Bitef

upravnika odobrenje da и naš redovni repertoar uvrstimo i nekoliko eksperimentalnih komada. Izabrali smo »Čekajući Godoa«, u znak sečanja na početak ostrariranja našeg projektu. Ironijom sudbine, naši prvi gledaoci nisu bili zatvorenici, negó bas oni ljudi iz radionice u San Francisku. Glumci, koji su nam 1957. prikazali Beckettov komad, aplaudirali su soda ñama. Uprava je odobrila medusobnu razmenu programa i sve do prestanka rada San-Quentinske radionice, 1966 godine, članovi radionice iz San Franciska dolazili su srakę nedelje kod nas da nam pomognu u naśem radu. Dorodili su nam i goste. Godine 1963. posetio nas je Martin Esslin. On je u to doba držao predaranja na unirerzitetu u Stanforda i dosao je ovamo da bi sa пата razgovarao o Beckettovim delima. U njegovoj knjizi »Pozorište apsurda « spominje se i izrodenje Godoa iz 1957. Bio je vrlo obrador an, kada je saznao da smo ostrarili šest razlicitih rerzija »Godoa«, »Zavrsne igre« i »Poslednje sreske«, и rremenskom razdoblju od nekoliko godina, bazirajući se pritom na razlicitim eksperimentalnim postupcima. Esslin nas je pitao: da nam nije srakodnerni život и San Quentinu postao neizdržljir, pośle izrodenja delà kao što je »Godot«. »Zar to nije bilo jedno bolno saznanje?« upitao je on. Naš kategorican odgoror je bio: »Ne!« Većini zatrorenika dobro su poznati bolni utisci, reciña zatrorenika zi ri na iricî ocajanja. Zatrorenici su и stanju da osete duboka uzbudenja, solu i razumeranje za Beckettora delà, jer se u njima radi о ljudima koji i sami sede и karezima. A moîda je njegoro delà i и drugom smislu obuhratilo međuljudske odnose,jer sia jedan uništeni ćorek može još da priča пекот drugom, isto tako ипШепот čoreku, o patnjama iii о žirotu uopšte? Zašto Ы se inače ori ljudi, koje je društro odgurnulo, smejali jednom uhapšenom Pozzu, koji onako ślep i nemoćan rapije za sajaljenjem, a umesto toga dobija butine? Zatrorenici su razume se, prepoznarali sroju licnu situaciju u tome i sagledali prikazanu istinu. Mislim da smo otkrili možda nešto и tom odnosu između umetnosti i žirota. Izmedu decembra 1957. i decembra 1966, radio nica je realizorala 35 komada. Sa dolaskom norog uprarnika zatrora, nas rad je bio iznenada prekinut. Martin Esslin pisao je o njegoroj poseti San Quentinu i izrazio sroje misljenje o pozorištu, kao korisnoj terapiji za zatrorenike. Ja, lično, mogu samo da se slojim s njim. Tokom dranaest godina, koliko sam proreo izmedu zidora San Quentina, sa njegorom gasnom komorom, bodljikarim jicama i prinudnim ustajanjem, došao sam do saznanja da pozorište tamo znači rise od terapije. Prikaziranje Godoa u San Quentinu pomogło mi je da promenim sroj žirot, jer taj komad gorori o zirotu I I pored toga sam znao da ću i dalje tragati za mojim licnim Godoom kada sam, uslorno pušten na slobodu, napustio San Quentin. (Rick Clue hey, Schiller-Theater) • В • В Pętak, iz anemika _ Na pozornici, у— -щя y-к Matías, Beckettov scenograf, M 3 Ш SBKB ВВ razgovara porodom jednog norog Ж modela dekora sa tehnickim direktorom. Stojim sa Beckettom dole, pored rampe. On

§ ski da naoćare sa łamnozelenim staklima i pita: da li se probe mogu dañas nastaviti. Ne, podizanje dekora trajaće isuviše dugo. A ni glumcima nije receno da dodu. Dajem mu tekst, koji je па оsno vu njegovih uputstava prepravljen i umnožen. On smesta seda za sto i počinje da upoređuje novu verziju sa njegovim izvornim tekstom. Sedi duboko nagnut i skoncentrisan nad sveskom ne obraćajući pažnju na buku oko dizanja dekora. Stranu po stranu uporeduje oba teksta, prateći svaki red olovkom. Slika izolovanog mira. Koda mu prilazi šef odeljenja kostimogr afije, on ustaje da bi mu objaśnia neke karakteristike kostima njegovih lica. Wladimir če nositi tesne prugaste pantalone sa crnim sakoom, koji će biti premalen za njega, jer, u stvari, on pripada Estragonu. Nasuprot tome, Estragon će imati erne tesne pantalone i prugasti sako, prevelik za njega jer on pripada, u stvari, Władimira. Razlićita telesna veličina obojice izvođaća, Bollmanna i Wiggera, već na samom poćetku, na takav način, ističe zamišljenu koncepciju. Isti odnoś postoji i u kostimima Pozzoa i Lucky a : Lucky eve cipele iste su boje као i Pozzov šešir, njegov karirani kaput odgovara kockastim Pozzovim pantalonama, a njegove sive pantalone Pozzovom sivom sakou. Za Estr agona i Władimira Beckett kaze: da je Estragon na zemlji i da pripada kamenu. Wladimir je lak i orijentisan ka nebu. On pripada drvetu. Beckett govori malo. Pita me: da li sam već dugo и ovoj kuci i šta sam pre toga radio. U tim kratkim dijalozima nastaju dugę pauzę, a za to vreme posmatramo podizanje kulisa na bini. Koda ga pitam kako zamišlja prve probe, reaguje skoro uzbuđeno. Možemo li već sutra ujutro da probamo na pozornici? Ne, ona će biti slobodna tek 2. januara. Da li smo na onoj ranijoj pozornici imali iste razmere? Važno je odstojanje izmedu kamena i drveta. Na tom odstojanju treba predvideíi i jednu padinu. Kada se postavlja pitanje proba, Beckett reaguje vrlo zivo i čini utisak, kao da jedva čeka da se sa tim probama otpočne. »Hoćemo li sutra da krenmo od poćetka, sve do pojave Pozzo ¡Lucky a?« pitam g a ja. Estragon i Wladimir dolaze na red tek oko 12 sati. Na bini je u meduvremenu postavljena kosina. Sa mesecom mora još da se eksperimentise ; isti takav bio je i pre deset godina, kada je » Godo « poslednji put prikazivan и Silerovom pozorištu. Dolazi Wigger i srdačno pozdravlja Becketta: »Toliko se radujem ovom radu.« I drugi članovi kuče rukuju se s njim i pitaju ga za zdravlje, izražavajuči svoju radost što ga ponovo vide. Beckett uzvrača istom srdaćnosču, mimo i pribrano.