Bitef

paznju. Gotovo i ne braneci se, podlegla je onim posehvm nemirima koji cesto obuzmu mnoge devojke. Njene sposobnosti za ucenje su jenjavale, pa su joj samo dobre oceve veze ornogucile da se upìse и gimanzJJu. Do kraja drugog razreda sve je teklo dobro, ali и trecem su naisli novi problemi, sad sa nastavnicima. Njena zenstvenost, koja je svakim danom bivala sve izrazìtìja, pocela je da drazi one cija su tela venula. Nisu je ostavljali na mira. Osim toga, njen otac, koji je bio prevalio sedamdesetu, bio je penzionisan ì primoran da sve vise sedi и kuci. Kad je najzad jedan ìzuzetno zlocudan profesor matematike ipak uspeo da raspiate Rut pred celim razredom, dava je prevrsila meni. Ona je odlucila da napustì gimnaziju. Njen otac nije imao snage da joj se suprotstavi. Bio je samo presrecan sto vise nece biti sam. Тако je ona ostala kod kuce. Posto je kucne poslove besprekorno rodila kutna pomocnica, Rut je na sebe preuzela ulogu druzbenìce. Citala je оси knjige i sredivala njegovu veoma bogatu korespondenciju, jer je on bio clan goîovo svih svetskih numizmatickih udruzenja i siva eminencija mesnog Udruzenja umetnika. Pokatkad je morata ida ga trazi po krcmama и koje je »stari gospodin « sve ceste zalazio. Poneki mladi lisac (najteste istoricari i numizmaticari, pokatkad neki istoricar umetnosti) pozvao bi Rut kao uzgred na studentski bal, gde bi se ona, fina mlada gospodica sa visoko zatvorenim dekolteom, strasno dosadivala. A, ipak, na takvom balu upoznala je svog buduteg supruga. Visoki, pomato potisten covek delovao je na Rut kao orao medu kokoskama. Gledajuti ga neprestano, uspela je da ga navede da je pozove na igru, a on posle toga nije vise uspeo da je se oslobodi. Godinama je njihov brak bio veoma skladan. Upocetku nije primecivala da se njen muz od nje postepeno udaljava, a kasnije, sto je vise ocajnicki pokusavala da ga zadrzi, to joj je manje uspevalo; pronalazila je sredstva i metode о cijem postojanju nije ni sanjala na pocetku svog braka i primenjivala ih svom dus от be bi li g a ponovo osvojila. Njeno pozno steceno samopouzdanje pri sverna tome se veoma poljuljalo. ■W • 29, slikarka. Pekarska kti, Marlis je В'Ъ'Ъ ft t/* 11 adrasla kao cetvrto od sedmoro dece яЯ Ш/ %сЦ/ я ВВ*3 и jednom katolickom mesta и provinciji, и malom, zabìtom gradita, udaljenom око cas i po od glavnog grada, и kojem te Marlis kasnije pohadati umetnicka akademiju i otvoriti atelje. Njena obdarenost pokazala se jos vrlo rana. U uzrastu kad se draga deca jos igraju u ogradici ona je, и paklenoj vrutini pekarske sobe, tako umetnicki oblikovala situo pecivo da se gotovo uvek brzo rasprodavalo. Kad joj je bilo 11 godina, njeni erteti и spomenarima bili su toliko na ceni da je na njìma mogia da zaraduje, a kad joj je bilo 15 godina, odlucila je da postane slikar i nista drago. Otac je time bio odusevljen ali ga je nastavnik crtanja opomenuo da za strog prijemni ispit na akademiji treba imati bolju tehniku i mnogo »bolje oko«. On im je savetovao da Marlis uci pekarski zanai, a pored toga uzgred slika motive iz prirode i kopira cuvena dela. Pristala je. Da bi joj ostalo dosta vremena za ucenje, otac ju je uzeo da kod njega uci zanai i hivao neizmerno ponosan kad bi musterije i njeni nekadasnji skolski dragavi, koji su

