Bitef

sam video da ne hajú za ono što govorim, ostavio sam ih na miru. Ponavljam: veoma, veoma sam tužan. Ni sam ne znam zašlo. U toku predstave sam primetio da početak četvrtog čina popusta. Kao da se do tada inače lagana predstava ovde prelomila i usporila. Moram priznati da je jedan iskusan glumač, još za neme próba sa čitanjem. primetio: nije srečno rešenje da Hlestakov sam traži pozajmicu, bilo bi bolje da mu novae ponudi jedan od službenika. Primedbu sam smatrao umesnom, ima u njoj neke istine, ali nišam video kako bi Hlestakov pokrenuo pitanje pozajmice kad je on več Hlestakov. Ali čuo sam primedbu „Izgleda da sam pogrešio kod ove scene“ pomislih u sebi. Istina je da sam sada na predstavi uvideo da je početak četvrtog čina beskrvan kao da u njoj ima zamora. Cim sam stigao kuči, odmah sam seo da to preradim. Mislim da je sada bolje, prirodnije i suštinskije. Ali nemam snage, umorio sam se. Kad se setim da sam sve postigao samo moljakanjem, onda neka sve ide do davola. Übaciču to u drugo izdanje ili kasnije. Još reč dve o poslednjoj sceni. Ona uopšte nije uspela. U jednoj zbrci zavesa se spušta i deluje kao da komad nije završen. Ali to nije moj greh. Nišu hteli da me poslušaju. I sada kažem da poslednja scena neče imati uspeha sve dok ne shvate daje to scena bez reči, da treba da prikaže skamenjenu grupu, da se drama ovde pretvara u nemu scenu izraza lica, da zavesa ne sme da se spusti nekoliko minuta, da ova scena treba da izgleda kao takozvana uvodna scena. Oni su mi odgovorili da to vezuje glumce. da je za to potreban baletski majstor. itd. Njihovi izrazi lica su govorili i drugo što me je ljutilo više od glasnog protivurečenja, Ali ja ipak ostajem pri svome i sto puta ču reči: Ne to ih neče vezati, to nije poniiavajuče. Zašlo haletmajstor ne hi mogao postavili tu scenu ako je več on jedini koji najbolje može da Oseti koja je poza najholja za glumce? Talenat ne može biti ograničen postavljenim granicama kao što ni reku ne ograničava izgradnja obala. več. naprotiv. u takvom koritu brže teče i snažnije se valja. Tako i glumač mnogo šta može da izrazi u unapred postavljenoj pozi. Na lice mu niko ne stavlja oklop i licem može sve da izrazi. Koliko god ima glumača, na svakom licu je drugačiji izraz užasa kao što su im i karakteri različiti. Drugačije se ponaša gradonačelnik, drugačije se prestrašuje njegova žena. a, opet, drugačije čerka, Kao, uostalom. i svaki drugi karakter. Samo gosti se isto zapanjuju, ali oni su u pozadini scene. Istovremeno svako nemo nastavlja svoju ulogu i mada se podreduje pozi koju je postavio baletmaj-