Beogradske novine

Izlsjz^ dnevno u jutro, ponedjeljk

Pojedini brojevi: Mjfr* I njjp|«»ii»» aptijtdflnM j|) hpjgrji S «. i to. etUft oijui u . . . IU UclHII

• • • * ■

• . • • 1* htltn

ojn poslije podne.

MjosoSno pretplata: O I • kraji

. kr *Jt* ,m * *U»i|td«irttai ■t ssscsfi .vm * - IntttfMttr« • • • . . , , i J J ' 4-iO Ojjlasl po cijonlku. ===== frodnllhro: BE08RA0, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tuicfon bro| 83. Ilprava I prlmanja pretplata TopliEln venao broj 21. Talafan br. 20. Prlmaaja oglaaa Kaon lllbajla uL broj 38. Tolafoa broj 245

Br. 178.

BEOGRAD, subota 6. jula 1918.

Godlna IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 5. jula. Borbe na ostrvu, koje se nalaizi u iiišeu Piave nisu se ni juoe prekiđale. lObostraaio upotrebljcne snaRC održa(yaju ravnotežu. daki talijanski na•padi protiv tiašeg južnoK krila o d b itjeni su protiv napadima. Kod iC !i i c s e N u o v a oprobani šleski pjeSaoki puk, izbacio je svojim brzim pri'hvaoanjem Talijane iz našili položaja, u Ikoje su bili prodrli. Izmedju Piave i ! B r e n t c produžuje neprijatelj sa uporJtošću svojc pokušaje. da povrati poloižaje, koje smo mu 15. juna oteii. Njeigov glavni napad bio je juče upr,avljen iprotiv prostora Monte S o I e r o 1 o. Napad, koji je dopro do samili tiašilt rovova, doveo jedoogorčene borbe prsa u prsa, u k o j o j j e v e ć i d i o neprijatelja u tt i š t e tt a o s t a jt a k j e n a j u r e n. Sleski hataljutii II. ii 120. te IV. bosanski puk, koji se već itri nedjelje ltalaze neprekidno u fb orbi, ponovo su se naročito o d 1 iIk o v a I i, odličtto potpom-ognuti graIdačkom 1. i krakovskom 55. poijskom itopničkom brigadom. N e p r i j a t e iljevi su gubici vrlo veliki. Na visoravnu „Sedam općina“i tna t i r o 1 s k o m f r o tt t u živalina 'djelatnost. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva. Kb. Berlin, 5. jula. Zapadno bojište: V o j n a s k u p i n a b a v a r Jskog prijestolonasljednika iRupprechta: Istočno od Y p r a odbijeni su jači neprijateljski napadi. Obostrano (S o m m e su juče u jutni, poslijc jače 'engleske vatre, siijediii napadi nepriIjateljske pješadije. Oni su se k r v a v o jslotnili na sjevernoj obali rijekc pred naširn liniijama. I Južno Somine tieprijatelj je prodro u selo Hamel i u šutnu; na visu istočno od Hamela lijegov je napad osujećen našim protiv napađom. Istoono od Villers-Brcit o lt n e u x a bacili srn.o tieprijatelja tttazad u njegove polazne položajc. S p-ečeri je borbena djelatnost oživjeia iskoro na cjelokupnom frontu vojne Igrupe. trajala je i u toku noći, a ttaroičito se pojačala u jučeranjem borbenom iodsjeku. V o j n a s k u p i n a n j e m a čkog prij'estolonasljednika: Pojačana borbena djelatnost tia jzapadnoj obali A v r e i obostratio & i s n e. • Poručnik M e nk ii o f f izvojevao oe svoju 35., a poručnik T li u y svoju ■24. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Liiđendorff.

Teške borbe na eijelorn talijanskom frontu. Suzbijeni su svi talijanski nasrtaji uz krvave njihove gubitke. — Stupanje na prijesto novoga sultana.

Sultan Mehmed V.

