Bitef

odnos prema tom problemu predstavlja samo nepristrasno razmatranje svih komponenti, u kritičnom i samokritičnem posmatranju svih smerová. To važi za generalno usmerenje i programsku ervenu nit komada, komponovanú kao mozaik od prizora vrlo različitog kvaliteta i životne zasnovanosti. U detaljima ima dosta balasta, bledih »kamenčiča«. I sama kompozicija celine u drugom delu, u drugoj poiovini, znatno malaksava. Medutim, pojedini prizori i pojedini sklopovi prizora su izuzetno značajni i tako snažni, da je utisak o Zatočenicima slobode kao celini, uprkos svemu, pre svega dobar, čemu doprinosi i izvodenje (o njemu kasnije). Svojim komadom o zatočenicima slobode na najrazličitijim nivoima i u najrazličitijim okolnostima Filipčič je prvenstveno obuhvatio potrebu današnjih mladih za ostvarivanjem slobode i prava na različitost, što je pokazao i veoma veliki odjek predstave medu mladim gledaocima, koji su u prepunoj dvorani SMG oduševIjeno prihvatili premijeru izazovnog teksta. Izvodenje (režija: Janez Pipan) bilo je ležerno i duhovito, puno koloritne slikovitosti i njene ironične hiperbole, u pokretu dinamično, u igri komično, dva »reditelja« (gospodar vremena Hronos i gospodar filma Felini) spojila su se u jednog, zbivanje

Zatočenika slobode pretváralo se u snimanje filma, od života je pravljena igra a od igre život. Bilo je, doduše, i nekoliko poluprošlih modnih (spoljašnje, ne unutrašnje motivisanih) prizora - šetnje odevenih po bazenu ili Robertova zaključna golotinja - ali oni blede u sečanju kad se uporede sa značajnim, kao što je pionirska recitacija o zastavi ili naročilo baletni nastúp Štorklje odnosno Jani Kovačič koja opeva današnje traume mladih. Sve su glumačke kreacije u celini uspešne, ali posebno treba spomenutí, pre svega, zaboravno-odano-revnosnu Štorklju Marinke Štern, eksplozivno-grotesknog Trimčkara Nike Gorišiča i parodiranog kapitalistu Vladimíra Jureca. Zatočenici slobode deluj u više kao sloboda zatočenika, kao onemogučeni koji ostvaruju svoju slobodu nego kao slobodní ljudi koji se osečaju zatočenicima. Lojze Smasek

»Razumljivo je što vrabac može da živi, jer ne zna da stoji pred bogom. Jer znati da se nalaziš pred bogom, a istovremeno ne poludeti ili ne odleteti u prazninu je nemoguće.« (S. Kjerkegor) Zatočenici slobode Emi-

la Filipčiča dokazuju da je moguče osmisliti'svet u kome živimo bez podsmešljivog pojednostavljivanja kojim počinje ovaj tekst i bez straha da čemo pred likom boga pasti nauznak. Zakoni i konvencije koje još uvek odreduju pisanje za publiku i autorovu naklonost puhlici su za našeg autora samo podsticaj da se njegovo negiranje sveta artikuliše do kraja. Prošlost i budučnost, mit i politička istina, podmuklost sadašnjosti se pod autorovom saraovoljom spajaju u nova značenja i nove istine. Filipčičevi Zatočenici slobode se dešavaju kao da smo tokom poslednjih petnaest godina posmatrali generacije koje dolaze i beležili znakové njihovih odnosa i njihovih pogleda na svet. Priprema komada koji se temelji na dubokom osečanju raspolučenosti sveta i koji je svestan fragmentarnosti istorijske poruke, komada koji proizvodi jedan autorité! za drugim da bi te autoritete uz što veci bljesak uništavao, koji seje smrt da bi zaradio grohot, za koji istorija i kultura predstavljaju nepreglednu količinu sličica - sve to je pripreraljeno zato da se pod tipkama pisače mašine pretvori u strip, u kadrove filma u kome nema razlike izmedu igre i dokumenta. Ovakav komad je šifrovaná poníka koja se raspada kad joj se približimo sa ključem za dešifrovanje. Za njega treba dati život. Tek

takvim postupkora pred nama se pojavljuju pojedinci a ne nakaze. Oslobođenje Filipčićevih Zatočenika slobode zbiva se u umetnosti čiji se angaźman zasníva na negiranju društveno priznatog i traženog angažmana. Sa ruba sveta u kome moramo živeti dolazi to oslobodenje, da bi postalo neizbežan komentar godina koje su za nama i kataklizmi koje su preživi]ene. Junači našeg komada - uzdignuti do zvezda moči i slave - ne mogu osloboditi svet zbog toga što nose teret starih grešnika. Pobeči od tog sveta nije moguče, možemo mu se samo podsmehnuti, ako ga več ne možemo promeniti. Marko Slodnjak

Les tandences du Théâtre Mladinsko Depuis la représentation de LA MESSE EN LA-MINEUR le répertoire du Théâtre « Mladinsko » est, quant au programme destiné aux adultes, clairement et distinctement orienté vers les points névralgiques du notre quotidien. Si LA MESSE a encore rempli cette mission sur un plan assez général, opérant avec cer-