Bitef

bogato građanstvo; i kao što je onaj feudalni svijet imao svoje bufone i pjevače, tako i ovo ima tko će ga razveseliti. Njegovi su bufoni i pjevači taj beskrajni svijet, koji se pred njim pruža: svećenici, redovnici, seljaci, obrtnici, on se šal! na njihov račun, uživajući i u glupanima i u lukavcima. U svoj toj komici nema nigdje ozbiljne i uzvišene namjere, kao na primjer nastojanje da se isprave zablude, napadnu neke društvene ustanove, suzbije neznanje, da se moralizira, reformira: upravo u tome i jest superiornost Rabeiaisove i Montaigneove komike, ¡er su one reakcija zdravog razuma na izvještačen i konvencionalan svijet. Tamo je smijeh ozbiljan, jer ostavlja nešto u savjesti; ovdje je smijeh radi smijeha, da se übije tuga, da se utuče dosada. Taj plebejski svijet gledan je isto onako kao što síikor gleda na svoj model, s jedinom namjerom da uzme njegove obrise i crte i istakne ono, što može bolje zabaviti to gospodsko društvance. U tome sveopćem brodolomu preživjela je književna svijest, a umetnički se osjećaj osnažio i duhom i kulturom, pa su upravo iz te svi ¡esti potekla ta remek-djela: to su idealizirani modell na upotrebu i zadovoljstvo inteligentnog i feudalnog društva, djelo genijalnog umetnika, idola mladih žena, kojima su i upravijeni. Idealna komika, koja je ostaia kao pečat besmrtnosti na tim modelima, očituje se u izravnom prikazivanju toga društva onakvim kakvim ono jest, u njegovom neznanju i u njegovoj zlobi, koja se iznosi pred inteligentno drustvo; a ono je upravo zato tu, da aplaudirá i pljeska rukama. Komični motiv ne izviruje iz moralnog svijeta, negó iz intelektuainog svijeta. To se učeni Ijudi smiju na račun neukih, na račun većine. Stoga je osnovni karakter, koji daje radost prizoru, ta priprostost duba neukih Ijudi, narocito istaknuta, kada se nade u dodiru sa lukavošću; a to je temelj glupog karaktéra. Sa glupošću je cesto povezana i lakovjernost, ispraznost, hvastanje i vulgarnost žeijd. Lukavost daje reljef tome karakterű, ističući ga u njegovu smiješnom vidu. Ali je lukavost komična, naravno, ne glupaku negó inteligentnim slušaocima, koji je shvaćaju. Tako ta dva aktéra, svaki po sebi, pomažu da prasne smijeh. Tu je temelj Boccacciove »komedije«. Vidimo kulturu u njenom prvom cvatu, kako pokazuje samosvijest, kako se

ruga neznanju ¡ zlobi nižih slojeva. Komično je još sočnije, kad su izvrgnuti ruglu oni, koji se obično rugaju, to jest kada lukavd, koji se rugaju priprostim Ijudima, bivaju i sami izvrgnuti ruglu od inteligentnih Ijudi, kao što je ispovjednik, kome se ruga propalica. ■ De Sanctis: Povijest talijanske knjiievnosti, 1955, Matica hrvatska, Zagreb.

SiLVIU PURCARETE

Silviu Purcarete roden je u Bukureštu 1950. godine. Studirao je pozorišnu režiju na Akademiji za pozorište i film u Bukureštu, gde je diplomirao 1 974. godine. Posle studija reiirao je u gradu Pjatra Neamc u Omladinskom pozorištu, eksperimentalnom pozorištu mladih umetnika. Od 1978. godine radi u bukureštanskom Tatrul Mic i predaje na Akademiji za pozorište i film. Od 1993. godine redovno gostuje kao red ¡te I ¡ u Narodnom pozorištu u Krajovi. Od 1 992. godine do kraja prošle sezone bio je upravnik Teatr »Balandra« u Bukureštu, Reiirao je »Legende o Artridjma« po Eshilu, Sofoklu i Euripidu, »Ludu iz Sajoa« Zirodua (Giraudoux), Euripidovu »Hekubu«, Goldonijeve drame »Mali trg« i »Teatro commico«, »Izgubljeno pismo« Karađalea (Caragiale), Molijerovog »Mizantropa« (u Izraelu), »Patuljka u letnjoj bašti« Popeskua (Popescu), »Kralja 1 bija« sa scenama iz Magbeta (nagrada kritike na Festivalu u Edinburgu, 1991,), Sekspirovog »Tita Andronika« (nagrada Udruienja kriticara Kvebeka, Kanada), »Fedru« po Seneki (uz korišćenje delova Euripidovog »Hipólita«), kojom su otvorene Becke festivalske nedelje 1993. U subotičkom Dečjem pozorištu »Kurir Jovica« reiirao je 1991, godine na madarskom jeziku lutkarsku predstavu »Gavran« Gocija (Gozzi), koja je odnela više nagrada na festivalima u našoj zemlji. Za vreme gostovanja predstave »Decameron« na Bitefu biće u Portugaliji gde je pozvan da u gradu Porto reiira Sekspirovu »Buru«. ■