Vladavina sultana Melimeda V., koji je u ( srijedu uvcče u 74. godini stanosti umro, imaće za oitave generacžje veliko i nepobitno značeitje. Ne u toliko, što bi u pokojnom vladaru osmanliijski narod izgubio iičuost veliJeog političkog 'profila, ncgo što će pojava Mehineda V. živjeti u turskoj istoriji kao primjer ijudske uvidjavnosti, mudire povuč&nosti, te istinske i očinske brigc za državu i narod. Jer za omih deVet godina, oitkad je Melimed V. postavljen na čelo m'iade Turske, nepreistano ‘se njcgova carevina nalazila ti velikom pokretu. Politički i vojnički zapletaji neslućenog domašaja udarili su toj epoiii naročit irečat, a načimu, kojiin je sultan kao pravi ustavni vladar upravljao svojom 1mperijom, povoćana vrij&dnost snagotn dogadjaja, koji su se bko ttjega odigravali. Teško je biiio ono doba, u kome je tadašnji princ Rešad stupio na prijestolje. Svuda u zettilji još je vrio mladoturski pokret. Rijcči o slobodi, jednakosli i pravičnosti motale su se još u ninogim mozgovima, donašajući nesreće. Ali dogadjaji od aprila 1909., čija je posljediica bila abdikacija i progoiistvo Abdui Hamida, priprentili su ovoj zalutaloj ideologiji brzi kraj. Novi Ijudi, kojivna je Meliined V. itovjerio državno kormilo i u njiiiovom im radu ostavio potpunu slobodu, opaziše veoma brzo, Ida se narod mora jakotn f ukom držati u stezi. Kabinet Hušein fi'imi-paše došao je uz neke promjenc opet 'na vladu, a prldodali su mu Mahmut-Sevket-pašu, komandanta aktivne vojske, kao neku vrstu vojuičkog diktatora. Dok je novi sultan, 1 koji je 33 godine bio zatvoren u jednoj palati, puto'vanjem kroz državu zadobio simpatije i populaniost cijeloga naroda, pokazalo se, da je vojnička diktatura od velike koristi za unutrašnje konsosiidovanje osmaniijskog carstva. Ali prije tiego je zentlja, stavljena na no\ r e temeije, dobiia vreincna, da se izmutra učvrsti, počeše mu spolja prijetiti teškc opasnosti. Kad su Franouzi zaposjeli Timis, bacila je Italija oko na Tripolis. Došao jc brutalan ultimatum, i ishod rata nije mogao biti sumnjiv za Tursku. Preduhitrena. i već pod utiskoni opasnosti balkanskog rata, tnorai'a je Turska 18. oktobra 1912. godine potpisati imir u Lausanni. Tek što se ovo desilo, objaviše I urskoj rat Bugarska, Srbi'ja, Crna Oora i Grčka tia osnovu jednog utanačenja. za kojim se već onda vidjele konture

