Bitef

zelji njegovog кита i tasta, 1948. su se vratili и Vivijanin rodni grad i postali vrlo imueni. Brak je ostao bez dece. Najpre su cekali da steknu sopstvenu radnju, zatim da se zavrsi rat, potom da osiguraju ezisteneiju i, najzad, da njihove drogerije uspesno posluju. Ali, kad su najzad 1955. sve to docekali, 41-godisnja Vivijan se osetila isuvise starom. To sto nemaju dece podnosili su (i podnose) veoma tesko, narocito otkad je Martin predao svoje drogerije и mlade, tude гике. • * * 51, Martìnova supruga. Vivijan je 1 } 1 1 J ìf t P° ye kl° m iz jedne stare porodice r Sr r 8r S S В droperista, koja je, otkad se pamti, snabdevala grad higijenskim artìklima, lekovima i svim i svacim sto se maze itaci и dobro snabdevenoj drogeriji. Rodetta je 1914, otprilike pala godine pre / testo sto se Martìnova parodica doselila и kucu njenih roditelja, ali intimnija i cvrsca veza izmedu buduceg bracnog para pocela je tek na njen sesti rodendan. Na njen zahtev Martin je tada morao и sobi za starez, od kojekakvih delova starog namestaja, da sagradi kucicu и kojoj su posle uzìvali и Vìvìjaninoj omiljenoj ìgri »tate i marne«. Jednom su ih Vivìjanìna braca pri torn iznenadila ì, posto im je vec odavno bilo strego zabranjeno da diraju Martina, napali su Vivijan; Martin se drzao po strani. Kasnije joj je ispricao da je pokusao da se umesa, ali mu to nìsu dozvolili. Sve to je saznao njen otac, i braca su hila kaznjena da nedelju duna veceravaju samo hieb i vodu. No, ì sa Martinom, svojim kumeetom, drogerista je ozbiljno porazgovarao i te sa igre prestale. Tek kad je Martin poceo da radi и drogeriji i boravi po ceo dan и kuci, panavo su se nasli. Po naredenju njene majke, posti su zajedno da iz podruma ìznesu bure madere i, ree po ree, nije ini mnogo trebalo da pocnu panavo tajno da se sastaju, kad su i gde su unteli i mogli pokatkad и ostavi, gde su se igeali kao deca, a ponekad и suini. Tedino je razumna Vivijan odlucno odbijala da ìspuni i Martinovu glavnu zelju, iako ju je on toga radi nezno saletao. Jos dok je njihov odnos bio и punom jeku, devojka se upoznala sa mladim oficirom rajhsvera, koji je odmah poceo preduzimljivo da joj se udvara. A kako se Martin, ne aspersi da se njome ozeni, razocarao i preselio и Ofenbah, iskusni poruenik je za kratko vreme postigao ono sto je njen prvi Ijubavnik toliko prìzeljkivao. Po najkracem postupku ona je zatrudnela, ali oficir nije ni pomisljao da se zbog toga oseti odgovornim. Trazio je prekomandu i nestao ne ostavivsi adresu. Srecom, majka je übrzo primetila promene na svojoj keeri, naterala je da joj sve isprica i pobrinula se za prekid trudnoce pod lekarskim nadzorom. A kad je Martin najzad uspeo da postane poslovoda i panario svoju hracnu ponudu, roditelji su srecnom Ijubavnom paru dati pristanak, zadovoljni sto su tako uspesno zhrinuli » posrnulu « devojku. Vivijan je postala Martinu dobra supruga i doprinela njegovim poslovnim uspesima. Jedan jedini put 1957. bila mu je ozbiljno neverna. Upravo tada imali su vise drogerija, pa preko duna nisu radili и istoj prodavnicì. Iznad drogerije и Rajnskoj alici, za koju je otta bila nadlezna, nahedeni buduci vìrtouz na violini Osvald aprendo je sebi sobu za vez be, dok je ostali deo kuce bio nenaseljen (sluzio

