El Emel

Jasmina: Dobro si radio!. . . Pigmalion: Sada tek razumem postupke veli'kog boga Jupitera ka-da bi zavoleo neku od devojalka koje je stvorio. Za svaku devojku birao je oblik koji je njoj odgovarao i koji joj se ogledao ü očuna. Tako je tizeo oblik lepog labuida za ženiu Ledu, za lepoticu Evropu Uizeo je oblik snažnog bika, a za ocaravajuĆLi Danaju oblik zvezdane ’kiše. I zato je rrtogao da gospodari njihovim osećanjima. Lepota, snaga i bogatstvo. Ah, čak i bogu je potrebno da se koristi ovim stvarima da bi pridobio srce žene. Jalmina: Ti si taj koji je želeo da se njena lepota i tvoja umetnost pretvorena u ženu. Otišao si u Venerino svetilište da je prizivaš i moliš. Pigmalion: (uzviknuvši) Ne potsećaj me na Venera! . . . Ne pominji mi Venera! . . . Jasmina: §ta te je to naljutilo?! . . . Pigmalion: (ozlojeckno) Ona je U'zročnik nesreće .. . Venera, ona je uzročnik nesreće . . . Bio sam srećan. . . Ona je bila samnom, Galateja, uvek ovde . . . Druigačija Galateja. Prvobitna Galateja. . . Ovde, ispred mene, iza ove zavese . . . Kao boginja iza oblaka . . . Da, bila je boginja; zato što sam je takvom napravio . . . Stvorio sam je u mojoj mašti; kao što je Jupiter u svojoj stvorio Minerva . . . Gledao sam je i ona je gledala mene svakog dana, i finilo mi se da ona shvata sve što mi se vrti po glavi i sreu jer je u njima zamišljena i uobličena. Dva božanstva koje žive na jednom nebu . . . Eto takvi smo bili. Nije postojao niko ko bi mogao da nas rastavi ... O, ti Venero, pogledaj što si ufinila sa Galatejom i samnom. Usadila si u ovu lepotu duh mačke tj. život žene. Onaj krajnje tužan život. Učinila si da se ovo divno delo pretvori u baznačajno

živo biće. Ufinila si da postane glupa žena i da pobegne sa glupim mladicem. Jasmina: Dosta Pigmalione! . . . Ne kleveći bogove! . . . Pigmalion: Pusti me da im kažem šta želim. Fasti me da kažem istirnu tim bogovima. Stvorio sam lepotu a oni su je prezreli ovom gluposou koju su joj udahnuli. Sve što je u Galateji lepo i veličanstveno, sve je to od mene, a sve sto je u njoj glupo i besmisleno, sve je to od vas, o, stainovnici Olimpa! Jasmina: Pigmalione! Plašim se za tobe od Venerinog gneva.

Pigmalion: (diže se, uzbuđeno vice i besni) Cuti glupačo! ... Ne plašim se ja Vanere! . . . Gde je Venera? Želim da joj vidim lice! ... Je li pocrvenelo od stida kada je videlo ovaj sramni poraz?! Priznaj, o, Venero, ja sam te pobedio . . . Priznaj da je remekdelo koje su stvorile moje nuke primer savršenstva stvaralaštva. Pokvario ga je dodir tvojih’nulku. Jasmina: (bojažljivo) Pigmalione... Ja odlazim. Pigmalion: Venero! . . . Gde je ta koju sam molio za ljulbav a koja mi je dala nesreću! . . . Mislio sam da ona može da mi pokloni nešto. Ljubav je bila u mojim rukama a da to nisam ni sam znao. Ostavite me, o, bogovi, samome sebi. Vi mi niste potrebni. Jasmina: Ne govori tako Pigmalione! . . . Odlazim. . . . Brzo izlazi. . . Pigmalion: Ah, vratite mi moje delo. Vratite mi Galateju onakvu kakva je bila . . . Statua od slonovače! . . . O bogovi, ostavite mene i moje delo, ostavite me samome sebi i onome što sam säm stvorio. Jer, šta sam ja drugo do sličan i jednak vama. Čak sam vam putokaz, a i nadmašio sam vas u snazi. A vi, šta vi finite osim što kvarite lepotu koju sam ja oživeo . . . Vi ste pokvarili moju besmrtnu lepotu . . . ... Baca se na krevet plačući .. . Prozor se osvetIjava nsbeskom svetlošću i u šumu se spue taju Venerine kofije. Zatim se pojavljuju Apolon i Venera, približavaju se prozoru i ulaze kroz njega u unutrašnjost kuće . . . Apolon: Treba da priznamo da je on u pravu! ... Venera: (ljutito) Cuti! . . . Apolon: (smejući se) Pokaži mi svoje lice Venero! .. . Je li uistini erveno od stida?! . . . Venera: Ovoj čovek ne zaslužuje moje darove! . . . Apolon: On zaista nije dostojan tvojih darova! . . . Pogledaj samo šta su napravili sa njim tvoji darovi! . . .

Kako je nesrećan! .. . Venera: Apolone! . . . Sramota je da se potsmevamo jedan drugome mi besmrtni bogovi zbog smrtnih ljudi. Apolon: A zar ne vidiš da je sramota da postanemo predmet potsmeha smrtnika, mi, besmrtni bogovi?! . . . Venera: Ne vidim u stvari šta je uzrok ovih refi?! Apolon: Čime ćeš izgladiti ovaj poraz? . . . Venera: Ti takode to nazivaš porazom? .:. Apolon: Čudno! Nalaziš li ti za to drugo ime? . . .

24