današnjeg četvonnog si>orazujtta. Ovaj rat došao je Turskotj sasvint neočekivamo, kaid je bila oslabljena ratom sa Italijom i to u vrijeme, kad još itije bila u stanju, da provede 1 reorganizaciju vojskc, onako napuštene pod' Abdnl Hamidotn. Prvi balkamski rat svršio se skoro pofepunitn sloinotn tursk-og posjeda u Evropi, što se 'samo u izvjesnoj mjeri i>opraviIo ponovnim osvojenjem Jedrena i oblasti oko klonje Matice u dnigom balkanskom ratu. Posiije toga je 1 buknao svjetski rat, i već prvili mjeseci nrje biio nikakve sumnje kod ipronrišljenili carigradskih političara o tome, da je Turskoj mjesto uz sredtšnje vlasti. 1 Ovo spoznanje doveio je prvo do osiobodjenja zemlje od okova Rusije j zapadniii sila, a odntah za tini i do aktivnog stupanja Turske u svjetski rat, 28. oktobra 1914. godine. Od tog se dana računa značeitje dragocjenog savezništva osmanske fdržavte za austro-iigarsku Monarliiju. Nezaboravna je lirabrost i junaštvo, kojim su turske trupe, jiotpomognutie njemačkim i c. i kr. topttiištvom, suzbile juriše sporazumnilt savcznika na Dardanele. Još je i sada živa tispomena na borbe, koje su turska odjelenja \"odila irame uz raine sa vojskama središnjih vlasti u Oaiiiciji. Priključenje središnjim vlastima bilo jc i za tursku čarcvinu u Ivclikoj mjeri od koristi. Nacijonalna svijest ojačala je kao nikada 'prije. a turski državni jezik', koji je jtrije bio potisnut u pozadinu, zadobio je novu važnost. Uz to treba još spomenuti, da su Turskoj miroin sa Rusiiom vraćenc bnc oblasti, koje jc izgnbi'a mirom u St. Stefanti — .izmed'jn staloga jaka tvrdjava Kars i važno pristanište u Batumu. Talco ostavija Mehmed V. svome tiasljedttiku baštinu, koja mu sa bliskiui mirom daje tie samo čvrst unutrašnji sld'op, nego t jak jKiiožaj, koji se ositiva ti oprobanimi prijateljstvima* i Smrt turskog sultana ZvanSČtii llekarski izvještaj o boiesti i smrti. Kb. Carigrad, 5. jula. U ljekarskom izvještaju o bolesti i smrti sultanovoj se veli: Kod pokojnog šultana se v'cć od nekoliko nedjeIja opažao porenicćaj orgatta za varenje. 25. juna je sultaii dobio jaku groznieu. koja je u toku bolesti ipostala paratifozna, što ie dovelo do pooštravanja diabetcsa, 'Cd čcga je visoki boksnik s vrentena na vrijente patio. Azelona jc bilo u veiTkoj količini. Tentperatura jc bila 39.5 i opasni simptoini

3. jula uveče je sultan umro. Izvještaj su potpisali svi ljekarski kapaciteti Tutske. Saučešće austro-ugarske vlade. Kl>. Beč, 5. juia. Ministar spoijnih poslova, grof Bi:» rian |>osjOio j*e đauas turskog jioslani. ka, te mu je jiovodom smrli Njegovog Ve. ličanstva s u 11 a n a ižjavio s a u č e š ć e a u s t r cwu g a r s k e v 1 a d e. Sažalnica austriiskog parlantenta turskoj komori. i Kl). Beć, 5. jula, l’ovodom smrti suUauovc upu i > j'e predsjodnik jKirlamenta, dr. Gross. l>r. zojav sa srdačno izražcuLui sažaljftiijein pndsjftdniku turske komore. Stupanjc na prijesto novog suttana. Pogreb Mehnteda V. Kb. Carigrad, 5. jula. Stupanje na prijesto Mclmieda VI., dosatdanjeg princa W a !i i d - e d d i tt e f e n d i j e, izvršeno je đaitas prije podne u 10 sati velikom svečanošću u palati Top-Kapu. Ovoj svečanosti prisustvovali su zastupnici svih korporacija. Prerna iradi novog sultana smrtni ostaci Muhameda V. prenijeti sti u |)alatu Top-Kapu, gdje su u 11 sati prije l>odne otpočele vjerske ceremonije. Zvaničnom posmrtnom obredu prisustv r ovao je cio diplomatski kor savezniii i neutralnilj zeina'lja i strani časnici. Saranom tijela u Maiisolcmnu na grobJju Ejub, koji je pokojnik sebi podigao. završcna je ova posnirtna svečanost. Dosadauji veliki vezir i šejli-ul-islaut ostaiii ua svonte tujestu. Kb. Carigrad, 5. juia. Jodna irada novog siiltana titvrdjuje u tijiliovini položajima vciikug Vezira T a 1 a a t- |i a š u i Sejh-ul-is1aina Mus.su K i a s i m e f f e n d i j u.

vom uvjerenju osniva na istorijskonf temelju. Baš saopštenja izvjestie ruskđ, gospode, s kojima je iinao priiike dii govori, znatno su pridonijela, da s« njegovo uvjerenjc stvorilo u tom prav-< cu. Najposiije je K i'i li 1 m a n n nagla« sio, da indijski poliod n e sačimjava dib' njemačke zvanične politike.

