Bitef

teresuje kao društveni događaj i doživljaj njegovih delà u društvu. Radu Beligan je izneo svoj doživljaj, govoreći da je impresioniran delom, ni je impresioniran scenom surovog übijanja deteta, već scenom u trpezariji i završnom scenom, punom ćutanja. Neko je, govoreći da je nemogućno da budemo šokirani, naveo da naša sredina ne može da se zgrozi übijanjem deteta, kad su nas još ne tako davno Turci nab ij ali na kolac. (Smeh u sali). Palo je pitanje zašto Bond uopšte odgovara na pitanja, a ovo je prevela iz publike, na svoj način, Božana Sećerović, »Zašto vi, g. Bond odgovarate na glupa pitanja?« Na duža pitanja Bond je desto odgovarao kratko. Recimo »Da liste zadovoljni realizacijom vašeg scenarija Blow-up«? Odgovor je bio »Da«. Uz kratko objašnjenje da je film umetnost reditelja, jer sve gledamo njegovira očima, kroz kameru kojom on diriguje. Na pitanje da li je zadovoljan realizacijom »SPASENIH« u Rojal kortu, takode je odgovor bio kratak: »Da. Da nisam zar bih bio ovde«. Komentar Britanaca na našu diskusiju bio je, da u njih obično pružaju priliku autoru da duže odgovara na kraća pitanja. Na taj običaj pokušao je, bez uspeha, da navede Bonda naš skup Susreta sa stvaraocima. (Bilten Bitefa, 17. IX 1969)

traži se mačka

Uprava festivala ima večeras dužnost da nabavi jednu običnu mačku. Beogradska mačka biće učesnik u prcustavi ŠTICENIK HOCE DA Bb DE TUTOR. Ovaj težak zadatak dobio je član Ateljea 212 Žika Vladulović. On se koleba da li da izvede na scenu svoju domaću mačku ili da uhvati jednu od mnogobrojnih mačaka u dvorištu Ateljea 212, Lole Ribara 21. Mačka bi trebalo da mirno presedi prvu sliku i ne mauče, jer u drami nije predviden tekst.

(BU ten mtefa, 17. ix 1969)

e. bond gledao a. popovića

_ , Pisac »Spasemh« Edward Bond pnsustvovao J e sm ° c predstavi u SaVozoristu, koje je u okvxITSthp Tormf 0 A S aT^ T °^°' SNU MOTORISTIKU od Aleksandra PpP ovića : , . , . . ... Çdwart Bond je sedeo između MlO-a P Bulatovica 1 Jovana Cinlova, ko B S V mu t umacih tekst ’ J edan na eng eskom drugi na francuskom. Cutljm Albmon jednog trenutka je P ekao da v J eol ? a d ° bro “ o cemu . se radl - Prevod J e P osle to ê a P T rorede , n ’ . , v , Na P r edstavi su bill takođe clanovi Pea^ ml de comedie na celu sairedlt£lJem Joneskom Lucijanom Dur-

(Borba, Beograd, is. ix 1959)

brutalnost, seks i inertnost

Edvard Bond: »Spaseni«, interpretacija ansambla Rojal kort iz Londona, režija Vilijam Gaskil.

Dok se smenjuju scene u Gaskilovoj predstavi na belom platnu se pomoću projekcija, prelistavaju stranice jednog standarđnog časopisa bogato

i pikantno ilustrovanog raznim specijalitetima mode, kulinarstva, seksa, umetnosti i reklame. Tako su ovi dramatizovani feljtonistički članci o »seksualnoj nesigurnosti mladog čoveka«, »inertnosti i brutalnosti čoveka našeg vremena«, »optimizma koji u nama budi nečija žrtva« i »društvenoj uslovljenosti svih ovih pojava« ukoričeni među stranice sa kojima tesno druguju. (...) Bondovo delo tesno druguje sa seksom, brutalnošću i duhovnom inertnošću kao i popularna feljtonistika. Takođe, kao feljtonisti i Bond misli da to drugovanje jedino može da skrene pažnju bezbrojnim senzacijama već otupelog čoveka. Oni veruju da je seks, brutalnost i duhovna inertnost karakteristika čoveka našeg vremena. Bond se pita: nisu li članci i slike kojim nas senzacionalistička štampa bombarduje svakog dana krivi za širenje te zaraze seksualnih i bestijalnih moralnih devijacija. Popularna štampa naduvava Bondovo delo kao mogući rasadnik te zaraze. Iskusniji ljudi znaju da je čovek daleko svirepije, seksualnije, ali nikako i duhovno inertnije, siromašnije biće, nego što nam to prikazuju Bond i feljtonistika. (...)

(Milutin Mišić)

(Ekspres, Beograd, 18. IX 1969) Edvard Bond engleski dramski pisac, govori o umetnosti i pozorištu

borac u modroj košulji

»Društvo bez umetnosti je siromašno a ono koje ima akademsku umetnost još je siromašnije!« Dve večeri na sceni »Ateljea 212« gledali smo predstavu »Rojal Korta«, delo Edvarda Bonda »Spaseni«. Glumci koji su pre Londona oduševili gledaoce u Beču i Minhenu pobrali su nesebičan aplauz i publike 111 BITEF-a. Zato nije ni čudo što je žuti salon Ateljea bio premali da primi sve one koji su želeli da

41