je Martinu i Vivijan kao centralno sbiadiste za sve ostale drogerije). Mladi umetnik i rascvala zena veoma su privlacili jedno drago; njihov оdms je trajao jos i onda had je Osvald dobio prvi koncertnì angazman. Ali, posto nije uspeo da opravda naie koje su и njega bile polagane, Mo je primoran da daje casove violine. Njegova zena, fanaticni кирас naveliko, duze vreme se snabdevala gotovo svaki dan и Rajnskoj alici i Vivijan joj je velikodusno davala popust na racun drugih кираса. 26, pisac. Peterovi roditelji, otac /y if јГ} casovnicar ì majka dentista, razveli su se ls S/ В kad je Peteru bilo sest godina. Dete je -*■ dodeljeno majci, alkoholicarki, koja se übrzo udala za coveka zbog koga se i razvela, jednog kafedziju koji je takode pio i bez prestanka tukao dete. Majka je, najzad, и Peterovom pr’sustvu, prezivela spantani pobacaj, razvela se potom i sa drugim muzem i otisla na lecenje od alkoholizma. Peter je novim sudskim procesom dodeljen оси, koji je и meduvremenu poceo da ziri s jednom starijom uciteljicom. Ona se godinama uzaludno trudila da stekne mklonost hladno uctivog malisana. Kad se otac najzad odlucio da se po drugi put ozeni (ocajna uciteljica je ocekivala dete), Peter je upravo bio dorastao za apis и gimnaziju i preselio se и glavni grad, kao podstanar. Stanovao je kod jednog mesura i cesto sa hladnim interesovanjem posmatrao kako kolju zivotinje, sto ga je kasnije inspirisalo da svom prvom pozorisnom komadu da naslov » Palata iznutrica«. Jer, za vreme slobodnih vikenda (koje je cesto provodio и grada), Peter se posvecivao pisanju. Jedini njegov prijatelj bio je jedan stariji urednik kulturne rubrike lokalnog lista koji, iako se odao aìkoholizmu, nije bio otpusten iz sluzbe kao zrtva Treceg rajha, sto je on neprestano ponavljao Peteru. On je poluodraslom decaku priblizio Nicea i najzad mu, posle na jedvite jade polozene mature, ornaglielo da kao volonter radi и jednom dnevnom lista, и mesta и коте sad zivi. Peter je pazljivo procìtao Niceovog » Zaratrustru « i neumorno se pripremao za duhovnog karaté-borea, nemilosrdnog, neumoljivog posmatraca, sa kojim je bilo bolje ne hvatati se и kostac. Poceo je da se probija. Kritìke »modernih komada«, koje mu je stariji urednik kulturne rubrike velikodusno prepustìo, bile su tako jasno i razumljivo pisane da su na njega skrenule paznju ìznenadene naprednije pozorisne klike и grada. Jedan mladi dramaturg se zauzeo za njega i potrudio se da njegova prva drama »Palata iznutrica«, koja je poceo da pise jos и gimnaziji, dazivi premijeru. Urednik rubrike je zbog toga bio toliko Ijubomoran da Peteru na kraju nije duo mesto redaktora, koje mu je obecao. No, to ovante nije smelalo. Kao fanaticni pristalica precizmg izrazavanja, koji na torn polju nije mogao mnogo da postigne и stalnoj irci s vremenom novinarskog bitisanja, iskoristio je to kao priliku da se sa jezikom koji pise strpljivo dovija i petlja, kao njegov otac sa satovìma, a kad je sve bilo istinski egzaktno i palpano jasno receno, on je bivao sobom donekle zadovoljan. Santo na jednont polju, dodiise, bio je mladi pisac veoma nesiguran. Kao portugalski princ Henrih ni on jos nije bio ni dotakao nijednu zenu. Bio je suvise ponosan i rezervisan i za nagovestaj eventualnog neuspeha.