Bitef

rodake. Elfridi se to nije dopadalo, ali posto su ona i Kiper morali svakog vìkenda da se odazovu pozivima na sve prijeme vaine za njegovu karìjeru, bìla im je potrebna pouzdana dadilja, koju su dobrovoljno izigravale obe rodake. Kad mu je bilo deset godina, mali Klaus je poceo svojim skolskìm drugovima da pozajmljuje male stime novca. Za jedan dan i jednu marku naplacivao je deset pfeniga kamate od duznika koji bi prekoracili odredeni rok za vracanje novca. Zaradivao je prilicno dobro sve dok se roditelji jednog nemarnog duznika nisu poialili rektoru. Eifrida je bila pozvana и skolu i primorana da odslusa jedno prilicno dugo i neprijatno predavanje о pravilnom vaspitavanju dece. Klaus, razume se, posle toga nije ni video svoj novae. Bio je to njegov prvi poslovni promasaj. Najradije je citao »Sarene klasike«, jedno izdanje и sveskama и kojima su romani i price iz svetske literature prepricani и sarenim slikama. Scena sa jabtikama iz Viljema Tela ostatila je na njega tako snazan utisak da ju je vise pitta ponavljao sa svojim najboljim drugom Aleksandrom, pri сети je Aleksandar kao starijì bio Tel, a on Telov sin. buk su, razume se, morali da zamene prackom i, posto je Aleksandar jednom upotrebio ostru munieiju, prilicno ozbiljno mu je povredio glavu. Od onda je Klaus uporno odbijao da igra ulogu ir tv e, hteo je da bude samo junak. Za vreme letnjeg raspusta, posle razvoda roditelja, provodio je obietto po cetili nedelje sa ocem, dve sa majkom. Polaroid-kameru dobio je na poklon od svojift dveju tetaka. Uvek kad bi utrosio film, pokazivao bi im slike i, gotovo odmah potom, dobijao novu kasetu. Sanja о tome da se obogati i stekne toliko novca da moie da kupì sve sto pozeli, bez razmisljanja i bez potrebe da bilo zbog cega stedi. Zeli takode da postane slavan, ali, da se, po mogucstvu, za to ne potrudi. V 40. lekar. Godine 1949, kad mu je bilo 14 В ZN “w /# X* godina, bio je tako strkljav i slabunjav, da 11/ X Я ga je otac, vlasnik jedne male privatne obucarske radnje, upisao и bokserski savez da ojaca. Decak je brzo savladao svoj unutrasnji otpor da udori drttgog i poceo revnosno da vezba i trenira. Visoko se plasirao и klubtt i dospeo bi na sampionat da mu njegov profesor biologije, saznavsi za tu njegovu sportsku sklonost nije gurnuo и гике razlicite brasure о povredama mozga kod boksera. Kad je zbog toga prestao da se bavi boksom, posvetio se lakoj atletici, dok mu, otprilike godimi dona pre mature, povreda tetive nije zapecatila sportsku karìjeru. Prendi su ga и bolnicu, gde mu se toliko dopalo da je odlucio da postane lekar i speeijalizira sportsku medicina. Drugi deo staio zavrsio je и centralnoj bolnici и mesta и коте tremino iivi. Osecao se za to vreme prilicno jadno. Piata mu je bila osrednja, a iivot и provìzorno skepanoj baraci za lekare и bolnickom dvoristu prilicno sumoran. Polako je poceo da shvata da, s obzirom na svoje sposobnosti koje je do tada ispoljio, mora da napusti svaku pomisao na dalje strueno usavrsavanje i bivao sve utuceniji. U pocetku je jos i vodio nekakav »iivot na visokoj nazi (« high life «) sa nekoliko koleginica i bolnicarki koje su na to pristajale ali je übrzo i za to izguhio voljtt. Saialivsi se na njega, jedan kolega ga je gotovo silom odveo na studentski bai. No, ni ta atmosfera nije ga ni malo oraspoloiila, pa se vece vec skoro

