Bilten Bitefa

#0

"ri venecijanska blizanca" i "Ne građi dućan sa stepeništem" rumunskog narodnog pozorišta, "Dom moga oca" teatra i» Kopenhagena i "Seosko dvorište” iz Zapadne Nemačke,

Pratioci umjetničkih manifestacija dobro znaju da se, ako festival ima ovoliko zapaženih predstava, ne može smatrati promašenim. Ta činjenica, kao i okolnost da su opganizatori očigledno nastojali da "smire" ovu međjunarodnu smotru, da je liše ekstremnih eksperimentalnih pokušaja, nesuvislih "dosjetki" koje nemaju veze s umjetnošću, ogim što je po svaku cijenu žele staviti pod okrilje njenog imena, dokazuje neophodnost njenog postojanja. Ovo tim prije što je BITEF izsugsetna prilika za strastvene ljubitelje posorišne umjetnosti da se upoznaju s novim pozorišnim tenđencijama u svijetu, onim koje su im selektori "donijeli na noge”,

REDITELJSKI PRUKOPISI"

Ako bismo, na osnovu gsvjega žto smo vidjeli na predstbavama BITHP-a, pokušali da odgovorimo na pitanje šta se to novog zbiva u svjetskom teatru, koje su to nove tendencije, teško bi mogli precizno đa odgovorimo„ Po našoj ocjeni, odđgovor najbliži prabom stanju stvari sveo bi se ma činjenicu da su nove tbenđencije u rukama ređitelja. Novo je sadržano u njihovoj invonciji, stvaralačkoj moći, sposobnosti da što originalnijc cžive dramska štiva. U tome su, noma sumnje, najviše. uspeha imali Kudjenio Barba ("Dom moga oca") teatra im Kopenhagcna, David Estrig ("Tri venecijonska blisanca") i Hans Licau ("Lir"). Bvaki od njih ima svoj ređiteljski "rukopis", toliko oseben da bi se — razmišljajuči o BITEP-u – prije moglo analizirati njihov rad, njihovi stvaralački usponi nego o samom festivalu. Medjutim, činjenica je i to da okupljeni oko festivala, u trenutcima kada se mogu poređiti njihovi stvaralački "nalazi", oni čine Jednu manifestaciju odrodđdjenog profila.

Svojevremeno je BITEP bio veoma nepopularan kod beogra– dskih glumaca. Samo su neki od njih u ovoj manifestaciji vidđeli ustanovu dostojnu pažnje. Razlog za takav od nos bio de, čini nam se, sadržan u činjenici đa je preovladđavao utisak, da je beograđski festival u snaku takozvanog fizičkog: teatra, koji, po njihovom ogsjećanju mjere, omalovažava glumca, njego= VU Ulogu. |

Medjutim, ovaj put krug glumaca zainteresovanih za BITRE se proširio, Primjećeno je da su se umjetnicima poslovno vezani za "Atelje 212" pridružila njihove kolege iz ostalih gradskih teatara, ali, istini zavolju, medju njima nije bilo ni Aleksića ni Miodraga Petrovića-Čkalje, na orimjer, koji su se ranije Javno izjašnjavali protiv ove manifestacije. Očigledno, da nisu stigli da se naviknu na BITEP u ozbiljnijem izdanju. RADOZKNALI BORA

U medjuvremenu, dok su oni možđa nastojali da izmijene svoj stav, neke od njihovih kolega su učestvovali čak i u razmjeni mišljenja. U tom su neki irimali uspjeha.

I kađa smo već kod razgovora, da spomenemo i to da je najgovorljivijih od jugoslovenskih umjetnika bivši pozorišni ređitelj Boro Drašković, Ovaj, inače čutljivi stvaralac bio je veoma rađoznao,. Po svoj prilici on je od svih nadbolje prbpremljen za praćenje BITEP.a, što je i normalno„ jer je pomnmed selektora u protekloj godini najviše proveo u inostranstvu, gde je mogao prije nas da se upozna sa novim tenđencijama,