I

kod

diabctesa nisii iii— ■ nwiiin8l>rr ii

se mogii otkloniti.

Nove Kiihlmannove izjave O zauzeću Krinia i Sevastopolja, o pitanju krivice rata i o tobožnjctn nietnačkom poitodu na Indiju. Kb. Berlin, 5. jula. U dužcm raziaganju izjavio je državni tajnik p!. Kuiilmanii u Reiclistagu, da pitanje zauzcća poluostrva Krima i Scvastopolja čini prcdinet izmjenc misii sa zaiutcresovammi viadom. Iz dosauašnjeg stanja prcgovora izlazi bcz daljega, da kod svih njemaćkiit faktora nostoji volja za miroijubivo regiilisaiiie neriicšeatili pitanja. Sto se tiče pitanja krivicc za svjetski rat, izjavio je K u h i in a n n, da ovu pitanjc smatra za istorijsko, koje se po njcgo-

Pred otvorenom borbom Iraca sa engleskom vladom. Rotterdam, 5. jula. ,,D a i 1 y N e vv s“ upulio je Sinnfeinovcinta proklamaciju, koja je po cijeloj Irskoj objavijena. Irski tiarod primio je liladno proklatnaciju. Kako engleska, tako i irska javnost misli. da je ovint počela otvorena b o r b a i zm ed j u ir sk o g naroda i eng I e skc vlade. U Irskoj se budtići dogadjaji očekuju nepokolebivi in m irom. U Engleskoj se misli, da je položaj viade težak, aii se misli, da potkralj French inta dovoljno moći za ugušivanje nasiinog irskog pokreta. Problem opšteg mira. Opriječne glasine o svrsi boravka kraja Alfonsa u Parisu. Kb. Žetieva. 5. jula. O putu lu alja A I f o n s a u F a r i s, za koje vrijeme Nijemci nisu bombardovaii grad, pišc ,,V i c t o i r e“, d a j c k r a 1 j d o n i o p o n u d u z a in i r. Drugi pak m.isle, da se kralj podvrgao u Farisu jedttoj oper-aeiji. Drnštvo za pripremanje s<*vcza naroda. Kb. London. 5. jula. R e u t c r javija: Kako ,,D a i 1 y N e \v s“ javlja. poslanik C u r vv i e jo u razgovoru izjavio, da je posijednjh dana osnovano u Londonu društvo za pripremasnjc savcza naroda. Društvo je vcć najavilo sperazumijovanja sa zastupnicima inostranstva. Predsjednil: je Albert T li o m a s. Izvršni fKlbor saveza engleskih stručnib organizacija o zahtjevu radnika za mir Kb. Londmi. 5. jula. Izvršni odbor savcza strucnili raditika izjasnio se u svome izvještajti na danas ctvorenoj godišnjoj konfcresciji ' u Leicesteru. da su zalitjevi radnika za opšti mir istina opravdani. ali da samo narodi a ne siranke inogu postavljati uslovc za mir.

K O j 1

Događiaji n Rusiji. Suzbijanje protivrevoluciie. Kb. \Y:ishi' gto!:, 5. ju Roi ter. s

s l ■ i

l’< S :• 1 1: n.t’szi u

'jo i jeuin urz V', \Voi o \v k i, j i\ l’a

ilržavnom dcpiirtm.'uiu, ti.a su 1> > jžcvikl tKtpsih e’iuicvt* provizortift viislo u \ r h :i n gc 1 sk u. Takndj.> j' •/.;>>.r-\-6 •<)<> tlumi u \Yo!owki, d < ćc l>.ti ra.spuš’t;;:a i iijcni i'bmovi uapšftni.

PODLISTAK D. M. Polić: Ti sada čezneš. Hteo si mrsiti kose moje, koje anirišu na šumsko biljc? Kaid si daleko, liteo si mrsiti! Hteo si ljubiti oči i usta moja? Kad 5 i daleko, liteo si Ijubiti! Hteo si lomiti tnoj viti stas, litoo si se odtnarati na grudima nežtiim? Kad si daleko. liteo si! Ti s&da čczneš za njitita. što si ilaleko. Ali kad dodje doba i vratiš se: Ti nećeš mrsiti kosa inojili, koje mtirišu na šumsko bilje, ti nećcš, jer fltećeš čeznuti!! Ti nećcš Ijubiti oči i usta moja, Tomiti moj viti stas i odmarati se na grudima nežnim, — Tt nećeš, jer nećeš ^čeznuti.

