Danas

Pekajući poštana

"Želim da sve pukne. Za dva dana sam potrošila penziju, na komunalije i struju. Mogla bih da crknem da nije moje dece. Kad ove DaTHbćute, želim da sve pukne, što pre." Ovo su reči 65-godišnje penzionerke, Ž. S. Na 0

nju penziju čekala je· osam dana, od trenutka kada je televizija najavila da DOOM. iSplata. Tih osam dana za nju i njene su komšije, osim brige, doneli i veliko poniženje. Ka: da je penzija stigla u naredna dva dana potrošila je sve što je dobila - uglavnom na struju, infostan, poreZ...

Povećavanje uzimanja

Nedavno je poželela da se učlani u Otpor. Sprečava je samo to što su velike vrućine, jer kao hronični bolesnik ne sme da ode do grada, posebno ne sme da uđe u DprevoZ.

"Na sva zvona, kao i uvek najavili su da su penzije krenule. Počeli su u subotu, dali penziju samo jednoj porodici, tek da bi se reklo da je isplata počela. Onda 0 čekanje. Ove nedelje svi smo bili jako uznemireni. Bili smo bez para...Iz dana u dan sačekivali smo poštara, pa pošto nam Je svima Važno da to malo dobijemo, dogovarali smo se - kad neko negde izađe, da neko iz

komšiluka uzme penziju i za njega. Danima smo pitali jedni druge, po pet puta dnevno, da li Je bio poštar. Posle osam dana dobila sam svojih oko 1.000 dinara. I ne znam šta bih sa njima. Mogla bih da crknem od gladi da me ne pomažu moja de-

, priča Ž. S, penzionerka ra nakon plaćanja struje, poreza i sličnih obaveza, za koje redovno stižu opome-

ne, posle 33 godine dobro odrađenog ra 1 staža ne bi imala od čega da Živi.

"Penziju nam stalno povećavaju, a onda oduzimaju povećano. Sta to znači stalno povećavaju uzimanje?! Svi smo dobili nove hovčanice, što znači da su novac morali da odštampaju. Plašimo se da će ı ovo malo prestati da nam daju Om: Koji u našoj Zeradi imaju najveće penzije sve do par meseci nisu kukali. Sada je i njima teško", goVOLI Z. S. ı ukazuje ma prlmer svojih komšija. Oboje su doktori nauka. Sada od svojih teško zarađenih para mogu da prežive samo ako štede do kraja. A njihove penzije računaju se kao velike.

"Oni još i dobro prolaze. Komšinica J. L. je radila 35 godina kao medicinski teh-

strahovi oi nolitelistva

Odgovor na pitanje da li treba roditi dete ili ne, nekim ljudima u ovoj zemlji ponudilo je bombardovanje. Ivana i njen dugogodišnji partner imaju po dete iz prethodnih, razvedenih brakova. Znaju šta znači odgajati decu. Međutim, razgovori o zajedničkom

detetu vremenom su ih vodili samo u dileme. Sve dok jednog dana Ivana nije

POočekJi "Zelela Sami drugo dete. I planirala sam to. sve do bombardovanja. Posle svega što se desilo, uplašila sam se da to dete ne bi bilo zdravo i to je razlog zbog kojeg sam odlučila da više ne rađam, i po

cenu da više ne budemo zajedno. Ko zna šta smo sve 'popili' od tih bombi. O tome svi nagađamo, jer nam oni koji bi trebalo ništa ne govore. Ja ne umem da izmerim radijaciju, možda Je moj strah i preteran, ali taj strah je dovoljan da odustanem."

S..Ćosić

korupcije i laži, nesigurnosti i siromdšfVa, represije i bezakonjua.

Pogrešan je sistem.

Nisu pogrešni ljudi koji se ne snalaze u sistemu

IZBORITE SE

0

TANJA VALIČ

ničar. Ima 65 godina i još uvek radi još uvek. Nema nikog ko bi mogao da joj pomogne. Cisti stanove, pegla tuđ veš, po ceo dan. 1 opet ima da jede samo krompir. A šta kada više ne bude mogla da radi?", kaže Z. S.

Hnana kao san

Kada Je odlazila u penziju Z. S. Je mislila da će moći da putuje: "Sanjala sam o tome. Ali, i pored toga što mi deca pomažu Ja nisam 10 godina nigde otišla. Ma kakav odmor! Penzioneri se više ničemu ne nadaju, sada sanjaju o tome da normalno Jedu, da mogu da prežive.” _

Penzionerka Z. S. govori 1 o vlasti: "Mi žehmo, da odu. Nek njemu ı njegovoj deci bude u životu lepo, ali samo neka ode, on ı svi koJi su oko njega.” S_G.

heših tla Se Žemim

Dvadesetjednogodišnji student istorije V.D, naglas je nedavno sebi postavio pitanje: "Kako bi bilo kada bih rešio da se sada ženim?” Govorio je o tome pred svojim TOditeljima, koji su, kao ı većina roditelja nekada živeli solidno. Sada su, uprkos svakodnevnom odlasku na posao, bukvalno siromašni. Majka V.D Je to definisala u par reči: " Ne snalazimo se u ovim vremenima, ne krademo." Ovog mladića razmišljanje o braku nije dovelo do odgovora, već samo do protivpitanja: "Kako da se ženim? Kako da od jednog pravim tri slepca?” SC

eta ai a a aa vie aa eee, re ee e a ee a a a ee aaa

-|iif0{Jtfan

Taa sss ss sas sa o. atesta aaa ee ea a aaa a

DA.

