Čovjek

та

ljubavi prema ljepoti svojih ideala, pod snažnim uljecajem nutarnjih poriva, više uživali u tome, da pregore svoj život za pobjedu fih ideala, nego li da podlegnu tiraniji i pogaze idole svojih snova. Osjećaj lične ugode stoji zaista kao osnov i onda, kada je čovjekovo djelovanje skroz pregaralačko i u stvari altruističko, ali nije svejedno, da li čovjekom vladaju niski, seест, životinjski nagoni, koji ne vode ni malo računa o dobru drugih ljudi, ili je pak čovjek u dugoj borbi sa životinjom u sebi ostao pobjednikom i našao sreću u tome, da u životu djeluje i stvara samo ono, Što će da donese frajnog dobra društvenoj cjelini. U tome baš i leži moralnost, snaga i veličina čovjekova, da se navikne tražiti svoju ličnu blagotu, zadovoljstvo i sreću samo u onom radu, koji ne samo пе роупједије tuđe interese, nego ih još unapređuje, a jer se fakav rad prenosi i na druge, donosi dobra i koristi drugima, takvo je djelovanje altruističko, pa je pogriješno hljeti nijekati, da u ljudskom društvu nema altruizma.