bilo zavrsilo had je primelio da ga jedna lepa devojka uporno posmatra, smeseci mu se. Bio je и sebi jos dovoljno kavaljer da je pozove na igru, a vec posle prvog valcera, nepovratno su ga osvojile draii devojcice iene, sto su tada bile Ratine odlike. Njihov odnos se brzo produbljivao. Vec posle pala godine on ju je zaprosio, a njen je otac bio veoma zadovoljan zetom. Po zavrsetku stala postao je odlican prakticar, pa mu je, posle rodenja unuka, tast ustupio svoju vilu, a sam se povukao и staracki dom, gde je übrzo i umro. U pocetku je brak bio vrlo uspeo. Rut se divila svom suprugu, ime njegovog tasta obezbedivalo mu je kredite ì pacìjente, pa je botar postao zadovoljan i svetom i samim sobom. Fonavo je poceo da se bavi sportom i postao kuglas prve klase. Ali, dok je botar sve naglije storio, pri сети su se granice njegovih moci sve nemìlosrdnije suiavale, a on toga bivao sve svesniji, devet godina mlada Rut pocela je upravo da nalazi uiìvanja и lepim stranama iivota. Osccao se kao covek koji je mladog bernardinca kupio kao »gotovog psa«; zivotìnja zdere li zdere, svakim danom je sve veca, dok njene dirljive, mladalacke nezgrapnosti, koja se kupcu toliko dopala, sve izrazitije nestaje. V torn ocajanju botar se sve cesce s tugom seca duna и lekarskoj baraci, koji mu se sad cine veseli i neobuzdani. Cak pocinje neukusnu aferu sa svojom pomocnicom, upravo onom osobom, cija ce sama po sebi bezazlena omaska indirektno doprìneti njegovoj greskì pri dijagnosticiranju Vivìjanine bolesti, sto je imalo kobne posledice. Zbog svega toga nestaje topline и njegovom bracnom gnezdu ì on, kako bi mogao da radi, mora da se vrati и mali jednosoban stan iznad ordinacije. Noci provodi kod kuce samo s vremena na vreme. 31, botarova supruga. Rodena 1944. Rut je IST’ jedinica cuvenog naucnika, strucnjaka za И ww Ir numìzmatìku. Numizmatìcar se oienio vrlo kasno, a njena majka, ìscrpena porodajem, podlegla je 1945. nedacama prve strasne poratne zime. Jos kao bebu, otac ju je vukao svuda za sobom, a kad je toliko odrasla da je mogia mimo da sedi, provodila je dane na fakultetskìm predavanjima na krilu jedne studentkinje. Kako je pre upisa и skolu dolazjla и dodir samo sa odraslima, kontakt sa ostalom decom joj je veoma tesko padao. Rana je inorala da natici da se povlaci и sebe i bade neupadljiva, jer niposto nije zelela da se ìzi aie sitnim izrugivanjìma, uobicajenim meda skolskom decom, Njene sposobnosti su bile zapazene i ucitelji su zavoleli devojcicu koja tako mimo urne da sedi na casovima. Za to vreme domacinstvo je rodila jedna mudata dama, koja je patila od napada neke bolesti koju je nazivala »moja migrena«. Mala Rut je и tim trenucima morata da traviaci sve zavese и dnevnoj sobi, a svoje zadatke smela je da radi samo pri svetlosti jedne brizljivo zasencem lampe. Kad bi и kucì ponestalo zaliha, morata je da irci и apoteku po bocu-dve visoko procentne travarice, koju je domacica pila iz flase. Та travarica sluiila je staroj dami kao univerzalni lek, pa je i Rut inorala da je pije protiv svih boljki и prilicnim kolicnama iako se uiasavala njenog ostrog ukusa. Posto stara dama naposletku nikako nije mogia da se oslobodi napada migrene, otac je bio primoran da pronade drugu kuénu pomocnicu. Svojom ranom telesnom zreloscu Rut je pocela na sebe da privlaci opstu