srce. Ja sedoh na jodne kamcne stepenice. Okolo tnene leteo je snteh, žagor, koji sc^ talasao, prelivao, gubio, počinjao. bežao i nestajao. Dopirao je do lnojih ttšiju u odlomcima, u delovima. I u toj vrcvi. žamorii od hiljadu glasova, tt toj buri, mJadoj, vedroj. svežoj, u toj httci, meai se čini da čujem g!as moga zvona. Kako besno udara, riče zove, i klikćc. Onaj isti zvuk osećam ga kao negde blizu, kroz uspoinene. Zatim lcao da sta.de, da se zaplaka bolno i umorno zaspa. na ma!om torniiću na krovu moje napuštene škole, kao da se zap!aka, pa zaspa za navek. za svakad ... Moj prijateli ttćuta. Meni se učmi da na nas hiljadu uspomcna navali u ovo tiho veče prepuno sena. što spavahu okoio nas preko svijtt stvari koje beltu kao zagrljenc. Prijatelj me giedaše pravo otvoreniii očiJu, Irao da bi Iitco da prikupi svojc misli da se podseti na to staro vrenie koje beše prošlo ili kao što kažtt, prohujalo, bilo ncstalo. ssatlm kao budeći se poče laganim glasom: — Ej, kako mi je bilo teško. Ose'ćao sam ia to vrlo dobro u svem. Jer Uoći tako u nepoznati svet, u talco tuž-

nu sreditiu, tt jedmi varoš o kojoj si samo sanjao, teško je to. Sam, sićušan, sluoajno zalutali, a pri tom nemaš ničeg do tvoje paianačke duše, ničeg do nespretnili pokreta, ničeg do iskrenih suza i ziakopanog bola. Ej! kako je to boleio, ej! kako je to tištaio, peklo, kako je to potajno naterivalo suze i mamilo kao pred jecanje, kako su bili gorki ti časovi toga jutra! itnao sam kao Što rekoh crvenu flanelsku bittzti od neke maikine rekle, a soinotske narukvice do preko polovine prstiju. Pantalone mi bejahtt do iznad kolena. Stare cipele behu sa šiljatim vrhovima. Na glavi nov kačket, onakvi Isti kao opštinskih služiteija, sa rimskim I. Kako jc to bilo smešno! Moja crvena 1)111211 ođskakala je od njinili mja.troskili, moje cipele. moje pantalotie, moj kačket, sve je to odskakalo od ostalog, sve je to bilo smešno slaro-modno, jedna lepa tenra za neprckidni podsmeh, za lep vic. za svaku drskost. Meni se čiuiio, đa moj svaki pokret vredja ovu htirmonija ovc dece. Ceo ovaj prostor postađc mi mall, skučetl, svaki pogled me plašio, tilivao strah i razlog za plač. Osećao sam, kako mi se kupl tt grlu neki Jed i kako me nešto teško i ogromno pritislo i davi me čitav čas i, učuni mi se kako ncka hladnoća veje sa sviju straua ua mcne. 1 satno dani do malo prc, proietaliu mi sada kao uspomene, koje su polako blcdeie. Sedoh u jedan kut. Dvoje Igrahu klikera a jedan je ljuštio pomorandže i davao krišku za dva pera. Do njega troje bacahu dugmcta tt malu iskopantt jamicu. Ja sam, kao siroče ht&doh da zaplačem- tt tome trenutku za mojom slobodom. koju imodjahu ova deca, a

koia tneni bešc odbegla, nestala, ostalia u onoj palanci, pod mojim tibogim malim domotn. Tada ml pridje Andrica mali dobri Japanac sa sićušnitn očima, pruži mt prvu ruktt prvoj suzi. Mi postadosrno prijatelji... <! PrijateiJ izvadi leptt kutiju. Na elegantnoj izradl stajaše kruna i on so zagieda u ziatne šare. Otvortvši je on mi pruži čitav red lepo naslaganih cigareta sa rečima: — Luxus! Ja odgovorih: — Hvata! Zatim dodadolt nasmeJarvši se: — Ne pušint. On se na to nastneja. Ja mtt pružili upaljenu žigicu: On Izvi glavu i sktipi usne uvlačeći dim, pa zapalivši cigaretu nasloni se na naslon. Desnom rukotn ponovo ltali.vino, zatjm odpoče da pušta koiutove dima, baš kao maie okrugle alkice, koje su letele jedna za drugom. — Prošlo je šešt godiua, nastavi moj prijatelj i ja više nisatn bio star. Nisam plakao u sumrake I Ietnje sutome, kad na periferiji, gdc sam stanovao, sltičajno sretnem mala stada sa medenicom, nlsam jecao noćtt zagnjurivši glavu u mekano rttblje. Pisma sam rodbini redje pisao. A Beograd sam sve vlše voieo. Andrica me je vodio njegovoj kući, čitali smo zajedno priče, učiii lekcijc i slušali pestne stare Kate. Odilazili stno zajedno na Zvezdaru, gde je bio naš drug, posmatrali smo aparate i gledali nebo. 1 uvek u tim časovima ja sam gledao njegovu glaiviu sa omom crtom preko čela nabreklmn, Sto je odavala neku divlju energiju, ođhičnost svojstvenu samo

