Bitef

peter haks

nemiri izazvani jednim umetničkim ostvarenjem

Ova potpuna tragedija napisana je savršenim stilom i u savršenim stihovima. Tri savršenstva; svako od njih daje mi odgovore i, na čudan način, postavlja pitanja.

Napisana je tragedija: mogu li se pisati tragedije? Za tragediju je potreban poznat junak, dakle junak, koji bi one što čini činio i kad bi znao šta či ni. To se ne bi moglo reéi o Filoktetu. Njega uništava tvrdogiavost, a ne neminovnost. Miierova drama bolja je od one Sofoklove, ali ja mislim da je Sofokle bio u pravu što tragičan potečak nije završio katastrofom; konkliktna situacija zahteva sporazum na najvišem istorijskom nivou. A sad o tom izuzetnom događaju na Lemnosu: ne važi li isto za sve antičke tragedije? Žrtva antagonističkih kontradikcija koje sudbinski oklevaju, zato što ne vide nikakav izlaz ne deluju li sve one na nas kao pomalo kratkovide? Ne proizilazi li tragika iz same istorijske konstelacije dogadaja ili, šta vise, iz poznavanja istorije onoga koji ih oph suje. Zna li to Miler i ne mogu li se otkriti nepredvidive satirične orte u njegovom komadu? To je priča prema jednoj staroj prici. Bogatija, komplikovanija i potpunija nego ona, prva ali je može se reći tradicionalne vrste. Takva fabula, pokazalo se, može da posluži kao okosnica najosnovnijim idejama. Ona omogućuje potpunost. Danas, kad sastavljamo priöu više polazimo od suštinskih ideja, nego od dramatičnih bogatstava njihovih komponenti. price koje takp izmišljamo siabije su od onih što smo ih nasledili. Ne treba li da uvidimo da su one sa tradicionalnim sižeom prave?

To je umetnost izražavanja koju ne mogu da hvaiim prema zasluzi, jer bih je morao hvaliti preko pristojne mere. Niko ne vlada tako suvereno, kao Miler, stihom koji služi kao ograničenje. Stih »preseljenik«, to je krajnje nasilje koje se sme učiniti stihu, a da on ne prestane da bude stih. »Filoktet«-stih je to u najvećoj meri, po unutrašnjoj napetosti koja se sme dozvoliti stihu, a da mu se ne oduzme kvalitet prefinjenog; klasična literatura dočarava stvarno varvarstvo sveta sadržinom ! njegovu mogućnu lepotu formom; ta maksima izgleda zadovoljena u Filoktetu. Ali, ipak, ja taj komad ne bih nazvao klasičnim. Lepota tih stihova kao da se preliva u bojama onoga što predstavlja. Utopistička je i istovremeno arhaična, ljupka i tmurna, cudo višna i u jednom i u drugom smislu te reči. Nije li najzad »Filoktet«- stih u svojoj vise nego ljudskoj lepoti varvarski?

Umetnikovo mišljenje nas interesuje, ukoliko nas potvrđuje. Veliko umetničko delo može da nas zaludi. Čitamo Filokteta i otkrivamo u sebi potrebu da lepše mislimo o umetnosti.

65