Bitef

Estragona ispod drveta (kod »Treba li da se obesimo?«) : Bollmann mora sasvim precizno ukazivati kaziprstom na ono, 0 сети upravo govori na Gogoa, na Didija, na drvo. Igra sa žutom repom: Wladimir treba da je drzi visoko, kao da time draži nekog magarca. Malo dalje , Beckett nas upozorava na veliku opasnost; on moli za vise slikovitosti, rečenice treba izgovarati sa vise osećanja plaši se da ne zapadnemo и nemo umetničko recitovanje. Mesto »Odakle toliko leševa« biče ponovljeno u jako usporenom tempu. Beckett zahteva i slikovitost i tempo, istovremeno. Mnogo toga izgleda mu jošuvek suviše mehanički. U tom smislu, izvršena su brza retuširanja i drugih mesta. Beckett je и stanju duboke koncentr acije, hoja se prenosi na sve glumce: prihvaíaju i precizno izvršavaju njegova uputstva 1 na taj način postiza vidljive ispravke pojedinih mesta. Postaje oßgledno da su probe dostigle onaj stadijum, kada ce i najmanja aluzija biti dovoljna da bi se nekim prizorima udahnuo novi zivot. Stvorena je baza na kojoj ée se odsada bez teškoća izgrađivati unutrasnja struktura. Kod Šopenovog posmrtnog marsa dok Wladimir seta Estragona dolazi do teśkoća. Naime, Wladimir ne maze da pogodi tacan korak. Becket diriguje po ritmu muzike i na kraju peva tu melodiju. Wigger pokušava ponovo, ali bez uspeha. Kaze da če to mesto, uz pratnju muzike, uvezbavati sam. Proba se vise puta igra sa šeširom dugi tabla pośle prve zamene. Precizira se utisak zbunjenosti pośle igrę Luckya. Beckett upozorava Raddatza da u drugom delu Pozzo ne mora da izgleda do te mere nemočan. Pośle pojave Pozzoa, akcije postaju mirnije. Postupak prilikom oblacenja kaputa sada je jasan. Beckett bi želeo da odstojanje izmedu stolice i kamena bade što veće. Stolica premeštaju. U vezi Estragonove igre sa Lucyevim prtljagom, Beckett podseća na jednu od ranijih proba: kofer je onda bio bačen iz zaleta. Hoče da se to ponovi i sada. Bollmann prilazi Luckyu i gura kofer, dok Herm uzima zalet. Ali samo гика sa koferom, skoro graciozno, le ti napred. Beckett se zadovoljno smeje. Izmedu Pozzovog sloma, »Ne mogu vise ... ne mogu vise da izdržim« i njegovog »Ranije bio je ljubazan prema meni«, Beckett namerav a da poniśti tekst, jer mis li da će za Pozzoa biti teško da održi štimung za vreme dijaloga Władimira i Estragona. Glumci protestują protiv ovog brisanja to mesto je tako lepo. I ono ostaje. Subota, 15. 2. 1975. Planirano je da se, sa prekidima, pregleda sve sto je uradeno, jer, premijera je od dañas za tri nedelje. Beckett odmah počinje sa glavnim problemom: hteo bi da se ponovo isproba scena, kada svi leże na podu. Estragon i Wladimir ne treba da se podupiru, da bi gledali na Pozzoa. Prizor treba da budę vrlo miran. Počinjemo sa pregledom sve do scene Pozzo ¡Lucky, koju Beckett prekida. Predlaze, ono što sam već ranije mislio, da se Pozzov odnos prema Luckyu, počev od » Utoliko gore po mene« pre poletka monologa i namere Pozzoa da Władimira i Estragona učini neko dobro izrazi jasnije. ViSe pauza i vise svesnih naglasavanja. Beckett

raščlanjuje takođe Pozzove reči: »Neka igra , пека peva, пека recîtuje, пека misil, пека . ..«, па pojedine rečenice. Pozzo treba da ih izgovara tako, kao da posle svake rečenice očekuje пеки reakciju koja ne dolazi. Oba čina teku bez ikakvih prekidanja. Na kraju probe kratak razgovor o svemu pređenom, Prizor njihanja i potpune nepomičnosti na podu nije za Becketta dovoljno übedljiv. Proučava mogućnost brisanja jednog delà teksta u tom prizoru. Ponedeljak, 17. 2. 1975. Beckett trail da se počne sa probom posle četvrtog iščekivanja и drugom činu. Drži u mci tri male cedulje, na kojima je podvučen prizor na podu i njihanje. Hteo Ы da ta dva kritična mesta, kroz oštriji tekst, budu jasnije izražena. Dok daje na pozornici uputstva, pristupa se kontroli novog aranžmana. Sada se Estragon i Wladimir ponovo odupiru desnom rukom, dok gledaju iza sebe i zovu Pozzoa, umesto što će nepomično ležati na podu i gledati ispred sebe, kao što je bilo urađeno juče. Ova situacija bila je ponovljena. Beckett zeli vise živosti. Pokretiprilikom ustajanja Estragona i Władimira koordinirani su. Njihanje. Tu su Wiggerove noge bile suvise pokretne. Sada sva trojica stoję mimo jedno pored drugog i ljuljaju se samo telima. Glare su okrenute publici, ne gledaju se. Raddatz moli da se odredi trajanje ljuljanja s leva na desno i napred natrag. Pokreti su izbrojeni. Još jedan problem kod ljuljanja nastaje zbog različite visine trojice glumaca: Raddatz treba da obuhvati obojicu rukomi oko ramena, da se obesi о njih. Bollmann kale Wiggeru: » Moras da se ravnaš prema meni, ja sam onakav kakav sam, ne mogu da por astern«. Wigger: »Imaš još tri nedelje vremena do premijere . ..« Sledeéi pregled Beckett prekida na mestu kada Estragon udara Luckya nogom, povreduje svoju nogu i trci ka катет. Vreme trajanja se menja; on trazi isto trajanje za tu akciju, kao и prvom cinu: tamo Lucky udara Estragona nogom i trči ka kamenu. Tekstualno treba da odgovara trajanju »Moj drug se povredio « i »Da vidim ... on krvari«. Ustajanje Luckya. Umesto éutljivog posmatranja, Wladimir će tu akciju komentarisati sa: »On diže svoj prtljag« i »Uspeo je«, tako da njegovo ćuđenje postaje izrazitije. Još jedna izmena nameće se Beckettu. Pozzo każe da treba pogledati nije li Lucky povređen, dok ga Wladimir i Estragon još uvek pridržavaju: Wladimir (Estragonu) : »Gubi se!« Pozzo: »Da, da, vaš prijatelj mora otići. On tako smrdi. Šta čeka.« Wladimir (Estragonu) : » Sta cek as?« Estragon: »Čekam Godoa«. Bollmann izgovara: » Čekam Godoa«, sa naivnim i prkosnim naglaskom, Sto deluje krajnje komično. Beckettu se to ne dopada. Bollmann pokusava и ravnodušnom tonu, uz sleganje ramena. Beckett prihvata ovu drugu varijantu. Posle kraćeg prekida nastaju dalje korekture. Preispitana su reagovanja Władimira i Estragona na Lucky ev monolog: ne sme ih biti previSe. Na kraju probe, Beckett mi daje svoju knjigu režije, da bi se mogle izraditi reprodukcije za program. Knjiga režije U debeloj svesci sa tvrdim crvenim povezom i kariranirn