nJernu. Za tiii šest dugih goidiua koje stt samo prekidane o jesetii raspustom od dva meseca, ia sant se naučio tnnogo čemtt. Beograd mi se upio u dtišti, na moju palanku sam sve manje mislio i sećao sam se kroz blede izdavnele ttspo'mene satno u časovitna tuge. Za tih šest gođina Andrioa mi beše tnoj inthnus. Sa njitne provedolt najiepše časove za skatnijom i van nje. Dodje lcto. Otpočeše vrućine. Ocene se svodile jx> katalozima, završavale se školske godine. Šesta se godina svrši i nama se učini da ovo šest goditta minii kao jedan iep prosnevani san. Dodjc rastanak. Opredelenje je čekalo svakog: koga na fannaciju, koga na đa>!je gimnazijsko školovattje, a koga na vo.inu akademiju. Požeieli stno jedan hrugont srečti, zaiim se r:*.sbadosmo, da se ntožda u životu ne vidirno Iti tek siučajno posle deset, petnaest godiiuv. I ia i Andrica sc rastadosmo... Leto prodje, dodje i jesen. Vrata na školama se ponova otvoriše da prime tu dcctt i ljude. Požuriše se svl sa sela, gde se odmarahu, sa planina. sa letnjikovaca, Iz palanaka i gradova. Opraštalo se i žurilo se, grabili se poslednji vlakovi i parobrodi. I ta vesela masa sa bujice života, smeh>a, mladosti, kretala se ka Beogradu, meti svcga, sa svitn svojim prtljazima, vioiiniama, flautama, sa svojim starim roditeijinia pitnilt briga i starosti. A iz mLadih gru-’ di orila se pesma tt kaitl ili vagonu. Prolazila su se poija, voćnjaci, zaseoci, i sela pored pruge, ptolaziie su stanice. Ov'ozdena traka vijugala se izmedju bregova pod lepim jesenjim nebom. Plavo mutna reka valjala je bele paro-

brode pune studenata, djaka, trgov r aca i učitelja. Culo se je: jelte žao što se rastajemo, sa onom našom poznatom balkainskom melanholijom. Ali svaka tuga bi nestajala čint bi se stupiio na pristanište ili -stanicu. I ja dodjoh parobrodom. Dočeka. nas ttboga. jesenja kiša. Trećeg dana od moga dolaska videh Andricu. Išao je poslednji po redu onako mali, vižljast, sitan. Svi bejahn iskisli i tnokri; vraćali su se sa vežbe. Puška mtt visaše, i za četiri prsta da udarl tt kaklrmu svojim kundakom. ,,Anđrice“ rekoh mu ja, a on me pogleđa i nasmeja se onim njegovim kosim očima. Biio je svršetto — on je bio vojnik... Ja ostadoh gledajuči ga dok se ne izgubi; zatim se više nlkad ne vidosmo... Ja uprelt oči u lice moga prijateija ne bi li ma šta dokučio o svršetku ove pricc, ali ono beše hladno i ćutljivo da ne doznadoh ništa. On uadahitn, i>a nastavi dttbljim tonom, da mu sc svaka reč jasno čui’a. — Dodje 1914. godina. Zatim se zagleda u lampu i naslavit — Vozovi, trenovi, begtmci, koia, gotnile Jedna trka, jedna zabuna. Napustistno Beograd, odosnto tta iug, Sretoh neke, oni žurahu na froniove, behu Iskićeni. oduševUeni, veseii. Ceo život se uzbudi, porernetl, uskoieba. Zatim sc lagano sve staloži. Prvl pncnji behti •pali, prve ratie zadoblvene i prvi grobovl okićeni. Zatitn nastađo tnir, duboki mir, i crnina po porodicarna. Sa prcmeštajem vlade premesll se štampa, parlamenat otpoče, kao i afere, liferacije sa opancima, i btaštioni sa peskom. Listovl počcše da fzlaze sa