Bitef

En 1961, Otomar Krejca quitte la fonction de chef de drame, tout en demeurant auteur et metteur en scène au Théâtre National. C'est après cette date qu'il réalise ses premières mises en scène à l'étranger, » Hamlet « et »La Mouette « au Théâtre National de Belgique, »Roméo et Juliette « àLa Havane. En 1965, avec ses plus proches collaborateurs, il fonde à Prague le Divadlo Za Branou (la théâtre derrière la porte). L'activité intense de ce théâtre (le Za Branou jouera plus de 120 fois dans 12 pays européens) ne lui permet que de rares mises en scène à l'étranger: en 1968 »Fin de Carnaval« de Topol avec le Burgtheater de Vienne, lui vaut la médaille Kainz. En 1969, il monte »Roméo et Juliette« à Cologne et en 1970, »Les Trois Soeurs « au Théâtre National de Belgique. En 1966, Krejca devient président de l'Union des Artistes de théâtre tchèques, poste qu'il occupe jusqu'en 1970, date de la dissolution de celle-ci par les autorités tchécolovaques. Sans activités pendant deux ans, Krejca reprend son travail dans un petit théâtre de la banlieue de Prague, où il montre quatre spectacles en deux ans (dont » L'lllusion Comique « de Corneille). Puis, on lui permet de quitter la Tchécoslovaquie pour travailler à l'étranger. Il réalise alors plusieurs spectacles dans les théâtres de langue allemande, tout en retournant de temps en temps en Tchécoslovaquie. C'est » Faust « à Vienne, »La Cerisaie« et »Ce Fou de Platonov« de Tchékhov, »Hamlet« et »Mesure pour Mesure « de Shakespeare à Düsseldorf. Ses projets immédiats sont »En attendant Godot« (avec Michel Bouquet, Georges Wilson et Rufus ) pour la prochain Festival d'Avignon, un opéra de Luciano Berio (livret d'italo Calvino ) àia Scala de Milan, »La Mouette« à Karlsruhe et à la Comédie Française, ainsi qu'une autre pièce de Tchékhov à Stockholm. La tentation perpétuelle de perfectionnisme et l'envie de trouver pour chaque oeuvre une lecture originale, actuelle et polyvalente, pousse souvent Otomar Krejca à revenir sur la même pièce. Ainsi, par exemple, il a mis en scène six fois »La Mouette«. De même pour »Roméo et Juliette« qu'il a déjà monté à Prague, à La Havane et à Cologne.

deio ml ad ox cove ha Kad su prvi put prikazali »Romea i Dulijetu«? Misljenja о tome su podeljena: neki kazu da je to bile 1591, drugi navode 1594, a ima ih koji veruju da se to dogo diio izmedu оva dva datuma. U svakom slucaju radi se о delu mladog coveka jer Shakespeare roden, kao sto svako zna, и Stradfordu 23. aprila 1564. jedva ako je и to doha navrsio trideset godina.

Njegov otac, John Shakespeare .ugledna licnost и svojoj opstini, bio je osiromario. Mladi William, и poteri za radom, bio je prinuden da vrlo rano napusti skolovanje. Radio je kao trgovacki pomocnik ili mesarski segrt ne zna se tacno. U osamaestoj godini, silom prilika, ozenìo se sa Annom Hathaway, osam godìna starijom od sebe; poste pet ipo meseci rodila im se kcer. Prosle su jos dve godine, obelezene rodenjem blìzanaca, i William napusta svoj mali klan i odlazi и London, и potrazì za srecom. Da nije taj odlazak bio uslovljen nekom nezgodnom aferom и rezi sa krsenjem zakona о lovu? Nije iskljuceno. Tokom nekoliko godina bari se raznim zanatima, pored ostalog, izgleda, cuvanjem konja ispred pozorista. A onda g. Burbage, sef jedne poznate trupe, angazuje ga najpre kao statista, a docnije i kao glumca. Na srecu, mladic ima zvucan i dubok glas и » Hamletu«, gde igra duha, njegov zagrobni glas naterace publiku da drhtì od straba. Po sie izvesnog vremena Burbage, и poteri za komadima pogodnim za izvodenje, zamoli svog novog glumca, koga je vidao kako zvrlja stihove izmedu dve probe, da oproba svoje snage и dramaturgiji. Shakespeare prihvata ovu sugestiju i dokazuje svome gazdì da je imao dobar nos: dela ovog autora pocetnika pane dvoranu ì njegov uspeh postepeno raste. Primaju ga и najbolja drustva, dobro je placen, a zenski svet ga veoma ceni. Srecni Shakespeare ! Dosao je сак и situaciju da izdasno pomaze svoju malu parodica, tamo и Stradfordu ali о povratku пета ni pomena. Kakve su bile njegove Ijubavi и to doba? Ko ga je nadahnuo za taj divni lik Dulijete? To se ne zna, sto niukolìko nije ometalo razigranu mastu pojedinaca. Mazda se on, jednostavno, setao ulicama Londona, kad je jedna devojcica izasla ìz кисе nesto izmedu deteta i mlade devojke i napravila nekoliko skakutavih koraka, pustajuci da se retar igra njenim dugìm pletenicama, a onda je nestaia и ducanu. I, od ove Ijupke pojave rodila se mala Ijubavnica iz Verone. Oko 1530. godine, na putevima Froula zahvacenim ratom, neki stari vojnik ispricao je istoriju Romea i Dulijete svom drugu Luigi da Porta, koji pise pripovetku l’lstoria novellamente ritrovate di due nobili Amanti (prevod nije potreban). Domìnikanac uzima taj sadrzaj za vrlo poucnu novelu. Francuz Pierre Boìsteau unosi ga и pricu, koja dozivljava veliki uspeh. I, na kraju, Englez Arthur Brooke nalazi и tome inspiraciju za jednu poemu. Procitavsi je, mladi Shakespeare pise pozorisni komad sa i elikim odusevljenjem. 1 tako, lepe price uvek nadu pravi put. Da li su Romeo i Dulijeta stvarno postojali? Istoricari nista ne znaju da nam kazu о tome. Bilo kako bilo, ako posetite Verona, pokazace Vam halkon sa koga se Dulijeta saginjala ka svom Rorneu. Pokazace Vam i njen prazan sarkofag; rnnogo sveta, meda kojim su najbrojniji mladi Ijubavnici, dolazi tamo na hodocasce i donosi cvece. Mìsljenje istoricara uopste nije vaino. Romeo i Dulijeta su ziveli i nastavljaju da zive и srcima mnogih Ijudi.