culi kakav je она umetnìk jos od molili nogu, izricito zahtevali da njihove rodendanske torte ukrasava Marlis. Samo jednom za sve to vreme stranio se nasla и opasnosti: bila se sprijateljila sa raznosacem iz fabrike papiruih vreta и Eisenbahn, gde se njen otac snabdevao hartijom za pakovanje. Njegov dobro uglacani, sjajno hromìrani bicikl dopadao joj se iznad svega, a njegove price koje su govorile iskljucivo о motociklima i proizvodnji hartije toliko su je fascinìrale da bi se verovatno odrekla umetnìckìh teznji i postala nevesta vozaca motocikla da njen prijatelj nije na vreme izleteo iz jedne krivine. Njegova masina je bila totalno unìstena, on je izgubio vozacku dozvolu, a Marlis se ponovo posvetila pekarskom zanata i ucenju slikarstva, koje joj je ponekad zagorcavalo zivot. Poste duzeg vremena prikazala je komisiji brizljivo pripremljene radove i, posle polozenog prijemnog ispita, bila primljena na studije slobodne urnetnosti. Bezgranicno se radovaia visokoj umetnickoj skoli. Ali, veliki grad i njoj samo delimicno razumljive navike, kao i bogat recnik njenih kolega, do dna duse su je zaplasili. Verovatno bi opti prekìnula te toliko zeljene studije da joj nije pomogla Johana, student dizajna, koja je zajedno sa njom bila na pocetnom kursu. Naklonost ove omiljene i cenjene studentkìnje pomogla joj je da se bar toliko stabilizuje da mote bez teskoca da radi, pa je übrzo dostigla nivo ostalih ucenika. S mukom, ali revnosno, savladivala je sva teoretska znanja. Njen nacin govora i njeno odevanje postajali su sve profesìonalnijì, pa su ostali poceli da je smatraju ravnom sebi. I и tim krugovima, cim se na njih prìvìkla, sretala je dovoljan broj »motociclista«. Cak je jedno vreme bila i na zìu glasu kao »putujuci prelazni pehar za umetnicka kruzna kretanja«, sto njoj nije preterano smetalo. té 9 -g 35, Marlisin prijatelj, poslovoda и г/у В 1 ST' pro damici. Roden 1940. и Flensburgu, в В В ЈГ%/ *3 bio je najmlade i poslednje dete zavadenih roditelja. Njegov otac, vozac kamiona, odsustvovao je od кисе koliko god je mogao, a majka je bivala srecna had ne mora da ga gleda. Posto su se ostala deca razisla po zavrsenom skolovanju, mogia je da posveti svu paznju malom Feliksu, koga je samo ona vaspitavala. Bila je prema njemu strega i mnogo se о njemu brinula, sto mu nije uvek bivalo prijatno. U uzrastu kad druge majke svoju deca teraju na ulicu, ona je trcala za njim sa dzemperom. U skolu je, izazvavsi bum smeha ostale dece, posao sa dugackim loknama, a kad ga je otac, na njegovo navaljivanje, posle treceg duna provedenog и skoli odveo na sisanje, na ulazu и kucu docekala ih je precizno bacena tegla pekmeza. Za vreme raspusta povremeno je pratio oca na putovanjima, pa je pokatkad sedeo satima sa casoni limunade za kafanskim stoloni, dok bi se otac и susednoj prostoriji zabavljao sa servirkom. Kod kuce je posle toga majka zelela sve da zita, pa je Feliks vrlo rana naucio da daje diplomatske odgovore. Po majcinoj zelji isao je и strucnu trgovacku skolu i, posle dve godine, preci industrijskom i trgovackom komorom polozio je ispit. Najzad, pre polaska и vojsku, privremeno se zaposlio и jednoj kancelariji. Tanto je upoznao svoju prvu intimnu prijateljicu, jédnu nesto stariju Sekretariat, koja je imala