Bitef

stan. Majci se ona nije dopadala pa je to saopstila i njemu i celoj parodici. Kad mu je prijateljica nekoliko nedelja pre njegovog odlaska na odslulenje vojnog roka rekla da ocekuje dete, odiabili su, posle kraceg dogovora, da se vencaju i parodica stave pred svrsen ein. On je bio siguran da njegov otac nece imati nista protiv i da ce od njega debiti potrebno punomocje, jer je jos bio maloletan, ali se plasìo majke. I bio je и prava. Uspelo mu je, doduse, da dode do potrebnih dokumenata a da ne izazove nieije podozrenje, ali nije pomisljao na to da majka nocu, dok on spara, pretresa njegove dlepove. Sta je razlog njegovom vencanju navrat-nanos otkrìla je vrlo brzo. Pila je, kao sto je ì predvideo, izricito protiv toga cak se najzad kapricirala da vidi potvrdu od trudnoce. Übrzo je cela parodica pocela da stavlja na paklene тике astmaticnim i sreanim napadima и rana zoru, pa je Feliks bio primoran da obavestì svoju prijateljica о situaciji и kuci i zamolì je da imbavi tu potvrdu za njegovu majku. Devojka je odmah pristala. Badala je samo da ima veoma mnogo posta i da ce to uciniti tek za koji dan. Ali, nije se drlala nijednog obecanog roka, vec je stalno odugovlacila. A kad mu je neposredno pred svadbu (kod kuce su se plasili da ce majku morati da odvedu и bolnicu), napravila strasnu scena, on je shvatio stvarnost. Svadba nije odrlana ì Feliks je, sav srecan, posle deset dana otisao и vojsku. Posle odsluzenja vojnog roka nije se vise vracao и rodni grad. Dok je bio и vojsci, otac ga je s vremena na vreme posecivao i gurao mu и гики noveanieu od 50 ili 100 maraka. Posle tri godine, oprostìvsi se od vojske kao zastavnik, bez vecih problema dobio je mesto poslovode и grada koji nije poznavao ni po imenu. S Marlìsom, s kojom je и prijateljstvu skoro godimi dana, upoznao se na jednom umetnickom balu, dok je и ime svoje firme urucivao glavni zgoditak pohedniku na tomboli. Ona je prva devojka s kojom je posle svog nesudenog braka izdrzao duze od nekoliko sedmica ili mescci. • ~Й 29. Rodena je kao nezeljeno dete. /1 t/Ћ Ћ/% fgNjena majka, devojka iz jedne od I I/ я Se %/Ш/ Я Ще %/м, prvih parodica u mesta, i njen otac, doseljeni zlatarski segrt, bili su primorani da se vencaju zbog rodenja njenog starijeg bruta, pa se nisu ni najmanje radovali jos jednom odojeetu. Devojcicu su cesto odnosilì dedi i babi i ti ucestali bararci u lepoj seoskoj kuci postali su kasnije Johanine najlepse uspomene iz detinjstva. Kod kuce joj nikad nije bilo tako dobro. Roditelji su morali da vode brigu о poslovima i Johana je ìzrana rasla prepustena samoj sebi. Sta ce postati, dugo se nije znalo. Nijedno zanimanje nije je narocito privlacilo. Posto je njen stariji brat studirao zurnalistiku u Berlina, a mladi imao toliko slab uspeh u skoli da su se brinuli za njegovu buduenost, ona je odlucila da se zrtvuje i prijavila se posle mature na umetnicku akademiju, na smer za dizajn. Posle diplôme zelela je da se posveti zlatarstvu i preuzme radnju svog oca. Ne trudeci se narocito, übrzo je postala jedan od najboljih daka akademije u svojoj klasì. U Marlisi, tadasnjoj lose vaspitanoj i neobrazovanoj seoskoj devojei, pronasla je svoju prvu prava prijateljicu. Jedva dve nedelje posle brìljantno polozenog