J Adela Miličevlć: Ćiča Mijo. (C r t i c a i z SI a v o n i j c.) I. Vi ttc znatc našoga sela, nit vl jsnate našeg čiča Miju. Naše je sclo, ko i svako selo puno blata, brayaca> i nešto malo Ijudi, al naš ,,ča Mijo nije ko svaki ,,ča“ Mijo. Slušajte, pa ćete se sami uvjeriti: U nas se peče rakija, pa da se 1?aza'H ne prenaša, pcćl ćc u našoj avjiji i baba Marica. A1 baba Marica metmila koni u veliku kacu, a kaca bila itrula, pa $va čorba izletila napolje.

Šta će sad jadna? Platila četiri krune za pecivo, a u iudo! Jadiknje baba i tiariče, kud što ne će imati rakije (a trcba joj ko •kruha —- ta o svetoj Kati ženit ćc sina), & kud, što cto sirota još i novac izdadc fiiiansima, a nenia šta da peče. Dočuje to i 5a Mijo — ta šta se u selu ne bi dočuio! ide on. idc, gazi dcbelo blato; sve polako, polako — njcinu se baš nikad ne žuri. — A sve putem sitiišlja, ka'ko bi. — Ao, strino Maricc, pa ti bas neš‘ pcći rakiju? — Sta pitaš, valjd 1 znaš, — z.akuka baba. — Pa reci ti meni kako je to bjlo? — A zar ti je baš svc izletilo? Ća Miio podbočio rifkom bradtt i .duboko se zamislio... — L, a shtšaj, pa šta ti nisi prvo gledala kacu, tieg' si u nju trpala šljive? — Kako bi? Velika kaca od triest akova, a šljiva ni za čctiri. A ono crvina, crvitia — vrag ju... — Ma to je cto, crvina — doda niudro ča Mijo i još sc dublje zamisli. — A čuješ, pa t'ko zna jel‘ to baš bila crvina. Da nije to tebi tko otočio čorbu? — i ča Mijo upre s očekivainjem u nju oči, a sve misli: „tiude, štaš‘ ti sad naoto?“ , — A, kaki! — zamanc baba rukotn. — Cijele je noći ćuko kraj nje ležo. , r — A tako ti irteni kazi. Nu, pa što ćeš sad? Pecivo si platila, a oni ti toga ne će vratiti. — I nc će, ktiku inene. A izdade četiri kruiie, ko da si u vodu s njinta.

—• Hm. A čujcš, strino Marica. u ntene sc baš’našlo tako za po kazana, ma irtord‘ bi bio i kazan, pa to bi ja mogo tud ispeći?

— P tiri krune, pa pcci. — Pa ti bi zar

eto ti. Plati čcbaš četiri krunc?

Da tic budcš tud brbljo. niogo si v'eć i nastaviti. — Onda oćemo l' da sc nagodimo? — ,la rekoh svoje, a ti kako znaš. — Ta, žcnska glavo, sudi sama,

jel’ pravo!

