Bitef

da sklopi poznanstva, koja bi mu, kako se nadao mogia veoma koristiti, jer je poceo da se interesuje za mesto direktora Udruzenja umetnika, koje je uskoro trebalo da se uprazni. Ali, kao dvadesetogodisnjak, za dlaku je izgubio na izborima. Od osam clanova uprave, za njega je glasalo tri (medu njima i uticajni vlasnik galerije Zander), cetvorica su se uzdrzala, a samo jedan clan, Rutin otac, bio je izricito protiv njega. Za sve ekstremniji profesorov staracki radikalizam Moricov ukus, tada jos izrazito obelezen jakim uticajem glavnih strujanja iz ranih pedesetih godina, nije bio dovoljno savremen. Starcu je najzad uspelo da privuee na svoju stranu trojicu od cetvorice uzdrzanih glasaca i posto pri jednakom broju glasova nije mogia da se danese nìkakva odluka Moricov izbor bio je odlozen. Ogorcen time, on se na duze vreme vraca и Pariz, gde se dugo bari pripremnim studijama za opsezan naueni rad »Skala Fontenblo «. Ljubavna veza s jednom njujorskom pesnikinjorn otvara mu oci za nova stremljenja и umetnosti i on se vraca kuci obogacen i zivotnim i umetnickim iskustvima. Übrzo potom umire Rutin otac, koji se prethodno, posle iserpnih razgovora, s njim pomirio. Njegovo mesto и predsednistvu preuzeo je doktor Majneke, muz Moricove sestre Arabele. Kad je ugovor njegovog prethodnika, izabranog 1964, najzad 1971. istekao, Morie je » primo et unico loco« stavljen na lista mogucih kandidata ì jednoglasno ìzabran. Dobio je sve kompeteneije koje je trazio, ali je morao da pristane i na jedno ogranicenje ; zbog losih iskustava sa njegovìm prethodnikom, nije mu potpisan ugovor na vise godina vec slieno kao glumcima na godimi dana, koji bi se sam po sebi automatski obnavljao ako se do 31. oktobra naredne godine nijedna strana ne bi tome usprotivila. Njegov zet doktor Mejneke samo poslovni prijatelj ciana uprave Kiperta, ciji, po njegovom misljenju ncrazumljiv otpor prema otvaranju izlozbe nikako nije uspeo da savlada preko Arabele abavestava Moriva о intrigamo koje kolaju. Morie, medutìm, ne veruje da ce se oni odista usuditi da zabrane izlozbu. S* 68, glumac. Roden je 1907. na jednom f 1/* ìmanju и istocnoj Pruskoj. Njegovi S В ML В S roditelji nisu mogli da se vencaju, jer su za to bili suvise siromasni. Sistem poslovanja na posedu je, naime, hio tako podesen da se oni koji na njemu rade sve vise zaglibljuju и dugove кod onih koji rukovode imanjem. Ali, Francar otac je imao dobru vezu » spolja «. U Hamburgu je zivela njegova sestra, koju je parodica oterala od kuce zbog raspusnog zivoia, objavivsi susedima i vlasnicima imanja da je umrla. U mladosti cuvena kao slikarski model, ona je kasnije postala vlasnik male, dobro razradene perionice. Zahvaljujuci tome, Francar otac se 1909. usudio, ostavivsi za sobom dugove, da sa zenom i detetom pobegne и Hamburg i tamo se aostani pod laznim imenom. Frane se bez тике snasao и novoj sredini. Bio je najsrecniji kad je smeo da pomaze tetki pri raznosenju rubi ja, jer su ih njene musterije (svi zaista izuzetni Ijudi, koji su tetku znali od ranije) oboje neretko pozivali na kafu i kolace, kako hi s njom procaskali о proslim vremenima. Jedno dva pitta isao je i na duze putovanje kod Riharda Demela и Blankeneze, jer je poznati pesnik mnogo polagao

