Bitef

stranama nastała je knjiga o jednaj knjizi. Crnim mastilom i klinastim rukopisom, ne baš тек ujednaćenim, na ukupno 105 struna data su, na egleskom jeziku, detaljna uputstva za komad. Strane 2 —53 sadrze scensku adaptaciju komada. Pisana adaptacija je na desnoj strani, dok je leva rezervisana za skice, Ui ostavljena prazna za naknadne korekture i dopune. Pódela nastaje od otseka Al do A 6, u prvom činu, i od BI do 85, u dragom činu. Uz svako kretanje ili akciju navedene su i odgovarajuće replike iz nemačkog teksta, s tim što su te replike тек podvučene. Drugi deo knjige podeljen je po temama : Redosled Luckyevih pokreta Lucky ev monolog Estragonove nogę Estrąg ono y san Bič Wladimir, Estragon i drvo Pretraiivanje mesta ( sa skicama ) Sumnja Izbunjenost Hodi, mi idemo Pomoc Šta da kažem još Neb о San Sećanje Etapno približavanje Uz tematske replike, naznacena su i odgovarajuća mesta и tekstu kao i situacije и komadu, ili (kao sa Luckyevim monologom) nailazimo na opise i duševna stanja. Oba odseka su delimično unakrsno povezana u drugom, tematskom ot sęku, stoji: gde se odgovarajuča mesta mogu naci u prvom delu knjige rezije, i obrnuto. Beckett je ovu knjigu režije pripremio pre svog dolaska u Berlin, što se može objasniti njegovom željom da komad prethodno dobije scenske konture. To je pokasuj da jedan komad, koji se smatra » nesredenim « iii » nepodesnim za gledanje«, dobije svoju struktura. Iznenaduje, medutim, jedna sívar: kada se čita tekst, on izgleda kao oličenje preciznosti i uobličenosti. Kada je Becket za pisaćim stolom radio na prilagođavanju svoga delà za scensko prikazivanje, bilo mu je svakako jasno, zaśto je leva struna u knjizi režije morola biti prazna; tokom proba scenska praksa je ukazała na neizbežne korekture. Tematska pódela neophodna je za strukturu rezije. Četvrtak, 18. 2. 1975. Glumci su na bini, gde viada uobičajena atmosfera neusiljenosti pre svake probe. Dok oni razgovaraju, Beckett zamišljeno seta pozornicom i baca pokoji pogled na njih. Sav je skoncentrisan na predstojeéi prizor. Kao Uto je prethodnog dana bilo ugovoreno, proba će početi sa Estragonovom rečenicom и drugom činu: » Majka zemlja je ipak bila dobra prema me ni«, kad sva četvorica leże na zemlji. Glumci, ne čekajući na uputstva, zauzimaju svoja mesta. Prelaz od veselog časkanja ka ozbiljnoj probi odigrava se neprimetno. Korelacija izmedu subjektivno licnog ponašanja i komada, kao objektivnog predmeta obradę, stvara atmosfera ■»opuštene napetosti«, koją se może opisati i kao vedrina ili vesela užurbanost.

Bollmann, Wigger i Raddatz leže na podu. Mesto, па коте treba da leži Herm, markirano je savijenim tephiom. Nema potrebe da on celo rreme leži, kaže Beckett. Prizor se odvija svojim tokom. Puzeći, Pozzo se udaljava, a Estragon i Wladimir ga doziraju. Kod njihovog ustajanja, Beckett prekida. Ток radnje odavno je utrrden, ali on hoće da se to još jednom ustanovi. Poćetak ustajanja treba da bude sasrim normalan, a onda pokreti moraju biti usporeni. Bollmann i Wigger dogovaraju se jos jednom o sinhronizaciji njihovih gestora. Onda se lakim trzajem o di zu (oni leže jedan pored drugog), odupirući se jednom rukom, okreću se prilikom ustajanja oko sebe, usporarajući istorremeno tempo i, kada se usprare, staju licem u lice. Pośle toga, praćeno gracioznim pokretima obeju гики, pośle kraće pauzę, dolaze Estragonore reći: »Ništa lakše od toga!« A Wladimir podvlači ono njegoro: »Hteti, to je sve«, i daje rukom reć poznati znak. Beckett to zore » baletski postupak«. Pre ponarljanja orog nastarka, odigrara se sledeće: sa priridnom ozbiljnośću, Bollman se obraca Herma, koji stoji pored rampe, i kaže mu: »Hodi oramo i lezi. Zašto stojiš tamo?« Wigger (prihvata igru): »Ja tako ne mogu da probam . ..« V pusta se u igru i Herm: »Ali Mr. Beckett je rekao . . .« Bollmann: »Hoćes li reć jednom doći? Zašto primas płatu?« Beckett se nesigurno osmehuje iposmatra Herma koji ide na sroje mesto. Bollmann i Wigger sa nairnom ozbiljnošću šibaju ga po zadnjici. Beckett je prozreo igru i smeje se. Taj smeh podseća na zadoroljstro, koje urek ispoljara kod neke slične situacije и komadu. Estragon: Hočemo li g a poŠteno išibati? Wladimir: Kako bi bilo, da g a napadnemo dok spar a? Estragon: Možemo. Wladimir: To je dobra ideja. Bollmann i Wigger prikazuju oru situaciju sa ćitarom skalom reselog, nairnog i sadistićkog, a uz to i krajnje komićnog predosećanja uiiranja. Ponarljamo proces ustajanja, a onda se precizira » Ijuljanje « Władimira i Estragona. U rezi sa okretanjem pośle Pozorog pitanja: »Kako to ordę izgleda?«, Beckett izražara пеки sumnju. Pomiślja da to okretanje potpuno izostari. On je protir zaoštraranja scenskog razroja na tom mestu. Proba se bez okretanja od 360 stepeni. » Kako ram izgleda?«, pita Beckett. Herm: » Mislim da je okretanje ordę neophodna «. Ja mu se pridruzujem i ostaje sre po starom. Beckett se opet droumi, orog puta zbog jednog reda u tekstu. Kada Lucky ustaje, Wladimir rrlo zaćudeno każe: » On ustaje«, a Pozzo na to dodaje: »On je u praru «. Beckett hoće da brise: »On je u praru«. »Ali to je rrlo raźna replika na Wladimiroro čudenje«, übacujem ja. Možda če, »U praru je on«, sa odgorarajućim nijansiranjem biti bolje? Ili, mogło bi se reći: »/ ja bih mu to saretorao «, to bi srakako bilo razumljirije, predlažem ja. Beckett se odlućuje za »U praru je on«. Poćer od » Majkę zemlje « ponarljamo ceo prizor, sre do odlaska Pozzo ¡Lucky a. Kada Estragon i Wladimir sri leże na zemlji zoru Pozzoa, Beckett urodi jol jednu malu izmem umesto da gorori stalno okrenut unatrag, u prarcu Pozzoa, Estragon će se rećima; » Kada bismo pokus ali sa