Beogradske novine

flro) m. nVjem intoresu, da se strogo pridržava ovog važnog higijenskog praviia, poito se iakomlsleniin jedenjem neopranog i neoljuštenog voća rnogu navući teške i opasne boiesti. Rečka pučka opera u Beog r adu. Sve note i tekst opera za komade bečkc pučke opere mogu se dobiti u knjižari „Napredak", Knez Miliajlova ulica 9. Beogradski satovi. Od nekog doba osječamo se tako, kao da smo u velikom gradu. Naravno, tamo ima svačega: uz povlastice ,,dobra“ i povlastice — jeda i dangube. Sigurao se svako sjeća onog vremena, kad niko nije imao pojma o tom, lcoliIvo je sati... A žnate, zašto? Bilo je i suviše satova, a oni, baš kao i Ijudi, imaju svaki svoju glavu, — pardon! svoju volju. Na primjer: vi želite, da vam $at tačno ide, i odete pred izlog koga bilo sajdžije. Tu ćete pouzdano naći sat sa natpisom: „Tačno ozuačen« doba“. Veoma dobro! Navijete svoj sat prema ovom „hronometru" i zadovoljni ste, jer mislite, da ste tačno orijentisafiii. Kad podjete malo kasnije pored izloga nekog drugog sajdžije, vi sasvim mehanički izvučete iz džepa sat i prema „taČnom lirononietru“ opet popravljate sat. jer ste konstatovali, da vaš sat ne ide dobro. Ako u gradu ima deset crkava. onda morate u podne neizOstavno deset puta čuti 12 udaraca, ali nikada u isto vrijeme. ncgo lijepo jedno za drugim, vaijda zato, da jedno zvono ne smeta drugo. Kavaljerstvo prije svega! Ako je vrijcme mimo, ouda satovi zaostaju, a ako je vjetar, onda i oni pobjesne. Rezu!tat jc u tome, da dovode do bjesniia i sve one, koji bi htjeli, da sc prema takvim crkvenim satovima upravljaju. Upravo onda pojavio sc naročito u Bcču izraz „GumpendOrfski bassan“, iia iine neki pametnjakoviči tvrdili su, da jc tačno onda 12 sa:i, kad se taj bazen napuni do ivice. Ncgo od lieko doba imamo i mi ovdje u Beogradu razne ..odmjerivaiče“ vremena. Na primier iop. Njega čujcie svakodnevno u podnc. Ono, zr.ate, sasvim pouzdano ne bi sc to moglo tvrditi. Ali uzmimo, da sc on sasvim tačno javlja, onda bi bila najIakša stvar, udesiti sve beogradske satove po ujemu. Ali mi imanso još jedan sat, na zgradi bivše „Upruvc I'ondova“. Ovaj nastoji zimi, da ide liitnije: šta bi, možda mu je zima. U ljetu je kanda obratno: taj sat, kako se čini, ugleda se onda ua ljude. Fozualp je, da je na vrućini svaki trom... Pa orrđa još jedan sat, onaj ,,elcktrični“, u početku Terazija. Taj je jcdared sebi „dozvoiio sloboda’* da it osain sati uveče pokaže svoje kazaljkc na dcvet. Jednom drugotn prilikom svrdjelo mu se. da rad sasvim obusta-vi. Nek-oliko volta električue strujc digli su ga ond;i opet na uoge. Od onda ide neprckidno, a!i, pošto ima svoju glavu, t. j. voiju, dodjti mu pokadšto njegovc mušicc. Mislio bi čovjek, da radi proračunano. Zamislite satno: Kad je pomrčlna kao u rogu, onda ni on neće da svijctii. a kad pun mjescc pretvori noć u dan, onda tom ^atu dodjc ,,ćeii“. da uz ouaj mjesec na nebu, doda jedan povrii zcmije. Pri tom nemojte misliti, da ga je ko, ma i prstom, dirnuo. Najposlije ima još nekoiiko satova, i to po sajdžijskim iziozima. Nijcsu oni tu baš uzalud iziožcui. Njiliov je zadatak, da prolaznike „sekiraju 11 . Njibovc skazaljke donvataju brojcve kao nukc duii-ova, a ipak ne znaju, koje je doba. Ako se ovc skazaljke maknu, t. j. sat poene da ide, ouda ni to nijc uzaltid: da svojoj brači nc Čine sraniotu. Svojstvo rase: idu opet pogrješno. O blažena sfara vrcmcna, kad sc znaio samo za sunčani sat! Onda barem nije bilo jcda... rs. (B. N-n.) Dopis iz unutrašnjosti. Valj e vo. (P o s 1 i e d n j e p r e d s t ave beogradskog pozorišta). Pišu uam iz Valjeva: Gostovanje bcogradskog pozorišta, koje jc stckio opštc simpatije u Valjevu, priiničc se nažalost svomu kraju. A upravo pod kraj pokazao sc rcpertoar najzanimJjivijiin, jer su se dava-Ii mahom narodni komadi i je-r jc podignuto novo Ijetno pozorište. S veiikim intcrcsom iščekivana ,,K o š t a n a“ Bore Stankovića prikazivaia se pred rasprodanom dvoranom dne 11. o. mj. Gospodja Arseuović otmjeno je otpjevala i odglumiia ciganku Koštanu, a kako je to bio i njcln prvi nastup pred valjcvskoni pnhlikom, biia je zanosno pozdravljena i obdarena cvijeecin. Šteta što je sparina u prepunoj dvorani utjccala toliico na njen gias, da više nije mogla pcinoviti „Koštanu", koja bi za.cijefio i kod reprize bila isto tako posjećena. Medjutim je okružna komanida podigla u avliji gimnazijske zgradc cveće Ijetno pozorište pod vedrim ncbom. Na tu smo veidrinu neba nioraii ipak dva dana čekati, jer je u subotu bilo mnogo kiše i oluje, a još se i u nedijelju goinili oblaci. Ipak se uveče razvedriio nebo, pa se mogia izvoditi kao prva predstava Ogrizovićeva ,,Hasamaginica“, koja je prima,inila do hiljadu posjetnika. Uspjeh je ■klo osobit. Hasanagu je igrao g. Gaprilović, a Hasamaginicu gdja. Arseković. igra im ie bila zaokjužena i

