Bitef

Šekspirovog sveta. To je jedna istinska šuma, u istoj meri u kojoj je i jedna srednjovekovna utopija i jedan ironički komentar takve utopije □

rija ljudskog društva. Atmosfera početka u Kako vam drago ista je kao i u istorijskim dramama; vazduh je osetljiv i svako izgleda zaplašen. Novi vojvoda je sumnjičav, nepoverljiv, svakome zavidi, nije siguran u sopstveni presto, u svakom vidi neprijatelje. Upravo kao i u istorijskira dramama, jediná spasonosna nada je begstvo; begstvo po svaku cenu i što je dalje mogučno (Ova kuta je klanica, gospodam!). Prva scena komada je žestoka i brutalna; finale je naivan i idiličan, napisan u svega nekoliko stihova, i on je svesno lišen motivacije. Zli vojvoda susreče jednog pustinjaka i on je konvertit. Brat vrača nasledstvo bratu. Izmedu tog sumornog prologa i bajkolikog epiloga rasprostire se Ardenska šuma: najengleskija medu Šekspirovim šumama (~.) U Ardenskoj šumi, velikodostojnici se igraju slobodnih ljudi i rasnih razbojnika; sveštenik treba da blagoslovi veridbu klovna i pastirice; ovce čuvaju pastiri koji deklamujú Ijubavne tirade; devojke se prerušavaju u mladiče; jedan dvorjanin melanholično ismeva saraog sebe i podsmeva se svima unaokolo. Čudan soj šume u kojoj se susreču gotovo svi junači

Jan Kot

Komedije opsene U sveopštem, razvoju teatarskog stvaranja niko nije tako sigurno prevalio rastojanje izmedu komedije i tragedije, prolazeči sa istovetnim autoritetom kroz sve usputne dramatske registre. Imamo u vidu, takode, Šekspirovu poetičku formaciju, hranjenu bajkama iz detinjstva, magičnim pojavama iz nacionalnih legendi i folklorne baštine, uz potvrdenú naklonost vilama, duhovima, vračarama i natprirodnim pojavama, s pojraovima iznedrenim u kulturi i životnom iskustvu, s nastojanjima jedne optimističke prirode i sanjalačkog temperamenta, umetnikovu uverenost u suverena prava imaginacije,

kao i prednosti koje je pesnik pridavao transfiguraciji kao još jednom sredstvu da realnost izade na svetlost dana. Dodajemo, zatim, činjenice i obeležja duha renesansa: strasti i talij anskog kolorita, pastoralne mode, opsednutosti prirodom, razne kitnjaste preteranosti, prelivanje slika i ukrasa. Na kraju, treba imati u vidu i čitav stil jedne epohe, s njenora dvorskom pompeznošću, slavlja i duge povorke s umetničkim opevavanjem, s podsticajima upućenim pesnicima da sve to opevaju (...) Shakespeareove opsene su savršena remek-dela. Njih definišu, istovremeno, poezija i njihova supstanca. One lebde u snevanju, a da se ne izgubi veza s čvrstim tlom, sugerišu i nagone na refleksiju, iznose brojne probleme kao i druga dramska dela. Prividno su sačinjene od cvetova i vazdušastih leptirova, a, u suštini, izražavaju i interpretiraju humanistické vrednote, ishodeči strogo iz jedinstvene, velike strasti življenja (~.)

□ Jon Zamfirescu

Živof pomoću konvencije Raspust koji je Shakespeare uzeo između krupnih i dubokih tema, píšuci 1559. komedij u Kako vam drago, pošto je bio završio ciklus svojih Henrija, nije mu omogučio stvarno oslobadanje od preokupacija koje su mu odredili životni uslovi, osim jednog prividnog oslobadanja,., U Shakespearovim komadima postoji toliko momenata u kojima realnost nalazi svoju direktnu transpoziciju. U ovom ovde realnost nije data u vidu neke metafore. Sukob je tu konvencija, kao što je i priroda predstavljena konvencionalno. Sve govori o stvarnosti, o životu, a život nam se prikazuje pomoču konvencije □

Liviu Ciulei

it

Mk. BITEF S