Danas

6 četvrtak, 29. jun 2000.

BespotreDbno je dalje ubeđivati ljude da su se stvari kod nas dale na zlo, da živimo pasje i da režim ništa ne valja. Velikoj većini u Srbiji je to ı te kako jasno. Iz prostog razloga što velika većina tai pasJji život živi svakodnevno i što Jo] se taj ıI takav život ispisuje po koži isto onako kao što se presuda ispisuje po koži osuđenika iz Kafkine priče „U kažnjeničkoj koloniji“.

Besmisleno je više obrazlagati da su nam neophodne promene. Malo Je onih koji bi da sve ostane onako kako Jeste.

Nedoumice nastaju kada se upitamo kako da izađemo iz kažnjeničke kolonije, kako da stignemo do promena.

Prema podacima istraživanja,

Do promena u Srbiji - samo jednim potezom olovke

koje je sproveo „Centar za proučavanje alternativa“ (objavljeno u knjizi „Javno mnjenje Srbije“), samo 17 odsto građana veruje da do raspleta naše krize može doći izborima. Dakle, manje od petine biračkog tela, manje od petine onih koji bi svojim glasovima trebalo da donesu promenu, veruje da se izborima išta rešava. Više od četiri petine biračkog tela, dakle, ne doživljava izbore kao čin koji odlučuje o ičemu značajnom, ne doživljava ih kao čin političke važnosti. Ovo je porazno. Ako građani ne veruju da se izborima može bilo šta postići, neće ni pokušati da glasačkim listićima dovedu do raspleta. Ljudi, izuzev pod Dprinudom, ne čine ono Zašta ne veruju da će dati rezultate.

Međutim, mi drugog puta osim izbornog nemamo.

Sta je alternativa? To je nastavak truljenja i sve bržeg odumiranja čitavog društva. To je na-

stavak propadanja. Uz vaninstitucionalni otpor koji će režim lako slamati.

Krvavi košmar građanskog rata, koga se mnogi pribojavaju, na sreću nije naročito verovatan. Iz prostog razloga što za takav rasplet nema dovoljno zainteresovanih, tj. dovoljno ludih ni na jednoj ni na drugoj strani. Ni, veru-

kako do promena može doći izborima. Nije reč o tome da li će režim želeti ili ne da prizna svoj izborni poraz. Reč je o tome da izbornim porazom režim Bubi i poslednji privid legitimiteta, Čime se iz osnova menja njegov unutrašnji i spoljnopolitički položaj. Ne zaboravimo da stranke režima (izuzev lokalnih izbora

Drugi zadatak, teži Je od prvog. Mora se stvoriti verodostojma alternativa režimu kako bi ljudi uopšte imali za kog da glasaju. Sadašnje opozicione stranke, sa sadašnjim vođstvima 1 sadašnjom politikom, nažalost, ta verodostojna alternativa nisu.

Na ova dva zadatka treba usredsrediti svu raspoloživu energiju,

Krvavi košmar građanskog rata, koga se mnogi pribojavaju, na sreću nije naročito verovatan. Iz prostog razloga što za takav rasplet nema dovoljno zainteresovanih, tj. dovoljno ludih ni na jednoj ni na drugoj strani.

Ni, verujemo, na strani režima ni, sigurni smo, na strani njegovih protivnika. Građanski rat je pre strašilo kojim režim plaši narod

jemo, na strani režima ni, Sigurni smo, na strani njegovih protivnika. Građanski rat je pre strašilo kojim režim plaši narod.

Svi koji žele da doprinesu promenama imaju u ovom trenutku dva osnovna zadatka.

Prvi. Da svakodnevno uveravaju i konačno uvere građane Srbije

1996.) do sada nisu pretrpele izborni poraz i da ovu činjenicu ističu kao osnovu svog legitimiteta.

- Ljudi se moraju motivisati da, ne prepuštajući se inerciji, prevladavši apatiju, izaberu svoju budućnost i budućnost svoje zemlje. Mirno. Jednim potezom olovke.

ne rasipajući je više na akcije koje su se pokazale nedelotvornim (demonstracije i slično). Ovim sredstvima treba pribeći tek ako se pokaže neophodnim da se odbrani već izvojevana izborna pobeda. Tek tada će takve akcije imati smisla i dati rezultate, kao što se 1996-97. već pokazalo.

Otvoreno pismo prof. dr Svetoliku Avramovu, rektoru Univerziteta u Novom Sadu

lecu u Šanpatiiı

Uvaženi gospodine rektore, koristim ovu priliku da čestitam Vašem i našem Univerzitetu četrdesetogodišnji jubilej i da se, ovim pismom, zahvalim svim onim uglednicima sa Univerziteta koji, eto, ipak nisu zaboravili da sam svojevremeno, kao višegodišnji predsednik Skupštne i Saveta Univerziteta, i sam skromno doprinosio njegovom Tazvoju.