Petak

8E0GRADSKE NOVINE 19- t«l»-

Strana 3 .

potresna: gosp. Gavrilović otmjeno patetična a gdje Arsenovlćke đuboko osjećajna, tako da je bllo rijetko koje oko, kojc se nije orosilo suzom, kad se aginica rastajala s djelcom. Ova se drama izvodila uopšte prvi put u VaIjevu, pa je i njem uspjeh bio neobičan. Večeras (u poncdjeljak, dne 15. o. mj.) pomavlja se ,,Hasanaginica“, a sutra je oprosna predstava: ponovićc se Sudermannova ,,Čast“, s kojom jei gostovanje i započelo. Može se reči, da sve Valjevo žali, što se beogradsko diruštvo, koje je unijeto toliko života u našu inteligenciju, tako brzo od nas tlijeli. Nadamo se, da će ono iz, Valjeva ixuiijeti tiajbolje uspomene, kao što ćemo ga se i mi dugo i blagodamo sjcćati, dok nam — i opet ne dodje u goste! Ž.

Istorijski kalenđar. Aa današnji dan, 19. jula 1698. go. dino rodjcn j ■ u Grcifonsce-u blizu Ziiiicha šv'ajcarski pjesnik Johaun Jakob jBodmer. Njegovo se ioce’ golovo jivijek uporedo pominjo sa imenora nje-ovog Uerazilvojnog ’druga, sarađnika i jcdnc. mišljenika na knjižovjiom polju Br.iiiu. gcra. 0. njima dvojici već je 1 ilo govora jcdnom piilikom. 1J nj mačkoj književnosti boriii su se protiv prcovl«djiv,anj i Iraiti cuskog knjižcvnog uticaja. Pozn t su sa svojj polcmike sa Goltschcđom. Johaiut Jakol) Bodmcr, umro jo 21. janu.ira 1783. godine. — 19. jula 1810. goduc umr’.a jo jia svomc zamku Hohenzierii'zu piuska kraljica Lujza, supruga piUskog krnlja Friedricha Wilhehna III. U njoj je vcć biio govora na oyome mjostu. — 19. ju. la 1811. godine rcdjon je u Rainu u Ba. varskoj komponfela Vinzeriz Lachner. Vinzenz Ladmcr član jo znamonito mr. žičarsko porodicc. I njegova braća Igntiz i Franz i njcgovo seslio Thckla i thri. stiana ]>ili sn ugledm muzičnr:. Vinzenz Lachnor do.vao ju 1831. godine za naslj dnika svomo bratu Iguazu za dvorskog k . pelnika, na kojemu j’ položaju osla) do 1873. godiuo, kada jc penzionisan. Od 1884. godir.o do 1891. godino bio je pro. fesor na konzervaloriji u Karlsritch'- ■. Od njegovih 1; mpozicija naročito su obiatilo pažnju j dna svečana uverlira i jedan glasovirski kvartet. Osim tega jo Lachncr komponovaO simfonijo, uvertire, j -dan vio. lins»ki kviuict, komado ža glasovir i za vokalnu muzikupnfdju ki jima su naročilo poznati šatjivi muški horovi. \inz< j nz Lachnor umio je 22. januara 1893. godino u Karlaruhc.u. — 19. jula 1819. goriine rodjen j> u <ilaltfeidemi blizu Ziiricha