El Emel

NAZIM HIKMET-TURSKI PESNIK I KOMUNIST

N

azim Hikmet je rođen 1902. godine u Solunu koji je tada bio evropski deo Turske gde mu je otac bio činovnik. Deda mu je bio Diyabekir,ski paša jednog kurdskog okruga otomanske carevine gde 1810. godine postaje guvemer Alepa u Siriji. Majka mu je bila pola Poljakinja a pola Nemica, kcer jednog oficira koji je završio akademiju. Pesnik je svoju mladost proveo u Siriji i Anadoliji a zatim dolazi u Istanbul gde postaje pitomac vojno-pomorske akademije. Zbog učestvovanja u turskoj revolucionalnoj kemalističkoj pobuni u Anadoliji, Hikmet je osuđen na zatvor te je 1918. godine morao da napusti školu ratne mornarice. Dve godine kasnije je morao da napusti i svoju domovinu za koju će se boriti do kraja života. Pobegao je u Sovjetski Savez gde je postao prijatelj i učenik pesnika Majakovskog. Studirao je političku ekonomiju, marksizam-lenjinizam, rusku i svetsku književnost. Posle povratka u Tursku, 1923. g., postaje član komunističke partije te radi u redakcijama demokratske stranke. Od 1923. g. organizovao je u Izmiru tajnu štampariju gde se javlja svojim patriotskim stihovima, Peva o nevolji siromašnih, traži društvo u kome neće biti izrabljivača i izrabljivanih. Zbog komunističkih pogleda i političkih pesama 1924. godine je osuđen na petnaest godina zatvora, all je kasnije ova kazna revidirana. Neprestano progonjen i osuđivan čas u domovini čas u tudini Hikmet je u Turskoj objavio nekoliko knjiga pesama, drama, pripovedaka i feljtona. Godine 1938. njegove pesme su pronađene kod vojnika pa je bio optužen zbog veleizdaje i osuđen na 29 godina samice. Zahvaljujući sedamnaestodnevnom štrajku glađu, posle trinaest godina, bio je oslobođen. On kaže: „Zatvor je isto što i akvarijum. U njemu čovek ima stalni tesni dodir sa ostalim ribicama a takode i sa svojim sećanjem". Posle trinaest godina tamnovanja, pod pritiskom protests svetske kulturne javnosti, 1951. godine je bio pusten na slobodu ali tad su turske tamnice već bile potkopale njegovo zdravlje. Iz tog perioda su ostali stihovi: „Već deset godina, doktore Ništa u svojim rukama nisam imao Sto bih mogao ljudima dati, Ništa osim jedne jabuke osim jedne crvene jabuke mog srca". Pesnik je umro u leto 1963. godine u Moskvi, daleko od svoje porodice, domovine i naroda i to godinu dana posle primanja sovjetskog državljanstva. Ovaj istaknuti pesnik, sin svoga veka i neumomi borac za mir i komunizam, bio je vatreni pesnik i tako se borio do poslednjeg daha: „Boriti se za jedan bolji svet Nije li to dovoljno za mene"

lako pesniku Paulu Rubensonu kaže: ~Ne daju nam pevati pesme Oni se boje od rumene zore". Ipak je pesnik i na slobodi i po tamnicama pisao pesme —. pisma ispunjena nadom i ljubaviju prema životu, prema pravcima buđenja narodne svesti, kolektivnog otpora prema izrabljivačima, međunarodnoj solidarnosti i borbi za bolji život napredak i mir. On kaže: „Biti zatvoren nije u tome što je čovek zarobljen, vazno je ne predati se". Zaista, pesnik se nije predao do poslednjeg trenutka svoga života. „Opet ćemo se videti, prijatelji moji Zajedno ćemo se opet smejati prema suncu Zajedno ćemo se svađati" Godinama je bio na lečenju u Bugarskoj gde je štampao pesme u nekoliko časopisa: „Yeni Išik" (Novo svetlo), „Halkgenčligi" (Narodna omladina) „Eylulcu čocuk" (Dečak septembra) i „Yeni hayat" (Novi život). U Varni je češće viđao turske brodove. O tome piše u pesmi „Brod" „Jedan brod plovi pred Varnom Oj, srebrne žice Crnoga mora Jedan brod plovi prema Bosforu Nazim brod miluje blago i ruke mi pritom sagorevaju" Hazim Hikmet je za sobom ostavio obimno i raznovrsno delo. U početku se razvija pod uticajem ruskog pesnika Majakovskog. Pored toga on je koristio bogato tursko i orijentalno književno nasleđe i težio revolucionamoj sadržini i formi. Njegovi se stihovi odlikujtr smelim metamorfozama i bogatstvom imaginacije. Takođe pada u oči i neobična raznovrsnost tema i motiva. Njegova je poezija na putu izmedu proze i stihova a jezik potpuno odgovara narodnom jeziku. Najpoznatije su mu pesme: „Karima mektup" ((Pismo ženi), „Ayaga kalikin efendiler" (Držite se gospodo) „Hasret" (Nostalgija), „Beš bičak" (Pet noževa), „Veda" (Oproštaj), „Pravokator" (Provokator) i druge. Hikmet se najviše interesovao za borbu čovečanstva protiv atomske opasnosti i za očuvanje mira kao socijalni bunt turskih seljaka u Srednjem veku. Revolucionami pesnik je 1948. godine dobio međunarodnu nagradu za mir. Po takvoj sadržini su mu poznate pesme: „Baris turkusu" (Pesma mira), „Silahsizlanma" (Razoružanje) „Neyi bildirir sayilar" (šta nam pokazuju brojevi).