Bitef

pozoriste nije zivot Vitez: »Pozoriste neposredno utice I na licnosti koje mogu da ga vide i da 1 ga cene. Ono, isto talco, indirektno i utice na veliki broj drugih osoba. Pozoriste raspolaze sredstvima na koja ce se docnije nailaziti и mnogo popularnijim sredinama, kao ho je televizija, literatura, film itd.« Glumac, reziser i profesor konzervatorijuma, Antoine Vitez je и pravom smislu reci pozorisnì covek. Poste njegove premijere »Hotel Ifigenija«, koju je rezirao и Boburu, razgovarali smo о njegovom pozivu. Gérard Belloin : Mora se priznati da za vecinu ljudi pozoriste krije и sebi dosta nerazjasnjenih pitanja. Svakako da svi znaju Ui bar veruju da znaju и сети se sastoji uloga glumca и njemu. Sa reziserom, pak, nije isto. Misti se, doduse, da treba da postoji neko ko ce »uvezbavati glumce«, mada se mnog : ipak pitaju и сети je njegova prava uloga. Antoine Vitez: Mis lim da reziser st alno analizira rad pojedinih glumaca i koriguje ih. On doteruje slike koje ostvaruju glumci. Pomaze glumcu da uradi ono sto on sâm ne bi mogao, a to je da svoju licnost prilagodi ulozi. Ova opaska upucuje nas na problem profesionalnog formiranja glumca. Sto vise razmisljam о tome, sve veci znacaj pridajem njegovom radu. Ne mislim da je glumac neko ko mora sve da zna: da glumi, da igra, da peva itd., kao sto se dugo vremena govorilo. Nisam siguran da glumac mora da vlada sa toliko tehnickih osobina и sklopu onoga sto ga cini glumcem. AH nesto na сети obavezno mora raditi jeste upravo taj umetnicki sklop. Glumac je predstavnik i nosilac obelezja jedne predstave. A to iziskuje veliki rad na sopstvenoj masti i telu. Navescu jedan sasvim jednostavan primer had zahtevam od nekog glumca da tokom predstave smanji intenzitet svog glasa. Zahtev sasvim banalan. Kazem mu: gov oris isuvise glasno, pokusaj da govoris manje glasno. Od njega se ocekuje da ce biti и stanju da smanji intenzitet svog glasa ne prekidajuci ritam igre. Medutim, desava se cesto da, usled nedovoljne uvezbanostì, nekì glumac govori s avise tiho i krece se veoma sporo. To je konkretan i sasvim banalan primer onoga ho sadrzi rad interpretatora neke uloge, E, pa, taj rad se mora muchi. Ne pomaze tu niha drugo, treba uciti. Zapazio sam da postoji mnogo stvari isto tako lakih ili teskih, koje sam malopre spomenuo, a koje se ne nauce, ili se пайсе и nedovoljnoj meri. Uvek ce biti ljudi koji ce ciniti izuzetak od pravità. Ali, ovde se ne radi о izuzecima. Ono ho karakterise rad jednog glumca kao i rezisera, uostalom, ali zadrzimo se na glumcu to nije znati uraditi, nego znati ponoviti uradeno. To je vrlo znacajna chijenica, koja treba da objasni и сети se sastoji umetnicki rad. Ja kazem umetnost, umetnik, umetnicki, ì to bez navodnika.

Jer, bilo je mnogo lutanja. Najpre se govorilo о »kreaciji«, zatim о » produkciji «, ree »kreaeija « bila je odbacena, posto su nasli da zvuei suvise teoloski. A jedina ree keja se, и krajnjoj liniji, ne upotrebljava, to je ree » umetnost «. Ja toj reci pridajem posebnu vaznost, a narocito и pogledu ideje о podesnosti izraza »ponovo uraditi«. Jer, uraditi moze skoro svako, pogotovu и pozoristu. Ono sto je tesko, to je »uraditi ponovo«. Bas se и tonte i sastoji pozorisni rad nauciti kako cete »uraditi ponovo«, odnosno nauciti kako da se pronadu putevi kojima ste risii prvi put. Do suda sam govorio santo о glumcu, samo о rada rezisera sa glumcem. То nije dovoljno da hi se definisala njegova funkeija. Gérard Belloin : U sustini, to nas upucuje na pitanje sta je pozoriste ? Antoine Vitez: Da, ali nije lako odgovoriti na ovo pitanje za nekoliko minuta. Gerard Belloin: Zeleo bih da mi ìpak odgovorìs na ovo pitanje, posto imam и vidu nase citaoce. A to su Ijudi koji se »bave politikom«, kako se to kaze. Drugim recima, njihov cilj je da na izvestan nacìn ittica na svoje sugradane. Zar nije i tvoj cilj, kao rezisera, da na neki nacin utices na nase sugradane? Antoine Vitez: Mislim da je tako. Bar se nadam. Gerard Belloin: Ali uticaj koji ce se razlikovati od onoga koji ima neki aktivni politicar. Antoine Vitez: Tako je, a tim povodom hteo bih da kazem nekoliko reci о pitanju brojnosti. Cak ni и svojim najboljim damma neko pozoriste, kao Francuska komedija na primer, ili nekadasnje pozoriste Jeana Vilara, nije mogio da okapi znatan broj gledalaca. Statisticki posmatrano, njihov broj je zanemarljiv. Situacija sa pozoristem ne moze da bade ista kao sa nekom slikom ili nekim ostvarenjem koje su и pocetku vìdele mozda santo tri osobe, da bi ga docnije gledali milioni. Jer, kad se predstave zavrse, od pozorista ne ostaje nista. U tome i jeste jedna od karakterìstika pozorista mislim na njegovu efemernost. Pozoriste, dakle, svaki put posecuje mali broj osoba. Mogio bi se, prema tome, postaviti pitanje : сети stazi umetnost koja, statisticki iskazano, prìvlaci tako malo gledalaca? Ovo pitanje se ne moze zanemariti. Moramo se zaista upitati: nije li to Sto radimo postalo iskljucivo stvar luksuza? Mislim prì tom na one male grupe и Parizu koje prìkazuju пеке hieroglife. То nicemu ne rodi. Osim zadovoljstvu koje osecaju sami izvodaci, a i to je nesto. I to je svojevrsna kulturna delatnost. Verujem, ipak, da je pozoriste nesto vece od toga. Verujem da se aktivnost pozorista odvija na podrucju ideoloskih snaga, koje imaju veliku ulogu и evolucìji francuskog drustva. Kad kazem » ideoloskih «, mislim na estetiku, politiku, filozofiju itd. Gerard Belloin : Zar pozoriste ne ostvaruje i indirektan uticaj? Antoine Vitez: Pozoriste utice neposredno na Ijude koji mogli da ga vide i da ga cene. Zamisljam ga kao пеки vrstu izvora, koji je na pocetku mozda slab, ali se и njega postepeno ulivaju drug e rode i on narasta preplavljujuci javni zìvot, intelektualni zivot javnosti. Mislim, na primer, na ono sto radi Chéreau, da bih naveo