književnik iliiičar i pripovj dač) Gottf i l Keller. Od 1861. do 1876. godino Uio jo Kelter prvl državni sokretar Ziiriškog kantona. Kclh-r jo najjači u pripovjcdoi. Nazivali sa ga „Cliakespoaie-om n.e.ijii pripovj'’dačima“. Najpnznat ji su mu d;cla: „Dor griine Heinr:ch“, „D;e LeuU von Seldvvila", „Marlin Salandcr" i „Zviiichor NovGleu". Umro jo 16. jula 1890. godine. — 19. jula 1870. godine stig’.a jo u Bcrliu francuska objava rala Praskoj. Kao što smn prijc neki dan rekfi, već 13. juli, poslij • ov'og sudbonosnog razgovora u banji Lmstt izmeđju praskbg kraija IViUioima 1. i francuskog ambasad<:r.i 11 > nedeitia nioglo tc vidjeii, da će se j đva izhj -ći rat. Kada je pak : 15. juh francuska vlada tražila od ptirlanv-nta, ua j j odobri vanredno ratno kredi.e svaki ju !>io načisto s tim, da jo rat neizbjcžan. Oihnah poslljc to sjodnkc francuskog parlamenta liarcdio je pni-lvi lcralj kao p:edsjednik savcza opštu mobilizac'ju sjeveronjomačkog savcza (koji j- osuovan p> Ujo rala ISGO. gođine, a u čijem su sastavu bilo Pniska, Saksonska i manjc sj •verunjcmačk ! < državc). Fiar.cuska j<; oi j v’Ia ral samo Piuskcj, pa jo očvkivala, da ćc imati posla samo sa Pruskom, oduosno s m > sa sjeverOnnjemačkim savczom. M' djulim južno-nj. nnčke države, — Bavavska, Wiirttenberška, Bademska i Hc. g ns’.ia, — kojo su tc-k četiii godinc prijc taga ratovale sa Pruskom, hil • su SJida sa jsvojim d jučc. ranjiin nep’l'fjateljcm vozano tajnim kk>i> vencijaina za slučaj rata sa Fiaacnskom. Ove su konvencije zbilja no samo po in.c. nu već i u stvaii l>llo tajne, već z,i njiti niko u Evropi nijc znao, pa m u Franctu skoj, gđjo su oč kivnli, (Ll 6> južne drž . vo ostati mutralm, a možda Čak 1 i da ćo sfupiti u rafc sa francusko strane. I-fcoga dana pak kađa jo mobilisao sjeverc-njomački savoz, prrstup li su istoj jnjui i južnc-rjcmačke države.Na dan francn-kj objavo raia, 19. jula izgiasaj je pavlamr. nat sjcverc-i’.jemačkog sa\eza adresn u o>lgovor na kVaijcvu prijcstonu !:e-jedu i jednoglasno j > odohrio ratue klreaite. Brvi akt h«;>rijat< ljsfcva bi'o jo sfciđ n.'c b d ;i> , skog djcla (do polovine rijcke) ponton. ( sk’og inosta preko llajne, kojj j > vez’vao j građ KeLl sa susj.dnim, tada francusklm Strassburgom. Do prnh borbi pak došl > jo tck 2. avgusta, i to kod mjestanca Saarbruckona. Ovo su p dnovrc-mcr.o b le jcdino borbe, kiojo su s> u toku toga rafca vodilo na njomačkbju z •jn j'štu.

