Čovjek

= јф =

biosti. Oni se пе osjećaju toliko jakiri, da bi se oduprli ličnim požudama i nagonima; njihovo je djelovanje uslijed nutarnje slaboće uvjetovano samo motivima lične kofisti, pa nerado gledaju moralna junaka, koji u prevlasti nad ličnim egoizmom djeluje i radi za dobfo ljudske zajednice. Njima godi da barem u teoriji zatrpaju jaz, koji dijeli njih sebične slabiće od ćudorednih i etičkih heroja. Oni bi rada da sve ljudsko, dobro kao i zlo, junaštvo kao i slabost, srčanost kao i strah, gledaju pod istu lupu i pod istim kutem egoizma. Po njima bi se imala mjeriti istim mjerilom · moralnost, kao nećudorednost, krijeposti i vrline kao mane i poroke ljudi. Takovo tumačenje sebičnosti je skroz na skroz jednostrano, proizvoljno i pogriješno.

Ne da se poreći da je čovjek u glavnome povođen svojom ličnom blagotom. Po neodoljivim zakonima, koji su ригодеп! svim živim bićima, čovjek u životu traži ugodu i svim silama nastoji da se ugne svemu što bi imalo da u njemu proizvede bol. Dozvoljavam čak i to da su i sami mučenici prošlih vremena, u bezgraničnoj