na to da о njegovom stonom i licnom mblju brine njegova lepa prijateljica iz mladosti. Ali, 1914. Francar otac, zahvacen opstim patriatizmom, odlucuje da se dobrovoljno javi и vojsku. Time je zapecatio sndbim porodice, jer ga je jedan oficir и bataljonu, koji ga je znao jos sa imanja, prokazao. Otac, majka i tetka bili su izvedeni pred sud î sv e troje osudenì. Otac za obmanjivanje vojnih vlasti и rata i civilnih vlasti pre rata, zbog krade koju je pocinio prìlikom bekstva sa imanja, uz presudu da piati dugove zajedno sa kamatom. Majka za obmanjivanje civilnih vlasti, za kradu na ìmanju, uz vracanje dugova zajedno sa kamatama. Tetka zbog obmanjivanja civilnih vlasti, uz naknadu dugova svoga brata i njegove iene, jer je za oboje jemcila jednim sluzbenim papìrom. I otac i majka su zatvoreni, a tetka, kao kaznjavana i materìjalno propala (placanje dugova ju je upropastilo), proglasena je nepodobnom za staratela, tako da su deca prepustena javnoj brizi. Franc je dospeo и гике jednom slepom klavirstimerà. Za hranu, lezaj i odecu stajao je na raspolaganju svom poslodavcu od jutra do sutra, raznosio je poruke, primao porudzbine, odrzavao cistocu, odvodio svog gospodara na razne adrese, cekao ga pred vratima i ponevo dovodio kuci. Njegovo jedino zadovoljstvo bilo je da oponasa nesiguran i gegav hod slepca dok ga je rodio ulicama Hamburga. Ali, morao je to da cini oprezno, jer se plasio sirotista. Retko, veoma retko, jedna sazaljiva kuvarica pozivala hi gana casa vino, a samo jedna musterija, udovica bogatog kapetana, pustola ga je и salon. Tamo mu je dovala zbirku minijaturnih brodova od slonovace da se njima igra i, razume se, posle toga svaki put ih je brìzljivo prebrojavala. U pocetku Franc se jedva usudivao i da dodirne te figurice, ali übrzo je poceo da im se raduje, pa cak da ih pokatkad i sanja. Jednom je, uzbuden pomorskom bitkom, strpao jedan od brodica и dzep i zaboravio da ga vrati. Udovica je odmah obavestila polieiju i desetogodisnji decak je, kao lopov i sin robijasa, poslat и popraviliste. (Na proteste njegovog poslodavca niko se nije osvrtao.) Ukoliko mu je tamo bévalo losije, utoliko je rede odlazio и skolu. Posle pet i po godina bilo mu je tada oko 16 uspeo je da pobegne i vucarao se po raznim gradovima kao decak za zabavu i lopov po potrebi. S punih 19 godina stigao je и Berlin, gde mu se veoma dopalo. Vozbiljio se i odlucio da prekine sa ulicarstvom. Übrzo je stekao staine rnusterije i sigurne prihode, a kad je dovoljno ustedeo, jedan prijatelj mu je pomogao da se upise и dobru glumacku skolu. Posle toga posvetio se iskljucivo svojoj glumackoj karijeri. Vodio je radon i disciplinovan zivot umetnika, osigurao sebi egzisteneiju i 1941. ozenio se и Eresiavi alt-pevacicom. Bio je i ostao provineijski glumac, igrao je prvo ljubavnike, potom junake i, najzad, karakterne uloge. Njegov sin Ansvald mu je jedino dete. •Ш -w 30, glumac. Kad mu se majka SB tu 1 J f Й Вfß 1946, godimi dana posle negovog t-g/f **3 r CC C tLMv rodenja, tesko razbolela, postali su ga tetki и Svajcarsku. Ona je tamo radila kao kelnerica i kremarjoj je dozvolio da svog malog sestrica smesti и svoju sobu. Tako je on od svoje prve do trece godine ziveo и skucenoj zajednickoj prostoriji s jednom mladorn zenorn.