Vijesti iz unutrašniosti Mraz u srcd Ijeta. U D a g o j P o 1 j a n i i Staviju pao je noću 27. jmia mraz, te je prilično stiradao kroinpir, pasulj i hcljda. Sutra dan poslije toga pao je u mjestiina Petinje i Sare led, koji je uništio trećimi žita. U Saronjama jc 24. juna bio snU jeg sa klšom, te su se smrzii krompiri i sočivico, a 4 dana poslije tog^ došia je plujina sa kišom i ledom. *

Sukob izmedju žandarmerije I f azbojnika. Nekakav Bajram Balota, iz Balotića, sreza Rožajskog u Cimoj Gori, uzTiemirivao je već davno svu okolimi sa svojim diruštvom. Bilo je tu svačega, čak i ubijstva, a naročito je patilo srpsko stamovništvo. Žandiarmerijskom odiredu u Tutinu pošlo je najposlije za rukom, da naidje na ove razbojnike. Sukob je naravno bio krvav, te soi njih desetero iz razbojničke družine platili glavom, izmedju ostalih sam vodja, Bajram i žena jednog od njih, kcji je sa još jednim dlrugom >pao patroli u ruke. Kad su žandarmi povcli ovu dvojicu — dođavši jednog njihovog druga, otprije ulovljenog i jednu ženu — u Berane, da ili prcdadu vojnom sudu, napade ih na putujcdna oružana razbojnička družina. Žandarmi su borbu prihvatili i razbojnikc ponbijali sve do jednog. Sad će bar narod or.oga okoliša imati mira. Razbojništvo. Doznajemo iz N o v o g P a z a r a: Noču izmedju 21. i 22. juma o. g. najplailo je sedam raizbojnika, oružanih pu-, škama, na kuču Filipa i Marije Pihorae, kao i Stojka Piliorac. u Trnavoima, opštine Postenijske. Pošto su ili pesnicama istukli, ođuzeli su im razbojnici svu gotovimi od K 1900.—, zatim 30 pari muških vunemih čarapa, 4 zubuna od samta, 35 m. vunenog štofa, 32 m. bijelog gajtama za nakit, 1 par opanaka i 4 rupca za glavu, u vrijednosbi od K 2495.—. Zatim su uzeli Filipa, vx>zaii mu konopcem ruke na iedja, odvukli ga u poijc i vezali za jeduu ogradu. Po pričanju oštećenih imali su razbojnici nešto ruske, a nešto turske puške su fišeklijom, u bijelim arnautskim panlalonaina, crnim srpskim kapiutima, sivim fesovima i bijelim turbanlma. Za razbojnicima, koji su umukli na jug, u šumu Ivoski šanac, poslata je potjcra.

