Bitef

čitao je Rablea. Salve psovki izgovorenih na sceni, skidanje glumaca, opšta »jebačina«, simultano proiciranje pornografskih filmova, predstavlja elemente predstave koji se vezuju za rableovsko nasljeđe u oslobađanju tijela. U ovom konceptu to oslobađanje je povezano sa političkom idejom manipulacije i emandpacije. Karakteristična replika koju Otac Ibi izgovara na početku i pred kraj predstave: »Jebeš ovu zemlju«, direktno se odnosi na Tunguziju u kojoj se svi međusobno i redovito, kako ko koga stigne, na raznim mjestima i pod svim uslovima susreću i opšte u duhu ove značajne ibijevske sentence. Najveći problem oca i kralja naroda tungužanskog je u tome što on može da opšti samo za TV, kada mu se u direktnom prenosu, gledajući zapravo porniće, narod divi, dok u postelji, gdje ga uspješno zamenjuje prepotentni Bordir, baš nije tako. Finale komada, vezano za njihov sukob na bojnom polju, ovdje se prenosi na krevet gdje se oni natjeću u »naticanju« Majke Ibi uz glasno navijanje naroda koji slavi vođinu »ukrudbu«. Značajno je i kako Otac Ibi u »samozvanoj nezavidnoj i jebozovnoj Tunguziji«, pod pritiskom spoljnjeg faktora uvodi demokratiju i prevodi »égalité, fraternité i liberté« u »egzalite, frape i jebite« poručujući svom narodu »Sad svako može da jebe ko ja!«.

Satirični ton, povezan s ovim rableovskim pretjerivanjima, praćenim snažnom glumačkom ekspresijom u frenetičnom ritmu kolektivne igre, u kulminativnom momentu predstave uspostavlja značajan obrt uspjevajući uvesti publiku u događanja na sceni. Predstava se, nakon grebanja po dnu našeg življenja, otvara i tada kao da šokiranu i popljuvanu publiku prigrli i uvuče n svoja nedra. Istina, nasilno podizanje publike sa sjedišta može izgledati grubo, ali forma rok koncerta u koju se predstava pretvara nosi u sebi klicu jedinstva, a možda je jedinau stanju da ga danas, kao teatarski ideal, i ostvari. Luda žurka podnje sa Sex pistolsima, a preko Dženis Džoplin, Džima Morisona, stiže do Indexa i njihove »Plime«. Tome treba dodati da Miodrag Krivokapić recituje »Pobratimstvo lica u svemiru« Tina Ujeviéa, da bi na kraju Otac i Majka Ibi, kao Džon Lenon i Joko Ono, u kanuu otplovili negdje daleko. Takav kraj uistinu je uzbuđujući i budi nostalgiju za izgubljenim jedinstvom i želju za bijegom iz tunguske stvarnosti. Glumci su igrali predano s punim povjerenjem reditelja, što je svim pomenutim lascivim glumačkim zadacima davalo opravdanje i uvjerljivost. Krivokapié kao Otac i Ana Kostovska kao Majka, uzajamno su se dopunjavali, predstavljajući grotesknu repliku na kraljevski par Magbet. Önje bio bahat i osion naizgled, ali unutra

KRALJIBI/PHOTO RADOVAN BELESUN