Bitef

nekoga ко se toliko razlikuje od mene. Verujem da se neke slike ne mogu vise gledati na isti nacin i da je njegov rad, prema tome, ìmao velikog odjeka и literaturi, pa i и svetu filma. . . Gérard Belloin: Misleci na pozoriste, upotrebio si vise puta ree »slike«. Zar to nije и suprotnosti sa poznatom idejom prema kojoj se pozoriste prvenstveno sastoji od dijaloga, od reci. Antoine Vitez: Pozoriste ne cine samo dijalozj. Ono je skup poruka. Usred tih poruka uloga reci je presudna. Mada se moze proviti pozoriste i bez reci. Ali, и tom slucaju nepostojanje reci zamenjuje samu ree. Veliki je to izazov napraviti nemo pozoriste, kao sto je uemio Bob Wilson. Cutanje и tom slucaju ispunjava ceo prostor. Odsustvo reci izaziva и пата poplavu beskrajnih slika. Pozoriste je vezano za ree сак i kada ta ree ne postoji. Cim se kaze da je nesto vezano za ree, znaci da и svemu tome cutanje ima veliku ulogu. U tome i jeste slicnost izmedu pozorista i muzike. U pozoristu treba umeti stvoriti prostor za cutanje. Usred nekog buenog sadrzaja treba pronaci trenutke cutanja i naterati prisutne da ih osete. Ree i cutanje su nerazdvojivi. Ree i telo izvodaca takode. Postojalo je pozoriste koje su nazvali » pozoriSte teza«; и njemu su glumci bili prisutni samo radi ilustracije ideja, bili su samo nosioci ideja koje su rodile dijaloge izmedu sebe. To pozorihe, и krajnjoj liniji, nije ni bilo svesno svog znacaja. Sama cinjenica sto gledate ljude koji naizgled dozivljavaju пеки situaeiju ne smanjuje vrednost teza ìli ideja. Ja posvecujem veliku painju telesnim sposobnostima glumaca i mnogo radim na njihovom usavrSavanju. Cak i kada je ree о nekom prividno realistickom ponaSanju, drugim recima svakodnevnom ponasanje ljudi. Jer, ti pokreti i to ponaSanje predstavljaju nosioce poruka. Svaka predstava iziskuje neki poseban sistem kretanja. Kako ce se izvodaci kretati и nekom Molijerovom komadu, gde je sve svedeno na jednu parodica? Prisutnih likova je malo. Postoji onda jedan nacin kretanja, koji ce vise-manje simbolicno prikazivati odnos likova prema vlasti, prema boga itd. Tela izvodaca imaju posebnu ulogu tamo gde se zalazi и domen fantastilnog i nerealnog, kad ta tela mogu da dobiju alegoricne oblike. Onda tela i sama postaju alegorija. To se, na primer, dogodilo kad sam postarlo » Fedru «. Gérard Belloin: Kakve posledice mogu da nastanu za pozoriste, imajuci и vidu njegov efemerni karakter, ako se bude radilo о zahtevima kulturne politike? Antoine Vitez: Mislim da pozoriSte ne bi mogio da opstane bez stvarne stvaralacke aktivnosti. Upravo zbog te efemernosti pozoriSnom coveku mora da bude pruzena moguénost da se slobodno bavi svojim zanatom. Svako delo ne traje dugo, pa se izgubi. Onda je vaino da se stvori drago. Gérard Belloin: Da li je ta svestrana stvaralacka aktìvnost, koju zahtevas od sebe, и istoj meri potrebna da bi se postigla moguénosti konfrontacìje meda anima koji se bave pozoristern? Antoine Vitez: To je svakako veoma znacaj no. Oseéam veliku potrebu za njirna. Interesuje me sve Sto rade ljudi koji nìsu cak ni cuveni ni

poznati. To pothranjuje moju mastu. U takvim slucajevima priznajem da korìstim poneSto i za svoj rad. Sa Chéreauom nije ista stvar. Che'reauovo delo, koje je, doduse, neobicno vaino za mene, ne moie da mi bade ni od kakve koristì. Odnosno, koristìm se njime zaobilaznim putevìma. Postoji и tome neko posebno uzivanje za mene, koje ne zelim da analiziram. Volim ga kao sto volim knjige koje ne bih umeo da napìSem. hnenaduje me, uzbuduje i duboko dira. To je kao kad gledam Sagalovu sliku, koja mi и tom trenutku ne kaze niSta, ali ipak verujem da песета koristì. Ali ne znam сети. Gérard Belloin: Ovo pozivanje na slikarstvo mozda i nije slucajno. Svakako da evociranje zadovoljstva doiivljenog и pozoristu —koje je tesko objasniti, ali koje utice na nas maze da nam otkrije suStinu njegove funkcije. Mozda santo blizu odgovora na pitanje: сети to sluii? Antoine Vitez: Pojam zadovoljstva dozivljenog и pozoristu dovoljno je jasan. To samo potvrduje moje misljenje da druStveni znacaj pozorista uveliko prevazilazi njegov statisticki znacaj. Tremino mi je vrlo blizak Jouvet. Cham ga mnogo. Postaje mi bliska njegova misao. Smatram da je on jedan od najznacajnijih mislilaca naseg pozorista. Jouvet, na primer, tvrdi da svaka umetnost prikazivanja police od pozorista. Тако je televizija umetnost koja police od pozorista. Film takode. Ovo, pak, ne znaci da se televizija Ui film übrajaju и пека pozorista drugorazrednog znacaja. Apsolutno ne. Sjedinjene Americke Drzave vode poreklo od Engleske. Pa ipak, izmedu Sjedinjenih Americkih Orzava i Engleske postoji razlika. Zivot se razvija svojim tokom i пета mnogo zajednickog sa svojim poreklom. Medutim, poreklo televizije i filma je ocigledno. Poreklo to je fikcija. Prìkazana, odigrana fikcija. A pozoriste je, konacno, upravo to: ljudi koji nesto igraju, neSto prikazuju. Kad se о tome razmislja, postaje ocigledna vainosi glumaca и drustvenom iivotu. Glumci nemaju nìkakvog razloga da sumnjaju и korisnost njihove uloge и drustvu nìti da miste о sebi kao о nekom proizvodu luksuza. Jer, uzivanje fikcije и drustvu je ogromno. A tako je i и svakoj drugoj zemlji. Mislim, na primer, na parasi filmske produkcìje и Egiptu. , . U Francuskoj je uzivanje »fikcija-glumac« ogromno. Zanimljivo je da glumci, iz navike ili po tradicìji, paté od kompleksa niie vrednosii, koji se lako moie pretvoriti и kompleks superiornosti. Svega toga ne bi trebalo da bude, posto je na osnovi »fikcija-glumac« stvorena diinovska industrija kinematografije. Gérard Belloin ;Ne moze se iiveti bez fikcije.. . Antoine Vitez: Verujem da je fikcija zaìsta potrebna и zivotu. Ona nam pomaie da shvatimo realnost. Da nije fikcije, mislim da se ne bi mogia razumeti ni stvarnost. Gérard Belloin: Zar pozoriste ne moze znaéiti zivot? Antoine Vitez: Pozoriste sluzi necemu ho upravo ne treba da bude zivot. Uzmìte, na primer Racinove tragedije и zivotu niko ne govorì kao njegove Icinosti. Sve se dogada и 18. veku, и svetu mitologie. . . То nije nas nacin izrazavanja nìti nah doba, tamo neéete naci price naseg vremena. . . U njìma su nagomilani svi elementi nerealnog. Pit am se: kakve sve to veze ima sa nekim radnikom iz Villeneuve-St-Georges na