P a b i r c i LJUBAVNA ISTORIJA FRAN.IE LISTA. I Ljubav čuvenog kompozitora Franje Lista beše ruska knegmja Karolina Vitgenštajn. Kneginja, čije je djevojačko prezimc bilo Ivanovska, beše rodoin iz Kijevn. Posini ju je poucavao u pevanju. Docuije je postala dvorska dama ruske earice, po čijoj se žclji udala, nia dai je bila katoličkinja, za kneiza Sajn-Vitgenštajna, koji je baš pravoslavne verc. Godine 1847. videlu se sa Listom, koji beše došao u Kijev radi sudelovanja u nekcm dobrotvornom koncertu. To je bilo ovako. Kneginja paslala umetaiku 100 rubalja za jcduu ulaznicu. Na to je List posetio kiiegiiiju, da joj sc zahvali na njenoj izdašnosti. To im je bilo prvo vidjenje. Listu jc usbitilo njeno obrazovanje, a i ona se jaiko zainteresuje za njega, naročito kad joj je u razgovoru saopštio svoje kompozitorske planove. Odinah sc mcdju njima razvio prijateljski odnos, koji se naskoro išča>urio u ljubav. Kneginji jc brak s Vitgenštajnom postao odvratan, te je zatražila od njega razvod braka, ali ga uije dobila>. Ipak ona odc Listu u Vajmar a sa sobom jc odvela i svoju ćerku Mariju, kojoj jc tada bik> 11 godina. Kad je car Nikola I. izrazio želju da se ova devojčica vasjiitava u pravosiavnoin duhu, a ne ti katoličkoni. kneginja je odgovorila: ,,Ja sam svoju ćerku čvrsto prigrlila; neka samo pokušaju. da mi je 'otmu." Zbog toga budc uzapćeno njeno ogronmo imanje, te joj je ostalo samo dva milijuna rubalja. što jc poncla kad je pobegla iz Rusije. i Kad je kneginja doznala, da joj sc muž po drugi put oženio. zatražila je i od pai>e razvod braka. Bilo jc utvrdjeno, da se venča za IJsta 22. oktobra 1861. godine, ali iiieni srodnici iz Rusije uspeše. da se venčanjc zabrani. Na tri godine poslc toga knez umre i time budu uništcne sve preprcke, ali knegmja, koja beše več ostarila. liije višc itnala volje za brak, nego se odlučila da ostalc dane svoje posveti dobročinstvim'a i potpoinagauju crkava>. Njoj za ijubav se i List zapopio i dobio titulu opata. Umrla je 1887. godine. MUCTIVOST I ĆELA'. Boztiato jo da mnogi Ijudi đo svoje dulK'ko shirosti imaju glavu pokrivcnu bujuom kbsom, dok napro'.iv drugi dohiju vcć posle dvadoseto godiue ćelu, to im glava čosto liči na bilijarsfcu loptu. Oni mladi starci navođc kao uziok svojpj ć.oli Iiok'u bolest ko .e od koja su tobož palilt i često ćo vam umeti da isprlčaju,Liko jo jtjihov dcd: „Bog da mti dušu prostil", jpš u potnaestoj svojo; godiui potpimo oćilavio, da mu so glava s jalB kao orihana teudžcra. Drugi će vam opei „riaučnp’. 1 objažnjavati i dofcazivatfc da ima iH'kih čuduo\aiih mikroba, k< j du kpsu kao najlepšu poslasticu. Ali šti Ć U, kad oVaj pakosni svet jjsće da im vernje, nego veli, da su ovi jadniei ooelavili zhog preterane „provodnje", i da jo to jedini \izroh što ncmaju kose na glavi. SG ti, k'oji su dosta [>ropatili zbog ovakog ismevauja od pnkosniii j zika, vc. rovatno će oberutfc.' prigrl ti povn ,L p.'ij',

fcoji io pre izvosnog vremena obfrivio jc idan lefctir. On vcli, da ljudima fcosa opa. da zbog toga, žto su primorani, da često skidaju šošir ili kapu prilikom javljanja ua ulici. Zbog toga j'o fcoža na glavi izlo. žona čestim promenama tempo ature, pa Hsljed toga oslabi i onda nahtaj ■ opađ • tije kosi. Kao dokaz za opravdanost ovo t«oruj> navođi isti lekhr okolnost, što so medju oficirima mriogo redje tifllaza će. lavi ljudi, a to, veli, dolazi otuda, što oni pri pozdiavljanju ne skidaju kbpu s gia. ve. Taj isti slučtij jo i kod radmifca, koji takodjo vazda raclo pod kapom i nemaju ohičaj da je skidaju ni kad se poz’dravljaju. M.

