Bitef

ir vas s neba Ako uzmes pesrr.u »Peer Gynt« iz tvoje police za kr.jige, istovremeno zahvatas pregrst mitova и ruci drzis trolove za twiste i doktorske rasprave. A kada prelistavas knjigu, sa njenih stranica cujes daleke uzvike odusevljenja i ukocena tapsanja. Na svakoj strani nalazis stare lavorare vence. der »Peer Gynt« je Standardno Deio norveske knjizevnosti. Bivalo je disecirano i pustana mu je krv, stitili su ga prosvetnì organi, bivalo je izrabljivano и svecanim govorima i svakodnevnim razgovorima, up otrebljavano na sve zamislive i nezamìslive nacine. Pa ipak oro deio je uvek zivo zivcato. Kroz njegove vene tece struja sveze krvi. Ono ziri i nase je. Rogalandsko pozoriste proslavlja svoj jubilej. To cìnì i Henrik Ibsen. Mi zato hocemo takode zato da igramo njegovu dramsku pesmu. Pa ì rekosmo da je razigrano zivo! Proslo je vec vise od 25 godìna kako smo ga igrali na nasoj sceni i sve Ы trebalo da je и redu. Ali citati znaci ì tumaciti. Kako smo onda mi protumacili danasnji tekst? Mi posmatramo »Peera Gynta« vise kao dramu unutarnje stvarnosti nego kao realistìcan opis zivota. Ovo deio je za nas jedna pesma и kojoj su licitasti personifikacije osobina i instinkata jednog muskarca. Mi opisujemo procès sazrevanja jednog coveka и nevolji. Zato to neophodno i nije razvoj и telesnom smislu te reci, starenje. Procès koji Ibsen opisuje mote da bade dug kao citav jedan zivot i kratak kao udar srea. Tu se, и sustini, radi о sve jacem poremeéaju urna, straba od toga poremecaja i od nestajanja, radi se о predaji ili nastavku barbe. Prema nasem tumacenju, susret sa Solveig na kraju drame je zato Peerov prvi korak ka svom stvarnom ja. On shvata da put ka samom sebi mora da vodi kroz susret sa jednim drugìm Ijudskìm bicem. Stvarni problem pesme je da li je on и stanju da upotrebi to saznanje do koga je dosao. Mi smo pokusali da vidimo Peera kao coveka sa tacke gledista nase sopstvene situacije, na osnovu dozivljaja nase g sveta kao jednog sizoidnog sveta. Drugim recima, jednog sveta sa к j m sve manje Ijudi ima kontakt, koji je oznacen nasim izbegavanjem bliskih odnosa, nedostatkom sposobnosti da osecamo. Stari mitivì i simboli prema kojima smo se orijentisali, nestali su. Duo па коте pocivaju ona osecanja i oni procesi koji nas vezuju jedne za druge, provaljuje se. Strah ce vremenom nadmasiti sve drago. U nasem vremenu su smokvini listavi premesteni sa polnih organa na lica. Mi, slobodni Ijudi, nosimo nove maske. Negde, duboko и sebi, znamo da ce nase danasnje apaticne maske postati maske nasilja sutrasnjice. Sada je vaznije no ikada strgnuti maske, vratiti covekova dela samom coveku. Nanovo moramo da naucimo da je sva odgovornost sopstvena odgovornost. Mi, koji smo pokusavali da svedemo snagu volje na prilieno glupav viktorijanski pronalazak,

upravo osecamo potrebu za snagama koje mogu da pmze volju. Volju i Ijubav. Moratno da naucimo da песета kazemo ne da bismo necemu drugome mogli veci da. Voteti je razikovatì samog sebe. »Éiveti je übiti samoga sebe.« U takvoj svetlosti vidimo Peera. Vazno je igratì pesmu о Реет и takvome svetlu. Peer Gynt je irvas i irvasovi rogavi su njegova kruna. Carska kruna I Kao i Peerove mke, i rogovi su nesto ho fraga i ho odbija. Bez volje ili snage da izabere, taj mladic postaje lopta koju izmedu sebe bacaju misao i delo, san i stvarnost. »Irvas s neba, irvas s dna, sudarise se и istom trenu.« Mi smo pokusali da ostvarimo jednu predstavu sa njenim sopstvenim pozorisnim jezikom, и коте su Ibsenove slike dale osnovu za nase i one za koje se nadamo da cete ih vi publika primiti. Da, mi se iskreno nadamo da je nasa predstava upravo onakva kakvu bi Ibsen zeleo. Danas. Zelimo vam dobru zabavu i nadamo se da smo skrsili nekoliko mitova, ali ne suvise ocekivanja. Ne zaboravite : najdublja ротка magicnog znaka umetnosti je uvek ista rnoras se menjati. Dobrodosli.

ceremonija Kjetil Bang-Hansen jedan od glumaca koji veceras igra, domo je jednoga dona ovu pesmu i rekao: » Zar su и nasetti Реет ne radi untavo о ovante ?« Da.

Oblikovati odgovor za koji ne postoji pitanje Oblikovati pitanje koje je samo po sebi odgovor Prekinuti bekstvo od nas samih Tren и коте je ono sto zelimo da ucinimo I ono od cega najvih strahujemo I ono sto moramo da ucinimo jedno te ìsto Aко mi i jedna dìmenzija ispadne iz toga trena, gubimo sve Jer otvaramo razna vrata koja vode jednoj te istoj tajnì Niko ne moze da preuzme hide iskustvo Put vodi kroz provaliju, kroz tebe samog. . . (Stein Mehren , iz zbirke »Trinaesto sazvezde«, Aschehoug 1977.)