Bitef

se, na primer, po avljuje u ogledalu, ali ne podnosi pogled drugih i s ika iščezava. Humor je takođe vodeća nit. To je takođe pitanje prove ili lažne síiké, koju vodim kroz svaku scenu. Táj smisao za malo mračan humor nasledan je u mojoj porodici, u mom kraju, u načinu na koji ljudi pričaju price. Moj deda jetako govorio; nikad nije hteo da năpusti svoju zemlju. Bio je seljak, ali je pročitao sve knjige iz seoske biblioteke i učio matematiku i egzaktne nauke. Nikad nije napuštao svoje selo, a kad sam polazio u Pariz, rekao mi je: »Cuvaj se žena«. Drug u borbi Još od sluienja vojske, pre deset godina, nosio sam u glavi čitave scene ove predstave i dopunjavao ih svim događajima iz svog iivota. Na primer, podizanje njih pet je odavanje pošte umrlom prijatelju, drugu iz borbe, koji je uvek sebi nametao iskušenia. Jednog dana je u cirkusu ušao u kávéz lava, tektako, da bi napravio podvig. Drugi put je zaronio u bazen, zaklinjuä se da će preplivafi bazen i vratiti se roneći na polaznu tačku, ali nije uspeo, ostao je na dnu. Kad podiiem 300 kilograma mojih pet drugova, to je kao neko iskušenje koje sebi namećem i mislim na njega, taj me teret pritiska, a ja pomislim: »Treba izdržati«. Za svoj sledeéi komaa tražim tri druga tumača, dva čoveka »teške kategorije«, dobre glumce teže od 100 kilograma. Energija koju zahtevam od svih svojih tumača vrlo je muška i to je priroda mog izraza koju ne mogu izdati. Devojke se moraju prilagodifi, čgk i kad pokušavam da poštujem ženstvenost. Zene tumači, koje mene interesuju, više su tipa Valeska Gert ili Pina Bausch, i veoma mi je teško da nađem taj kvalitet žene dok nalazlm odgovorajuće muškarce. U meni tradicionalno preovlađuje ratnička muškost, protiv koje se ne mogu boriti i koja objašnjava preovlađujući broj muškaraca na sceni, ali radim sa ženama, a ne protiv njih. Tehnika Ljudi koji rade sa mnom Imaju pre svega dobru telesnu tehniku, koja je sinteza klasičnog i modernog baleta i borilačkih veština. Za zagrevanje radimo vežbe, na osnovu kontakta, bliskog džudu ili butu, i borilačke veibe koje teze pozorišnoj igri i ne zadiru u iivot pokreta ljudi. Kad

probamo za predstavu, saberem ideje i dajem uputstvo, a od ljudi očekujem da naau gestualni izraz koji im odgovara, a odgovara i situaciji. Ako to ne ide, umešam se i probam na sebi. Proverio sam sve pokrete na sebi i pokušavam da svojom gestualnošću doprinesem drugima. Ako vremenom uspem da ostvarim istančanost tog jezika, tek onda će možda moći da se govori o stilu. B Razgovor vodila Annie Bozzini.

JOSEF NADJ Un univers où se dépoloient toutes les russes du fantastique et tous les stratagèmes du surnaturel Le bienfait des contes à dormir debout Sur l'imaginaire des enfants, on ne dira jamais assez le bienfait des contes à dormir debout. Et si l'on considère que les spectateurs sont des enfants en puissance, que les enfants sont des artistes en puissance, et que Josef Nadj est un grand enfant, c'est-à-dire un artiste, alors il faut rendre grâce aux bones gens de Kanizsa, sa ville natale de Vojvodine, rendre hommage à cette enclave hongroise de l'ex-Yougoslavie qu'on n'ose plus nommer et où il fut un temps, lointain mais autrefois paisible, où l'on aimait raconter des histoires, ou l'on aimait la musique, celle des kiosques et des fanfares, le tintamarre du cirque, des marionnettes, les fantomatiques ombres et lumières de la lanterne magique et les boniments de foire. La légende dorée de Kanizsa en une geste fastueuse Depuis Canard pékinois , sa première pièce, créée en 1 987, cet ancien élève des Beaux-Arts, à Budapest puis à Paris, n'aura cessé de mettre en scène la légende dorée de Kanizsa en une geste fastueuse qui, pour mieux se danser, rit des lois de l'apesanteur. Ce fut tantôt la chornique ethnicofamiliale, rapportée, eut-on dit, à la manière d'un mystère médiéval (s'il n'y avait eu, aussi, un loupgarou entre le père, la mère, le boeuf et l'âne)\ tantôt l'évocation d'un auteur maudit, Géza Csath,