Razne vijesti. Napoieon kao ljubitelj „fraj-karti“. Svakome, koji ge iole jnt. rosovao za razvitak glumačko umjetnost : , nj: n p znato jmo slavnoga francuskog g'umca Francoisa Talmo. Tallna je rodjen u Parisu 1763. godino i 1787. godin» igrao je na najčuvenij?m parisfcom pozoiišlu —> „Thcalre Francais“-x Za vrijemo revolticijo spadao je već u najsiavnijo parisko glumco i osnovao j» vlastito pozorište po>71 imenor.i „Tiieatre dc la Hopubl:gue“. P • slije proglasa carstva Talina je bio u velč. koj milosli kod Napolcona I , koji ga jo česio držao u svojoj ofcolini Za. vrij . ine erfurtskog kongresa, gdje jo Napol oa bio sakupio gotovo svo evropskc vl ularv, a đocnijo još j dnom po 1 ja pada Nap Lono. vog — priiik'om bcčkog kongrosa — Ta!. ma jo na tada održanim svcčanrm pozoris« nim pi'odstavama hukvaino igrao „pred parteroin careva, kraijeva i knež- va“. Olkuda tolika Napoleonova simpatija za Talrnu? Razumije sc, silui j; vladar cj> nio u njemu velikog dramsfcog umjtnik i. No pored toga osjcćao se i obavczaai Talmi, a ta j» činjenica slaljo pozn-t'j J<dan Talmiu Fčui prijatelj p ioa u svojim memoarhua ovu zauimljivu poj dinost. Za vrijemo dok je Talma hio upravnifc i vlasnifc pozorišta „Theatro de la R'p:> blirpi«”, taj j>> prijai lj stalno prat'o Tak mu, kada bi ovaj pr j > početka pi\ ds-.ave odlazio u pozorlšte. Sjeća s •, ili j> ni prvoin uglu ulice, md >l k > od pozoifštn, č> slo č'kao neki art'Jjuij fi kapetan, skiom. noga izgleda, suv i malog rasta. Talma bi tada refcao: „Hajdemo na spored ii ul z..,ono opet me čeka kapotan Boniparla... hoćo čovjok besplatnu kartu... svako vc. če lioćo kartu, već nri so dosad'lo". Napo. leon na imo u ono vrijeme kao artiljerij. ski kapolan na raspoloženjn zbilj i često nijo irnao dovoljao novaca, d.i plati pozorišnu kartu, pa jo morao apvlov.iti na dobrotu slavnoga Talinc. Kađi j - pak taj skromni artiljorijski kapetau sam p s'ao sto puta slavniji čo\ r j>'k od svoga do. brotvora i zagospodario cijelonr Evroponi, sjajno se odužio ononic, fcoji rn’u je d .vao toliko „l>’re>kaitel“- >—d.