— L, a da šta bi ti? Zar nisatn ja toliko platila? — Eb, ti! Al tebi je to i ona<ko već propalo. — L, kaki si pametan! Ama nisam ni ja baš luda. ’l'i bi zar džabe?! razljuti se baba. —• Ta ne ljuti <se, strino Maricc, (ča Mijo svc polako, polako — ima on kad!) tal* ma nije pravo, da ja sve platim, a onamo imattii teke-teke-tekećak. — Znam ja to ,,teke-teke“. a kad bi se ti sa mnom naredio. onda bi bilo i više? — Ma otkud, strino Maricc, kad tiemiaitn van za kazančić. I<z duše, nisam ga mjerio, a<l‘ onako od oka. I — i! Pa ti baš neš‘ da se sa innoin godiš? — Ma oću ja, četiri krirae. a ti kako znaš! . — A slušaj, stnno Marice. la bi teb! dva poslenika! — Abj, ljudi! Dva poslenika za tri seksera i joŠ ja koštu. Ma baš si tnudračina! — I ti baš lieš’ tako? — Ne pravl sprdnje! Pa ti bi baŠ i posleniika! Još si mi i onako dva dužan. već satn iii i prekrižila. — L, a vidiš. sad su več koja tri sata jiotlin poltlana, a tvoj je red^ bio od jedanaeste iz Jutra. To je več čekaj: Jedan, dva... To je već Četiri ure manjo. A dok ia Jq$ dovczcm kom, dok spretnini. dok Šta, dok šta... bit će i noć. — to je ondđ po manje.

vjeruješ?

tvoje četiri dam ni tebi

a gdi bi ja za onn par litara rakijc platio čctiri krune! Dovcsti ću ti kola drva. A? — Orijala bi se ja, što bi iii ti meni dovezo! — I ti baš mcni ne — Kako bi, kad .vidim, d.; uešto šeprtljiš. — Pa znaš što? Lto vidiš, tebi su te.četiri krunc već j onoko propaic. Tko će ti još sad peći? I’a de, ja bi sani'o taj kaizančić! — Jcsi lud? P,a, da ti baš onako dadem? Jel‘ to bi ti? — Ti neš‘ dobiti kruttie. — Nek ne ću. Ne džabe. — E, kad baš neš', odo ja! — Srctno! ■— A čuješ, strino Maricc, — vratl se opet ča Mijo. — Koja ti je baš zadnja? — Eto plati dvi krune, pa peci do djavola. — Oš tri seksera? — Nosi sc! — Tvoja volja, a Ja ću s njim u Selnu k svaji. — Sretan ti put. II. ProŠki je nekollko diattta. ZiabavIjena sam nekim poslom. kad začujem izvatta krupni glas: — Ćibel Cibel Ma ldeŠ li. kurjak te pojio! — 1 onda čvrsto kjubtoj® _ n a vatijskini .Vratima. '" ' -

—• Dobro jutro! — K-oje vas dobro nosi, ča Mijo? — Bomc nrkako dobro. —• A da šta je? — L, kriva nti sc. — A št<> vam se kriva? -- Svašta. Došo sani nešto, da vas iiitani. Dete vi meni recite, Što bi ja sad zno? — A što to? .-— Ma cto, otia ncvolja - stlpac. Zua>te vi slipca Milu? — Da. štoje s njitu? Sto jo s njim? Nikako nije. Bome b; š nikako. O-o, kučka ga po> jcla ... Ma ja uc znain. što bi mu sve reko. I on menc suđu ... Bonie, to onda nijc dobro. ča Mijo. — Baš pravo velitc, Ua tiije dobro. Nijc sc meni bilo od njega dobru nadati! O-o! A ja njega tri dana tražhit po Brodu i nosam onih osam forinti, a njega nigdje, te nigdjc, kau da ga je zcmlja ppogutala. A jučer ja ntoro rad njega sudu. Pa jel‘ to onda dobro? Ma gdi si ti, Mile bio? kažem ja lijettitt. gdi si bio u četvrtalt? Odi si bto u ttedilju? A ja te tražim vazdam po Brodu. Najpotlijen. što si ti mene išo pridavat siidu? Nisitto li se mi lit>o ttarodili. dai ću ja tebi u čctvrtak tih osam forinti đcmit. a ono drugo i kaimatu na svetu Porcuianku? Pa zar sant ja onda kriv, šta ti nisi došo! Da budeš došo! A jel‘ otto vaša mala ntaca! Maco, tnaco. kako prede! Mrin. mrm...I Ta kud se penješ? Olc je. i baš za vrat... A što ste s onim brav* čićem, s onim crnim ,,godom“? ZaJtlali ga?... A baš jc bio lip. O-o! reljoli ja, Mile, Mile, jel* to bllo tre? n a taj trošak metao?/