Stupanje ı ubraku ovoj zemlji je pod blokadom. Barem kada su u pitanju mladi ljudi, koji odlažući ovu Životnu odluku, ma sovno čekaju neka bolja vremena. —

· Prema istraživanjima

koje navodi sociolog Mir-

jana Bobić iz Cenira za demografska istraživanja.

'mlade generacije naročito u velikim sredinama, -

poput Beograda, sve više. odlažu sklapanje braka, pomerajući ga u kasne

dvadesete ili tridesete go-—

dine. "Zbog velike društvene krize Drakovi se sve manje razvode, ali su ljudi sve neodlučniji kada je u pitanju stupanje u brak”, navodi Mirjana Bobić, ukazajući. i na promene u” stavovim.

Trend kasnije sklapanja. brakova obično je uslo-

vljen poslom, odnosno” karijerom. To ovde nije slučaj, jer, za karijeru” mladi ljudi uglavnom ne maju uslova S druge

Da imam uslava· pgrlila hih petang

Danas su bračni parovi, koji su zajednički život započeli krajem 80-ih - ili početkom 90-ih godina, prava retkost, i pored "pogodnosti" poput dečjeg dodatka koji drastično kasni, ili osnivačkih akcija kao što je Fond za treće dete.

"Volim decu i da imam uslova rodila bih petoro”, kaže M. O. (36), majka dečaka Ivana (8) i devojčica Ivane (5) i Jovane (2). "Rođeni su u pogrešno vreme, ali se trudim da ne Osete krizu u zemlji. Za vreme bombardovanja strašno sam se plašila za njih. Kada bi se začuo zvuk sirene zaboravljala bih na strah i pokušavala da im preusmerim pažnju na nešto drugo. Devojčice bi se unervozile, ali Darem nisu shvatale šta se dešava. Sa Ivanom je bilo drugačije”, kaže M. O..

Njen muž T. O. radi u jednoj poznatoj beogradskoj kući ı prima platu u ukupnom iznosu od 2.100 dinara. Ona Je na: trudničkom i bolovanju već pet godina i dobija platu od 1.300 dinara. "To ne može da izmiri naše trokove. Ivan ide u školu i stalno mu nešto treba: za užinu, knjige, izlete, školski pribor. O garderobi za njih tro-

je ı da ne govorimo. Naša primanja ne mogu da podmire ni osnovne Životne potrebe”. Dečiji dodaci koji iznose u proseku oko 150 dinara, kasne, tako da za treće dete M. O. Još uvek nije dobila nijedan dinar. Na sreću, priča ona, izdaju pod kiriju stan koji su u srećnijim vremenima dobili od roditelja tako da pristojnije Žive. "Nisam znala da će kriza ovako dugo da traje. Nemojte pogrešno 5 da shvatite, ali ponekad mi je krivo što nisam više Tačuna vodila o nekim stvarima. Čovek mora na vreme da razmišlja o budućnosti i brojnost porodice uskladi sa uslovima života u državi u kojoj Živi". "Sve negativno što nam se dešava poslednjih godina dovelo je do toga da Je Jedna trećina mladih, naročito muškaraca, izginula u poslednjim ratovima, jedna trećina najobrazovanijih napustila zemlju, a ono što je ostalo suočeno je sa represijom režima, siromaštvom i besperspektivnošću kaže Gordana Petrović- Milunović. Reči psihologa sasvim se podudaraju sa zabrinutošću 36 - godišnje majke troje dece. M. Vujović

n. nisu OSpOlOŽeni ni za drugu krajnost - da sklapanjem braka pobeg· nu od društvene krize. Rezultat takvog trenda je stalno iščekivanje nekih novih perspektiva. To ne Znači stav proliv braka, već samo karakteTIStiČnO "blokirano staBe __ Uprkos (o, stopa Ta đanja, kada se poredi sa ostalim istočnoevropskim zemljama, nije u dramatičnom padu, jer ovde u "velikoj meri deJuju demografska inercija 1 resursi stanovnišiva _iz prethodnog perioda.” 'Ali, pitanje je šta će se dalje dešavati. Verovatno dalji pad rađanja i uvećanje nestabilnosti raka, _ako se nešto ne promeni, upozorava Bobić. Posebno Zato što je Stanovništvo već "dobro platilo cenu blokiranih trendoval DIOR :opit Ooo mogu -

· [Najuppgjtiji (ipg4 || EuP0||||

Prema podacima Unicefa deca Jugoslavije su najugroženija deca U Evropi. Žrtve su oružanih sukoba, represije, izbegliSiva, POT OI sirOmaštva i bolesti, ili roditelja koji ih, nemoćni ri obavezom da ih odgaja|u napuštaju. Prema milje. nju psihologa Gordane Petrović-Milunović, "mladi ljudi se sve teže odlučuju da zasnuju porodice, jer su u OVODI drUŠSIMI najugroženiji. Nemaju mogućnosti da se zaposle i da žive od svog rada. Većina je bez stana, primorani su da živi kod roditelja” ı (O SU Jazlov zbog | kojih teško prihvataju odgovornosti braka i DOTOdice, veštački produžava” jući doba adolescenciJe. Njihovim razlozima se po rečima Gordane PetrovićMilunović pridodalo | Saznanje da je nakon bom | bardovanja povećan nivo | radijacije, a tako ı strah |_ od rizika po zdravlje po tomstva. M.V.