A. Grin: <DAN OĐMAZDE (Nastavak.) 13. jula 1863. godine još sam jednom obojici produžio rok; 20. septenibra 1878. godine okajao je Samuel White svoj grijeh, i to baš u času. kada sc nalazio na vrhuncu slave i srećc. Sada palc ncka i ovaj čovjek. u prkos svoj svojoj podlosti poslije 25 godina nretrpljenoga najstrašnijeg straha oknsi ’/aslužcim kazmi. 31. glava. Doering jo bio svršio svoj izvjcšlaj; nifco u sobi nije m reči progovorio, dofc so luijzad pufcovnifc ne obrati svojoj no« srećnoj žrlvi: „Hcćetc li da pokhžem va. šoj kć'.ri naredbu, po kojoj vi imat' di so uapsit«, a fcoja rni j; izdat i u San.Fiancir scu?“ upita ga on prijctcćim glasom. ,.Ja sam' u ono vrij' iiv; hio si'esfci načehiilfc, pa irnam pravo da vas smjesla uapsim". Thomas Dalton vid<-, da jc Miry u liajvećem Strahu sklojiila ruke, bila je blijeda kao smit. Strašna priča bila j: groz. no djclovala na nju. Niunučen do ludila Sifl."i Dalton jednim j diniin sfcukom pii. 3jo svojoj nrišint, kdja jc !>1> u pofcretu. „Nikako. nikako tu sramctu ona n> smi« jo doživj-li“, uzviknu on. Bacajući još jcdnom pogl cl u vhinu, on o! jorna lukhma doh'vati ona dva me.-iugana dugmtta. „Umirol Umire mi otaci" uzvifcnu Mary i htjode potrčati ocu, ali je Dce ing, fcoji jo sada saznao, čemU služi ona ma. šina, svojom čvrstom rufcorn zaci'ž >, gl'dajući pobj donosno, kako s- pro\iji t;. j.lo njegovog neprijalclju. Cuvši Maryu krik Stanlmpe s 1 bio (rgao iz očajničfco apat'j-, u koju je bio zapao čuvši pukovnifcovu piiču. On br. zo pridj-- DalLonu, pa jo snijo-ta opažio, da se u njegovom licu orvaža samo strašaa duševni bol, ali da n ina ni tr.vga o ka. j JcTiirt samrtntčkim mukajria. „Svo u zalud", j cau je starae, ,,maš . i na jo odveć slaha". Saviadari bolom i razočarenjem c.n oshivi mašinu i stade se prelurati, pa bi se SVakhko srušio na z mtja, da ga nijo Sianhope piidržao. Pukovnik je bio ispuštio Marynu ru. ku i prczriviiu osinjehom pridjo mašiui: „Ta znao sam, da jo to samo zaluđna ;• gračka", uzviknu on prezrivo i ol'jemč. k-j s : uhvali za ona dvu mc-ingan t dug. jn-da. Toga momenha sinu mnnja, a o 'mafi za njom puč« strašan grorn, k j i j > joj pojačao djclovanja inašine, koja krupnog i razvijenog čovjcka trcsnu o ze.nlj >, gdje se ispružio svom dužinom. l’otrajalo jo nekoliko mhiuti, đok su j0A.i ostal:, koji su u po!* WU • ,

šćeni od striaha i potpesa jasno opaz'li, go desilo. 'Prvi se pribnao Stanhopo; naglo sej' nagao nad mrtvacem i jzvukao jr iz dž<. pa njegovog fcaputa nvkn starn h'art ju i\ brzo jo pročitao šta piše u njoj. Tek šlo jo pročifao nekoliko riječi, otc mU se iz. nenadjeni krifc. Uzbudjcno zapita star a, koji je gledao chi pomogno Mary, koja se bila onesvijestila: ,,Ma je li \'ami ime Dalton ili Yelvcr. tou? Ova uarođba o hapšenju glasi na Ste. fana Yclvertona, a on vam jo govorio „Dalion!" Starac ga je gledao zbuuj'iiim p> gledom. \ ,,Ako ste vi Yelvexton, a ako vani s« kći zovo Natalija”, nastavi Stauhr.p:, kod< koga so oclj duom bila pojavil* k»o n< ka nova nada, „onda so još sve možc ok enuti' na bolje“. ,,0na so od svoje trećo gođine zo\ o' Mary“, mrmljao j: nesre'ni otac, ali jojf jo pravo ime Natal ja — Natalja Ve'fcer. ton. Whito jo znao za to, a znao j* ii Deering, inače niko na svijefu — pt ni' ona sama“, 4’ (Svršiće se.)

