Bilten Bitefa

– 8 ~

Bajlonovoj pijaei, jer ona mema nmikahve vese sa Ateljeom 212. Atelje je posoprište odpnedjeno u svom umethičkom 1 socijalnom smislu. Ako bi Atelje uzeo tu eobkvu to bi bilo dvostnuko slo. Zašto? nato Što bi se đdokasalo da u Ateljeu postoje mladđotupei 1 da Atoe1je pokušava da spreči te mladđotumnke da Tabiju isnutra,» te 1m daje jedan mali as31l. Prosto” na Bajlonovoj pijaei je pnostob 8Q jeđnu novu trupu i oho što našoj pozorišnoj altyazıji nedostaje, čime je oma bremehita jesu nove trupe.

Ma koliko đa smo očehivali da đe ovaj Bitef biti loš sato što se stalno pominjale nehe proveneme prednosti, a u umethost1i nema hišta gore od toga, Sedmi Bitef pokasao se kao Tzausetno snab čajan, kao jedan od najsanačajnijih. Zašto? Zato što Je pokhasao jedan kontinuitet u modemom posoištu. Veliki broJ predstava na njemu isto su ono Što smo gledali na Tređem i1i na Petom Bitefu, samo dok su bre tri ili pet godina nove tehdeneije bile uMpuđehe tome da se pozorište rasbije kao jeđah profestonalni azil + OSvoji kao moguđnost aa oblik Bivota, dotle se danas, buduđi da dje taj posao savršen, postavlja pitanje šta sa tim životom. Predatave ha Sedmom Bitefu dpukčije su od ohih na ppredhodnima, dev je u pošopištu nastupila mova Jasa, faza kađa 1judi koji su osvojili posoPište kao način života počinju da taj ž4.VOt Traspunjavaju na pravi način. Velike predstave koje smo viđeli na ovom Bitefu nisu {ntepnaoionmalne„ ohe imaju Jednu kosmičku visiju. I aato nam se meke predstave hao "Tri veneoijanska bliasanca" {li "Prakas" čihe slabijim nego Što to jesu, u sushetu sa kosmičkim vizijama kao što su to podjednako i "Li»" i "Dom moga oca! ı "Seosko dvopište” sa njihovom kosmičkom aupebposicijom, kao što bi to pekao Ražh, ohe su odjeđnom pohazszale svoju naoionalnu BatvoPenosšft, svoju provinheijalnost, bio je mišljenja Bogđan Tirnahiđ.

Milosav Miković agovonio je o povratku teatra glumou, ja mislim da sa teata» vrađa 1 suštini teksta, om mu he robuje, veđ se obprađa liteparnoj podlozi, dakle vprađa se literaturi čak 1 kađa je "Dom moga oca! u pitanju, posle svih prežvakanth iskustava, teatar ao vrađa literaturi 1 to ha belji 1 deugačšiji način nego Što je to činilo naše atnofukvano posonište, bilo Je opažahže Božiđara Bošoviđa.

Mislim da nisi potpuno M pYravu, pekao je Jovam Ćipilov.

Za pozorište u ovom trehutku upravo dje karakteristično da se od takosvanih loših tehstova pravi đoba” teata. Postoji jedno pboane šnmo pozorišmo uverenje, ta mi Be misao i{skpietalisala u rasgo-

vopu sc Bopkom Paviđeviđ koja je to prva pomenulc t imala veoma