Zbog njih, pre svega, kao i zbog najvećeg broja onih koji od njegovog postanja tvore Univerzitet, veoma Žalim što najavljenim svečarskim manifestacijama, sa nemalo indignacije, odbijam da prisustvujem.

Prvi od množine razloga za takvu moju odluku je načelan: preupadljivo ste - već „Julovski“ rascvetalom estetikom pozivnice i ostalih prigodnih publikacija proslave, a pogotovo sastavom Počasnog i Organizacionog odbora - dali ovom jubileju karakter ražimsko-stranačke parade, umesto teškim vremenima primerenog, dostojanstvenog i Univerziteta dostojnog obeležavanja toga krupnog istorijskog, datuma, na koji su i svi građani Vojvodine

Ponedeljak: Utorak: Sreda:

Cetvrtak:

O fppsP ani akyJarsr paper Depayer der an rap ogranka ai Ae

ruegove predloge. Petak: i Spasla 400 života.

- Dnevnik jedne „sponzoruše“ sa krstarenja Sredozemljem na turističkom brodu:

Pozvana da večeram sa kapetanom. rovela dan sa kapetanom. Kapetan me spopadao nedžentimenskim predlozima.

Kapetan rekao da će potopiti brod ako ne prihvatim

ponosni. To Je, gospodine rektore, nesumnjiva politička zloupotreba Univerziteta.

To osećanje zloupotrebe posebno pojačava činjenica da ste se postarali, ili podatno pristali da tzv. „visoko pokroviteljstvo“ ponudite i poverite ličnosti koja je najnesporniji i upravo one države,

oja je Univerzitet stvarala, i one Vojvodine, čije je Univerzitet duhovno čedo. Time ste, zasigurno, uvredili tu, istorijski samosvojnu, a srećom neuništivu, u sebi slobodnu i još uvek ponosnu Vojvodinu ı dobrano omalovažili istinu da je Univerzitet jedna od najkrupnijih tekovina njenog ukupnog kulturnog i civilizacijskog razvoja.

Nažalost, uz nekoliko stvarnih i svakog poštovanja dostojnih uglednika i velikih zaslužnika za razvoj Univerziteta, vidim u sastavu Počasnog i Organizacionog odbora i ne malo onih zlosreć'nih imena, koja su se odavno - otvoreno, ili kameleonski prepredeno - stavila u službu takvog „pokrovitelja“ i njegovog despotskog režima, usled kojih su Vojvodina i zemlja u celini dovedeni u Ono tragično stanje u kom se sada nalazi.

nana SnBije

Kao ı sam Univerzitet, uostalom - nedavno čak uspaničeno zatvaran odlukom jednog od vaših „počasnika“, već odavno gurnut U materijalnu i moralnu mizeriju bez presedana, a odnedavno i okovan famoznim olovnim zakonom O VIiSOkom školstvu i svevlašću svojih klikaški nametnutih upravljača šešeljevsko-bojićevskog soja, srozan konačno na status jedne od „običnih zem. zadruga“, po čuvenoj sentenci Vašeg vrhovnika. Pri tome osuđen, upravo

.ovih dana, na preplašeni

muk o besudnim hapšenjima narastajućeg broja onih svojih studenata, koje moralna čistota i elementarno intelektualno poštenje, oduvek svojstveni mladosti, zakonomerno guraju i neumitno prisiljavaju na nepristajanje 1 Otpor.

Uostalom, i ovaj, nesumnjivo krupni jubile) obeležava se, podsetiću Vas, upravo u onoj nedelji u kojoj će, po diktatu Vašeg visokog pokrovitelja (naravno, „po hitnom postupku“) biti oktroisani novi zakoni za pojačavanje sveopšte represije nad društvom i novih masovnih progona svega slobodoumnog, i uopšte umnog, u Vojvodini i Srbiji.

U šaradi koja - pod izgovorom proslave četrdesetogodišnjice osnivanja i rada Univerziteta u Novom Sadu - treba pre svega da posluži kao novi promotivni, a pompidurovski providni režimski paravan, zaista, ne mogu da sudelujem.

Ostavljajući Vama i sebi slobodu da o ovom pismu obavestite univerzittsku i širu Javnost, ostajem

Učtivo Vaš

Zivan Berisavljević

Ovo vam pričam u poverenju. Gledao sam prenos sa rukovodstvom. Sve trbonja do glavonje, sem glavnog. On ne gleda prenose, gleda svoja posla, i određuJe pobednika.