prvog meduìspita svela je na studentskoj umetnickoj izlozbi jednog previtkog starijeg muskarca, smise dugacke sede kose. Helmut Zander, vlasnik galerije и Altstatu, poceo je s lepom ali neiskusnom devojkom da razgovara о eksponatima i uzgred je pozvao da navrati i и njegovu galeriju. Ona nije verovaia da ce to odìsta uciniti, ali kad se narednìh dana slucajno nasla pred galerijom, uisla je i nastavila zanimljiv zapoceti razgovor. Njegov uticaj na mladu devojku bìvao je sve veci. Iznenada, ona je pozelela da posto-poto postane slikar i zacenila se od placa kad su joj и apravi skole saopstili da na slikarskom odseku ree ima mnogo slusalaca. Sve beznadnije i on i ona uplitali su se и taj njen problem, koga je Helmutu bilo vec uvrh glave. Tek kad je uprava skole postavila Johani uslov ili da panavo palale prijemnì ispit ili da se ispise iz skole, ona je prihvatìla predlog svojih roditei ja da ode и Amerika. U novom svetu übrzo se ukljucìla и hipi-talas, koji je и to vreme postajao sve jaci. Naucila je da svira na gitavi i pocela da pise pesme, a kad se vratila и Nemacku, saopstila je roditeljima da napusta studije dizajna i da umesto toga zeli da zaraduje и prodavnici, kako Ы najzad mogia da se posveti svojim pravim umetnickim sklonostima. I, na sopstveno zaprepascenje, pokazala je izuzetan smisao za poslove, i od hipì-devojke postala prava gradamka cerka. Afera sa Helmutom, koga se brilljivo klonila posle povratka, dok je on, kako je cala, nameravao da se preseli и Parìz, izgledalo je bar, nije joj vise nista znacila. Pocela je da se druli sa juvelirom, koji je bio Holandanin i koji je radio и radnji njenog oca. Samo je uvece, noci veridbe s njim, polelela jais jednom da prode pored zatvorene Zanderove galerije. Sasvim neocekivano, zatekla ju je osvetljenu. Helmut se bio vratio da je preda novom vlasniku i sedeo je, pomato tulan ì sam, и ogromnoj kancelariji. Johana je s njim provela noe, a posle toga, posto je Helmut übacio kljuceve и postansko sanduce, oboje su otputovali и Pariz. Tamo su liveli skoro godimi ipo dana prilieno srecno. Johana, koju je Helmut krìtìkama podrlavao, ozbiljno se posvetila pisanju pesama. Tada (Helmut je upravo bio napunio 41 godìnu), na jednom prijemu, upoznali su se sa jednim lepim manekenom. Njegova prijateljica, starija lena, cuveni fotograf, predlolila im je da provedu noe ucetvoro. Johana, koja se ulasnula, to odbija, a Helmut je, bar tako je izgledalo, bio veoma zadovoljan torn njenorn odlukom. No, narednìh dana i sedmica on sve cesce i pod sve banalnijim izgovorima odsustvuje od kuce. Kako joj je napustena lena-fotograf kasnije isprìcala, bio se upustio и vrlo ozbiljne i intimile odnose sa lepim manekenom. Najzad, Helmut insìstìra da im se prìdruli i Johana. Ona je dva meseca sve hrabro podnosila, dok to nije pocelo da razara njenu licitosi. Tada je uvidela da je bolje da se odrekne Helmuta nego da sasvim propadne. Tajno napusta Pariz i odlazi kuci roditeljima, a za njom stila Helmutova duga, daga pisma. Pokusala je ponevo da pise liriku i objavljuje s vremena na vreme poneku svoju pesmu и jednom malom knjilevnom casopisu ili и kulturnoj rubrici. Zeli panavo da radi и ocevoj radnji, ali njen mladi brat je и meduvremenu postao dobar trgovac ì, osim sto su prìredili dve izlolbe predmeta, koje je izradila Marlis, nisu nista vise zajednicki uradìli. Sada sanja о Kanadi. Samo tamo, daleko od Helmuta, uspela bi da stane na svoje noge.