Bitef

Burgteatar, krakovski Stari teatar, telavivski Habima, pariški Marini, to su samo neka od velikih pozorišta u kojima su izvodena njegova dela. Za Kafkina dela vezane su mnoge sjajne postavke poznatih reditelja, kao što su Roman Polanski, Žan Luj Baro, Đerđ Tabori, Stiven Berkof, Đorđo Barberio, Korseti, Ežen Jonesko, Peter Vajs. Pojavile su se i muzičke verzije njegovih dela, opera Amerika Romana Haubenštok - Ramatija (Nemačka opera u Zapadnom Berlinu), opera Iskušenje Gintera Šulera (po motivima Procesa, Hamburška opera Vupertal). Na listi Kafkinih dela koja su izvođena u pozorištima dominiraju romani Proces i Amerika. Od dela manjih po obimu svakako su največu pažnju privukle verzije Metamorfoze brodvejskog pozorišta "Etel Barimor" sa čuvenim Mihailom Barišnikovim u ulozi Gregora Zamze (reditelj S. Berkof), pariška verzija Romana Polanskog (on je bio reditelj i tumač glavne uloge) 1988. godine. Đerđ Tabori je bio dobitnik specijalne nagrade za najbolju režiju u Berlinu. Ova Kafkina novela je izvodena i u rimskom Pozorištu satire, Londonskoj pozorišnoj trupi, itd. Kafka je postavljen i na scenama Rusije i ZND. MHAT Otac i sin (po motivima Kázne i Pismo ocu, režija M. Rozovski); Moskovski teatar studio Ü nikitskih vorot, Otac i sin (u režiji američkog reditelja L. Šapira); Moskovsko dramsko pozorište Stanislavskog, Proces (režija A. Viljkin); lenjingradski studio "Eksperiment", Proces (u režiji praškog reditelja L. Jangelova); litvanski Panevežijski dramski teatar Proces (u režiji S. Varnasa); estonsko Državno lutkarsko pozorište Goli čovek (po motivima Kafkinih pripovedaka, u režiji R. Agure).

VALERIJ FOKIN Rođen 1946. Nakon završetka pozorišne škole "Ščukin" pri pozorištu Vahtangov radio je 15 godina kao reditelj u moskovskom pozorištu "Savremenik". Njegove režije od samog su početka izazivale živo interesovanje, bez obzira na to da li se radilo o komadima Nabokova, Vampilova, Dostojevskog, OLbija ili drugim delima domače i inostrane dramske literature. "Več se tada jasno nazirao originalni i samostalni koordinatni sistem kojim se Fokin najradije služi: težnja ka maksimalnoj izražajnosti stila, metaforičnost scenskih rešenja koja ne proističu iz intelektualnog poigravanja idejama ili balansiranja pomoču postupaka umetničke režije, več iz pračenja zakonitosti dramskog materijala; sposobnost prikazivanja ideja autora i njihovog saopštavanja uz pomoč glumača." (0. Tabakov, 1977) Godine 1985. postao je upravnik pozorišta Jermolov i tako bio najmladi upravnik nekog moskovskog pozorišta. Prilikom prvog susreta sa ansamblom, svoj program opisuje kao pozorište "povečanog socijalnog senzibiliteta". Zahvaljujuči ostvarenjima ovog mladog reditelja ovo pozorište übrzo postaje vodeča moskovska pozornica. "Govori...", Fokinova prva inscenacija u torn pozorištu koja ujedno odražava i njegov program, prema jednodušnoj oceni štampe označava zaokret ka novom načinu razmišljanja na ruskoj sceni. Valerij Fokin u svom umetničkom stvaralaštvu obraduje goruče teme iz najmlade prošlosti koje su dugo vremena ostale "nepristupačne" - on se ne boji traganja. Ne zazire ni od novih, nepoznatih autora, niti od neisprobanih proznih dela koja se mogu dramaturški obraditi. Übeden je daje na sceni moguče i nešto neverovatno, ukoliko postoji unutrašnje opravdanje. Njegove inscenacije - bilo modeme ili klasične - reprezentujú značaj scenske