Himnu smo odslušali stojeći, čak ı holandsku. Posedasmo. Kad reporter izgovori „Milošević“, gla'vonje skočiše, skočim ı ja. Aplauz. Plješću oni, plješćem i ja. Niko ne sme da sedne. Srećom, dođe lopta do našeg golmana. Prolomi se zvižduk Kralju. Taman posedasmo, opet

Milošević. Na noge, pa aplauz.

Citavo poluvreme, „Kralj, Milošević“, „Kralj, Milošević“ - sedi, ustani, aplauz, Zvižduk. Svi mokri, znoj samo lipti. Pitam koji je rezultat, niko nema pojma. Samo hvale naš patriotski nastup. Izađem, stanem pred televizor, oću da objasnim da onaj Milošević u stvari nije ovaj Milošević i da ne moraju da aplaudiraju, i da onaj Kralj nije zaista kralj nego da se samo tako preziva. Sta sam tražio, to sam 1 dobio. „Ua, izdajniče, napolje, ne ometaj obnovu, ne koči razvoj“. Jedan matorac me pogodi prstenom, brat bratu trista grama zlata. Uzmem prsten i ušunjam se U DOslednji red. Kod šestog gola trbonje shvate da nešto nije u redu. Dvorski dojavnik iščupa gajtan iz zida i proglasi pauzu. Radna grupa se

Henoji fithala

povuče u ćošak. Zaključak: sa ovim rezultatom se ne sme pred narod. Narodu se mora objasniti da smo mi,

ipak, pobedili, da poraz Je- |

ste neuspeh, ali samo prividno, i da je to, u stvari, uspeh. Cak mnogo veći nego što sir.o očekivali. | da se to mora proslaviti, kao što smo ı sve dosadašnje neuspehe, a u stvari uspehe, proslavili. ] da ćemo sa ovakvom igrom sigurno daleko dogurati. Odem kući ı pravo u krevet. Sutradan kupim novine, Lolitika hvali naš plasman, Vesele novine (skraćeno VN) tvrde da „Bolje Tuje moglo _ Zmači uspelo je, ipak smo pobedili, kao što smo 1 KOSOvoO sačuvali. Naša visoka delegacija u tajnosti pakuje kofere za Holandiju, hoće da bodri naše heroje fudbala. Zaista, „Bolje nije moglo“ samo još da ovi otputuju.

• Dragi prijatelji, čestitamo vam na uspehu koji ste kod čitalaca postigli u nezavisnom i objektivnom informisanju u hiljadu brojeva lista Danas. Želimo da pokažete vašu poslovičnu hrabrost i u ovoj velikoj ofanzivi vladajućeg režima na nezavisne medije i time trasirate put u nezavisno 1 slobodno novinarstvo buduće de-

mokratske Srbije.

Srpski pokret obnove

e Drage kole

U svOj posao,

e Već više od godinu dana redovno čitam vaš list i mogu vam reći Jednostavno

da ste najbolji.

Zoran D. Nedić, direktor marketinga u DP „ŽZupljanka“, Aleksandrovac

e Poštovani Đanasovci,

Povodom izlaska hiljaditog broja vašeg ı na-

SN

ginico i Kolege,

Iskiene čestitke povodom jubilarnog Droja najboljeg lista na svijetu | Šire, uUŽ obećanje da se ni ubuduće heću nuješati

_ _ Veseljko Koprivica.

Do nohetle HemoknatijE ·

no se radujemo tom velikom uspehu. lako znamo da često plaćate nemalu cenu ı prolazi te kroz svakojaka iskušenja, želimo vam da trajete i istrajavate u naporima da ostanete SVetla tačka (nažalost, jedna od sve proređenijih!) u informativnom mraku Srbije. : Imamo i dodatni razlog za ovu čestitku: u prilično šturoj medijskoj podršci, imali

smo najpouzdaniji oslonac baš u vašem

listu. Hvala vam. Jugoslovenska kampanja za zabranu

antipersonalnih mina

e Izlazak hiljaditog broja lista Danas pravi je praznik za sve nas koji u ovom medijskom mraku traže bar tračak svetlosti.

Opstati i ostati normalan - slogan je ve- ćine građana u ovoj zlehudoj zemlji. Vaš list jedna Je od retkih stvari koja nam je u

tome pomagala.

U svoje i u ime svih članova Republikanske partije čestitam Vama i svim Va-

šim saradnicima ovaj jubilej u nadi! da se

nikada i nikome ne dogodi ono Što se dešavalo Vašoj novini. Izdržite! Kraj svim

našim nesrećama Je blizu.

S poštovanjem · Slobodan Petković, predsednik Repu-

šeg glasila, najsrdačnije vam čestitamo i iskre-

blikanske partije

NA a O

iz kažnjeničke kolonija