Odgovori uredništva. ! O. L. K. F., M. (n. K.) Vaša pje$mal niie za naš list, pa se čudiino, da ste nam je uopšte poslali. Sto se tiče privrednih člam;ka>. možete nain ili poSluti na ogled. Ako budu dobri, štampas ćcnio ih i honorisati Vam. Kragujevčanin. Ovakvi sa-i vjcti, kakvc Vi dajctc svom zaljubljenom drugu, r,isu, ako se osnivaju na' istinitosti i iskrcnosti, na odmct, ali ne mogu da intcrcsuju nikoga drugoga osim Vas, njega i nje. Vi biste otale iinali svoje lično zadovoljstvo. on svo* ju movu boi, a ona hi se ipak svemu tome sanio prezirno nasmijala. Stoga ne možeino da štampamo, nc možda što bi se bojali njenog prczira, već prosto zbog toga što naš list nijc stvoren za to. da zainteresujc sanio tri lica.

Pssijidnle brzojBvse uijeiti, POGINUO ROOSEVELTOV SIN. Kb. Lugano, 18. jnla.' Prema vijestima ovdašnjili listova, poginuo je na francuskoiri bojištu kao lctač iiajmladji Rooseveltov sin. OPERACIJE NA ZAPADU DOBRO NAPREDUjU. Kb. Biidimpešta, 18. jnla. Izvjcstitelj ,,A z E s t a“ javlja, da kod armije gancral-piikovriika B o e li ii a operacije povo’jno teku. BOMBARDOVANJE PARISA. ’ Kb. Žcucva, T8. jula. Ovdašnji hstovi j;vijaju, dx j» >:>m« bardovanja Parisa još uvij k j. clnako žo. sloka. Tclofonska jc vcza s l Par'som p r ekinu ta. STRAŠAN TAJFUN U JAPANU. , Kb. Cliiaso, 18. jnla.» Talijanski listovi javljaju iz Osake: Jedan žcstok tajfun upostošio', j e j e d a n d i o j u ž n o g J a p a n a f t r i o s t r v a n a p r i mo r j u, te je prouzrokovao o g r o m n u štetu. Ri4 jeke su izišle iz svojih korita, a žcTjezT nice i tclegrafi su isprekiđani. OZBILJNI NESPORAZUMI NA PO-] SLJEDNJOJ KONFERENCI.il SPORAZUMNIH SILA. Kolonijalne ehgleske čete izgubiie pouzdanje u pobiedu. Kb. Berlin, 18. jula. „Kreuzzc-itung“ javlja, da su na posljednjoj konferonciji sila s?xorazuma izbiii ozbiljni nesporazum i. Z a s t u p n i k e n g l e s k i h k o-: lonija izjavio je, da se one ne mogu obvezati da će stavitf; nove borcc na raspoloženje,, pošto su čcte izgubile uzda- ! n j e u k o n a č n u p o b j e d u. Traže-'j no jc, da se to gledište protokolamov zabilježi, a Lloyd George mclio! je, da sc bar od toga odustane.

Zvanične objave OBJAVA. Svi jedttiokcpitari (konji, magatrcV i mazge), koji su svojina civilnog sta-’ novništva, nioraju se neizostavno đotjerati na preglcd. Pregled če se vršiti: 29. ov. nij. u 2 sata poslije podno> iz II., III., V. i VI. sreza; 30. ov. mj. u 2 sata poslije podne iz I., IV. i VII.' sreza i 31. ov. mj. u 2 sata poslije podiic iz Čukarice, Topčidera i Topčiderskog Brda, na Trkalištu, preko od : tramvajske sianlce „Gospodrska Me-, hana“. “'•• Oni jednokopitari, koji se iz oprav-> daniii razloga ne mogu 29. i 30. ov. mj., dovesti prcd komisiju, nioraju bm. neizostavno dovedeni 31. ov. mj.' Žandannerija će strogo paziti da^ svaki sopstvenik dovcde ođnosno po-l šaljo svoje jednokopitare prcd komir siju, i svakog sopstvenika. koji se r.e bi ovo8 naredbi odazvao, prijaviće radi stroge kazue nadležnoj vlasti. Pregied ovaj vrši se u interesif sopstvenika. C. i k. srcsko zapovjedništvo ( građski komesarijat u Hcoaiad*